CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO K O i POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA | DOŠASTO POLUGODIŠTE. = * POJEDINI BROJ 10 PARA. Malo razgovora 4 ,rvatskom Riječi, I ako se nijesmo odmah na nj osvrnuli, nije nam izbjegao pažnji uvodni članak ,,Hrvatske Riječi“ od 18. o. mj. Tu pažnju zaslužuje, jer se nikad dosad nije očitovala u nje- zinu pisanju ona čudna nervoznost, koja je zahvatila ljude oko nje, te koja čim, da su im svi krivi, samo ne oni sami sebi, kao što zbilja i jesu. Da odnekle počnemo, počet, ćemo od onog svim poznatog vrludanja toga lista po pustinji pravaštva, ne bi li sebi našli saveznika, I to je nešto, što oni ne će da vide, a vide svi drugi. Oni govore, da su uvijek bili jednaki, da su mislili uvijek isto, ali kad bi to bilo zbilja tako, tad bi cijeli njihov rad odmah iz po- četka bio protkan neiskrenosti, i drugi samo -čine- prama njima djelo milosrđa, kad u takovu neiskrenost ne će da vjeruju, već uzrok tom metanisanju pred trodlerima Hrvatske traže u nečem drugomu, To vrijedi i za ulagivanje bisku- pima, komu 'novi primjer daje pisa- nje ,Hrvatske Riječi“ od 18. o. mj. gdje se tješe sofismom, da bi oni bili protunarodni, kad ne bi činili što čine. A zašto? ,Jer je svećenstvo u svojoj ukupnosti od svih drugih naj- odlučniji, vajradišniji i najzauzetniji i za vremeniti napredak pučanstva najzaslužniji dio;“ jer se ljudi oko Riječi diče da spadaju ,najslobodo- umnijoj, najliberalnijoj stranci u Dal- maciji, koja ne pozna razlike između raznih sinova i stališa istoga naro- da;“ jer ,još nijesu. opazili. da bi svećenstvo htjelo biti u narodnoj radnji nešto posve odijeljeno ili. ćak protunarodnoga*“ itd. itd. Nu sve ovo nijesu ništa drugo nego riječi, a da iz njih dođeš do onih zaključaka, do kojih dolazi per- sonificirana ,Riječ“, treba jedan tae kovi sofizam, da ga se ne bi stidili ni pisci knjiga o logici, Tu n. pr. nalazimo kao primjer sofizžma ovo: Moj otac ima porođa, pas ima po- roda, moj je otac dakle pas. Neka zneleda pisac, Hrvatske ile bo- cijalne stranke, Samo joj ime kine, a ni Ordo IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON 1. ŠAPRO. PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 80 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. SVPIANNNA 7 PISMA JE SAADO SE. seguteag_* OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNI! LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. lje, pa će vidjeti, da i on umuje ne- kako tako. Jer sve ono, što on go- vori o svećenstvu, može vrijediti za naše svećenstvo uopće, koje kako je dobro poznato nije baš furtimaštvu osobito sklono, ali ne može vrijediti za one svećenike, kojih rad n. pr. mi pobijamo, niti za one pojave u svećenstvu, koje moraju svakoga za- brinuti, jer kad bi preoteli maha, mi bi u svećenstvu zadobili najžešćeg protivnika narodnoj misli. Ljudi, kojima se cijela politika stoji u ,Riječi“, tu pogibelj u svojoj tjesnogrudnosti možda ni ne osjećaju, njima se katoličanstvo pokriva sa hrvatstvom — primjer je tomu Stadler — ali oni koji polaze sa narodnog gledišta, kojima je Srb i Hrvat sve isto, koji u katoliku, pravoslavnom i bosanskom muhamedancu vide jedno- krvnu braću, kojoj je po prirodnim zakonima suđeno da: budu jedno u duši kako su jedno u jeziku i narodnosti, ti ljudi osjećaju da je stanovište, koje je zauzeo jedan dio svećenstva pro- tivno narodnim interesima, pa oni ne mogu odobravati ni Stadlerovu poli« tiku u Bosni ni furtimaško uckanje u ime hrvatskog državnog prava pa Srbe u banovini, Odobravaju 'li to ljudi ,Riječi“, ne znamo, (osudili j6š nijesu, o tome uopće ne govore, oni se samo ograničuju, da onako s vi- soka davaju drugim lekcije o pravu svećenstva, da vjeru brani i slično, Kao da-je to ikomu došlo na pa- met da poreče. Ali o tome se ne radi nego o onomu, što ,Tiječ“ pre- šućuje, a prešućuje u ludoj nadi, da će tako za sebe osigurati pomać bi- skupa i svećenstva u političkim bor» bama. Možda se u tomu grubo prevare. Sve ono, što vidimo u Dalmaciji, ne kaže, da se biskupi misle pokloniti Dr. Drinkoviću, već da bi jedino mi- lostivo dopustili, da se Dr, Drinko- vić pokloni njima. Sama , Hrvatska Riječ“ patukla je nešto o njihovoj namjeri, da u Dubrovniku pokrenu svoje glasilo, a mi bismo njihove in- formačije mogli upotpuniti. Radi se o osnutku jedne nove, kršćansko-so- otkle vjetar duva, a ta stranka ako se Dr. Drinković ne prene iz preve- likog maštanja, mogla bi biti pogi- beljnija njemu nego nama, Neka ne zaboravi, da su svećenici već jednom stavili ,veto“ njegovu izboru. Istina to je bilo onda, kad Dr. Drinković svog liberalizma nije skri- vao, ali koliko mi poznamo struju, koja se javlja među dalmatinskim svećenstvom, njoj su miliji otvoreni liberali, nego oni liberali, koji tobože u ime svoga liberalstva hoče s njima, pa bi se tako moglo dogoditi, da se stolice rašire. ispod gospode oko » Riječi“ i oni se jednog lijepog dana nađu na tlima. Chi vivra, vedra. Domaće vijesti, O Stadierevom putovanju u Rim piše ,Pokret“: Nadbiskup Stadler dao se na put u Rim, da ondje papi tuži franjevce. 'Rim će dakle imati odlučiti u sporu, koji je Stadlerova intolerancija i bjesomučnost izaz- vala među Hrvatima u sporu između ,,Hr- vatske narodne Zajednice“ i SISE čeda ,,Hrv. katoličke Udruge“. Nedavno smo razložili, kako je do ,, Hrv. katoličke Udruge“ došlo. Stadleru nije ,, Hrv. - narodna Zajednica“ bila dosta klerikalna, ma da je njegovim željama išla u susret, a ave radi sloge, da već dalje prosto nije mogla ići, ako nije htjela da za uvijek od- bije od sebe sve Hrvate nekatolike. I to, samo to bio je razlog; da je Stadler udario na jedinu i jedinstvenu do onda organizaciju Hrvata, te ju rascijepio. Pa kad mu to nije pomoglo, kad je Hrvatska narodna zajednica uza sve to ipak sve više prikupljivala hrvatske ele- mente u sebe, onda je nadbiskup Stadler opet jedanput zlorabio svoju erkvenu moć, te službenom okružnicom zabranio pod naj težim crkvenim kaznama svjetovnim i redov« nim svećenicima svoje madbiskuje pristup u Hrvatsku narodnu zajednica i naložio onima, koji su već bili u njoj, da s mjesta veli, da_,franjevačko stavješinstvo ne daje nadbiakupskoj okrušmici - sećega — opsega, nego što ga sama po sebi imade“ t. j. neke