CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 ZA
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO
K O i POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA |
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

 

 

 

 

 

 

=
* POJEDINI BROJ 10 PARA.

Malo razgovora 4 ,rvatskom Riječi,

I ako se nijesmo odmah na nj
osvrnuli, nije nam izbjegao pažnji
uvodni članak ,,Hrvatske Riječi“ od
18. o. mj. Tu pažnju zaslužuje, jer
se nikad dosad nije očitovala u nje-
zinu pisanju ona čudna nervoznost,
koja je zahvatila ljude oko nje, te
koja čim, da su im svi krivi, samo
ne oni sami sebi, kao što zbilja i
jesu.

Da odnekle počnemo, počet, ćemo
od onog svim poznatog vrludanja
toga lista po pustinji pravaštva, ne
bi li sebi našli saveznika, I to je
nešto, što oni ne će da vide, a vide
svi drugi. Oni govore, da su uvijek
bili jednaki, da su mislili uvijek isto,
ali kad bi to bilo zbilja tako, tad
bi cijeli njihov rad odmah iz po-
četka bio protkan  neiskrenosti, i
drugi samo -čine- prama njima djelo
milosrđa, kad u takovu neiskrenost
ne će da vjeruju, već uzrok tom
metanisanju pred trodlerima Hrvatske
traže u nečem drugomu,

To vrijedi i za ulagivanje bisku-
pima, komu 'novi primjer daje pisa-
nje ,Hrvatske Riječi“ od 18. o. mj.
gdje se tješe sofismom, da bi oni
bili protunarodni, kad ne bi činili što
čine. A zašto? ,Jer je svećenstvo u
svojoj ukupnosti od svih drugih naj-
odlučniji, vajradišniji i najzauzetniji
i za vremeniti napredak pučanstva
najzaslužniji dio;“ jer se ljudi oko
Riječi diče da spadaju ,najslobodo-
umnijoj, najliberalnijoj stranci u Dal-
maciji, koja ne pozna razlike između
raznih sinova i stališa istoga naro-
da;“ jer ,još nijesu. opazili. da bi
svećenstvo htjelo biti u narodnoj
radnji nešto posve odijeljeno ili. ćak
protunarodnoga*“ itd. itd.

Nu sve ovo nijesu ništa drugo
nego riječi, a da iz njih dođeš do
onih zaključaka, do kojih dolazi per-
sonificirana ,Riječ“, treba jedan tae
kovi sofizam, da ga se ne bi stidili
ni pisci knjiga o logici, Tu n. pr.
nalazimo kao primjer sofizžma ovo:
Moj otac ima porođa, pas ima po-
roda, moj je otac dakle pas. Neka

 

 

zneleda pisac, Hrvatske ile bo- cijalne stranke, Samo joj ime kine, a ni Ordo

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

 

ODGOVORNI UREDNIK :
ANTON 1. ŠAPRO.

  

   
 
 

   
      
 

PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 80 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
RAN POPUST. SVPIANNNA 7 PISMA JE SAADO SE.

seguteag_* OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNI! LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

lje, pa će vidjeti, da i on umuje ne-
kako tako. Jer sve ono, što on go-
vori o svećenstvu, može vrijediti za
naše svećenstvo uopće, koje kako je
dobro poznato nije baš furtimaštvu
osobito sklono, ali ne može vrijediti
za one svećenike, kojih rad n. pr.
mi pobijamo, niti za one pojave u
svećenstvu, koje moraju svakoga za-
brinuti, jer kad bi preoteli maha, mi
bi u svećenstvu zadobili najžešćeg
protivnika narodnoj misli.

Ljudi, kojima se cijela politika
stoji u ,Riječi“, tu pogibelj u svojoj
tjesnogrudnosti možda ni ne osjećaju,
njima se katoličanstvo pokriva sa
hrvatstvom — primjer je tomu Stadler
— ali oni koji polaze sa narodnog
gledišta, kojima je Srb i Hrvat sve
isto, koji u katoliku, pravoslavnom i
bosanskom muhamedancu vide jedno-
krvnu braću, kojoj je po prirodnim
zakonima suđeno da: budu jedno u
duši kako su jedno u jeziku i narodnosti,
ti ljudi osjećaju da je stanovište, koje
je zauzeo jedan dio svećenstva pro-
tivno narodnim interesima, pa oni ne
mogu odobravati ni Stadlerovu poli«
tiku u Bosni ni furtimaško uckanje
u ime hrvatskog državnog prava pa
Srbe u banovini, Odobravaju 'li to
ljudi ,Riječi“, ne znamo, (osudili j6š
nijesu, o tome uopće ne govore, oni
se samo ograničuju, da onako s vi-
soka davaju drugim lekcije o pravu
svećenstva, da vjeru brani i slično,

Kao da-je to ikomu došlo na pa-
met da poreče. Ali o tome se ne
radi nego o onomu, što ,Tiječ“ pre-
šućuje, a prešućuje u ludoj nadi, da
će tako za sebe osigurati pomać bi-
skupa i svećenstva u političkim bor»
bama.

Možda se u tomu grubo prevare.
Sve ono, što vidimo u Dalmaciji, ne
kaže, da se biskupi misle pokloniti
Dr. Drinkoviću, već da bi jedino mi-
lostivo dopustili, da se Dr, Drinko-
vić pokloni njima. Sama , Hrvatska
Riječ“ patukla je nešto o njihovoj
namjeri, da u Dubrovniku pokrenu
svoje glasilo, a mi bismo njihove in-
formačije mogli upotpuniti. Radi se
o osnutku jedne nove, kršćansko-so-

 
 

otkle vjetar duva, a ta stranka ako
se Dr. Drinković ne prene iz preve-
likog maštanja, mogla bi biti pogi-
beljnija njemu nego nama, Neka ne
zaboravi, da su svećenici već jednom
stavili ,veto“ njegovu izboru.

Istina to je bilo onda, kad Dr.
Drinković svog liberalizma nije skri-
vao, ali koliko mi poznamo struju,
koja se javlja među dalmatinskim
svećenstvom, njoj su miliji otvoreni
liberali, nego oni liberali, koji tobože
u ime svoga liberalstva hoče s njima,
pa bi se tako moglo dogoditi, da se
stolice rašire. ispod gospode oko
» Riječi“ i oni se jednog lijepog dana
nađu na tlima.

Chi vivra, vedra.

Domaće vijesti,

O Stadierevom putovanju u Rim piše
,Pokret“: Nadbiskup Stadler dao se na put
u Rim, da ondje papi tuži franjevce. 'Rim
će dakle imati odlučiti u sporu, koji je
Stadlerova intolerancija i bjesomučnost izaz-
vala među Hrvatima u sporu između ,,Hr-
vatske narodne Zajednice“ i SISE
čeda ,,Hrv. katoličke Udruge“.

Nedavno smo razložili, kako je do ,, Hrv.
katoličke Udruge“ došlo. Stadleru nije ,, Hrv. -
narodna Zajednica“ bila dosta klerikalna,
ma da je njegovim željama išla u susret, a
ave radi sloge, da već dalje prosto nije
mogla ići, ako nije htjela da za uvijek od-
bije od sebe sve Hrvate nekatolike. I to, samo
to bio je razlog; da je Stadler udario na jedinu
i jedinstvenu do onda organizaciju Hrvata,
te ju rascijepio. Pa kad mu to nije pomoglo,
kad je Hrvatska narodna zajednica uza sve
to ipak sve više prikupljivala hrvatske ele-
mente u sebe, onda je nadbiskup Stadler
opet jedanput zlorabio svoju erkvenu moć,
te službenom okružnicom zabranio pod naj
težim crkvenim kaznama svjetovnim i redov«
nim svećenicima svoje madbiskuje pristup
u Hrvatsku narodnu zajednica i naložio
onima, koji su već bili u njoj, da s mjesta

 

veli, da_,franjevačko stavješinstvo ne daje

nadbiakupskoj  okrušmici - sećega — opsega,
nego što ga sama po sebi imade“ t. j. neke