AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO K 20 i POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I | === = = === I U DUBROVNIKU, 1, juna 1910. IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. BROJ 44. PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. POJEDINI BROJ 10 PARA. Brzojavne vijesti Izbori u Ugarskoj. BUDAPEST, 1. — Danas poči- mlju izbori za cijelu Ugarsku. Bez- broj vojništva čuva mir i poredak. Srpski crkveni. sabor. KARLOVCI, 1. — Pri verifika- ciji mandata srpskog crkvenog sa- bora u Karlovcima uništeno je ne- koliko mandata srpskih radikalaca jer su protuzakonito izabrani. Kralj u Bosni. SARAJEVO, 1. — Njeg. Velič. jučer je posjetilo razne crkve. Svuda oduševljeno dočekan, te burno akla- miran, Istog dana je primao crkvene dostojanstvenike. Po podne je bio svečani objed. Kralj ukorio Stadlera. SARAJEVO, 1. — Govori se, da je kralj kod primanja crkvenih do- stojanstvenika ukorio nadb. Stadlera što je otišao i sam Rim zvati, da se miješa u unutarnje poslove. Novinarska organizacija u Dalmaciji U više prigoda bila je istaknuta potreba te organizacije, Nije ni čudo. U doba kad se svi staleži organizuju da brane vlastite interese od nasr- taja drugih, sasvim je prirodno, da potrebu organizacije osjete i novi- nari. To nosi duh vremena sa sobom i ako do toga nije već došlo, krive su osobite prilike, koje vladaju u no- vinstvu dalmatinskom. Govoriti o potrebi organizacije, a upustiti se u rekriminacije nije uputno, ali ipak treba . neke mane istaknuti, a to upravo s toga, što ako s ičesa, potrebna bi bila organi- zacija, da tomu zlu doskoči, Mi naime ne shvaćamo nju samu kao zajedničku obranu novinarskih inte- resa, već bi nna morala također biti neka garancija publici, da će se naša štampa oprostiti nekih grijeha, koji IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. su možda shvatljivi po postanku naših novina, ali koji priječe norma- lan razvitak samih listova, a imadu posljedica i za politički život u Dal- maciji. U nas se novine ne javljaju sa- mostalno, t. j. kao trgovačka podu- zeća, kod kojih se gleda i na nov- čani uspjeh, već kao glasilo pojedi- nih stranaka, dotično grupa. To je u sebi dobro, ali im& i svoju zlu stranu. Jer tim što novine nijesu glasnici javnog mnijenja, već branioci, kadgod i sluge interesa pojedinih stranaka i skupina, odrazuju se u njima sve grdobe političke borbe, a to plaćaju novinari. Često se misli, da list ima urednika samo za to, da da se drugi preko njega mogu ba- cati kamenom na protivnika. Pole- mike, koje iz toga nastaju, osvećuju se opet najvećim dijelom novina- rima, jer su oni jedino vidljivi, Stvar je došla dotle, da je novi- nar novinaru najgori neprijatelj, pa da se zove odgovornim urednika i za ono, što može bit njegovo mišlje- nje samo u toliko, što je i on pri- padnik dotične stranke. Kad izađe što u listu, ne shvaća se to kao da dolazi od stranke, već od urednika, a obično on nije odgovoran nego samo za formu. Stvarne prepirke iz- vrgnu se tako u lične, a jedan no- vinar nastoji povisiti zanimivost svog lista uvrštavanjem sve žešćih napa- daja na drugog novinara, dok se oprjeke ne zaoštre tako, da sukob valja rješavati drukčije, Primjera tomu nije potreba na- vađati; istina je, u ovo zadnje doba stvar je u tom obziru krenula ipak nešto na bolje, te se u polemikama više spominju imena novina nego no- vinara, ali smo još dosta daleko od onoga, što bi: kolegijalnost morala zahtijevati, a što bi jedna valjana organizacija mogla i postići. Jer ona, kako smo već kazali, ne bi smjela ustanoviti samo prava novinara, već i dužnosti njihove i prama sebi i prama drugovima i prama novinama i prama cijelom općinstvu. : Ali tada — kao da čujemo — gdie je sloboda novina, da pišu što hoće i kako hoće. U slobodu njihovu niko ne tiče, isključivo je pravo vlasnika, dotično stranke, da odre- đuje pravac listu i traži od novinara da u tom pravcu piše, ali ta sloboda, to pravo vlasnika ne smije bit ipak toliko, da ih plati novinar svojom slobodom te postane mašina za pi- sanje plaćenih članaka, ne smije biti toliko, da drugomu bude slobodno, uz odgovornost novinara, kršiti sva ona pravila, bez kojih nije ni mo- guće zamisliti uređene političke od- nošaje. U političkoj borbi dopušteno je dosta, ali nije ubijati se po ulici, ni paliti ni rušiti, a neke polemike, - u kojih središtu stoje baš dalmatin- ski novinari, razlikuju se samo u tomu od djela kažnjenih kaznenim zakonom, što žrtve .nijesu krvave. Kad bi po tom došlo do takove novinarske organizacije, koja bi stala na put ovomi zloupotrebljavanju :slo- bode pisanja, koja bi naše polemike od ličnih prevrnula na stvarne, koja bi zaštitila interese novinara, ali ujedno zapriječila ,dalmatinske“ po- lemike, takovu organizaciju ne bismo - samo pozdravili veselo mi, već uvje« reni smo i cijela zemlja, Organizacija * pak, kojoj bi bila samo svrha istak- nuti prava novinara, bila bi neka vrst silomičnog nametanja, te ne bi uspjela već s toga, što je prvi uvjet za nepovrijeđeno uživanje kojeg prava ugled, a taj se ne stiče organizacijom već osobnim radom. Domaće vljesti. Jezično pitanje u Austriji. Prema najno- vijim vijestima čini se, da do konferencija | za sporazum između Nijemaca i Čeha ni ne će doći. ,Korr. Zentrum“ javlja naime, da vladu želi jezično pitanje riješiti samo za Česku, dočim se česki agrarci tomu opiru. Oni će se teško odlučiti, da sudjeluju u ta- ' kovim pregovorima, te kane predložiti ga. kon, kojim bi se jezično pitanje riješilo za cijela Austriju. Parlamentarno povjerenstvo Slavenske Jednote imalo bi se ovim pred. metom u svojoj badućoj sjednici Pm beviti. Odluči li se Jednota, da se ova SA Pala ovoženi Sečuj zoi čao ve. sac kt jad 6 Ri