AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO
K 20 i POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I |
=== = = ===
I

 

 

U DUBROVNIKU, 1, juna 1910.

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

 

ODGOVORNI UREDNIK :

ANTON |. ŠAPRO.

BROJ 44.

 

 
    

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

      
 
 

  

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

Brzojavne vijesti

Izbori u Ugarskoj.

 

BUDAPEST, 1. — Danas poči-
mlju izbori za cijelu Ugarsku. Bez-
broj vojništva čuva mir i poredak.

Srpski crkveni. sabor.

KARLOVCI, 1. — Pri verifika-
ciji mandata srpskog crkvenog sa-
bora u Karlovcima uništeno je ne-
koliko mandata srpskih radikalaca
jer su protuzakonito izabrani.

Kralj u Bosni.

SARAJEVO, 1. — Njeg. Velič.
jučer je posjetilo razne crkve. Svuda
oduševljeno dočekan, te burno akla-
miran, Istog dana je primao crkvene
dostojanstvenike. Po podne je bio
svečani objed.

Kralj ukorio Stadlera.

SARAJEVO, 1. — Govori se, da
je kralj kod primanja crkvenih do-
stojanstvenika ukorio nadb. Stadlera
što je otišao i sam Rim zvati, da se
miješa u unutarnje poslove.

 

Novinarska organizacija u Dalmaciji

U više prigoda bila je istaknuta
potreba te organizacije, Nije ni čudo.
U doba kad se svi staleži organizuju
da brane vlastite interese od nasr-
taja drugih, sasvim je prirodno, da
potrebu organizacije osjete i novi-
nari. To nosi duh vremena sa sobom
i ako do toga nije već došlo, krive
su osobite prilike, koje vladaju u no-
vinstvu dalmatinskom.

Govoriti o potrebi organizacije, a
upustiti se u  rekriminacije nije
uputno, ali ipak treba . neke mane
istaknuti, a to upravo s toga, što
ako s ičesa, potrebna bi bila organi-
zacija, da tomu zlu  doskoči, Mi
naime ne shvaćamo nju samu kao
zajedničku obranu novinarskih inte-
resa, već bi nna morala također biti
neka garancija publici, da će se naša

štampa oprostiti nekih grijeha, koji

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

su možda shvatljivi po postanku
naših novina, ali koji priječe norma-
lan razvitak samih listova, a imadu
posljedica i za politički život u Dal-
maciji.

U nas se novine ne javljaju sa-
mostalno, t. j. kao trgovačka podu-
zeća, kod kojih se gleda i na nov-
čani uspjeh, već kao glasilo pojedi-
nih stranaka, dotično grupa. To je
u sebi dobro, ali im& i svoju zlu
stranu. Jer tim što novine nijesu
glasnici javnog mnijenja, već branioci,
kadgod i sluge interesa pojedinih
stranaka i skupina, odrazuju se u
njima sve grdobe političke borbe, a
to plaćaju novinari. Često se misli,
da list ima urednika samo za to, da
da se drugi preko njega mogu ba-
cati kamenom na protivnika. Pole-
mike, koje iz toga nastaju, osvećuju
se opet najvećim dijelom  novina-
rima, jer su oni jedino vidljivi,
Stvar je došla dotle, da je novi-
nar novinaru najgori neprijatelj, pa
da se zove odgovornim urednika i
za ono, što može bit njegovo mišlje-
nje samo u toliko, što je i on pri-
padnik dotične stranke. Kad izađe
što u listu, ne shvaća se to kao da
dolazi od stranke, već od urednika,
a obično on nije odgovoran nego
samo za formu. Stvarne prepirke iz-
vrgnu se tako u lične, a jedan no-
vinar nastoji povisiti zanimivost svog
lista uvrštavanjem sve žešćih napa-
daja na drugog novinara, dok se
oprjeke ne zaoštre tako, da sukob
valja rješavati drukčije,

Primjera tomu nije potreba na-
vađati; istina je, u ovo zadnje doba
stvar je u tom obziru krenula ipak
nešto na bolje, te se u polemikama
više spominju imena novina nego no-
vinara, ali smo još dosta daleko od
onoga, što bi: kolegijalnost morala
zahtijevati, a što bi jedna valjana
organizacija mogla i postići. Jer ona,
kako smo već kazali, ne bi smjela

ustanoviti samo prava novinara, već

i dužnosti njihove i prama sebi i
prama drugovima i prama novinama
i prama cijelom općinstvu.

: Ali tada — kao da čujemo —
gdie je sloboda novina, da pišu što

 

hoće i kako hoće. U slobodu njihovu
niko ne tiče, isključivo je pravo
vlasnika, dotično stranke, da odre-
đuje pravac listu i traži od novinara
da u tom pravcu piše, ali ta sloboda,
to pravo vlasnika ne smije bit ipak
toliko, da ih plati novinar svojom
slobodom te postane mašina za pi-
sanje plaćenih članaka, ne smije biti
toliko, da drugomu bude slobodno,
uz odgovornost novinara, kršiti sva
ona pravila, bez kojih nije ni mo-
guće zamisliti uređene političke od-
nošaje. U političkoj borbi dopušteno
je dosta, ali nije ubijati se po ulici,

ni paliti ni rušiti, a neke polemike, -

u kojih središtu stoje baš dalmatin-
ski novinari, razlikuju se samo u
tomu od djela kažnjenih kaznenim
zakonom, što žrtve .nijesu krvave.
Kad bi po tom došlo do takove
novinarske organizacije, koja bi stala
na put ovomi zloupotrebljavanju :slo-
bode pisanja, koja bi naše polemike
od ličnih prevrnula na stvarne, koja
bi zaštitila interese novinara, ali
ujedno zapriječila ,dalmatinske“ po-

lemike, takovu organizaciju ne bismo -

samo pozdravili veselo mi, već uvje«

reni smo i cijela zemlja, Organizacija *

pak, kojoj bi bila samo svrha istak-
nuti prava novinara, bila bi neka
vrst silomičnog nametanja, te ne bi
uspjela već s toga, što je prvi uvjet
za nepovrijeđeno uživanje kojeg prava
ugled, a taj se ne stiče organizacijom
već osobnim radom.

Domaće vljesti.

Jezično pitanje u Austriji. Prema najno-
vijim vijestima čini se, da do konferencija |

za sporazum između Nijemaca i Čeha ni ne
će doći. ,Korr. Zentrum“ javlja naime, da
vladu želi jezično pitanje riješiti samo za
Česku, dočim se česki agrarci tomu opiru.
Oni će se teško odlučiti, da sudjeluju u ta- '
kovim pregovorima, te kane predložiti ga.
kon, kojim bi se jezično pitanje riješilo za
cijela Austriju. Parlamentarno povjerenstvo
Slavenske Jednote imalo bi se ovim pred.
metom u svojoj badućoj sjednici Pm
beviti. Odluči li se Jednota, da se ova

SA Pala ovoženi Sečuj zoi
čao ve. sac kt jad 6 Ri