GOD. XX.

U DUBROVNIKU, 4, juna 1910.

BROJ 45.

 

CRVENA HRVATSKA

 
 

 
 
 
   
 
 

AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO |
K RO | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA |

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 ZA
|
DOŠASTO POLUGODIŠTE. |

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

 

ODGOVORNI UREDNIK :

ANTON |. ŠAPRO.

   

PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

 
       
 
 

 
 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

izbori u Ugurskol.

Dok pišemo, u Ugarskoj hrli na-
rod na izbore. Možda nema zemlje
na svijetu, gdje izborna korupcija i
= prijevara tako cvate kao u Ugarskoj.
Ako ima zakona, da to zapriječi, taj
vrijedi samo za nemadžarske narod-
nosti, a madžarskim strankama sve
je slobodno, samo da ono 8 milijuna
nemadžara nedođe u sabor ni u onom
broju, u komu bi mogli doći i po
ovom izbornom sistemu. Tu je svaka
vlada spravna paktirati s opozicijom,
te upotrijebiti i silu i vojsku, da pro-
dre Madžar, mandat kojega možda
u čisto madžarskim kotarima ne bi
trpjela. Po gotovo ne sada, kad se
radi o biti i ne biti čitavog jednog
sistema, koji je Ugarskoj oligarhiji
osiguravao iznimni položaj u našoj
državi.

Oporba u Ugarskoj obično se za-
mišlja kao državopravna: s, jedne
strane nagodbenjaci, s druge pristaše
zakona god, 1848. To je donekle
samo tako. Treba naime gledati, što
jedne veže uz nagodbu iz g. 1868.,
a zašto drugi usvajaju program 1848.
Kad vidimo da srce stranke šezde-
setomaške sačinjaju aristokratski ve-
leposjednici i svi drugi isisavači na-
roda, treba kazati da su po srijedi
i lični interesi, a to i jest. Jer ovaku
Ugarsku kao što je sada, ne može
se ni zamisliti bez jedne klike, koja
drži u stezi Madžare plašeći ih na-
rodnostima, a oslanja se s druge
na vlast i bajunete čitave države,
kojoj za tu uslugu treba da pritaji
svoje želje za sve većom državnom
neodvisnosti,

Povjest zadnjih decenija doka-
zuje moć te klike, a pokus Khuenov
pokušaj je da ona zadobije opet po-
zicije izgubljene nazad pet godina u
borbi s pristašama 1848. Možda ti
ljudi osjećaju, da je to zadnji pokušaj,
i za to ih vidimo skupljene okolo
Khuena, premda mnoge i mnoge od
njih odbija od njega zavist, & mnoge
i negodovanje. Istinkt sačuvanja jači
je od tih osobnih antipatija.

Hoće li im uspjeti, da opet za-
sjedu, to je veliko pitanje, Kako smo

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

rekli, dovesti u sabor samo Madžare,
ne može se bez paktiranja s opozi-
cijom, a koliko god bila ova putem
Wekerla kompromitirana, ideja neod-
visnosti tako je usađena u srce svih
Madžara, da će sigurno povesti mnoge
i mnoge, da i svojim glasom to ista-
knu. Posljedica je toga, da i ako
oporba dođe u sabor u manjem broju,
ona ipak ne će biti skršena tako da
vladinoj stranci bude slobodno raditi
što hoće.

Sveto čini, da pobjeda Khue-
nova, u koju se Beč nada, i koja
je po zadnjim vijestima sigurna, ne
će riješiti onaj spor, koji je doveo
do ovoga i koji se povlači ima već
deset godina. Ta većina bit će tako
sputana, da ne će bit kadra riješiti
sve one zadaće, koje su joj u Beču
namijenili.

O tomu reklo bi se da su na či-
stu i u Beču, barem oni, koji hoće
da računaju činjenicama kakve jesu
pa za to uv pisanju bečkih novira i
proviruje nekakav neodređeni strah
pred budućnosti. Khuen se bio za-
hvalio, da on mora dobiti većinu, i
ako je ne dobije jedanput, dobit će
je drugi, treći, četvrti put, Vjeru-
jemo, ali to ide prem dugo, a ne-
prilike države takove su, da sile na
riješenje, i to brzo riješenje. Bez par-
lamenta sposobna za rad, nema de-
legacija, a kad nema njih, nema ni
država novaca, a njoj ih treba. Bez
njih nema drenota, nema povišenja
broja novaka. Kriza u Ugarskoj od-
razuje se po tom na čitavu monar-
hiju, na izborim ugarskim možda
se rješava sudbina čitavog sistema.

Kral] u Sarajevu.

Kralj je proveo u Sarajevu skoro tri
puna dana, a u Mostaru nekoliko satova.
Bojazan, da ne će moći odoljeti trudu, koji
je skopčan sa službenim dočecima, nije se
ispunila. Kroz sva četiri dana skoro nijesi
vidio traga nikakvom umoru, Nj. Vel, u
visokoj svojoj starosti izvršio je cijeli pro-
gram spremom mladog čovjeka. Saslušaji p.
pr. u Konaku prvog dana trajali su puna
tri sata, trebalo je slušati, trebalo je odgo-
varati, trebalo pitati, dosta da se usopi čo-
vjek u punom jeku mladosti. Novine kažu,

 

 
 

da se umor pokazao i na kralju, ali na
komu ne bi.

Opisi dočeka, koje čitamo u bosanskim
novinama, dokazom su, koliko se kraljeva
pojava dojmila bosanskog pučanstva. U is-
kazima lojalnosti natjecale su se sve stranke
a dosta su ometale opsežne mjere sigurnosti,
koje su po izvještaju bečke ,,Neue Freie
Presse“ dale u oko i vladaru. One su po
istom izvještaju ispunile svijet strahom, tako
da seoskog pučanstva nije bilo vidjeti u
Sarajevu onoliko, koliko su očekivali.

Koliko su te mjere bile opravdane, to
se ne može kazati. Svakako je bilo više su-
mnjivih osoba zatvoreno, a je li to bila pre-
revnost organa policije, ili je o za to po-
voda, ko zna.

Bečke novine ističu velika znamenitost
posjeta za politiku monarhije, to je — kažu
one — lično uzimanje u posjed anektiranih
zemalja. U tomu smislu pišu i svjetske no-
vine.

Za domaću, a osobito za bosansku po-
litiku vrijedi spomenuti meke epizode, do.
tično kraljeve izjave.

U prošlom broju brzojav nam je javio,
da se govori, da je kralj ukorio nadbiskupa
Stadlera, što je išao zvati Rim,eda djeluje
na Franjevce prigodom saborskih izbora. Tu
vijest bilježi i ,Obzor“. Ostale novine to ne
spominju, ali reklo bi se, da u vijesti ,Ob-
zora ima nešto istine. Sigurno je naime, da
je kralj u više prigoda istaknuo za luge
Franjevaca za prijesto i narod. Prve riječi
vladareve Stadleru na stanici u Sarajevu
bile su: Vi ste bili nedavno u Rimu. Bečka
»Presse“ javlja da je Stadler ostavio konak
veoma nezadovoljan, a na upit novinara o
čem je bilo govora između njega i kralja,
odgovorio je Stadler, da su to osobne stvari.
Nešto je dakle bilo.

Pred kralja nijesu bile puštene seljačke
deputacije, koje su htjele moliti obligatni
otkup kmetova, proti čemu ustaje ,Hrvat-
ska Zajednica“. To pokazuje da se vlada
misli oslanjati u saboru na Muhamedance.

Vrijedno je zabilježiti i izjave kraljeve
svjetovnjačkim deputacijama. Hrvati nijesu
htjeli doći kao katolici, već kao Hrvati, Njima
je rekao vladar, da se može u njih pous-
dati. Srpskom prvaku Jeftanoviću napome-
nuo je kralj, kako da sabor bude radit, treba
ne izlaziti preda nj s velikim sahtjevima.

Prigodom svog dolaska je kralj podijelio
amnistiju političkim kažnjenicima i nekim
osuđenim s prostih zločina. U dobrotvorne
svrhe darovao je 40000 kruna.

pogledi po soljeta.
Ovih dana, kako to svojedobno javismo,

vodila se u Budimpešti rasprava proti po-
znatom  sločincu — S. Kragujeviću Porota

je proglasila Kragojevića krivim trostruke

 

I