GOD. XX. U DUBROVNIKU, 4, juna 1910. BROJ 45. CRVENA HRVATSKA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO | K RO | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA | CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 ZA | DOŠASTO POLUGODIŠTE. | IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. POJEDINI BROJ 10 PARA. izbori u Ugurskol. Dok pišemo, u Ugarskoj hrli na- rod na izbore. Možda nema zemlje na svijetu, gdje izborna korupcija i = prijevara tako cvate kao u Ugarskoj. Ako ima zakona, da to zapriječi, taj vrijedi samo za nemadžarske narod- nosti, a madžarskim strankama sve je slobodno, samo da ono 8 milijuna nemadžara nedođe u sabor ni u onom broju, u komu bi mogli doći i po ovom izbornom sistemu. Tu je svaka vlada spravna paktirati s opozicijom, te upotrijebiti i silu i vojsku, da pro- dre Madžar, mandat kojega možda u čisto madžarskim kotarima ne bi trpjela. Po gotovo ne sada, kad se radi o biti i ne biti čitavog jednog sistema, koji je Ugarskoj oligarhiji osiguravao iznimni položaj u našoj državi. Oporba u Ugarskoj obično se za- mišlja kao državopravna: s, jedne strane nagodbenjaci, s druge pristaše zakona god, 1848. To je donekle samo tako. Treba naime gledati, što jedne veže uz nagodbu iz g. 1868., a zašto drugi usvajaju program 1848. Kad vidimo da srce stranke šezde- setomaške sačinjaju aristokratski ve- leposjednici i svi drugi isisavači na- roda, treba kazati da su po srijedi i lični interesi, a to i jest. Jer ovaku Ugarsku kao što je sada, ne može se ni zamisliti bez jedne klike, koja drži u stezi Madžare plašeći ih na- rodnostima, a oslanja se s druge na vlast i bajunete čitave države, kojoj za tu uslugu treba da pritaji svoje želje za sve većom državnom neodvisnosti, Povjest zadnjih decenija doka- zuje moć te klike, a pokus Khuenov pokušaj je da ona zadobije opet po- zicije izgubljene nazad pet godina u borbi s pristašama 1848. Možda ti ljudi osjećaju, da je to zadnji pokušaj, i za to ih vidimo skupljene okolo Khuena, premda mnoge i mnoge od njih odbija od njega zavist, & mnoge i negodovanje. Istinkt sačuvanja jači je od tih osobnih antipatija. Hoće li im uspjeti, da opet za- sjedu, to je veliko pitanje, Kako smo IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. rekli, dovesti u sabor samo Madžare, ne može se bez paktiranja s opozi- cijom, a koliko god bila ova putem Wekerla kompromitirana, ideja neod- visnosti tako je usađena u srce svih Madžara, da će sigurno povesti mnoge i mnoge, da i svojim glasom to ista- knu. Posljedica je toga, da i ako oporba dođe u sabor u manjem broju, ona ipak ne će biti skršena tako da vladinoj stranci bude slobodno raditi što hoće. Sveto čini, da pobjeda Khue- nova, u koju se Beč nada, i koja je po zadnjim vijestima sigurna, ne će riješiti onaj spor, koji je doveo do ovoga i koji se povlači ima već deset godina. Ta većina bit će tako sputana, da ne će bit kadra riješiti sve one zadaće, koje su joj u Beču namijenili. O tomu reklo bi se da su na či- stu i u Beču, barem oni, koji hoće da računaju činjenicama kakve jesu pa za to uv pisanju bečkih novira i proviruje nekakav neodređeni strah pred budućnosti. Khuen se bio za- hvalio, da on mora dobiti većinu, i ako je ne dobije jedanput, dobit će je drugi, treći, četvrti put, Vjeru- jemo, ali to ide prem dugo, a ne- prilike države takove su, da sile na riješenje, i to brzo riješenje. Bez par- lamenta sposobna za rad, nema de- legacija, a kad nema njih, nema ni država novaca, a njoj ih treba. Bez njih nema drenota, nema povišenja broja novaka. Kriza u Ugarskoj od- razuje se po tom na čitavu monar- hiju, na izborim ugarskim možda se rješava sudbina čitavog sistema. Kral] u Sarajevu. Kralj je proveo u Sarajevu skoro tri puna dana, a u Mostaru nekoliko satova. Bojazan, da ne će moći odoljeti trudu, koji je skopčan sa službenim dočecima, nije se ispunila. Kroz sva četiri dana skoro nijesi vidio traga nikakvom umoru, Nj. Vel, u visokoj svojoj starosti izvršio je cijeli pro- gram spremom mladog čovjeka. Saslušaji p. pr. u Konaku prvog dana trajali su puna tri sata, trebalo je slušati, trebalo je odgo- varati, trebalo pitati, dosta da se usopi čo- vjek u punom jeku mladosti. Novine kažu, da se umor pokazao i na kralju, ali na komu ne bi. Opisi dočeka, koje čitamo u bosanskim novinama, dokazom su, koliko se kraljeva pojava dojmila bosanskog pučanstva. U is- kazima lojalnosti natjecale su se sve stranke a dosta su ometale opsežne mjere sigurnosti, koje su po izvještaju bečke ,,Neue Freie Presse“ dale u oko i vladaru. One su po istom izvještaju ispunile svijet strahom, tako da seoskog pučanstva nije bilo vidjeti u Sarajevu onoliko, koliko su očekivali. Koliko su te mjere bile opravdane, to se ne može kazati. Svakako je bilo više su- mnjivih osoba zatvoreno, a je li to bila pre- revnost organa policije, ili je o za to po- voda, ko zna. Bečke novine ističu velika znamenitost posjeta za politiku monarhije, to je — kažu one — lično uzimanje u posjed anektiranih zemalja. U tomu smislu pišu i svjetske no- vine. Za domaću, a osobito za bosansku po- litiku vrijedi spomenuti meke epizode, do. tično kraljeve izjave. U prošlom broju brzojav nam je javio, da se govori, da je kralj ukorio nadbiskupa Stadlera, što je išao zvati Rim,eda djeluje na Franjevce prigodom saborskih izbora. Tu vijest bilježi i ,Obzor“. Ostale novine to ne spominju, ali reklo bi se, da u vijesti ,Ob- zora ima nešto istine. Sigurno je naime, da je kralj u više prigoda istaknuo za luge Franjevaca za prijesto i narod. Prve riječi vladareve Stadleru na stanici u Sarajevu bile su: Vi ste bili nedavno u Rimu. Bečka »Presse“ javlja da je Stadler ostavio konak veoma nezadovoljan, a na upit novinara o čem je bilo govora između njega i kralja, odgovorio je Stadler, da su to osobne stvari. Nešto je dakle bilo. Pred kralja nijesu bile puštene seljačke deputacije, koje su htjele moliti obligatni otkup kmetova, proti čemu ustaje ,Hrvat- ska Zajednica“. To pokazuje da se vlada misli oslanjati u saboru na Muhamedance. Vrijedno je zabilježiti i izjave kraljeve svjetovnjačkim deputacijama. Hrvati nijesu htjeli doći kao katolici, već kao Hrvati, Njima je rekao vladar, da se može u njih pous- dati. Srpskom prvaku Jeftanoviću napome- nuo je kralj, kako da sabor bude radit, treba ne izlaziti preda nj s velikim sahtjevima. Prigodom svog dolaska je kralj podijelio amnistiju političkim kažnjenicima i nekim osuđenim s prostih zločina. U dobrotvorne svrhe darovao je 40000 kruna. pogledi po soljeta. Ovih dana, kako to svojedobno javismo, vodila se u Budimpešti rasprava proti po- znatom sločincu — S. Kragujeviću Porota je proglasila Kragojevića krivim trostruke I