i i ++ l 1 I Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 46. LL eee nean m Slavu i priznanje, koju je naša opera za vrijeme svog gostovanja u Dalmaciji po- stigla, njih se je toliko kosnulo, da su jedva čekali, kad će doći zgodan čas, da mogu osobito oni, pokazati svoje veliko tobož kri- tičarsko znanje i nedostiživu spremnost na muzikalnom polju. Ne treba da kažemo, da i oni sami (ovdje nam je napose istaknuti pisanje spljetskog dopisnika) uviđaju, koliko je nepravedno i neistinito njihovo piskaranje o operi, ali oni ne mogu i ne će, nego da pišu onako, kako samo to oni znaju, mogu i moraju. Jest, gospodo dopisnici, naša je opera pokazala nama pa i Vama, da i ako smo ma- len narod, koji je tek u početku svog umjet- ničkog razvitka, da ipak uza sve to našim čednim i marljivim nastojanjem, znali smo se podići do one visine, za koju si vi uobražavate, da je samo vama dozvoljena, a to vam mogu reći i vaša braća ,del puro sangue“ u Dubrovniku, koji su uživa- juć, redovito pohađali svaku opernu predstavu koju smo imali sreće da čujemo ovamo. Opet vam kažemo, priznali nam vi ili ne pravu valjanost naše opere, to nas je malo stalo, ali jedino htjedosmo da ovim pokažemo svijetu onu veliku razliku koja postoji između nas i vas, jer dok mi dola- zimo u susret svim talijanskim družinama, koje preko godine dolaze u naše krajeve i dijelimo ih im po zasluzi priznanje, dotle vi baš protivno od nas radite i činite, jer se bojite i nemate toliko odvažnosti, da istinu priznate. Tješite se ipak time, te i nadalje pišite onako kako ste započeli, to nas u našem radu ni najmanje omesti ne će, a poslovica kaže ,riđe ben, chi ride ultimo !* Nećemo, da se danas potanko osvrćemo na sve ono, što j& osobito spljetski dopi- snik o operi i pojedinim umjetnicima pisao, jer davati suviše važnosti stvarima i oso- bama, koje to ne zaslužuju, za nas je vri- jeme izgubljeno. Ko je iole taj dopis pro- čitao, mogao je i sam odmah opaziti koliko u svemu tomu istine ima i od srca se na- smijati takovim dopisnicima, koji i ne zaslu- žuje drugo, nego da budu ismjehavani. Jedino nam je žao, da su nam imena gospode dopisnika nama nepoznata, a šteta da kao takovi, ne pokažu se u javnosti svo- jim imenima i onda bi ih možda višim se- žaljenjem javnost susretala, nego li inače. To je sve što imadosmo da rečemo, a još jedino preporučamo ,,Risorgimentu“i i cijenjenim njegovim dopisnicima, da se laćaju ozbiljnijeg posla i rada, ako mogu, ako li ne, nek onda i nadalje slijede stazom ko- jom su započeli, posljedice će Sosjetit : do- skora. U pamet već jednom gospodo, dok ste ma vrijeme, jer poslije djela nema poks- janja ! Vladino protežiranje njemačkih kolonista u Bos.-Horcegovini, Nekidan je slovenački zast. na carevinskom vijeću, Hribar stavio niste iz Njemačke najviše protežira i ide im na ruku, što se za ostalo nenjamačke kolo niste ne može reći, Ministar predsjednik ba- run Bienerth je odgovorio na ovu interpe- laciju, rekavši, da se najprije informirao kod ministra Buriana. Najprije iznosi historijat, da su se u dolinama Drine i Save odmah nakon okupacije Bosne i Hercegovine nase- lili mnogobrojni Nijemci, koji su osnovali tri kolonije i to: Franz-Josefsfeld, Wind- horst i Rudolfstal, Ministar predsjednik veli, da koloniste Franz-Josepfelda nijesu Nijemci iz Rajha, već madžarski državnici njemačke narodnosti iz Banata takozvani Švabe. Ko- lonije Windhorst i Rudolfstal u istinu na- stavaju Nijemci iz Njemačke. Oni su onamo od g. 1879. do 1880. dolazili polako iz Sak- sonske, Pruske i Holandije u Bosnu i ondje iz vlastitih sredstava kupili privatna zemlji- šta, a sada ih sami i obrađuju. Nije istina, da su ovi kolonisti sva svoja zemljišta ku- pili od vlade ili čak dobili od nje, Iza toga ministar Bienerth odbija, da bosanska vlada naročito protežira Njemačke koloniste, veleć, da i ti kolonisti imadu iste dužnosti i prava kao i urođenici. Kolonisti nijesu besplatno dobili zemlju, već su je kupili i sami je obrađuju. Onamo od g. 1905. uopće nema više naseljivanja na erarskim bosansko-herce- govačkim zemljištima, jer su ova opredije- ljena za urođeno bosansko-hercegovačko pu- čanstvo prigodom riješavanja kmetskog pi- tanja. Pozdrav Supilu sa zbora Jugoslav. omla- dine u Beču. Dne 30. pr. mj. držan je u Beču veliki zbor jugoslavenske omladine, na kome zboru bio je na predlog bosanskog Srbina gosp. Milutina Popovića, otposlan nar. zastupniku Franu Supilu slijedeći br- zojavni pozdrav: »lebe kao narodnog borca za jugosla- vensku misao, a napose jedinstva srpsko- hrvatskog naroda sa svoga zbora oduševljeno pozdravlja Jugoslavenska bečka omladina. Za zbor: predsjednik Milan Buj.“ Dan otvorenja bosanskog sabora. Službeni »Sarajevski List“ donosi patent, kojim se bosanski sabor saziva za 15. ov. mj. Dopust vojnicima za vrijeme žetve. Zajedničko ministarstvo rata izdalo je opća pravila za ljetošnje dopuste vojničkoj mom- čadi za vrijeme žetve. Prama ovim općim pravilima, nužne potanke odredbe izdavat će zborna zapovjedništva u dogovoru s po- litičkim vlastima, eventualno s poljodjelskim zadrugama. Sankclja zakona o oprostu poreza novih zgrada. Zakon, koji je bio glasovan u dal- matinskom saboru o oprostu prireza novih zgrada sa jeftinim i zdravim stanovima za" radnike, dobio je previšnju sankciju. Darovi Njeg. Velič. prigodom posjeta u Bosnu | Hercegovinu. Javljaju iz Sarajeva, da je Njeg. Velič. prigodom posjeta u Bosnu i Hercegovinu, darovao 41.800 K u dobro: tvorne svrhe! 15.000 K za siromahe grada Sarajeva 5.000 za siromahe grada Mostara, 1,000 K za siromahe svakog mjesta, gdje se zadržao, 1000: K za crkva u Konjicu itd. Pitanje srpsko-bosanskih granica. Kako se glaca, sastat će so šte skorije srpske i ugarske komisije, da riješe pitanje granica na Drini. Ovom bi prigodom, kako navješ- taju srpske novine, moglo doći između Sr- bije i monarhije do konflikta, pošto monar- hija prisvaja na Drini neka, mjesta, a srpska vlada ih proglašuje prijepornim. Mađi toga će rad ovih komisija biti bezuspješan, pa će ga konačno morati da dovrši kakva međunarodna komisija. Rusije ne će sudjelovati na kongresu u Sofiji, a isto tako, ne će biti tatio zastupano poljsko novinstvo iz Rusije. Tako poljski ni marod ne će biti službeno zastupan ma kongresu. . Stajalište Muslimana u bosanskom saboru Vakufski ravnatelj Arnautović izjavio je u razgovoru s nekim novinarom, da njegova stranka ne će u saboru bezuslovno biti u opoziciji. Od Srba dijeli njegovu stranku agrarno pitanje, jer su Srbi protivnici otkupa kmetova. S Hrvatima ne može njegova stranka ići radi državopravnoga pitanja pošto Hrvati zahtjevaju, do se Bosna i Hercegovina utje- love k Hrvatskoj. Muslimani traže za Bosnu potpunu autonomiju, te će sav njihov rad biti namjenjen ovom cilju. Papa | protestanti. Onomadne je izašla enciklika pape povodom pomendana sv. Karla Boromejskoga. U njoj Pio X. upoređujuć sadanje vrijeme s njegovim,opisaje njemačku reformaciju kao nešto što su potakli neki da udovolje svojim ličnim strastima. Lutera se imenom ne spominje a u onom što se govori, vidi se očita aluzija na njega. Enciklika je pobudila kod protestanata veliko ogorčenje te su u njemačkom parla.- mentu podnešeno o njoj dvije interpelacije. &. srpnja. Lanjski poziv Ravnateljstva družbe sv. Ćirila i Metoda, da se dan 5. srpnja proslavi kao narodni blagdan, našao je u narodu našem vanredan odaziv. Naša družba, nositeljica dvaju velikih imena i jedne velebne misli, podnijela je taj lijepi predlog, a hrvatski ga je narod prihvatio i svojom ga voljom učinio zakonom. I tako se za sva vremena i za sve hrvatske krajeve proglasio dan 5. srpnja, dan spomena svete braće Ćirila i Metoda, narodnim danom. Hrvati to duguju svojim narodnim sve- cima, koji su svojim slavnim životom utje- lovili sve naše najuzvišenije misli i težnje. U tim našim apoštolima, u njihovu strada- nju i progonstvu, zrcali se sva naša tisuć- ljetna sudbina. Slaveći takove svece mi dižemo u na- šem narodu ne samo ljubav spram naših velikih prosvjetitelja, već budimo u njem i sjećanje na sve što su morali da podnesu oni, a za njima naši oci i mi sami. 5 srpnja neka je dan narodnog sjećanja u taj dan zaronimo pogledom u našu pfo- šlost, dezovimo u pamet sve naše minule bijede i jade. Ali ne zaboravimo ni gsadaš- nosti, što više njena slika neka osobito u taj dan zaokupi naše duše i srca naša. Utješljiva nije ta slika, jer su nam zemlje rastrgane. Ali i otkinuti od svoje braće, Hrvati su se u razbacanim svojim domovima ušančili, što su bolje mogli i ne daju duš. manu, da im provali sveta ognjišta. Sve su se naše zemlje utvrdile i za sva vremena zakrčilo put tuđim otimačima — sve, osim naše lijepo Istre, te krvave naše rane. Čaša njezinih muka još se nije prelila, rek bi da ni pedeset godina žestoke borbe i napreza- nja ne dostaje da tu krasnu zemlji u vrati kroz vijeko bio, te nam još uvjek krati što već gotovo svi imađu: prosvjetu i slo- : Prosvjetu .: pak: :koju + on. Istrani