GOD. XX.

U DUBROVNIKU, 18. juna 1910.

BROJ 49.

 

 
 
  
 

   
   
     

AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO
K 20 1 POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

 

 

 

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 =
|

 

Atentat na ut Qurešanina

U Sarajevu je na dan otvora sa-
bora pravnik Bogdan Žerajić pucao
na zemaljskog poglavicu baruna Va-
rešanina, Ovaj je ostao neozleđen, a
na to je nesretnik okrenuo oružje
sam proti sebi, te se srušio mrtav.

Ljudsko se čuvstvo u svakomu
imalo obraženom čovjeku buni proti
ovoj maniji atentata na pojedine
upravnike, u ovom slučaju tim više,
što se zna, da barem što se osobe
tiče, Varešanin nije dao povoda u
Bosni da ga mrze. Ako današnje
stanje u Bosni, a nadasve neke po-
jave u zadnje doba, i daju povoda
nezadovoljstvu, Varešanin tomu je
možda najmanje kriv. On je samo
vršilac tuđe volje, a možda ga čeka
isti udes, koji je zadesio i Filipovića,
te da on samo priprema sjedalo za
koga drugoga, koji se gdjegod u
kakvoj garnizoni stoprva uči hrvatski.

To ne bi bilo nikako čudo, jer
svi vidimo za čim seu Bosni ide; upravo
za to možda će baš ono tane, koje je
Varešaninu bilo namijenjeno, pospije-
šiti taj razvitak, možda je ono dobro
došlo svim onim, koji su sada pre-
gli, da bosanskom saboru dignu onu
znamenitost, koju bi on morao da
ima.

Što se hoče, pokazuje i afera sa
zastavom. Vlada je naredila Dr. Man-
diću, kao podnačelniku — sabornica
je u općinskoj zgradi — da okiti
sabornicu zastavom austrijskom, mad-
žarskom, carskom i bosanskom. Dr.
Mandić nije htio, već je odlučio iz-
vjesiti hrvatski, srpski, bosanski i
carski barjak. Svršilo je tako, da ni-
jesu izvjesili nijednu.

I u tomu najsvečanijem času, kad
su se zastupnici okupljali na prvu
sjednicu, vlada je htjela pokazati što
hoće. Bosanci ne smiju biti ni Srbi
ni Hrvati, već na njihovu saboru
imadu se vijati one zastave, koje
imadu pokazati svakomu ovisnost
Bosne i Hercegovine i od Beča i od
Pešte.

Brzojavi javljaju da je taj inci-
denat proizveo veliko uzrujauje u
narodu i. ne bi bilo čudo, kad bi

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

 

ODGOVORNI UREDNIK :
ANTON |. ŠAPRO.

atentat bio u svezi stime. Ali ako
prosvjed Mandića ostane bez uspjeha,
ako Bosnu sada priklope tmasti oblaci,
koji su se već počeli pomaljati na
obzorju, ako era ustavnosti donese
narodu mješte slobode novih kušnja
i jada, oni koji budu začetnici tomu,
pokazivat će svijetu na operušan še-
šir Varešaninov i iz toga za sebe
cerpsti ovlast, da svaki slobodniji po-
kret u zametku uguše.

Dogođaj u Sarajevu treba s toga
i sa narodnog stanovišta duboko po-
žaliti. Atentator je izvršio pravdu
nad samim sobom, on daljih poslje-
dica nema, a ako ih bude, osjetit
će ih narod.

Mery del Val.

To je ime papinog državnog tajnika,
kojega javno mnijenje čini odgovornim za
sadanju politiku rimske kurije. A možemo
kazati odmah i za sve:njezine neuspjehe,
jer otkad je on zamijenio kardinala Ram-
pollu, rimska kurija ne može da bilježi ni
jednog jedincatog čina, koji bi se mogao
nazvati uspjehom.

Počnimo redom. Pod Pijom X. došlo je
do svađe s Francuskom i razdijeljenje crkve
od' države. Tu kaže Rim nije bio papa kriv
nego liberalci, koji 'su htjeli da dođe do
SEO Neka im bude, ali ono što se u

panjolskoj događa, pokazuje baš pro-
tivno. Tu se ne može kazati niti da je
dvor niti da je marod protivan papi, ali
zahtjevi kurije pod fanatikom Mery del Va-
lom postali su takovi, da je moralo doći do
reakcije, i do sadanje vlade, koja hoće da
se Bogu da što je božje, a državi što je
njezino. Pa i sama se ona pobožna Belgija
buni, te su klerikalci mogli u njoj sačuvati
većinu na jedvine muke.

Papinska politika bilježi dakle u najka-
toličkijim zemljama razočaranje za razočara-
njem, a zadnja je nespretnost njezina vo-
dioca podigla u Njemačkoj čitavu buru
ogorčenja. Povoda joj je dala enciklika o sv.
Boromeju, gdje se o protestantima govori
na način, koje čudno zvuči u vijeku u kom
živemo. Istina je, od glave katolička crkve
ne može se zahtijevati da hvali protestante,
ali koliko je ta enciklika bila neumjesna,
najbolje pokazuje, što je sad rimska kurija
u neprilici da nađe izlaza pa pred prote-
stom jedne protestantske države morati kapi-
tulirati i uzmaći, Enciklika se u Njemačkoj
ne će proglasivati,

U .isto doba, dok se piše o ovom naj-
novijem porazu rimske politike, iznio je
Piccolo dopis svog dopisnika iz Rima, gdje

 

   
    
  
  

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-

RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

      

se današnje proganjanje glagolice dovodi u
svezu s talijanskim osjećajemi pape Pija X.
i zabrana glagolice nazivlje pobjedom tali-
janstva. Tu ,tajnu“ nije trebalo da nam ot-
krije tek ,, Piccolo“, znali smo je svi, ali je
dobro da to priznaju i protivnici, dobro je
to bar za to, što tu izjavu možemo sada
staviti pod oči nekim našim svećenicima,
koji misle da im je dužnost sve nijekati.

Tim se rana ne liječi, već ona malo po
malo truje cijeli organizam. Istinu treba
priznati, bila ona ma kako teška, a istina
je to, da politika Mery del Val pobuđuje u
cijelom katoličkom svijetu negodovanje, a
da izvrgava u nekatoličkim zemljama kato-
like velikim kušnjama. : Ako se to sve od-
sijeva i u našem narodu, kad ne bi za to
bilo osobitih uzroka, to bi značilo samo, i
da smo i mi u svijetu.

 

Domaće oljesti.

Neuspjeli atentat na poglavicu zemlje
bar. Varešenina. Užasan zločin počinjen je
u četvrtak u jutro na poglavicu bos.-herceg.
zemlje bar. Varešanina, i to baš u času, kad
se je nakon ceremonije svečanoga otvorenja
zem. sabora, vraćao kući. Sva je sreća da
je namjeravani zločin ispao samo zlo po
onoga, koji je htio da ga izvede.

Zločin se je dogodio na slijedeći način:
kad se je, kako već spomenusmo barun Va-
rešanin vraćao iz sabornice kući, u sred Ca-
reve čuprije neki mladi nepoznati čovjek,
koji je stajao na lijevoj strani trotoara, is-
pali nenadano na kočiju u kojoj se barun
Varešanin vozio nekoliko hitaca. Četiri hitca
pogodila su u krov kočije, a jedan prošao
mimo uha preuzvišenoga gospodina. Netom
je atentator uvidio da mu naum nije uspio,
okrene revolver prama sebi i jednim tane-
tom prosvira si sebi usta. Živio je samo još
nekoliko časaka.

Ime atentatora je Bogdan Žerajić, rodom
iz Nevesinja, dok mu je obitelj porijeklom
iz Crne Gore. Njemu je 25 godina, a iz le-
gitimacije koja je kod njega nađeila, proiz-
lazi, da je bio slušalac na pravničkom fa-
kultetu u Zagrebu. U Sarajevo je došao baš
u vrijeme kraljeva boravka i odsjeo u ,,Ho-
tel Sarajevo“.
= Uzrok koji je nesretnika nagnao na
tako razbojničko djelo, još nije razbistren,
nu međutim uspostavlja se, da je Žerajić