GOD. XX. U DUBROVNIKU, 18. juna 1910. BROJ 49. AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO K 20 1 POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 = | Atentat na ut Qurešanina U Sarajevu je na dan otvora sa- bora pravnik Bogdan Žerajić pucao na zemaljskog poglavicu baruna Va- rešanina, Ovaj je ostao neozleđen, a na to je nesretnik okrenuo oružje sam proti sebi, te se srušio mrtav. Ljudsko se čuvstvo u svakomu imalo obraženom čovjeku buni proti ovoj maniji atentata na pojedine upravnike, u ovom slučaju tim više, što se zna, da barem što se osobe tiče, Varešanin nije dao povoda u Bosni da ga mrze. Ako današnje stanje u Bosni, a nadasve neke po- jave u zadnje doba, i daju povoda nezadovoljstvu, Varešanin tomu je možda najmanje kriv. On je samo vršilac tuđe volje, a možda ga čeka isti udes, koji je zadesio i Filipovića, te da on samo priprema sjedalo za koga drugoga, koji se gdjegod u kakvoj garnizoni stoprva uči hrvatski. To ne bi bilo nikako čudo, jer svi vidimo za čim seu Bosni ide; upravo za to možda će baš ono tane, koje je Varešaninu bilo namijenjeno, pospije- šiti taj razvitak, možda je ono dobro došlo svim onim, koji su sada pre- gli, da bosanskom saboru dignu onu znamenitost, koju bi on morao da ima. Što se hoče, pokazuje i afera sa zastavom. Vlada je naredila Dr. Man- diću, kao podnačelniku — sabornica je u općinskoj zgradi — da okiti sabornicu zastavom austrijskom, mad- žarskom, carskom i bosanskom. Dr. Mandić nije htio, već je odlučio iz- vjesiti hrvatski, srpski, bosanski i carski barjak. Svršilo je tako, da ni- jesu izvjesili nijednu. I u tomu najsvečanijem času, kad su se zastupnici okupljali na prvu sjednicu, vlada je htjela pokazati što hoće. Bosanci ne smiju biti ni Srbi ni Hrvati, već na njihovu saboru imadu se vijati one zastave, koje imadu pokazati svakomu ovisnost Bosne i Hercegovine i od Beča i od Pešte. Brzojavi javljaju da je taj inci- denat proizveo veliko uzrujauje u narodu i. ne bi bilo čudo, kad bi IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. atentat bio u svezi stime. Ali ako prosvjed Mandića ostane bez uspjeha, ako Bosnu sada priklope tmasti oblaci, koji su se već počeli pomaljati na obzorju, ako era ustavnosti donese narodu mješte slobode novih kušnja i jada, oni koji budu začetnici tomu, pokazivat će svijetu na operušan še- šir Varešaninov i iz toga za sebe cerpsti ovlast, da svaki slobodniji po- kret u zametku uguše. Dogođaj u Sarajevu treba s toga i sa narodnog stanovišta duboko po- žaliti. Atentator je izvršio pravdu nad samim sobom, on daljih poslje- dica nema, a ako ih bude, osjetit će ih narod. Mery del Val. To je ime papinog državnog tajnika, kojega javno mnijenje čini odgovornim za sadanju politiku rimske kurije. A možemo kazati odmah i za sve:njezine neuspjehe, jer otkad je on zamijenio kardinala Ram- pollu, rimska kurija ne može da bilježi ni jednog jedincatog čina, koji bi se mogao nazvati uspjehom. Počnimo redom. Pod Pijom X. došlo je do svađe s Francuskom i razdijeljenje crkve od' države. Tu kaže Rim nije bio papa kriv nego liberalci, koji 'su htjeli da dođe do SEO Neka im bude, ali ono što se u panjolskoj događa, pokazuje baš pro- tivno. Tu se ne može kazati niti da je dvor niti da je marod protivan papi, ali zahtjevi kurije pod fanatikom Mery del Va- lom postali su takovi, da je moralo doći do reakcije, i do sadanje vlade, koja hoće da se Bogu da što je božje, a državi što je njezino. Pa i sama se ona pobožna Belgija buni, te su klerikalci mogli u njoj sačuvati većinu na jedvine muke. Papinska politika bilježi dakle u najka- toličkijim zemljama razočaranje za razočara- njem, a zadnja je nespretnost njezina vo- dioca podigla u Njemačkoj čitavu buru ogorčenja. Povoda joj je dala enciklika o sv. Boromeju, gdje se o protestantima govori na način, koje čudno zvuči u vijeku u kom živemo. Istina je, od glave katolička crkve ne može se zahtijevati da hvali protestante, ali koliko je ta enciklika bila neumjesna, najbolje pokazuje, što je sad rimska kurija u neprilici da nađe izlaza pa pred prote- stom jedne protestantske države morati kapi- tulirati i uzmaći, Enciklika se u Njemačkoj ne će proglasivati, U .isto doba, dok se piše o ovom naj- novijem porazu rimske politike, iznio je Piccolo dopis svog dopisnika iz Rima, gdje PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. se današnje proganjanje glagolice dovodi u svezu s talijanskim osjećajemi pape Pija X. i zabrana glagolice nazivlje pobjedom tali- janstva. Tu ,tajnu“ nije trebalo da nam ot- krije tek ,, Piccolo“, znali smo je svi, ali je dobro da to priznaju i protivnici, dobro je to bar za to, što tu izjavu možemo sada staviti pod oči nekim našim svećenicima, koji misle da im je dužnost sve nijekati. Tim se rana ne liječi, već ona malo po malo truje cijeli organizam. Istinu treba priznati, bila ona ma kako teška, a istina je to, da politika Mery del Val pobuđuje u cijelom katoličkom svijetu negodovanje, a da izvrgava u nekatoličkim zemljama kato- like velikim kušnjama. : Ako se to sve od- sijeva i u našem narodu, kad ne bi za to bilo osobitih uzroka, to bi značilo samo, i da smo i mi u svijetu. Domaće oljesti. Neuspjeli atentat na poglavicu zemlje bar. Varešenina. Užasan zločin počinjen je u četvrtak u jutro na poglavicu bos.-herceg. zemlje bar. Varešanina, i to baš u času, kad se je nakon ceremonije svečanoga otvorenja zem. sabora, vraćao kući. Sva je sreća da je namjeravani zločin ispao samo zlo po onoga, koji je htio da ga izvede. Zločin se je dogodio na slijedeći način: kad se je, kako već spomenusmo barun Va- rešanin vraćao iz sabornice kući, u sred Ca- reve čuprije neki mladi nepoznati čovjek, koji je stajao na lijevoj strani trotoara, is- pali nenadano na kočiju u kojoj se barun Varešanin vozio nekoliko hitaca. Četiri hitca pogodila su u krov kočije, a jedan prošao mimo uha preuzvišenoga gospodina. Netom je atentator uvidio da mu naum nije uspio, okrene revolver prama sebi i jednim tane- tom prosvira si sebi usta. Živio je samo još nekoliko časaka. Ime atentatora je Bogdan Žerajić, rodom iz Nevesinja, dok mu je obitelj porijeklom iz Crne Gore. Njemu je 25 godina, a iz le- gitimacije koja je kod njega nađeila, proiz- lazi, da je bio slušalac na pravničkom fa- kultetu u Zagrebu. U Sarajevo je došao baš u vrijeme kraljeva boravka i odsjeo u ,,Ho- tel Sarajevo“. = Uzrok koji je nesretnika nagnao na tako razbojničko djelo, još nije razbistren, nu međutim uspostavlja se, da je Žerajić