Broj 53

am —————-mmmm mms ==mmm-=mmm==mmmmmmmsm

čudo to manje, što su posve sigurno raču-
nali na furtimaške džepove: Što će sada ne
znadu ni sami, a mi ćemo i nadalje javnost
izvijestiti o svakom ,gibanju“ u njihovim
usklimanim redovima.

Narodni blagdan i naša omladina. Om'!a-
dinski list ,Mladi Hrvat“ imade u 7. broju,
koji će doskora izaći, članak o narodnom
blagdanu, u kojem naš pjesnik Rikard-Ka-
talinić Jeretov pozivlje našu mladež, da i
ona taj dan dostojno proslavi. U tom pozivu
stoji među ostalim i ovo:

»Dva brata iz dalekog Soluna, rođena
za mir i sveto življenje, ostavljaju svoja
spokojna boravišta i putuju u daleki kraj,
da Slavenima propovijedaju sveti Isušov
nauk.

A jer je taj nauk pun ljubavi nebeske,
nijesu oni pošli da ga naučuju ni ognjem
ni mačem, kako su to činili njemački sve-
ćenici i vladari, koji su nam u ime krsta
poklali našu tužnu polapsku braću. Naši su
sveci taj lijepi nauk propovijedali — ne da
onaj narod. podjarme, već da ga izvedu iz
tmine ropstva i neznanja. Oni su tomu na-
rodu dali slovo, jer bez toga nema prosvjete,
a bez prosvjete nema slobode. Onda su bo-
žiju riječ pretočili u naš starodrevai jezik i
naš je narod dobio svoje prve svete knjige.

A dali su nam ih sv. Ćiril i Metod,
vjećna im slava i dika! Ali to ne bijaše
pravo ni Nijemcima ni Latinima, krvnim
dušmanima našim. Njihovi su biskupi i sve-
ćenici optužili naše svece i oni moradoše u
Rim, da se pred Svetom Stolicom oprav-
daju. I opravdali se. Sv. Otac odobrio nji-
hovo sveto djelo i odredio za sva vremena,
da se u slavenskim crkvama služba božja
služi u slavenskom jeziku. I tako je nama
dano pravo, kakovo nema nijedan drugi na-
rod na svijetu.

Sveti je Ćiril malo zatim preminuo u
Rimu, a njegov se veliki brat Metod vrati
u Moravsku među svoje Slavene, da tamo
nastavi svoje započeto sveto djelo. Ali je tu
i opet pao u ruke krvožednim Nijemcima,
koji ga uhvatiše i da mu se osvete, baciše
u tamnicu.

Od velikih i teških patnja pogibe Me-
tod veliki slavenski biskup. Poginuo je sla-
vno i sveto. Učenike mu rastjeraše, a i
djelo, njegovo svete djelo htjedoše također
da razore. Ali tu se opro narod. Neda na-

    
 

a ja sam neuka seljanka — opet se na isto
navračaše ona i silom se istrgne pak po-
brza naprijed, a na oku joj se zacakli ne-
koliko suza ....

On skoči na to za njom, nu ne imadi-
jaše srčanosti, da je se više dotakne, jer je
pomislio, da ga se boji .....

M.

Proteklo je od tada mnogo godina...
Mare se je već bila udala. Kroz cijelo je to
vrijeme slabila te bila mučaljiva i ko zami-
šljena, pak često i uzdisala . . . Mužu joj to
bilo sumnjivo, nu ne znadijaše uzroka ....
Na njegov je nagovor njena majka jednog
dana upita“

— Mare, što ti je?

— Nije ništa majko — odgovaraše ona.

— Ne taji kćerce — podsjeti je maika.

Ona brizne na to u plač.

— Reci svojoj majci što ti je na srcu?

— Nesretna sam — kroz plač odgo-
varaše mare.

— Zar za to, što nemaš djece?

, CRVENA HRVATSKA“

rod svoje svetinje — Ćiril-Metodovo slovo!
Ne da ga, jer on to slovo ljubi i počituje.
A dok ljubi i počituje sveto slovo treba da
ljubi i slavi one, koji su mu ga dali.

Dičimo i mi i slavimo prosvjetitelje
naše, sv. Ćirila i Metoda! Dan 5. srpnja
kad crkva slavi njihovu uspomenu, neka
bude naš dan, naš narodni blagdan, spomi-
njanje slavno i sveto.

»Nebo će še slavi pridružiti,
Dvije zvijezde spustit će se dolje,
Svaka jednog brata će da kiti ...“

A taj blagdan proslavite i vi! I ako vas
tko upita, zašto to činite, vi odgovorite :
Mi slavimo uspomenu Sv. Ćirila i Me-
toda, jer su ti sveci naši. Oni su prvi nama
donijeli svijetlo, oni su nama svojim mu-
kama pokazali, kako valja raditi i trpjeti za
svoj zlatni, materinji jezik, oni su nama po-
kazali put, koji vodi k slobodi, oni su u
svoja dva sveta imena urezali sve naše te-
žnje, sve naše nade. Za to ih častimo i sla-
vimo! Tako odgovorite onima, koji vas budu
pitali o našem narodnom blagdanu, a da i
vanjskim načinom iskažete svoje poštovanje
spram velikih naših svetaca — sjetite se
Istre, sjetite se njenih muka i progonstva
njezine djece. Svega toga sjetite a onda udi-
jelite i vi darak družbi, koja u Istri nasta-
vlja veliko djelo Sv. braće Ćirila i Metoda“.

Kako ćemo najdoličnije proslaviti naro-
dni blagdan. Iz većih i rodoljubnijih gradova
naše domovine dolaze vijesti o pripremama,
što se čine za proslavu narodnoga blagdana.
Svuda se i jednodušno ističe misao, da bi
se u taj dan imalo što više sakupljati za
družbu. To je sve veoma utješljivo, ali još
ne dostaje. Kad bi samo naši gradovi i
oveća mjesta proslavila dan 5. srpnja ne bi
taj blagdan bio narodni, jer ne bi bio opći.
A taj će blagdan biti opći istom onda, kad
ga bude proslavilo svako pa i najskromnije
i najneznantije selo. Evo krasne prilike ča-
snomu svećenstvu i «učiteljstvu, da narod
upute u značenje toga slavnoga dana. A li-
jepa im se prilika pruža, da taj dan okrune
jednim divnim rodoljubnim djelom : saku-
plianjem milodara za družbu sv. Ćirila i
Metoda za Istru:

Naprijed za družbu !

Proslava petnaest-godišnjice književnog
| kazališnog rada. Srđan pl. Tucić, književ-
nik i intendant, , Hrvatskog narodnog kaza-

 

— Progoni li te možda muž?

— Ne.

— Što je dakle?

— Nijesam njega nikada ljubila.

— Zašto to prije ne reče ?

— Vama je bio po volji, pak nijesam
mogla inače, jer onaj kojega sam ljubila nije
bio za mene.

— Ko je taj?

— Nek ostane tajna.

I stara umukne, a na oči joj sinuše
suze ... Mare je tužno katkada pogledala i
plakala 2. 2 .............

u

: — Mare je u postelji — razliježe se
glas po selu.

— Što joj je? pitalo se je.

— Umorila je tuga, što nema djece.

— Jadna, a što će joj kad je u sva-
komu dobru ?

Strana 3.

ZR mmamnm——————————m—=

lišta“ iz Osijeka, proslaviti će u četvrtak 7.
srpnja 1910. petnaest-godišnjicu svog knji-
ževnog-kazališnog rada.

Cijeloj Hrvatskoj a i preko granica naše
domovine, poznati su i uvaženi književni
radovi Srđana pl. Tucića, a njegovi radovi
zrcale se u velikim umjetničkim uspjesima,
koje je postigao kao ravnatelj ,Carsko bu-
garskog teatra“ u Sofiji i kao intendant
Hrvatskog narodnog kazalište“ u Osjeku.

Pošto se ,Hrvatsko narodno kazalište
osječko“, koje je preuzelo na sebe inicijativu
da proslavi svečano petnaest-godišnjicu svoga
intendanta, nalazi na gostovanju u Varaž-
dinu, to će se i proslava obaviti u tamo-
šnjem gradskom kazalištu.

Toga dana na večer glumiti će se
»TIruli dom“, drama svečareva, koja je pro-
šla sa velikim uspjehom sve jugoslavenske
pozornice i davana toliko i toliko puta u
kr. zemaljskom kazalištu u Zagrebu, u kr.
srpskom narodnom kazalištu u Beogradu i
u ,Carsko bugarskom kazalištu“ u Sofiji.

Glavnu ulogu u komadu ,Ivana Zaha-
rovića Viskina“ glumiti će sam auktor i

svečar.
Tom prilikom pozivliu se sva naša knji-

ževno-umjetnička društva i sve one, koji
cijene književni rad Srđana 'Tucića, da se
toga dana dostojno oduže našem hrvatskom
književniku, da tako dokažemo, da cijenimo
i uvažujemo rad naših književnih velikana.

Proglas društva ,Slobodna misao“ u Za-
grebu. Društvo slobodnih mislilaca u Za-
grebu izdalo je slijedeći proglas na narod :

U času, kad je zadnjih dana klerikali-
zam najvećom agresivnosti organizovanih
previligiraca skočio na noge, da se našem
javnom i skromnom životu nametne pokre-
tačem, tutorom i sudijom ;

u času, kad ovako misli ugušiti svako
slobodno nastojanje i mišljenje;

u času, kad i naša državna vlast po-
goduje klerikalizmu, a braniteljima slobodne

misli osloboditeljice onemogućuje svaki ne- .

smetani istup ;

u času, kad nam se po tom s dviju
moćnih strana onemogućuje biti dionicima
svjetske slobodoumne zajednice ;

u času, kad je u Hrvatskoj izbornom
reformom izvojevano većem broju građana
izborno pravo, pak će uslijed toga i širi
slojevi naroda dobiti učešća na javnim po-

Do malo je dana krećao lijep sprovod
od župske crkve prama grobišta . . . U crho
su obučene djevojčice pratile odar, u kojemu
su se nosili posljednji ostanci Mare B. na
vječno počivalište. Žalost si vidio na svakom
licu. Povorka je bila veoma duga, “jer je

cijelo selo prisustvovalo žalosti najbogatije i '

najuglednije obitelji u mjestu. Svak je go
vorio: ,bila je dobra“. , 2.2.2. +...

A na kraju povorke stupaše odijeljen
od ostalih i skoro svršeni pravnik Dr. A.
G. te svaki čas prinašaše svoj bijeli ubrus
očima . .. Kad su tijelo pokojnice spuštali
u grob, a tužni se pijev svećenika žalosnije
rekbi nego li prije po zadnji put razlijegao
grobištem, protisne se mladi doktor kroz
svijetinu i baci grudu ;zemlje u otvoreni
grob, pak zaplače jako

Šapat ode na to od usta do usta, nu
nitko se niti ne usudi da zaviri u tajne
njegova srca .... Ta on je veliki čovjek, &
Maru je umorila tuga, što nije imala djece.

a oče a Sv TK RAJE RN NK DN

praški Bitan rodi ii

daa (dodavan ii

1 e s ai

(A TA ai :

 

 

  
  
   
 

RONA o
RES a

IRE

CTI
. by

Oi ORI IVI Bei SZE AOL ADI OR AE ZLA Ea TE DARA i ENA Ro
- ai eia ie eia PE Ni“
po