un ni SRŠLIŠIA

| CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK ! ZA

 

AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO
|| K NO I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
| DOŠASTO POLUGODIŠTE.

 

 

 

 

E

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

lirvatstvo 1 hrvatstvo“.

Da razlučimo ovo dvoje, daje
nam povoda pisanje zadnje ,Prave
Crvene Hrvatske“. Tu se spominju
izjave ,Dubrovnika“ u raznim pri-
godama, te izvodi iz toga, da on
radi na zator hrvatstva. Je li taj za-
ključak opravdan ili nije, u to pita-
nje ne ćemo danas da ulazimo, mi
smatramo ovoga puta potrebnim ista-
knuti samo to, da i kad bi to bilo
istina, to još ne može opravdati po-
stupanje onih, koji zovu u pomoć
vlast, da tobože spase hrvatstvo od
srpske pogibije.

 

Najprvo da se razumijemo, što
znači sporazum između Hrvata i
Srba, o komu se toliko govori. On
ima pozitivnu i negativnu stranu.
Pozitivna je n. pr. obveza Srba, da
će raditi za sjedinjenje Dalmacije
Hrvatskoj, isto kako je pozitivna ob-
veza hrvatskih stranaka, koje su na
sporazum pristale, da će Srbe priz-
navati ondje, gdje ih ima i osigurati
im  učestvovanje u riješavanju svih
narodno-političkih pitanja. Preko toga
sporazum ne ide, te poslije njega
srpske i hrvatske stranke postoji još
uvijek kao takovo, te svaka ima
pravo, da radi u duhu. svoga pro-
grama. Dokle pak taj rad može do-
sizati, granice tomu opredijeljuje ono
što smo nazvali negativnom stranom
sporazuma, Nije ovaj išao za tim da
Srbi postanu Hrvati i obratno, već
mu je pobude dalo uvjerenje, da nam
je i jednim i drugim zlo, ako zovemo
drugoga, da nas miri i da nam pravdu
kroji. Sporazum dakle pretpostavlja,
da i hrvatstvo i srpstvo dotičnih
stranaka bude slobodno od tuđinske
natruhe. I Hrvatima i Srbima slo-
bodno je boriti so da u jednom ili
drugom kraju prevlada jedna ili
druga misao, ali tu borbu valja da
vodi hrvatstvo kao takovo, dotično
srpstvo kao takovo, a ne hrvatstvo,
dotično srpstvo udruženo s elemen-
tima, koji nijesu niti Hrvati niti Srbi,
već im je simpatičnije sada jedna
sada druga prama tomu, da li im
koristi više pomagati Hrvate ili Srbe.

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
ANTON |. ŠAPRO.

 

I kad bi dakle bila istina, da u
pisanju ,Dubrovnika“ ima sve ono,
što vide Argusove oči pisaca oko
»Prave“ — mimogred kažemo, da
na onaj način, kako ,,Prava“ hoće
da sagradi ,srpsku izdaju“, mogao
bi vrlo lako i ,Dubrovnik“ sagraditi
»hrvatsku izdaju“, nadasve sada kad
i rad proti svezi zemalja zastupanih
u carevinskom vijeću hoće da stave
pod paragrafe o veleizdaji — sve
dakle kad bi bilo istina ono što
»Prava“ kaže, drugi su organi po-
zvani, da paze na to. Nije posao
Hrvata da vrše ulogu denuncijanta,
već da brane svoje, a za obranu
svojega nije nam potreba veleizdaj-
ničkih procesa ni c, k. policije, već
one agitatorne snage, koju daje uvje-
renje, da si na pravom putu i da
možeš postići ono, što. tražiš. To je-
dino može okupiti oko hrvatskih
stranaka narod i držati ga na okupu,
a ne sredstva, koja nas u očima ci-
jeloga svijeta ponizuju do slijepog
vršioca tuđe volje, austrijskih žan-
darama.

Nesreća je htjela, da naš narod
bude podijeljen na Srbe i Hrvate.
Mi tomu nijesmo krivi, već naš zao
— udes, koji nas je stavio na raz-
među istoka i zapada. U tim prili-
kama nas može sjediniti samo tuđa
sila ili naša narodna snaga. O tuđoj
sili iliti bolje o sili prilika mogu samo
sanjati lijenčine i duševni robovi, a
nastojanje onih, koji do sebe nešto
drže, treba da bude upravljeno samo
prema jednom cilju, a to je, da na-
rodnu suagu što je više moguće oja-
čamo. Prirodna će posljedica toga
jačanja biti, da će ili hrvatska ili
srpska misao podleći te se cijeli na-
rod okupiti oko jednog barjaka. Ako
želimo da pobijedi hrvatska, aastojmo
je učiniti što narodnijom i što sim-
patičnijom, a kanimo se svega, što
je može pokopati pod teškim teretom
mržnje. U tomu nam je široko polje
natjecanja sa Srbima.

Duboka je to nekakva ruda, iz koje
slavno zadarsko financijsko ravnateljstvo sve

 

 

s: === === Sai,
PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE

 

 

| PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
|| OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
|| RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE

LOZI I IJA NE KLIKA

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

zasebice vadi i kleše duge i široke okružnice,
pisane na jaču obranu i potvrdu te prakse
u čisto talijanskom jeziku !!

Praksa je u Dalmaciji pisati po uredima
talijanski i njemački; neka dakle ta praksa
i na dalje do god 1912, a možda i čas prije
toga roka netaknuta ostane, hoće i strogo
zapovijeda sa tim okružnicama zadarsko
ravnateljstvo, koje kao da zbilja žali e

: će silom narodnoga, t. j. naj prirodnijega

prava i zakona u brzo nestati, ne samo što
onim  okružnicama _ peli podržavanje te
prakse, već izričito, a uz prijetnje
globa i pedepsa, zabranjiva svakome činov-
niku financijskih vlasti i ureda, hrvatsko,
nutrnje, jal vanjsko između ureda i vlasti
pisanje i dopisivanje.

A otkle ta praksa? Ne pita joj za soj
ni porijeklo, zadarsko financijsko ravnateli-
stvo, inače uvjek spravno da njegovom
nepristranošću pokudi te bez obzira ukine

toliko drugih nepučudnih mu praksa !
Je li ono n. p. između ostalih, pokudilo

te ukinulo samovoljno uvedenje sa strane
nekojih financijskih ureda i vlasti, onih
uredovnih pečata i listovnih obvoja, utiskom
naziva dotičnog ureda, njemačkim, talijan-
skim i hrvatskim jezikom? Je li ikad od
ikojeg podređenog ureda zatražilo izvješće
da dozna čemu i zašto u onim raznim i
uredovnim registrima, talijanskim i hrvat-
skim tekstom snabđeveni, i ako u predmetu
hrvatskih stranaka, kojih je 98%, ipak ni
riječi hrvatski napisane od dotičnih činov-
nika ne opaža se! Je li kadgod zamjerilo
te odnosno pozvalo-ma red one. činovnike,
koji sistematično uzimlju na zapisnik u ta-
lijanskom jeziku hrvatske: stranke, koje ni
pisnuti talijanski ne znadu? Je li se ikad
osvrnulo na javne tužbe protiva nekojim
činovnicima, koji u uredu i izvan ureda
glasno i jasno bezobzira hvastaju se, da ne
znadu turski t. j. hrvatski, te da ni zašto,
tim nezrelim jezikom pisati ne će, a kao
glavari ureda pak osječito zabranjivaju dru-
gim pomoćnim činovnicima i najmanji hr-
vatski sastavak? Opire li se ravnateljstvo
uredovnoj njemštini, koja preko njega istoga
sve jače i silnije  postavljuje financijske
vlasti i ureda? Jok! Staroj neprirodnoj
praksi uredovanja talijanskim jezikom, ono
se ni malo ne opire dapače, prvu čava i brani a
drugu pazi i njeguje kao semorinske edelweise.
Čemu razlogom pita se, ta žarka gorljivost
ta budna pazljivost za očuvanje stare i nove
prakse, a drakonsko odma u zametku sati-
ranje svakog naravnog pokreta, koji bi, kao
iz svog zemljišta htio da isčupa, da istjera
te dvije udružene nametnice? Je li možda

za to, da potaljančeni i ini dopuzeni

činovnici, koji ne znadu i ne će da znadu
hrvatski, te se tim njihovim neznanjem i
ponose, uzmogu još i dalje pobjedonosno
služiti, te prkositi narodnim činovnicima?