un ni SRŠLIŠIA | CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK ! ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO || K NO I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA | DOŠASTO POLUGODIŠTE. E POJEDINI BROJ 10 PARA. lirvatstvo 1 hrvatstvo“. Da razlučimo ovo dvoje, daje nam povoda pisanje zadnje ,Prave Crvene Hrvatske“. Tu se spominju izjave ,Dubrovnika“ u raznim pri- godama, te izvodi iz toga, da on radi na zator hrvatstva. Je li taj za- ključak opravdan ili nije, u to pita- nje ne ćemo danas da ulazimo, mi smatramo ovoga puta potrebnim ista- knuti samo to, da i kad bi to bilo istina, to još ne može opravdati po- stupanje onih, koji zovu u pomoć vlast, da tobože spase hrvatstvo od srpske pogibije. Najprvo da se razumijemo, što znači sporazum između Hrvata i Srba, o komu se toliko govori. On ima pozitivnu i negativnu stranu. Pozitivna je n. pr. obveza Srba, da će raditi za sjedinjenje Dalmacije Hrvatskoj, isto kako je pozitivna ob- veza hrvatskih stranaka, koje su na sporazum pristale, da će Srbe priz- navati ondje, gdje ih ima i osigurati im učestvovanje u riješavanju svih narodno-političkih pitanja. Preko toga sporazum ne ide, te poslije njega srpske i hrvatske stranke postoji još uvijek kao takovo, te svaka ima pravo, da radi u duhu. svoga pro- grama. Dokle pak taj rad može do- sizati, granice tomu opredijeljuje ono što smo nazvali negativnom stranom sporazuma, Nije ovaj išao za tim da Srbi postanu Hrvati i obratno, već mu je pobude dalo uvjerenje, da nam je i jednim i drugim zlo, ako zovemo drugoga, da nas miri i da nam pravdu kroji. Sporazum dakle pretpostavlja, da i hrvatstvo i srpstvo dotičnih stranaka bude slobodno od tuđinske natruhe. I Hrvatima i Srbima slo- bodno je boriti so da u jednom ili drugom kraju prevlada jedna ili druga misao, ali tu borbu valja da vodi hrvatstvo kao takovo, dotično srpstvo kao takovo, a ne hrvatstvo, dotično srpstvo udruženo s elemen- tima, koji nijesu niti Hrvati niti Srbi, već im je simpatičnije sada jedna sada druga prama tomu, da li im koristi više pomagati Hrvate ili Srbe. IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. I kad bi dakle bila istina, da u pisanju ,Dubrovnika“ ima sve ono, što vide Argusove oči pisaca oko »Prave“ — mimogred kažemo, da na onaj način, kako ,,Prava“ hoće da sagradi ,srpsku izdaju“, mogao bi vrlo lako i ,Dubrovnik“ sagraditi »hrvatsku izdaju“, nadasve sada kad i rad proti svezi zemalja zastupanih u carevinskom vijeću hoće da stave pod paragrafe o veleizdaji — sve dakle kad bi bilo istina ono što »Prava“ kaže, drugi su organi po- zvani, da paze na to. Nije posao Hrvata da vrše ulogu denuncijanta, već da brane svoje, a za obranu svojega nije nam potreba veleizdaj- ničkih procesa ni c, k. policije, već one agitatorne snage, koju daje uvje- renje, da si na pravom putu i da možeš postići ono, što. tražiš. To je- dino može okupiti oko hrvatskih stranaka narod i držati ga na okupu, a ne sredstva, koja nas u očima ci- jeloga svijeta ponizuju do slijepog vršioca tuđe volje, austrijskih žan- darama. Nesreća je htjela, da naš narod bude podijeljen na Srbe i Hrvate. Mi tomu nijesmo krivi, već naš zao — udes, koji nas je stavio na raz- među istoka i zapada. U tim prili- kama nas može sjediniti samo tuđa sila ili naša narodna snaga. O tuđoj sili iliti bolje o sili prilika mogu samo sanjati lijenčine i duševni robovi, a nastojanje onih, koji do sebe nešto drže, treba da bude upravljeno samo prema jednom cilju, a to je, da na- rodnu suagu što je više moguće oja- čamo. Prirodna će posljedica toga jačanja biti, da će ili hrvatska ili srpska misao podleći te se cijeli na- rod okupiti oko jednog barjaka. Ako želimo da pobijedi hrvatska, aastojmo je učiniti što narodnijom i što sim- patičnijom, a kanimo se svega, što je može pokopati pod teškim teretom mržnje. U tomu nam je široko polje natjecanja sa Srbima. Duboka je to nekakva ruda, iz koje slavno zadarsko financijsko ravnateljstvo sve s: === === Sai, PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE | PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. || OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- || RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE LOZI I IJA NE KLIKA IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. zasebice vadi i kleše duge i široke okružnice, pisane na jaču obranu i potvrdu te prakse u čisto talijanskom jeziku !! Praksa je u Dalmaciji pisati po uredima talijanski i njemački; neka dakle ta praksa i na dalje do god 1912, a možda i čas prije toga roka netaknuta ostane, hoće i strogo zapovijeda sa tim okružnicama zadarsko ravnateljstvo, koje kao da zbilja žali e : će silom narodnoga, t. j. naj prirodnijega prava i zakona u brzo nestati, ne samo što onim okružnicama _ peli podržavanje te prakse, već izričito, a uz prijetnje globa i pedepsa, zabranjiva svakome činov- niku financijskih vlasti i ureda, hrvatsko, nutrnje, jal vanjsko između ureda i vlasti pisanje i dopisivanje. A otkle ta praksa? Ne pita joj za soj ni porijeklo, zadarsko financijsko ravnateli- stvo, inače uvjek spravno da njegovom nepristranošću pokudi te bez obzira ukine toliko drugih nepučudnih mu praksa ! Je li ono n. p. između ostalih, pokudilo te ukinulo samovoljno uvedenje sa strane nekojih financijskih ureda i vlasti, onih uredovnih pečata i listovnih obvoja, utiskom naziva dotičnog ureda, njemačkim, talijan- skim i hrvatskim jezikom? Je li ikad od ikojeg podređenog ureda zatražilo izvješće da dozna čemu i zašto u onim raznim i uredovnim registrima, talijanskim i hrvat- skim tekstom snabđeveni, i ako u predmetu hrvatskih stranaka, kojih je 98%, ipak ni riječi hrvatski napisane od dotičnih činov- nika ne opaža se! Je li kadgod zamjerilo te odnosno pozvalo-ma red one. činovnike, koji sistematično uzimlju na zapisnik u ta- lijanskom jeziku hrvatske: stranke, koje ni pisnuti talijanski ne znadu? Je li se ikad osvrnulo na javne tužbe protiva nekojim činovnicima, koji u uredu i izvan ureda glasno i jasno bezobzira hvastaju se, da ne znadu turski t. j. hrvatski, te da ni zašto, tim nezrelim jezikom pisati ne će, a kao glavari ureda pak osječito zabranjivaju dru- gim pomoćnim činovnicima i najmanji hr- vatski sastavak? Opire li se ravnateljstvo uredovnoj njemštini, koja preko njega istoga sve jače i silnije postavljuje financijske vlasti i ureda? Jok! Staroj neprirodnoj praksi uredovanja talijanskim jezikom, ono se ni malo ne opire dapače, prvu čava i brani a drugu pazi i njeguje kao semorinske edelweise. Čemu razlogom pita se, ta žarka gorljivost ta budna pazljivost za očuvanje stare i nove prakse, a drakonsko odma u zametku sati- ranje svakog naravnog pokreta, koji bi, kao iz svog zemljišta htio da isčupa, da istjera te dvije udružene nametnice? Je li možda za to, da potaljančeni i ini dopuzeni činovnici, koji ne znadu i ne će da znadu hrvatski, te se tim njihovim neznanjem i ponose, uzmogu još i dalje pobjedonosno služiti, te prkositi narodnim činovnicima?