AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 30. ZA INOZEMSTVO K 20 I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. BH EGINE IAL GDE POA 1 POJEDINI BROJ 10 PARA. Brzojavne vijesti, Demisija bana. BUDIMPEŠTA, 20. — Sutra po- lazi Khuen u Ischl, da preda kralju demisiju Tomašićevu. Ova ne će biti primljena. Ministar predsjednik Khuen He- dervary izjavio je novinarima, da se nada da će kriza biti povoljno ri- ješena. CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I | Između Srba i Hrvata u Bosni. SARAJEVO, 20. — Biskup Ša- rić držao je u saboru govor, u komu je napao Srbe. Zastupnik Jansekije- vić istupio je radi toga iz Stadlerove stranke. U nestašici ugodnih vijesti odanle, otkle bi nam imale dvlaziti, pravo je zadovoljstvo bilježiti vijest o približenju Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Do toga sporazuma nije došlo pod pritiskom vanjskim, već iz ubijeđenja, koje je reklo bi se opće u hrvat- skim i srpskim krugovima u Bosni i Her- cegovini, da interesi zemlje zahtjevaju, da se nađu na okupu svi oni, kojima je do napretka i tako dođe u saboru do one ve- ćine, koju je umjetno skovani izbovni red htio zapriječiti, Tako je sredstvo, koje su u Beču htjeli upotrijebiti da nas drže razdvojene, pospi- ješilo slogu Srba i Hrvata. Taj čin je od velike, historijsko znamnitosti. Njim stupa Bosna i Hercegovina u spobornike misli jedinstva naroda hrvatskog i srpskog imena Cjepidlake začudit će da u sporazumu nema govora o političkom sporazumu. Ra zumjeti je zašto Hrvati nijesu htjeli titi misao aneksije Bosne Hrvatskoj, a to ne smeta jer keipoobassti jedinstvo naroda znači također raditi u duhu te misli. Kakav će taj rad biti, to će samo prilike odrediti. između Ausirije i Turske. BEČ, 20. — Ovoga ljeta turski veliki vezir posjetit će grofa Aehren- thala u Marienbadu. Prelom između Pape \ Španjopske. MADRID, 20.— Ovdje se s vla- dine strane izjavljuje, da je prelom između Vatikana i Šp&njolske gotova stvar. 1. Prava Crvena Hrvatska odgo- vara ua naš članak Hrvatstvo i hr. vallo“. Kaže da. smo se nepozvamt IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. upleli u raspravu između nje i ,Du- brovnika“. Na to joj odgovaramo da gdjegod se radi o hrvatstvu, tu smo mi pozvani, da rečemo svoju, a na- dasve onda, kad se 1t ime hrvatstva hoće da čine djela, koja kako svaki dan vidimo, hrvatstvu najviše škode. Mi se ne ćemo upustit opet u raspravljanje o stvarima, o kojim ci- jenimo da smo dosta jasno kazali što mislimo. Jedno ipak moramo ka- zati: po našem najdubljem uvjerenju, _kad bi prevladalo među Hrvatima ono mišljenje, koje ,Prava Crvena Hrvatska“ zastupa, tim bi časom od- zvonilo hrvatstvu Dubrovnika. Jer ono može okupljati oko svoje zastave većinu dubrovačkog građanstva samo dok predstavlja onaj program, za koji su se Klaić, Pucić, Vodopić i svi oni ostali odlični Dubrovčani bo- rili, te gradu u amanet ostavili lju- bav prama narodu. Digneš li nju, hrvatstvo Dubrovnika ruši se po sebi i mora ustupiti mjesto drugim stru- jama; koje budu vjernije toj svetoj ostavštini naših starih. To neka drže na pameti i oni oko ,Prave Crvene Hrvatske“ i još kogod. Prošla su vremena, kad smo se prepirali, je li Dubrovnik hrvatski ili srpski, i kušah to riješiti dozi- vljuć u pomoć i Porfirogenita i Mi- klošića, i ,Trublju Slovinsku“ i Gun- dulićevu Sunčanicu, i staru dubro- vačku pismohranu i njezinu srpsku kancelariju. Ko sada dira u jedin- stvo naroda hrvatskoga i srpskoga imena, to je ili zločinac ili zreo za Šibenik, a sva naša prepiranja o hr- vatskom i srpskom imenu u Đubro- vniku, ako su imali koji uspjeh, to je jedino, što su nas malo bolje upo- znali sa prošlosti Dubrovnika, i što su nas naučili poznavati ono, što je po geografskim prilikama i razvitkom samih događaja za naš grad prvi i jedini uvjet njegova razvitka. Bilo je god. 1358. U Dubrovniku su vladali tada knezovi poslani iz Mletaka, te repuplici sv. Marka pla- ćao je tađa naš grad i harač u znak svoga podaništva, Nego prilike su se u kratko promijenile. Sretna: vojna i PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SB UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. NEPRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. Tp IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Ljudevita II. oslobodila je cijelu Dal- maciju mletačkog gospodstva. Onda- šnji nadbiskup dubrovački Saraka predviđao je, da će se događaji tako razviti i još prije vojne sklopio je Dubrovnik tajni ugovor s Ljudevitom, koji je kralj kasnije najsvečanije pri- znao. Tako je Dubrovnik došao pod pokroviteljstvo ugarsko-hrvatskih kra- ljeva. Taj je odnošaj trajao skoro 200 godina, a znači za Dubrovnik najsjajniju njegovu epohu. Zašto to spominjanje? Da poka- žemo, kako je već onda Dubrovnik smatrao svezu s Hrvatskom najbo- ljom za sebe. Ali u tomu ugovoru bila je još jedna tačka, jedna tačka, koja se kao crvena nit provija kroz sve ugovore, u kojim bi se ustano- vljivali odnošaji Dubrovnika prama drugim državama. Dubrovčani su sklopili ugovor. s Mletcima pod uvje- tom, da to ne smije dirati u njihove odnošaje s Balkanom. Ugovor s Lju- devitom kaže to isto: Dubrovčani su dobili oblast, da trguju u Srbiji i onda, kad dođe do rata između Lju- devita i Dušana Silnoga. Zašto su Dubrovčani to htjeli? Za to, što su vidjeli ono, što sad neki ne će da vide. I kultura i osje- čaj njih je vukao prama zapadu, dotično prama Hrvatskoj, ali trebalo je biti slijep i ne vidjeti da Đubro- vnik spada Balkanu, da je naš grad vrata na Balkan. Tamo je naše dje- dove zvala trgovina, tamo interesi, tamo budućnost. Vijekovi na tomu stanju nijesu ništa promijenili, te svaka politika, koja to ne uzima u obzir, nema podloge u faktičnim prilikama. Mi smo na razmeđu istoka i zapada, srpetva, hrvatstva i romanstva. 'To stidišckiti mim ADSNONI PRINS romanstvom, isto kako srpstvo i ro- maustvo treba da se prilagodi hr-