| GOD. XX. U DUBROVNIKU, 30. jula 1910. BROJ 61. CRVENA HRVATSKA aldišići g šeće ia CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO | K 20 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. | NI ER Čak MOA U POJEDINI BROJ 10 PARA. IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. oK OR dio PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 80 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. a E ORE IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Politiku interesa. Tuže se ljudi oko ,Dana“, da je naša stranka protuvjerska i t. d. i t, d. i da oni ne mogu s nama. Prelazimo preko toga, što taj prigo- vor nema u činjenicama nikakvog temelja; dobro, neka bude kako oni hoće, mi smo ,neznabošci“, ,frama- SO 6 648 ali sve i kad bi to bilo istina, zar to opravdava onu poli- tiku, koju oni hoće da vode? Kažu, da ne mogu s nama, neka budu dakle proti nama u onomu, što nam zamjeraju. Ali samo u tomu. Ako hoće svoju stranku, slobodno im i to, Borit ćemo se, pa ćemo vidjet ko će prevladat, ali od te borbe ne će ba- rem biti štete po narod, već ćemo jedni i drugi ići prama istom narod- nom cilju i ujedinjenju naroda hr- vatskog i srpskog. imena na jugu monarhije i oslobođenja od tuđinskog tutorstva. Da je to moguće, pokazuju pri- mjeri drugih naroda. Gdjegod pogle- damo, svugdje ćemo vidjeti, da ima stranaka sa različitim socijalnim pro- gramom, ali ih ipak domovina uje- dinjuje u jednoj misli. Francus bio socijalista ili radikalac ili konserva- tivac ili klerikalac uvijek je u prvom redu Francus. U Španjolskoj sad su na vladi liberalci, protivnik im je poznati Maura, kojega je nedavno napao jedan anarhista u Barceloni, pa ipak taj čovjek u konfliktu iz- među Rima i Španjolske smatrao je potrebnim, da svoga protivnika po- mogne, jer mu je to nalagao ugled Španjolske. Pa da ne idemo prem daleko, eto nam primjera u onoj stranci, koju hoće ljudi oko ,Dana“ da nasljeđuju u svemu, osim toga. Ni ta stranka, uz sve socijalne oprjeke između njih i drugih njemačkih stra- naka, ne niječe ono, što je sam njihov vođa Lueger nazvao deutsche Gemein- bilrgschafti te se njezini vođe ne ustru- čavaju sjediti za istim stolom sa li- beralcima poput Chiaria, Pergelta i dr. kad se radi o onomu, što im je kao Nijemcima svim zajedničko. Svi narodi imadu dakle nešto, što njihove stranke ujedinjuje u jednoj velikoj misli, a to je domovina. Ta misao je kod svih naroda jedna, te nema razlike između Francusa soci- jaliste i klerikaca u ajezinu shvaća- nju, Samo u nas, gdjegod se kleri- kalizam pojavi kao takav, on se odriče narodne misli, i uskače u pra- vaštvo. Boljega dokaza ne treba, da u te metamorfoze ne ulazi vjera, kao takova, nego politika iliti još bolje umišljeni interesi svećenstva. Kad se to kaže, tad obično skoče kao ubodeni oni, kojim riječ upravlja- mo, ali bez ikakvog razloga. Ne radi se naime u ličnim interesima pojedinih svećenika, već o interesima njihove skupnosti, Da oni te interese brane, to je sasvim prirodno, isto kako je prirodno, da gdjegod ne vide dobro vlastite interese, oni koji bi ih mo- rali vidjeti; pa ni zadannitelji ove politike u Rimu, kako je to svakomu dokazala zadnja papina enciklika, Govoriti dakle o interesima sve- čenstva, nije za ovo, t. j. ne bi imalo biti nikakva uvrjeda, jer nije moguće ni zamisliti, da svećenstvo kao takovo nema nikakvih svojih interesa da brani. Isto tako nije moguće zami- sliti ni to da rimska kurija, osim in- teresa vjere, nema i interesa svojih, kojima svećenstvo, po shvaćanju rim- skom valja da služi. Da kadgod ovi potonji nijesu u skladu sa osjećajem i nazorima svećenstva uopće, to do- kazuje povjest. Spominjemo n. pr. ponašanje kurije rimske prama tali- janskom pokretu za ujedinjenje, koji je bio zahvatio maha i u svećenstvu. Nu ti interesi nijesu uvijek u skladu ni sa interesima naroda, a to je slučaj kod nas Oni, za koje mi znamo da su kod nas vjerni glaso- noše rimskih pomka, nijesu samo propovjednici borbe proti tobožnjemu bezvjerstvu, koje je preotelo po nji- hovu kazivanju kod nas, već i najjači zagovaratolji t. zv. pravaštva, uz koji pristaju, 4 da im ne smeta, što je začetnik pravaške misli izre- »Dana“ biti učenici toga hulitelja njihova, nego pristaše stranke, koja je u svakoj prigodi imala na njih obzira. Nov dokaz, kako ljudi oko ,Da- na“ znadu proći preko mađi$tvari, kad to zahtijeva ,interes“, ne gle- dajuć na to, je li to interes i na- roda. A da nije, to oni znadu bolje nego drugi. Jer ako je dui na- roda jezik, tad je narod jedan, gdje- god se govori jezikom istim, pa kako ga ti zvao. Mogu političke prilike i i povjest i kultura biti taj narod podi- jelile i zavadile, ali birati između poli- tike koja polazi sa stanovišta jedinstva naroda i one, koja hoće da su Srbi i Hrvati dva naroda, koja je narod- nija, to nije teško. A ipak ljudi oko ,Dana“ hoće da svoćenstvo povedu u tabor pravaša. Oni, koji naglasuju, da ih samo vode interesi vjere, te interese iden- fikuju sa pravaštvom. Zar to nije politika interesa? I te kako, a koji su to interesi, znamo svi, To nijesu interesi našeg / svećenstva, jer treba biti lud, a da _ i promisliš, da će ova borba koristiti svećenstvu. To su interesi udruženih naših narodnih protivnika, kojima je do toga, da nas drže podijeljene. Kako u Beču misle, da će tim Hr- vate bolje držati u uzdi, tako se u Rimu nadaju, da će Hrvate bolje prikučiti sebi, ako ih odijele od Srba. Ne vide ni jedni ni drugi, da je aneksija Bosne i Hercegovine sve njihove osnove pobrkala i da kako je 13. jula 1878. bacio kamen smittnje između Srba i Hrvata, tako je 7. oktobra 1908. uspostavio mostove, koji su vodili od Hrvata do Srba i obratno. Nego o tomu u drugoj prigodi. Ovoga smo puta htjeli samo istak- nuti, kako pobude akciji ljudi oko hDana“ ne treba tražiti u vjerskoj kojoj potrebi, već u prostom interesu, i to baš u interesu skroz pogriješene bečke i rimske politike, koja ne će da računa činjenicama kakve jesu i koja iz dogođaja talijanske revolu- cije nije znala crpsti onu pouku, koja se sama nametala. niža i : : i ES ME SA SES RECI eV SE as aii i: ste Pa a MEK AO ILITE AZOO ERETI CAŽ o RAMA E GISOEICA PRE ADAC AII < “u > a DQA EO I LM VPBAĆ tena: