| GOD. XX.

U DUBROVNIKU, 30. jula 1910.

BROJ 61.

 

CRVENA HRVATSKA

 

aldišići g šeće ia

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 ZA
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO |
K 20 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE. |

NI ER Čak MOA U
POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

 

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
ANTON |. ŠAPRO.

 

oK OR dio

PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 80 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-

RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

a E ORE

    
  
 

 

 

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

Politiku interesa.

Tuže se ljudi oko ,Dana“, da
je naša stranka protuvjerska i t. d.
i t, d. i da oni ne mogu s nama.
Prelazimo preko toga, što taj prigo-
vor nema u činjenicama nikakvog
temelja; dobro, neka bude kako oni
hoće, mi smo ,neznabošci“, ,frama-
SO 6 648 ali sve i kad bi to bilo
istina, zar to opravdava onu poli-
tiku, koju oni hoće da vode? Kažu,
da ne mogu s nama, neka budu
dakle proti nama u onomu, što nam
zamjeraju. Ali samo u tomu. Ako
hoće svoju stranku, slobodno im i to,
Borit ćemo se, pa ćemo vidjet ko će
prevladat, ali od te borbe ne će ba-
rem biti štete po narod, već ćemo
jedni i drugi ići prama istom narod-
nom cilju i ujedinjenju naroda hr-
vatskog i srpskog. imena na jugu
monarhije i oslobođenja od tuđinskog
tutorstva.

Da je to moguće, pokazuju pri-
mjeri drugih naroda. Gdjegod pogle-
damo, svugdje ćemo vidjeti, da ima
stranaka sa različitim socijalnim pro-
gramom, ali ih ipak domovina uje-
dinjuje u jednoj misli. Francus bio
socijalista ili radikalac ili konserva-
tivac ili klerikalac uvijek je u prvom
redu Francus. U Španjolskoj sad su
na vladi liberalci, protivnik im je
poznati Maura, kojega je nedavno
napao jedan anarhista u Barceloni,
pa ipak taj čovjek u konfliktu iz-
među Rima i Španjolske smatrao je
potrebnim, da svoga protivnika po-
mogne, jer mu je to nalagao ugled
Španjolske. Pa da ne idemo prem
daleko, eto nam primjera u onoj
stranci, koju hoće ljudi oko ,Dana“
da nasljeđuju u svemu, osim toga.
Ni ta stranka, uz sve socijalne oprjeke
između njih i drugih njemačkih stra-
naka, ne niječe ono, što je sam njihov
vođa Lueger nazvao deutsche Gemein-
bilrgschafti te se njezini vođe ne ustru-
čavaju sjediti za istim stolom sa li-
beralcima poput Chiaria, Pergelta i
dr. kad se radi o onomu, što im je
kao Nijemcima svim zajedničko.

Svi narodi imadu dakle nešto, što
njihove stranke ujedinjuje u jednoj

velikoj misli, a to je domovina. Ta
misao je kod svih naroda jedna, te
nema razlike između Francusa soci-
jaliste i klerikaca u ajezinu shvaća-
nju, Samo u nas, gdjegod se kleri-
kalizam pojavi kao takav, on se
odriče narodne misli, i uskače u pra-
vaštvo. Boljega dokaza ne treba, da
u te metamorfoze ne ulazi vjera,
kao takova, nego politika iliti još
bolje umišljeni interesi svećenstva.

Kad se to kaže, tad obično skoče
kao ubodeni oni, kojim riječ upravlja-
mo, ali bez ikakvog razloga. Ne radi se
naime u ličnim interesima pojedinih
svećenika, već o interesima njihove
skupnosti, Da oni te interese brane,
to je sasvim prirodno, isto kako je
prirodno, da gdjegod ne vide dobro
vlastite interese, oni koji bi ih mo-
rali vidjeti; pa ni zadannitelji ove
politike u Rimu, kako je to svakomu
dokazala zadnja papina enciklika,

Govoriti dakle o interesima sve-
čenstva, nije za ovo, t. j. ne bi imalo
biti nikakva uvrjeda, jer nije moguće
ni zamisliti, da svećenstvo kao takovo
nema nikakvih svojih interesa da
brani. Isto tako nije moguće zami-
sliti ni to da rimska kurija, osim in-
teresa vjere, nema i interesa svojih,
kojima svećenstvo, po shvaćanju rim-
skom valja da služi. Da kadgod ovi
potonji nijesu u skladu sa osjećajem i
nazorima svećenstva uopće, to do-
kazuje povjest. Spominjemo n. pr.
ponašanje kurije rimske prama tali-
janskom pokretu za ujedinjenje, koji
je bio zahvatio maha i u svećenstvu.

Nu ti interesi nijesu uvijek u
skladu ni sa interesima naroda, a to
je slučaj kod nas Oni, za koje mi
znamo da su kod nas vjerni glaso-
noše rimskih pomka, nijesu samo
propovjednici borbe proti tobožnjemu
bezvjerstvu, koje je preotelo po nji-
hovu kazivanju kod nas, već
i najjači zagovaratolji t. zv. pravaštva,
uz koji pristaju, 4 da im ne smeta,
što je začetnik pravaške misli izre-

  

»Dana“ biti učenici toga hulitelja
njihova, nego pristaše stranke, koja
je u svakoj prigodi imala na njih
obzira.

Nov dokaz, kako ljudi oko ,Da-
na“ znadu proći preko mađi$tvari,
kad to zahtijeva ,interes“, ne gle-
dajuć na to, je li to interes i na-
roda. A da nije, to oni znadu bolje
nego drugi. Jer ako je dui na-
roda jezik, tad je narod jedan, gdje-
god se govori jezikom istim, pa kako
ga ti zvao. Mogu političke prilike i
i povjest i kultura biti taj narod podi-
jelile i zavadile, ali birati između poli-
tike koja polazi sa stanovišta jedinstva
naroda i one, koja hoće da su Srbi
i Hrvati dva naroda, koja je narod-
nija, to nije teško.

A ipak ljudi oko ,Dana“ hoće da
svoćenstvo povedu u tabor pravaša.
Oni, koji naglasuju, da ih samo
vode interesi vjere, te interese iden-
fikuju sa pravaštvom. Zar to nije

politika interesa?
I te kako, a koji su to interesi,

znamo svi, To nijesu interesi našeg /
svećenstva, jer treba biti lud, a da _

i promisliš, da će ova borba koristiti
svećenstvu. To su interesi udruženih
naših narodnih protivnika, kojima je
do toga, da nas drže podijeljene.
Kako u Beču misle, da će tim Hr-
vate bolje držati u uzdi, tako se u
Rimu nadaju, da će Hrvate bolje
prikučiti sebi, ako ih odijele od Srba.
Ne vide ni jedni ni drugi, da je
aneksija Bosne i Hercegovine sve
njihove osnove pobrkala i da kako
je 13. jula 1878. bacio kamen smittnje

između Srba i Hrvata, tako je 7.

oktobra 1908. uspostavio mostove,
koji su vodili od Hrvata do Srba i
obratno.

Nego o tomu u drugoj prigodi.
Ovoga smo puta htjeli samo istak-
nuti, kako pobude akciji ljudi oko
hDana“ ne treba tražiti u vjerskoj
kojoj potrebi, već u prostom interesu,
i to baš u interesu skroz pogriješene
bečke i rimske politike, koja ne će
da računa činjenicama kakve jesu i
koja iz dogođaja talijanske revolu-

cije nije znala crpsti onu pouku, koja

se sama nametala.

 

niža i : :
i ES
ME SA SES RECI
eV SE as aii i:

ste
Pa a

MEK AO ILITE

AZOO ERETI CAŽ o

RAMA E GISOEICA PRE ADAC AII

< “u > a DQA EO I LM VPBAĆ

tena: