_GOD. xXx. U DUBROVNIKU, 6. augusta 1910. CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO K 20 1 POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA | DOŠASTO POLUGODIŠTE. f : M POJEDINI BROJ 10 PARA. Brzojavne vijesti. Hrvatska kriza. ZAGREB, 6. — Zaključak upra- vnog odbora stranke prava izrazuje želju da dođe do fuzije koalicije u jednu stranku. Taj zaključak pozdra- vljaju ,Narodne Novine“ i ,,Srbo- bran“. Ban je izjavio, da je to prvi korak da se dođe do konsolidovanja prilika. Saziv i raspust hrv. sabora. ZAGREB, 6. — Predstoji saziv sabora još ovog mjeseca. Tomašić će kraljevim reskriptom raspustiti sabor i provesti nove izbore sporazumno s koalicijom. Raspust austr. parlamenta. BEČ, 6. — Novine donose vijest, da predstoji raspust austrijskog par- lamenta. Reakcija klerikalaca u Španiji MADRID, 6. — Proti liberalnoj vladi min.-predsj. Canalejasa razma- hao se je silni klerikalni pokret. U nekim mjestima klerikalci spremaju oružani ustanak. Hercegovačke paše. Prigodom rasprave o proračunu ustao je u bosansko - hercegovačkom saboru zast. Ljubibratić, da prikori vladu, što ponjeguje Dalmatincima na račun Hercegovaca u pitanju paše na granicama. U Dalmaciji naprotiv čuje se baš protivna tužba, a ta se tužba opravdava činima. Ne samo što bosanska vlada nastoji stegnuti što je više moguće to staro pravo Dalmatinaca, već i ondje gdje ga priznaje, stavlja toliko zaprjeka za njegovo vršenje, da postaje skoro ilu- zorno. Mi svaki dan primamo tako- vih tužaba, one su odjekle i u dal- matinskom saboru i u carevinskom vijeću, pa se je dalo prigode i sa- mim vladama, da pitanje prouče. Slale su se u tu svrhu i s jedne i s druge strane komisije i možemo uvjeriti gosp. zast. Ljubibratića, da su ljudi izaslani od bosanske vlade tako energično znali braniti prava IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Hercegovaca, da je njihova energija bila priličnija tvrdokornosti. Pa ipak uza svu tu energiju mo- ralo je svršiti tako, da su sve te ko- misije priznale u jednom ili drugom opsegu Dalmatincima pravo na pašu 'na granici. To je znak, da je to pravo bilo preveć očito, da bi ga iko mogao zanijekati, pa ni činovnici bo- sanske vlade, neka sa strane austrij- skih komisija nije se uvijek pokazala ona sprema i onaj mar u obrani dal- matinskih interesa, koji je valjalo očekivati. Navesti ćemo tomu jedan klasičan primjer. Granice dubrovačke repuplike bile su najtačnije obilježene. Propala repuplika i u metežu onih vremena Turci zaposjeli komad ze- mlje dubrovačke iznad gornjih sela zatonske općine. Pošli su Francezi, došla Austrija i evo ima skoro 100 godina da Austrija u ovim krajevima zapovijeda. Kroz cijelo to vrijeme nije nikomu došlo na pamet, da te zemlje rivendicira. One su ostale u posjedu Bosne, premda u svim ugovorima, na kojima se osniva pravo Austrije na dubrovačko zemljište, nema ni jedne riječi, po kojoj bi se moglo zaključiti, da je to pravo ze- mlijišni ograničeno; premda nema ni- kakvog ugovora, koji bi to pravo priznavao Bosni; premda, kad su osvojili taj kraj Turci, nije bilo ni animus possedendi; premda ga država turska nije uzela u posjed kao ta- kova, već ako se ne varamo gospo- dar Popova polja, prijatelj Dubrov- čana, koji je sa Popovcima bio sišao da zapriječi Crnogorcima i Bokeljima prijelaz u t. zv. dubrovačke Terre nove. Eto dakle koliko se savjesnosti sa strane austrijskih komisija sta- vljalo u rješavanje ovog za mnoge dalmatinske općine životnog pitanja. Priznajemo, sad je u tom pogledu otišlo nešto na bolje, ali kad čujemo da se kori bosanska vlada za nemar u ovom pitanju, ta nam tužba može samo da izmami ironički posmjeh. Kad bi ona samo pokazala. toliko mara u drugim velikim pitanjima, koje more posestrime nam zemlje, kao u ovom! I pitaju u čudu seljani. Nego možda časni zast. Ljubi- bratić preporučujuć više mara, išao je za tim, da svoju vladu osokoli da ustraje u dosadanjem marw. Nu taj mar nije drugo, već obilazenje vla- stitih obveza, a sokoliti vladu na to ne bi imala biti zadaća zastupnika u zemlji, gdje se znade, da i onako te obveze vele ne vrijede. Evo n. pr. što se Dalmatincima događa. Vlada bosanska dozvolila im je pašu na jednom mjestu. Dođu seljani da pasu, a oni im ne dadu. Zašto? — Poslije duga otezanja i naklapanja doznaju, da je vlada dotični kraj pošumila. Ima u Hercegovini dosta krša, da ga pošume, a baš im se hoće onoga, gdje Dalmatinci imadu pravo paše, da čine svoje kušnje. Zar to nije izigravanje obveza. Mi ovo po- stupanje ne bi znali drukčije okrstiti, pa mislimo, da bi narodni zastupnici mnogo bolje uradili, kad bi ovakovu ponašanju nastojali stati na put. Nema tu vele štete ako dalmatinski seljak otjera svoje blago ljeti na pašu na hercegovačke gore, isto kako je nema ni onda, kad hercegovac dotjera zimi blago na pašu na more. To može samo koristiti jednoj i dru- goj strani i u interesu je svih da se ovo pitanje uredi, te nestane povoda neprestanim trvenjima. Da se je čuo u bosanskom saboru glas, koji je to preporučivao, mi bismo ga bili naj- radosnije pozdravili. Ali ne možemo pljeskati onda, kad -mješte toga ču- jemo gdje se preporučuje nešto, što kako svaki dan vidimo nije drugo nego prosto inađenje, štetnije dakako nama, jer u Sarajevu imadu i svitu - i nožice, ali nekorisno ni onim, koji ga vode. pedema