_GOD. xXx.

U DUBROVNIKU, 6. augusta 1910.

 

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 ZA
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO
K 20 1 POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA |
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

f : M
POJEDINI BROJ 10 PARA.

Brzojavne vijesti.

Hrvatska kriza.

ZAGREB, 6. — Zaključak upra-
vnog odbora stranke prava izrazuje
želju da dođe do fuzije koalicije u
jednu stranku. Taj zaključak pozdra-
vljaju ,Narodne Novine“ i ,,Srbo-
bran“. Ban je izjavio, da je to prvi
korak da se dođe do konsolidovanja
prilika.

 

 

 

 

 

 

   
 

Saziv i raspust hrv. sabora.

ZAGREB, 6. — Predstoji saziv
sabora još ovog mjeseca. Tomašić će
kraljevim reskriptom raspustiti sabor
i provesti nove izbore sporazumno
s koalicijom.

Raspust austr. parlamenta.

BEČ, 6. — Novine donose vijest,
da predstoji raspust austrijskog par-
lamenta.

Reakcija klerikalaca u Španiji

MADRID, 6. — Proti liberalnoj
vladi min.-predsj. Canalejasa razma-
hao se je silni klerikalni pokret. U
nekim mjestima klerikalci spremaju
oružani ustanak.

Hercegovačke paše.

Prigodom rasprave o proračunu
ustao je u bosansko - hercegovačkom
saboru zast. Ljubibratić, da prikori
vladu, što ponjeguje Dalmatincima
na račun Hercegovaca u pitanju paše
na granicama. U Dalmaciji naprotiv
čuje se baš protivna tužba, a ta se
tužba opravdava činima. Ne samo
što bosanska vlada nastoji stegnuti
što je više moguće to staro pravo
Dalmatinaca, već i ondje gdje ga
priznaje, stavlja toliko zaprjeka za
njegovo vršenje, da postaje skoro ilu-
zorno. Mi svaki dan primamo tako-
vih tužaba, one su odjekle i u dal-
matinskom saboru i u carevinskom
vijeću, pa se je dalo prigode i sa-
mim vladama, da pitanje prouče.
Slale su se u tu svrhu i s jedne i
s druge strane komisije i možemo
uvjeriti gosp. zast. Ljubibratića, da
su ljudi izaslani od bosanske vlade
tako energično znali braniti prava

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
ANTON |. ŠAPRO.

 
  
   
 

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

Hercegovaca, da je njihova energija
bila priličnija tvrdokornosti.

Pa ipak uza svu tu energiju mo-
ralo je svršiti tako, da su sve te ko-
misije priznale u jednom ili drugom
opsegu Dalmatincima pravo na pašu

'na granici. To je znak, da je to

pravo bilo preveć očito, da bi ga iko
mogao zanijekati, pa ni činovnici bo-
sanske vlade, neka sa strane austrij-
skih komisija nije se uvijek pokazala
ona sprema i onaj mar u obrani dal-
matinskih interesa, koji je valjalo
očekivati. Navesti ćemo tomu jedan
klasičan primjer. Granice dubrovačke
repuplike bile su najtačnije obilježene.
Propala repuplika i u metežu onih
vremena Turci zaposjeli komad ze-
mlje dubrovačke iznad gornjih sela
zatonske općine. Pošli su Francezi,
došla Austrija i evo ima skoro 100
godina da Austrija u ovim krajevima
zapovijeda. Kroz cijelo to vrijeme
nije nikomu došlo na pamet, da te
zemlje rivendicira. One su ostale
u posjedu Bosne, premda u svim
ugovorima, na kojima se osniva pravo
Austrije na dubrovačko zemljište,
nema ni jedne riječi, po kojoj bi se
moglo zaključiti, da je to pravo ze-
mlijišni ograničeno; premda nema ni-
kakvog ugovora, koji bi to pravo
priznavao Bosni; premda, kad su
osvojili taj kraj Turci, nije bilo ni
animus possedendi; premda ga država
turska nije uzela u posjed kao ta-
kova, već ako se ne varamo gospo-
dar Popova polja, prijatelj Dubrov-
čana, koji je sa Popovcima bio sišao
da zapriječi Crnogorcima i Bokeljima
prijelaz u t. zv. dubrovačke Terre
nove.

Eto dakle koliko se savjesnosti
sa strane austrijskih komisija sta-
vljalo u rješavanje ovog za mnoge
dalmatinske općine životnog pitanja.
Priznajemo, sad je u tom pogledu

otišlo nešto na bolje, ali kad čujemo
da se kori bosanska vlada za nemar

u ovom pitanju, ta nam tužba može
samo da izmami ironički posmjeh.
Kad bi ona samo pokazala. toliko
mara u drugim velikim pitanjima,
koje more posestrime nam zemlje,

kao u ovom! I

pitaju u čudu seljani.

Nego možda časni zast. Ljubi-
bratić preporučujuć više mara, išao
je za tim, da svoju vladu osokoli da
ustraje u dosadanjem marw. Nu taj
mar nije drugo, već obilazenje vla-
stitih obveza, a sokoliti vladu na to
ne bi imala biti zadaća zastupnika
u zemlji, gdje se znade, da i onako
te obveze vele ne vrijede. Evo n.
pr. što se Dalmatincima događa.
Vlada bosanska dozvolila im je pašu
na jednom mjestu. Dođu seljani da
pasu, a oni im ne dadu. Zašto? —
Poslije duga
otezanja i naklapanja doznaju, da je
vlada dotični kraj pošumila.

Ima u Hercegovini dosta krša,
da ga pošume, a baš im se hoće
onoga, gdje Dalmatinci imadu pravo
paše, da čine svoje kušnje. Zar to
nije izigravanje obveza. Mi ovo po-
stupanje ne bi znali drukčije okrstiti,
pa mislimo, da bi narodni zastupnici
mnogo bolje uradili, kad bi ovakovu
ponašanju nastojali stati na put.
Nema tu vele štete ako dalmatinski
seljak otjera svoje blago ljeti na
pašu na hercegovačke gore, isto kako
je nema ni onda, kad hercegovac
dotjera zimi blago na pašu na more.
To može samo koristiti jednoj i dru-
goj strani i u interesu je svih da se
ovo pitanje uredi, te nestane povoda
neprestanim trvenjima. Da se je čuo
u bosanskom saboru glas, koji je to
preporučivao, mi bismo ga bili naj-
radosnije pozdravili. Ali ne možemo
pljeskati onda, kad -mješte toga ču-
jemo gdje se preporučuje nešto, što
kako svaki dan vidimo nije drugo
nego prosto inađenje, štetnije dakako

nama, jer u Sarajevu imadu i svitu -

i nožice, ali nekorisno ni onim, koji
ga vode.

 

pedema