išlo

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK | ZA

AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 20. ZA INOZEMSTVO

K 10 1 POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD

MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

u S.
POJEDINI BROJ 10 PARA.

Glas — u doba vrućine!

Onomadne je ,Hrvatska Kruna“
zabilježila glas, koji je kolao po Za-
dru, da će se na 18. ov. mj. progla-
siti sjedinjenje Bosne i Hercegovine
Dalmaciji. Vjerujemo da se je taj
glas čuo. Ko ga je iznio, poslužio
se pravom što mu ga daje — ljetna
sparina; tim se pravom poslužila i
» Hrvatska Kruna“, kad je vijest ko-
mentovala, a poslužit ćemo se i mi,
jer nam to daje prigodu da reagi-
ramo na pisanje , Hrvatske Krune“,
koje je naj jasniji odsjev predrasuda,
što kod nas u nekim krugovima
vladaju.

Hrvatska Kruna“ prosvjeduje
proti toj ,namjeri“; ne znamo, ima
li ona pravo na to. Da mi, koji po-
štujemo pravo samoodređenja, pa i
onda kad je nama trenutačno na
štetu, te nijesmo odobrili, da se u
Beču i Pešti kroji sudbina Bosni, a
da narod ne pitaju — da smo da-
kle mi prosvjedovali proti namjeri“,
koja po kazivanju ,Krune“ postoji,
to bi bilo sasvim prirodno. Ali da
se oglasuje ona, pošto je begenisala
načinu, kojim je aneksija Bosne i Her-
cegovine provedena, i prosvjeduje
proti namjeri, da se ručnim pismom
— o tomu bi se naime radilo —
sjedini Dalmacija s Bosnom i
Hercegovinom, to je nešto čudno.
Još čudnije pak, kad taj prosvjed
dolazi od onih, koji uzdižu oči prama
Beču, ne će li nas s te strane sunce
obasjati. Ako Beč i Pešta za nas
misle, tad bi bilo logično, dočekati
ono, što oni hoće rastvorenim ru-
kama, jer bi se iz toga morala izleć
ni više ni manje, nego Velika Hr-
vatska.

Nego mi smo uvjereni da o tomu
u Beču ne misle, a ne misle za to,
što znadu, da tim ne bi pitanje Ju-
žnih Slavena bilo riješeno onako,
kako bi ga oni htjeli riješiti. Pravo
Hrvatske na Dalmaciju osniva se na
temeljnim zakonima, bila Dalmacija
dakle združena sa Austrijom ili sa
Bosnom-Hercegovinom, na tom _ sta-
nju to ništa ne mijenja, jer dok to

pravo postoji, pripadanje Dalmacije

 

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

 

ODGOVORNI UREDNIK :

ANTON |. ŠAPRO.

   
 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

    

ili jednoj ili drugoj od  spome-
nutih grupa samo je provizorno. U
smislu dakle zakona koji postoje,
trebalo bi da se najprije Hrvatska
odreče svoga prava, da se uzmogue
definitivno riješiti pitanje Dalmacije,
a ako to ne učine pravaši kad dođu
u većinu u hrvatskom saboru, druge
stranke nijesu ni dosad pa ufamo se
ne će ni u buduće. Sjedinjenje Dal-
macije Bosni, ne bi imalo po tom
nikakvih državopravnih posljedica,
ako baš ne će da učino u Beču ta-
bula rasa svih pisanih i nepisanih za-
kona. Bio bi samo čin sile, ili naše
volje, prama tomu, bi li Dalmacija dala
svoju privolu ili ne. Kad bi pak do-
godilo se obratno, pa Bosna bila sje-
dinjena Dalmaciji, moglo bi biti slu-
čaj da ono pravo, koje u smislu po-
stojećih zakora Hrvatska ima na
Dalmaciju, protegne se i na Bosnu.

Istina je, to ,pravo“ ne bi vrije-
dilo, kako ne vrijedi ni sada, ali
svakako onoliko isto, koliko vrijedi
sada. Tim hoćemo da kažemo, da
Hrvatska ne bi ništa ni dobila ni iz-
gubila u svom idealnom pravu, a
kad taj prigovor digneš, tad bi pi-
tanje sjedinjenja s Bosnom bilo za
nas samo pitanje shodnosti. Nu kako
do toga pitanja ne će još doći, tako
ne treba ni razbijati glavu o nj. Na-
pisali smo ove retke samo za to, što
nije loše da se zna, kako baš stoji
stvar, nadasve kad ima ljudi kod
nas uvijek spravnih, da s frasama
rješavaju teška pitanja narodne bu-
dućnosti,

Da poskorupimo. Dalmacija kao
i prije tako i sada podiže zahtjev za
sjedinjenjem s Hrvatskom. Taj_je
zahtjev opravdan i postoječim zako-
nima i povjesti, i narodnim pravom.
Bolje zaštite svojih interesa ona ne
vidi do u zajednici s Hrvatskom. To
isključuje mogućnost, da bi ona mo-
gla poduzeti kakav korak, koji bi
prava Hrvatske na Dalmaciju preju-
dicirao a s toga stanovišta ona mora
promatrati i pitanje eventualnog sje-
dinjenja s Bosnom, koje bi moglo
od časa do časa uskrisiti. Iz toga
ipak ne slijedi, da moramo 4 priori

zanijekati svaku mogućnost, da bi
Dalmacija mogla pristati na to sje-
dinjenje. Širiti to ubijeđenje, znači
stvarati u narodu novu predrasudu,
a ovih nam je više dosta. Ono malo
mjesta što nam još ostaje, pridržimo
ga za zdrav razum.

Domaće vijesti.

Hrvatska kriza. (Raspust sabora). Ban
Tomašić smatra zaključak hrvatske stranke

prava dobrim znakom za provetbu svoga
programa i za sastav nove stranke. Siužbene
»Narodne Novine“ daju oduška svom vese-
ljujnad osnutkom nove stranke ovim riječima:

Zaključak hrv. stranke prava je vrlo
važan korak do kristalizacije naših politič-
prilika, i to korak in melius. Hrvatska
stranka nije mogla po našem sudu stvoriti
ni boljeg ni pametnijeg zaključka u današ-
njoj situaciji — s obzirom na svoje dosadaš-
nje stanovište i s obzirom na svoj dosadaš-
nji položaj u hrvatsko-srpskoj koaliciji. Hr-
vatska stranka prava, koja je bila glavno
udo koalicije nije mogla nasamce razbiti
koaliciju, jer bi ona na taj način bila koali-
ciju kao takvu osudila, a to bi bilo i nemo-
guće za nju i nepravedno. Ni mi ne osu-
đujemo koaliciju, nego dapače priznajemo
da je njezin rad u obrani prava zemlje bio
patriotičan, a istog je mnijenja i ban dr:
Tomašić, jer kad on ne bi tako bio mislio,
ne bi mogao bio s koalicijom sklopiti pakta.

Mi dakle s radošću pozdravljamo zaklju-
čak hrvatske stranke prava, koji u glavnom
(?) odgovara našim pretpostavkama, jer taj
zaključak dokazuje, da se ona nije dala na
jalov posao, da zacijeli prelom, što je nastao
između svjetlog bana i hrvatsko-srpske
koalicije kao takve, a time je ušteđeno puno
vremena.“

Nadalje službeni list odobrava i potvr-
đuje odlučni banov korak glede raspusta
sabora, te među inim kaže: t

Raspust sadašnjeg sabora postao je
neminovno nužan, :za ozdravljenje naših
javnih prilika. Raspust sabora nužan je u

 

* prvom redu zato, jer koaliciji u današnjem

njenom sastavu manjka povjerenje prema
banu, i jer se ban neprestano sumnjiči, da
ima neku posebnu misiju za sastav sabora