išlo CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK | ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 20. ZA INOZEMSTVO K 10 1 POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. u S. POJEDINI BROJ 10 PARA. Glas — u doba vrućine! Onomadne je ,Hrvatska Kruna“ zabilježila glas, koji je kolao po Za- dru, da će se na 18. ov. mj. progla- siti sjedinjenje Bosne i Hercegovine Dalmaciji. Vjerujemo da se je taj glas čuo. Ko ga je iznio, poslužio se pravom što mu ga daje — ljetna sparina; tim se pravom poslužila i » Hrvatska Kruna“, kad je vijest ko- mentovala, a poslužit ćemo se i mi, jer nam to daje prigodu da reagi- ramo na pisanje , Hrvatske Krune“, koje je naj jasniji odsjev predrasuda, što kod nas u nekim krugovima vladaju. Hrvatska Kruna“ prosvjeduje proti toj ,namjeri“; ne znamo, ima li ona pravo na to. Da mi, koji po- štujemo pravo samoodređenja, pa i onda kad je nama trenutačno na štetu, te nijesmo odobrili, da se u Beču i Pešti kroji sudbina Bosni, a da narod ne pitaju — da smo da- kle mi prosvjedovali proti namjeri“, koja po kazivanju ,Krune“ postoji, to bi bilo sasvim prirodno. Ali da se oglasuje ona, pošto je begenisala načinu, kojim je aneksija Bosne i Her- cegovine provedena, i prosvjeduje proti namjeri, da se ručnim pismom — o tomu bi se naime radilo — sjedini Dalmacija s Bosnom i Hercegovinom, to je nešto čudno. Još čudnije pak, kad taj prosvjed dolazi od onih, koji uzdižu oči prama Beču, ne će li nas s te strane sunce obasjati. Ako Beč i Pešta za nas misle, tad bi bilo logično, dočekati ono, što oni hoće rastvorenim ru- kama, jer bi se iz toga morala izleć ni više ni manje, nego Velika Hr- vatska. Nego mi smo uvjereni da o tomu u Beču ne misle, a ne misle za to, što znadu, da tim ne bi pitanje Ju- žnih Slavena bilo riješeno onako, kako bi ga oni htjeli riješiti. Pravo Hrvatske na Dalmaciju osniva se na temeljnim zakonima, bila Dalmacija dakle združena sa Austrijom ili sa Bosnom-Hercegovinom, na tom _ sta- nju to ništa ne mijenja, jer dok to pravo postoji, pripadanje Dalmacije IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. ili jednoj ili drugoj od spome- nutih grupa samo je provizorno. U smislu dakle zakona koji postoje, trebalo bi da se najprije Hrvatska odreče svoga prava, da se uzmogue definitivno riješiti pitanje Dalmacije, a ako to ne učine pravaši kad dođu u većinu u hrvatskom saboru, druge stranke nijesu ni dosad pa ufamo se ne će ni u buduće. Sjedinjenje Dal- macije Bosni, ne bi imalo po tom nikakvih državopravnih posljedica, ako baš ne će da učino u Beču ta- bula rasa svih pisanih i nepisanih za- kona. Bio bi samo čin sile, ili naše volje, prama tomu, bi li Dalmacija dala svoju privolu ili ne. Kad bi pak do- godilo se obratno, pa Bosna bila sje- dinjena Dalmaciji, moglo bi biti slu- čaj da ono pravo, koje u smislu po- stojećih zakora Hrvatska ima na Dalmaciju, protegne se i na Bosnu. Istina je, to ,pravo“ ne bi vrije- dilo, kako ne vrijedi ni sada, ali svakako onoliko isto, koliko vrijedi sada. Tim hoćemo da kažemo, da Hrvatska ne bi ništa ni dobila ni iz- gubila u svom idealnom pravu, a kad taj prigovor digneš, tad bi pi- tanje sjedinjenja s Bosnom bilo za nas samo pitanje shodnosti. Nu kako do toga pitanja ne će još doći, tako ne treba ni razbijati glavu o nj. Na- pisali smo ove retke samo za to, što nije loše da se zna, kako baš stoji stvar, nadasve kad ima ljudi kod nas uvijek spravnih, da s frasama rješavaju teška pitanja narodne bu- dućnosti, Da poskorupimo. Dalmacija kao i prije tako i sada podiže zahtjev za sjedinjenjem s Hrvatskom. Taj_je zahtjev opravdan i postoječim zako- nima i povjesti, i narodnim pravom. Bolje zaštite svojih interesa ona ne vidi do u zajednici s Hrvatskom. To isključuje mogućnost, da bi ona mo- gla poduzeti kakav korak, koji bi prava Hrvatske na Dalmaciju preju- dicirao a s toga stanovišta ona mora promatrati i pitanje eventualnog sje- dinjenja s Bosnom, koje bi moglo od časa do časa uskrisiti. Iz toga ipak ne slijedi, da moramo 4 priori zanijekati svaku mogućnost, da bi Dalmacija mogla pristati na to sje- dinjenje. Širiti to ubijeđenje, znači stvarati u narodu novu predrasudu, a ovih nam je više dosta. Ono malo mjesta što nam još ostaje, pridržimo ga za zdrav razum. Domaće vijesti. Hrvatska kriza. (Raspust sabora). Ban Tomašić smatra zaključak hrvatske stranke prava dobrim znakom za provetbu svoga programa i za sastav nove stranke. Siužbene »Narodne Novine“ daju oduška svom vese- ljujnad osnutkom nove stranke ovim riječima: Zaključak hrv. stranke prava je vrlo važan korak do kristalizacije naših politič- prilika, i to korak in melius. Hrvatska stranka nije mogla po našem sudu stvoriti ni boljeg ni pametnijeg zaključka u današ- njoj situaciji — s obzirom na svoje dosadaš- nje stanovište i s obzirom na svoj dosadaš- nji položaj u hrvatsko-srpskoj koaliciji. Hr- vatska stranka prava, koja je bila glavno udo koalicije nije mogla nasamce razbiti koaliciju, jer bi ona na taj način bila koali- ciju kao takvu osudila, a to bi bilo i nemo- guće za nju i nepravedno. Ni mi ne osu- đujemo koaliciju, nego dapače priznajemo da je njezin rad u obrani prava zemlje bio patriotičan, a istog je mnijenja i ban dr: Tomašić, jer kad on ne bi tako bio mislio, ne bi mogao bio s koalicijom sklopiti pakta. Mi dakle s radošću pozdravljamo zaklju- čak hrvatske stranke prava, koji u glavnom (?) odgovara našim pretpostavkama, jer taj zaključak dokazuje, da se ona nije dala na jalov posao, da zacijeli prelom, što je nastao između svjetlog bana i hrvatsko-srpske koalicije kao takve, a time je ušteđeno puno vremena.“ Nadalje službeni list odobrava i potvr- đuje odlučni banov korak glede raspusta sabora, te među inim kaže: t Raspust sadašnjeg sabora postao je neminovno nužan, :za ozdravljenje naših javnih prilika. Raspust sabora nužan je u * prvom redu zato, jer koaliciji u današnjem njenom sastavu manjka povjerenje prema banu, i jer se ban neprestano sumnjiči, da ima neku posebnu misiju za sastav sabora