GOD. XX. U DUBROVNIKU, &. oktobra 1910. CRVENA HRVATS ESSE | CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 ZA | ] AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO / rr: K 10 1 POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD | MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. - = enom TZ = = == TT POJEDINI BROJ 10 PARA. Brzojavne vijesti, ZAGREB, 7. — Današnjoj kon- - fererenciji delegacija bili su prisutni svi osim Barčića i Magdića. Jedno- glasno bi zaključen nekorektan izbor. OSIJEK, 7. — Slavonska opo- zicija istupa iz koalicije da stvori novu banovu stranku. GIBRALTAR, 7. — kralj Manuel sa obitelju. LISABON, 7. — Uspostavljen je mir, privremena vlada obavijestila je države i proglasila repupliku, u čitavoj zemlji neopisivo veselje. LISABON, 7. — Predsjednikom repuplike vjerojatno je, da če biti sa- dašnji ministar vanjskih posala Mo- chado. Jedna po&rješka u književnosti. Pred nama je ,Divna Gluma“ kotorskog biskupa Dr. Frana Uccel- lini (a rodnom mu Lopudu porodicu zovu Tice), Da se nešto ne može uopće bolje prevesti od onoga, kako je prevedeno, to bi bilo prem smjelo tvrditi; ali da je Uccellini ,Divnu Glumu“ dobro preveo, to može ka- zati svak, koji upoređuje talijanski original s prijevodom, a toliko je vješt i jednomu i drugomu jeziku, «da smisao razumije. Kad čitamo n. pr. Ovdje -je Ja sam ulaz k gradu kukavome, Ja sam ulaz k puku, što sveđ plače, Ja sam ulaz k rodu propalome. Višnjeg Tvorca moga pravda tače: Moć Božija, Mudrost, što sve znade, I iskona Ljubav mene zače. Prije mene stvorenja nemade Do vječitog, i ja sam vječito : Kad ste ušli, već vam nema nade, iliti : i Avaj Pizo! bruko stanovnika, - Divnog kraja, kud se si razliješe; Kad susjeda nije osvetnika, . Nek Kapraja s Gorgonom saveže Ušće Arnu, da zaduši cijelo Ljudstvo, što se u tebi razleže, Jer makar se svijetom i pronijelo, Da ti dvorce Ugolin izdao, Što si smakla djecu, zlo te smelo! tad može nastati pitanje, je li koja riječ bolje ili gore. odabrana, ali da prijevod nije vjeran, da nije u duhu IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ži ODGOVORNI UREDNIK : Dr. MILORAD MEDINI. BROJ 81. | PRETPLATA I OGLAS+ ŠALJU SE UPRAVI, A DOPIŠI || UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE || PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 FARA. | || OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- | | RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. i zu i i til ii i TM" IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. našeg jezika, da stihovi nijesu puni, te ne može niko kazati. Učvrstimo li t0, tad se nameće pitanje, kako je bilo moguće preve- sti ,Divina Commedia“ u hrvatski jezik na način, da stih odgovara stihu, dapače čestoputa riječ riječi. Tu ide dakako u prvom redu zasluga pjesničkom daru prevodioca, ali ima još nešto, što nas baš potiče da ove retke pišemo, a to je jezik. Ako je prevodilac uspio, mogao je uspjeti samo za to, što mu je bio pri ruci jezik, kojim je bilo moguće prikazati kadikad do u najdublje tančine mi- sao pjesnikovu. Taj jezik — možemo odmah ka- zati — nije onaj književni jezik, ko- jim se piše u Zagrebu i Beogradu. Jezik Uccellinijev je dubrovački go- vor, koji je 500 godina kulture i književnosti izgladilo, te mu omo- gućilo da bude vjerne oglodalo mieli, koja se u duši začela. On nije isto- vjetan s jezikom Gundulića i Palmo- tića. Ni sadanji francuski jezik nije jezik Corneilla i Racina, ali kako moderna francuska književnost veže se na stariju, tako i prevodilac ,,Di- vne Glume“ crpe iz one bogate je- zične ostavštine starih dubrovačkih pjesnika, da živi narodni govor po- puni-i ugladi te ga učini prikladnim da uzmogne primiti misli, za koje narodni govor nema izraza, za to jer nema misli. Nema ga — uopće go- voreć — ni današnji književni jezik. : Neka je od vremena Vuka Karadžića i Gaja bio pomno njegovan i preu- dešivan za potrebe višeg kulturnog života, on je još uvijek u tom po- gledu siromašniji od jezika Gundulića i Palmotića, a to s toga, što je ovaj bio produkt tisućljetne kulture, a naš sadašnji književni jezik ima za sobom samo povjest od kakovih 80 godina. Prama tomu razmjerno vrlo krat- kom razmaku vremena učinilo se dosta, ali koliko bi se bilo više uči- nilo, da je bilo sreće pa se oživo- tvorila misao Gajeva te književnost prihvatila dubrovački govor kao te- melj književnog jezika. Istina on je bio natrušen talijanizmima, ali u tomu nije trebalo Gundulića slijediti. Njih se je moglo bez ikakve štete nadomjestiti riječima i izrazima uze- tim iz živog narodnog govora, a da se za to ne digne dubrovačkom go- voru ono, što je moglo stvoriti je- dino književni rad nekoliko stoljeća i što može sadanjem književnom je- ziku dati opet jedino književni rad od nekoliko stoljeća. Uzrok, zašto se pretrgnulo s du- brovačkom književnosti te počelo s nova temelja graditi četrdesetih go- dina prošlog vijeka, bilo je to, što se smatrala cijela književnost dubro- vačka po duhu tuđa pa i sam jezik nenarodan. To je jedna: od one vrsti predrasuda, koje na žalost ispunjaju cijeli naš. kulturni život. Dopuštamo da u dubrovačkoj književnosti osjeća se talijanski utjecaj dosta jako, to- liko jako, da smeta onomu, koji na to nije navikao, ali n. pr. Vraz, koji je prvi i najžešće ustao proti opo- našanju Dubrovčana, tako se je za- vodio za svojim njemačkim i inim uzorima, da smo opet mi u Dalma- ciji često puta na čudu, da u nje- govim pjesmama nađemo onoga uži- vanja, koje nalaze čitaoci u bano- vini, navikli na njemački romantici- zam i njegove slavenske odraze. Pri- govarati dubrovačkoj književnosti u tom obziru vrijedi dakle isto toliko, koliko prigovarati novijoj hrvatskoj književnosti njezino povađanje za njemačkim, a u novije doba za ru- skim uzorima. Ali, — kažu — ako hrvatski pisci povode se sada za ru- skim, to povađanje nije ropsko, nji- hovim djelima temelj je ipak naro- dan, a dubrovačka književnost nije nego kopija talijanske. Ko to kaže, pokazuje samo da dubrovačke knji- ževnosti ne pozna, a talijansku u najboljem slučaju onoliko koliko prof, Kršnjavi, koji je htio prevoditi Danta. Dubrovački pjesnici — bolji dakako ' — ovisni su od talijanskih, ali ni više ni manje nego je n. pr. Vraz _ ovisan o Kelleru. Gundulićev Osman n. pr. književno je djelo komu češ zaludu u talijanskoj književnosti is- kati u cjelini slično, & ako nađeš Mo. kakvu epizodu, koja te Tassa sjeća, si či : . I KA -. č