Strana 2. E =—————=—=—=<=<=<—<— —————==—=u=uUu<———— === ——=—=—=m=maa—————mm—m=<m<=m<=m=—<=<—=—<=m=<=<=m=am=mmumm—=——=m=m=m=a=—a——=—€ S —— te epizode nose na sebi pečat pje- snikove originalnosti, te baš po njima možeš raspoznati, kako nije Osman . nikao na istom tlu kao ,,Gerusa- lemme Liberata“. Dakako, da to ra- zabereš, treba ,Osmana“ čitati, a ne ponavljati na izust sve one bedastoće, koje su se kroz pedesetak godina pronose narodom o dubrovačkoj knji- ževnosti, te se služiti njima kao iz- likom da ,Osmana“ ne čitaš; treba ne biti podložen njemačkom utjecaju na taj način, da sve što ne odgovara tvomu od njemačke lektire pokvare- nom ukusu, proglasuješ nenarodnim, talijanskim. \ Jedan dio našeg naroda podvr- žen je njemačkom. drugi talijanskom kulturnom djelovanju. To je činjenica, koja se ne može poreći, i s kojom s toga valja i računati. A mislimo, da to nije baš nikakvo zlo, Različiti kulturni utjecaji mogu samo koristiti narodnom razvitku, ali da te koristi bude, treba da ih narodni organizam jednako prima. Već s toga stanovi- šta ostracisam dubrovačke književ- nosti nije na mjestu. Nju se je mo- ralo prigrliti kao posrednika između romanskog zapada i našeg naroda, to ne bi bilo škodilo. Nu kad bi se preko tiga i prošlo, teško je preći preko drugoga, većega zla: mi smo imali književni jezik, a otišli smo stva- rati novi. Vijenac svemu bilo je pak to, da mješte da stvorimo jedan knji- ževni jezik, stvorili smo dva: zagre- bački i beogradski, a k tomu se na- meće još i treči onim pravom, koji mu daje tradicija i samo njegovo bogastvo. Jeste li čitali knjige beogradske zadruge? Oni, koji su ih čitali, tuže se, da ih ne razumiju, a tu tužbu .CRVENA HRVATSKA“ shvaćamo. Ko je navikao na štivo iz zagrebačke kuhinje, nalazi, da je je- zik, kojim se u Beogradu piše, njemu tuđ, i obratno, Jedan je govorio, da mu je lakše čitati francuski, jer ako mu koja riječ nedostaje, zna barem da će je naći u rječniku. Dakle po- slije osamdeset godina napora i na glasivanja jedinstva književnog je- zika, došli smo dotle da jedan dru- goga ne razumijemo! A jasno je zašto, Svi su otišli sa stanovišta, da treba pisati kako puk govori, a kako im copia verborum Vukova rječnika nije dostajala ni za prve potrebe, uzimale su se riječi iz najbliže okolice, ili što je još gore stvarale kako je ko znao nove riječi, samo da se udovolji potrebi misli. Tako se razvijao u Za- grebu jedan književni jezik, u Beo- gradu drugi, a obadva bacajuć ana- temu na jezik dubrovačke književnosti kao nenarodan, i nepodesan za no- viju književnost. Ali povjest priča drukčije. Ovaj tako prezirani govor u ustima jednog Mažuranića odjeknuo je tako, da ga je čuo cijeli narod i hrvatskog i srp- skog imena. Pjesan nad hrvatskim pjesmama: ,Smrt Smail age Čengića“ najbolji je dokaz. koja se jačina i koje bogatstvo krije u njemu, samo kad ima ko će ga znati prebrati te odijeliti: dobro od zla, tuđe od do- maćega. To nam potvrđuje i prijevod , Di- vne Glume“ biskupa Uccellini. Jezi- čni znanci u svom cjepidlačenju mo- žda će se oboriti na nj, da piše dia- lektom. To je zbilja istina, da, on piše dubrovačkim dialektom, al ikad je taj dialekat mogao dati narodu prijevod ,Divina Commedia“, tad to pokazuje još jednom, da su grdno u SI m Broj 81. pogriješili ljudi, što su književnom jeziku išli u svoje doba tražiti druge osnove, a nijesu gradili dalje na onim, koje im je Dubrovnik bio do- hranio. Gaj, koji je mnogo dalje vi- dio od svih drugih, dobro je bio po- čeo, zlo da ga nijesu htjeli slijediti. M. M. Pogledi po svijetu. Doskora će biti objavljene reforme u službovanju jednogodišnjih dobrovoljaca. Je- dna od najvažnijih promjena bit će svakako ta, da će službovanje ,,na vlastite troškove“ biti znatno ograničeno. U načelu služit će odsada svi dobrovoljci na državne troškove osim onih, koji će kao časnički aspiranti morati da drže vlastite konje. Dalle će samo oni, koji buda mogli dokazati, da će iza odslužene prezentne službe moći uzdržavati na svoje troškove konje, imati pravo da stanuju izvan vojarne i da nose posebnu odoru. Svi drugi služit će na državne tro- škove, te će stanovati u vojarnama i nosit: komisne uniforme. Dobrovoljcima će uopće moći postati samo oni, koji su svršili pot- punu srednju školu i položili maturu. Iz ostalih škola, a pogotovo iz ,privatnih t- čajeva“ ne će se više primati jednogodišnji dobrovoljci, nego će ovi obvezanici morati da služe dvije godine kao i ostala momčad. Od njih će postajati potrebni materijal za »dobre podčasnike“, Time će biti kategori- zovana obrazovanija momčad. x: Glede kolere, koja je zahvatila Ugarsku javljaju, da bude li se svatko točno držao svih izdanih liječničkih propisa, tada će i Budimpešta biti potpuno oslobođena od ko- lere. Iz provincije dolaze vijesti, da pošast sve više i više jenjava. Jedino Mohač će nešto dulje trebati dok bude sasma čist. * Amerikanska pacifička flotilja dobila je nalog, da se odmah spremi na put Ameri- kanski poklisar u 'Tokiu javio je naime u Washington, da bi se bokseri mogli vrlo lako pobuniti i ugroziti tamošnje Ameri- kance. Amerikanska flota na otoku Manili Futurizam. Mi hoćemo pjevati ljubav opasnosti, naviku energiji i srčanosti . . . Književnost je do sad uzvisivala misaonu nepomičnost, ekstazu i san. Mi hoćemo užvisivati agre- sivni pokret, grozničavu besanicu, utrkivački korak, smrtni skok, čušku i pesnicu ... Mi hoćemo opjevati čovjeka što drži leteći stroj čiji idealni trag prevaljuje zemlja, koja je također bačena, da leti krugom svoje puta- nje...“ Tako nekako počinje manifest glaso- vitih talijanskih futurista — pjesnika. Smje- losti skrajne, srčanosti još veće, kod te nove bizarne škole! Vođa je snažan talenat. .,. F. T. Marinetti. 'Tko barem njega ne pozna ? Ono njegovo flegmatično pero, kadro da = uzvisi koju god literaturu. Tko da ne hvali i obožava artista stila E. Poe, ne mistika, čovjeka širokih vidika . ast. sve.... Originalnošću francas, odokiom Talijana. Što je dakle s tim njegovim futu- rizmom, o kojemu se vode u francuskoj i talijanskoj literaturi tako zanimive polemike, i pr aii uk aš NAMETNU aitek strike Mai AE i rs osobito one nama bližoj Crociata. Futurizam je jedna neograničena ideja, kao što mu je i ime, a prema tomu su neograničena i sva nagađanja, koja se na nj odnose. Futurizam je riječ, koja hoće da zadovolji sasvim ili nikako pjesnika. Jeli svakako futurizam jedna škola ili napetost duše i žila, buntovnost humane nature, strasti, što li... izražene jednom riječju. On je škola i time je dosta rečeno. Program rušenja, bačen u svijet po Marinettiju, noma nego samo relativnu vri- jednost u futurizmu, pače u interesu svojih paragrafa nije nego jedna pjesnička metofora zlo shvaćena od svih ili zapravo zdvojni krik rušenja stabilne dikcije. Ja zbilja ne ću da ovdje propagiram ostavke profesora, zatvaranje muzeja i sli- karskih ateliera — neka svi žive da nuuče izbjegavati sve ono, što je možda bilo ljepše i dostojnije od nas i od našeg rada. Futarizam propagovan za inteligenciju | je stvar izvan- redne vrijednosti, ali u tome leži pogrješka vođe Marinettija, što je svoj artistički prog- ram turio u neuke mase i kojemu kiparčiću i dekorativnom slikaru, koji ima pretenziju bog zna kakovu (a ni maknut se ne zna!) a hoće pošto poto da pobi obojadiše futu- ristički. Grozne li ironije ! TFuturizam, shvaćen od svih mogućih literata je jedna nova i moderna i dobra stvar. Treba mu samo izvedba. U malo si je godina za se pribavić malne sve talijan- ske krugove, a da o francuskim ne govorim. Može se pak stalnošću reći, da prije futuri- sta nije, bilo pjesnika ni umjetnika, koji imađaše originalne tendencije. Pogledajmo samo u kojem milieu živi Bracco, što :piše i zašto biva optužen Notari, kakvi su siže-i Luceinia i Palazzeschi-a ? Sve jedna stvar bolja od druge. Ondje ,Smorfie“ tamo »Quelle signore“ — ,Femmina“ i tko bi sve to nabrojio ?! A Marinetti ? | Treba pročitati njegova djela, pjesme o _automobilima i areoplanima pak onda opo- jeni stihovima bučnosti, vidjeti kako nas kao kakav aviatičar vodi u jednu atmosferu