U DUBROVNIKU, 12. oktobra 1910.

_ BROJ 82.

 

CRVENA HRVATSKA “

 

Kruži E A S

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I ZA
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO
K 10 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD |
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA

DOŠASTO JRLAOSAINE.

OAO e O SIE
POJEDINI BROJ 10 PARA.

Posljedice 9. 1848. | 1059.

Ko povjest uči, ne može mu _iz-
bjeći neko periodičko ponavljanje
stanovitih dogođaja. Istina je, prota-
gonisti su uvijek drugi, i prilike su
se izmijenile, ali komu ne će kad
vidi _podiljenje država u dvojni i
trojni savez, doći na pamet doba
Karla.V. i Franja I. I onda čitava
je srednja Evropa bila udružena proti
zapadu i istoku Europe, samo što je
sada iznemoglu Tursku zamijenila
neiscrpiva Rusija. Napoleonovo doba
sjeća silne države Karla Velikoga,
koja je također imala svoj početak
u Francuskoj, proširila se srednjom
Europom, da odmah poslije smrti
utemeljitelja iščezne i ustupi mjesta
kraljevini francuskoj, i obnovljenom
rimskom carstvu. Krug upliva rim-
skog pape. pokriva se skoro posvema
sa  inkrediktivnim utjecajem starih
Rimljana, njemu podliježu najkasnije
zemlje, gdje je rimska vlast bila naj-
kasnije prodrla, Britanija i Germa-
nija, a to 'su zemlje, koje mu se prve
i otimlju. Osvrtanje Italije na Balkan
sjeća te prodiranja rimskog u lliriju,
gospodstva Mletačkog u Dalmaciji i
Levantu; prodiranje turske na Bal-
kan vojna persijskih, a sadanje borbe
o prijevlast na Bosforu, svih onih
starih i sredovječnih pokušaja da
Europa prevlada u maloj Aziji i Si-
riji, koje se nastojanje najbolje ogleda
u križarskim vojnama. \talija svrće
pohlepan pogled na Tunis i Tripolis,
ogledao se i stari Rim za Hartagi-
nom i Kumislijom.

Ovako mogli bismo nabrajati do-
sta dugo, ali već iz ovoga, što smo
spomenuli, vidi se, kako u Europi
pojedine zemlje čine za sebe neke
cjeline, kojih interesi su kroz sve vi-
jekove ostali više ili manje isti. Mo-
žemo zamisliti Italiju podijeljenu -i u
rukama raznih gospodara, ili da joj
kao već slobodnoj državi nedostaje
ekspansione snage, ali ako ona po-
stane tako jaka, da može misliti na
proširenje, tad je ne možemo zami-
sliti, a da ne baca požudno oko na
Tunis, Tripolis i ove obale jadran-
skog mora. Francuska može bit po-

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
Dr. MILORAD MEDINI.

IL
T PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE
| UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIO!

 
   
 

VI, A DOPISI

A, ZAHVALE |
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- |
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

T R nm NN

 

 

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

bijeđena i prisiljena da se zadovolji
sadanjim granicama, ali prvi korak
izvan njih vodi ih ili u Italiju ili u
Njemačku. Jednaki ekonomski inte-
resi držati će uvijek na okupu u
srednjoj Evropi jaku državu, ili sa-
vez njihov, a taj je na putu ekspan-
sivnosti francuskoj i ruskoj.

Ti interesi i njihovi sukobi temelj
su cijeloj evropejskoj politici od pam-
tivijeka. Svi ratovi, kojim je Europa
bila pozorištem, nijesu drugo nego
nastojanje pojedinih država, da oču-
vaju ili nametnu svoje interese dru-
gim, a slijedilo bi ih novo natjecanje
ili doba mira prama tomu, bili rat
uspostavio ravnotežu među državama
ili je poremetio. Tako smo došli u
evropejskoj međunarodnoj politici do
nekih aksioma, koji predstavljaju
aeko noli me tangere i zadrže svoju
vrijednost, dok sam razvitak dogo-
đaja ne uvede u ewropejsku politiku
novi kakav faktor, kao što je bila
n. pr. kraljevina Italija, koja je po-
mrsila od jednom cijeli sistem saveza,
koji je onda bio u Europi.

Napoleonu III. kada je pomogao
savojskoj dinastiji da ujedini Italiju,
bilo je do toga da Austriju oslabi,
ali malo za tim razabrao je da ta
nova kraljevina ima svojih ciljeva,
koji se s francuskom misli nijesu
mogle složiti. S talijanskom kralje-
vinom osvanula je poslije dugog vre-
mena opet jedna politička jedinica
na sredozemnom moru. A kadgod
se nešto slično dogodilo u ovoj ko-
lijevci evropske kulture, to je bilo
preteča i povod velikim političkim
preokretima. Spominjemo pojavu Tur-
ske, spominjemo Španjolsku. Cijela
evropejska država za nekoliko sto-
ljeća bila je pod njihovim utje-
cajem.

Italija je još slaba — kažu —
da može igrati takovu ulogu. Možda
u tomu ima istine, ali Italija je ze:
mlja, koje se pučanstvo tako množi,
da je to. množenje samo po sebi puti
na one pute, kojim je išao stari Rim.

Njezini državnici te su već shvatili, :

i s njezinim namjerama tako su na

čistu u Beču i Berlinu, kao i u Pa.

rizu i Londonu.

 

Možda je to uzrok onoj nesigur-
nosti, koja se osjeća na sve strane.
Htjelo bi se pod silu uščuvat ono
stanje, koje se ustalilo poslije bečkog

kongresa, ali već po. tomu, što treba -

sile da se t. zv. ravnoteža uzdrži
vidi se da je ravnoteža poremećena :
Poremetio je pak taj novi faktor,
koji se nepazice, skoro uvukao u
evropsku politiku, te tako nepovje-
renje ulijeva svojim saveznicima da
misle da je potreba oružati se tako,
da uzmogu i bez njega, dapače proti
njemu.

Možda će im to i uspjeti, ali tim
Italiju ne će iz Evrope eliminirati.
Ona bi im postala nepogibeljna samo
onda, kad bi nestalo terena za nje-
zino nastojanje, a odnošaji, koji sada
vladaju na Balkanu, kao da je zovu,
da kuša sreću.

Ribičićevn zahvala.

Pitanje mandata Ribičićeva svršilo je
tako, da se on zahvalio pod pritiskom bi-
skupa Nakića. Tim je riješeno i pitanje
opstrukcije pravaške u dalmatinskom saboru,

 

< jer kako pravaši kažu, povoda je njoj dalo

to, što je klub zastupnika hrvatske stranke“
htio da mandat ovjerovi. Nestalo je povoda,
nestalo i opstrukcije, kažu oni.

Bit će, kad kažu, ali nama se čini, da
je bilo i nešto drugo po srijedi. ,, Hrvatska
Stranka“ tvrđi je orah, nego se s pravaške
strane mislilo, i odreka Ribičićeva na man-
datu reklo bi se da je pravašima vrlo do-
bro došlo, da prekinu borbu, koja sva je
vjerojatnost, bila bi borba neuspješna. Oni
bi možda bili i ovoga puta uspjeli, da sa-
borski rad prekinu, ili barem ometu, ali tim
bi samo bili potjerali do krize ono. bolesno
stanje, koje se od zadnjih izbora osjećalo u
dalmatinskom saboru, a kako će se poslije krize
prilike -razviti, to se je najmanje znalo u
pravaškoj stranci, Jer i u najpovoljnijem za
pravaše slučaju t. j. kad bi im pomoću
klera uspjelo, da kod novih izbora otmu
koji mandat ,hrvatskoj stranci“, na što se
možda računalo, oni, a ne u zadnjem redu
baš zbog klerikalnog smjera, koji su u zad-
njoj skupštini na osobiti način markirali,
našli bi sva je prilika, u saboru proti sebi
na okupu kompaktnu većinu.

Pritisak biskupa Nakića na Ribičića
izvadio je s toga po našem mišljenju pra-
vaše iz neprilike, a koristio je ujedno i ,,hr-
vatskoj stranci“, da upozna na čemu je u
pogledu našeg klera. Ponašanje biskupovo
otkrilo je karte. Ako na ikoga, naši sveće-

a e :