U DUBROVNIKU, 12. oktobra 1910. _ BROJ 82. CRVENA HRVATSKA “ Kruži E A S CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO K 10 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD | MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO JRLAOSAINE. OAO e O SIE POJEDINI BROJ 10 PARA. Posljedice 9. 1848. | 1059. Ko povjest uči, ne može mu _iz- bjeći neko periodičko ponavljanje stanovitih dogođaja. Istina je, prota- gonisti su uvijek drugi, i prilike su se izmijenile, ali komu ne će kad vidi _podiljenje država u dvojni i trojni savez, doći na pamet doba Karla.V. i Franja I. I onda čitava je srednja Evropa bila udružena proti zapadu i istoku Europe, samo što je sada iznemoglu Tursku zamijenila neiscrpiva Rusija. Napoleonovo doba sjeća silne države Karla Velikoga, koja je također imala svoj početak u Francuskoj, proširila se srednjom Europom, da odmah poslije smrti utemeljitelja iščezne i ustupi mjesta kraljevini francuskoj, i obnovljenom rimskom carstvu. Krug upliva rim- skog pape. pokriva se skoro posvema sa inkrediktivnim utjecajem starih Rimljana, njemu podliježu najkasnije zemlje, gdje je rimska vlast bila naj- kasnije prodrla, Britanija i Germa- nija, a to 'su zemlje, koje mu se prve i otimlju. Osvrtanje Italije na Balkan sjeća te prodiranja rimskog u lliriju, gospodstva Mletačkog u Dalmaciji i Levantu; prodiranje turske na Bal- kan vojna persijskih, a sadanje borbe o prijevlast na Bosforu, svih onih starih i sredovječnih pokušaja da Europa prevlada u maloj Aziji i Si- riji, koje se nastojanje najbolje ogleda u križarskim vojnama. \talija svrće pohlepan pogled na Tunis i Tripolis, ogledao se i stari Rim za Hartagi- nom i Kumislijom. Ovako mogli bismo nabrajati do- sta dugo, ali već iz ovoga, što smo spomenuli, vidi se, kako u Europi pojedine zemlje čine za sebe neke cjeline, kojih interesi su kroz sve vi- jekove ostali više ili manje isti. Mo- žemo zamisliti Italiju podijeljenu -i u rukama raznih gospodara, ili da joj kao već slobodnoj državi nedostaje ekspansione snage, ali ako ona po- stane tako jaka, da može misliti na proširenje, tad je ne možemo zami- sliti, a da ne baca požudno oko na Tunis, Tripolis i ove obale jadran- skog mora. Francuska može bit po- IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : Dr. MILORAD MEDINI. IL T PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE | UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIO! VI, A DOPISI A, ZAHVALE | PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- | RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. T R nm NN IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. bijeđena i prisiljena da se zadovolji sadanjim granicama, ali prvi korak izvan njih vodi ih ili u Italiju ili u Njemačku. Jednaki ekonomski inte- resi držati će uvijek na okupu u srednjoj Evropi jaku državu, ili sa- vez njihov, a taj je na putu ekspan- sivnosti francuskoj i ruskoj. Ti interesi i njihovi sukobi temelj su cijeloj evropejskoj politici od pam- tivijeka. Svi ratovi, kojim je Europa bila pozorištem, nijesu drugo nego nastojanje pojedinih država, da oču- vaju ili nametnu svoje interese dru- gim, a slijedilo bi ih novo natjecanje ili doba mira prama tomu, bili rat uspostavio ravnotežu među državama ili je poremetio. Tako smo došli u evropejskoj međunarodnoj politici do nekih aksioma, koji predstavljaju aeko noli me tangere i zadrže svoju vrijednost, dok sam razvitak dogo- đaja ne uvede u ewropejsku politiku novi kakav faktor, kao što je bila n. pr. kraljevina Italija, koja je po- mrsila od jednom cijeli sistem saveza, koji je onda bio u Europi. Napoleonu III. kada je pomogao savojskoj dinastiji da ujedini Italiju, bilo je do toga da Austriju oslabi, ali malo za tim razabrao je da ta nova kraljevina ima svojih ciljeva, koji se s francuskom misli nijesu mogle složiti. S talijanskom kralje- vinom osvanula je poslije dugog vre- mena opet jedna politička jedinica na sredozemnom moru. A kadgod se nešto slično dogodilo u ovoj ko- lijevci evropske kulture, to je bilo preteča i povod velikim političkim preokretima. Spominjemo pojavu Tur- ske, spominjemo Španjolsku. Cijela evropejska država za nekoliko sto- ljeća bila je pod njihovim utje- cajem. Italija je još slaba — kažu — da može igrati takovu ulogu. Možda u tomu ima istine, ali Italija je ze: mlja, koje se pučanstvo tako množi, da je to. množenje samo po sebi puti na one pute, kojim je išao stari Rim. Njezini državnici te su već shvatili, : i s njezinim namjerama tako su na čistu u Beču i Berlinu, kao i u Pa. rizu i Londonu. Možda je to uzrok onoj nesigur- nosti, koja se osjeća na sve strane. Htjelo bi se pod silu uščuvat ono stanje, koje se ustalilo poslije bečkog kongresa, ali već po. tomu, što treba - sile da se t. zv. ravnoteža uzdrži vidi se da je ravnoteža poremećena : Poremetio je pak taj novi faktor, koji se nepazice, skoro uvukao u evropsku politiku, te tako nepovje- renje ulijeva svojim saveznicima da misle da je potreba oružati se tako, da uzmogu i bez njega, dapače proti njemu. Možda će im to i uspjeti, ali tim Italiju ne će iz Evrope eliminirati. Ona bi im postala nepogibeljna samo onda, kad bi nestalo terena za nje- zino nastojanje, a odnošaji, koji sada vladaju na Balkanu, kao da je zovu, da kuša sreću. Ribičićevn zahvala. Pitanje mandata Ribičićeva svršilo je tako, da se on zahvalio pod pritiskom bi- skupa Nakića. Tim je riješeno i pitanje opstrukcije pravaške u dalmatinskom saboru, < jer kako pravaši kažu, povoda je njoj dalo to, što je klub zastupnika hrvatske stranke“ htio da mandat ovjerovi. Nestalo je povoda, nestalo i opstrukcije, kažu oni. Bit će, kad kažu, ali nama se čini, da je bilo i nešto drugo po srijedi. ,, Hrvatska Stranka“ tvrđi je orah, nego se s pravaške strane mislilo, i odreka Ribičićeva na man- datu reklo bi se da je pravašima vrlo do- bro došlo, da prekinu borbu, koja sva je vjerojatnost, bila bi borba neuspješna. Oni bi možda bili i ovoga puta uspjeli, da sa- borski rad prekinu, ili barem ometu, ali tim bi samo bili potjerali do krize ono. bolesno stanje, koje se od zadnjih izbora osjećalo u dalmatinskom saboru, a kako će se poslije krize prilike -razviti, to se je najmanje znalo u pravaškoj stranci, Jer i u najpovoljnijem za pravaše slučaju t. j. kad bi im pomoću klera uspjelo, da kod novih izbora otmu koji mandat ,hrvatskoj stranci“, na što se možda računalo, oni, a ne u zadnjem redu baš zbog klerikalnog smjera, koji su u zad- njoj skupštini na osobiti način markirali, našli bi sva je prilika, u saboru proti sebi na okupu kompaktnu većinu. Pritisak biskupa Nakića na Ribičića izvadio je s toga po našem mišljenju pra- vaše iz neprilike, a koristio je ujedno i ,,hr- vatskoj stranci“, da upozna na čemu je u pogledu našeg klera. Ponašanje biskupovo otkrilo je karte. Ako na ikoga, naši sveće- a e :