Strana 2.

,.CRVENA HRVATSKA“

   

Broj 85.

ERO... mmamsmnis_ng_z————————————__———————————————————m——=———————m——m——————————_———>

kako su je odbili Talijanci i Srbi. Zašto je
“glasovao da se uputi osnova odboru ad hoc,
to će razjasniti najbolje dnevni red, koji će
odbor u drugom čitanju predložiti.

Izborna reforma. — O njoj se u dalma-
tinskom saboru pretresa ima već nekoliko
godina. Nije uspjelo da do nje dođe s raz-
loga, što vlada nije htjela pristati ni na os-
novu Tirumbićevu izrađenu na temelju općeg
prava glasa ni na onu zemaljskog odbora,
koja je proširivala pravo glasa na sve po-
reznike.

Prama tomu Dulibićev prijedlog u ovom
saborskom zasjedanju, da se izabere odbor
s nalogom, da izradi izbornu reformu na
temelju općeg prava glasa, može izgledati i
kao prijedlog učinjen baš u svrhu, da do
reforme ne dođe, jer kako sada stoje stvari
očito je da na to vlada ne bi pristala. Što
je još gore, njegov prijedlog iznesen je,
premda su pravaši bili obaviješteni da će
hrvatska stranka“ sličan prijedlog u istoj
sjednici iznijeti. Nov dokaz neiskrenosti,
kojoj u ostalom više ni ne treba dokaza.

Prijedlog Trumbićev, o komu govorimo
nije stavio odboru nikakovih zaprijeka u
načelnom pogledu, već mu daje naprosto
nalog, da izradi izbornu reformu, a da to
uzmogne uraditi predložio je Trumbić ujedno
i zakonsku osnovu, kojom se odbor progle-
suje permanentnim. U odbor birana su gg.
Baljak, Katnić, Radić, Medini, Trumbić,
Prodan, Ziliotto.

U sjednici u kojoj se o ovom raspravljelo,
namjesnik je dao izjavu, po kojoj bi vlada
pristala na samo takovu izbornu reformu,
koja bi zadržala možda uz koju izmjenu —
sadašnje kurije i uvela petu kuriju. Ali is-
kustvo, koje smo imali u Dalmaciji s petom
kurijom bili su vrlo problematični, pa do-
biti od ove kurije ne bismo vele imali. Broj
njezinih zastupnika prama vladinoj izjavi
ne bi smio biti takav, da ostale kurije budu
majorizirane

Prama tomu izborna reforma sastojala
bi samo u popravljenju sadanjeg izbornog

reda, boljoj podjelbi kotara, a ukinuću indi-
rektaog izbora i uvedenje pete kurije.

Školski proračun. — Bilo je govornika
dosta, a nota zajednička svima bilo je ne-
zadovoljstvo s uspjesima postignutim u puč-
koj školi. Sa svih je strana odjeknula tužba
da djeca ne nauče ni čitati ni pisati ni ra-
čunati. Mora se priznati, da je ta tužba i
opravdana.

Zast. Skurić iznio je i t. zv. Machiedovo
pitanje. Nadzornik Strčll sigarno mu ne će
biti za to zahvalan. Čuo ih je gorkih i to
ne između redaka. Zast. Tresić istaknuo je
kako su neki učitelji po novinama i javnim
sastancima navalili na zastupnika Machieda
člana pokrajinskog školskog vijeća, a da se
na to nije školska vlast ozvala, da se to o
komu drugomu radilo bile bi učestale tužbe
i progonstva. Izjava zasi. Macbieda bila je
dostojanstvena i zgodna. On je tu hajku
nazvao huncutarijom. Vodila se, kao da je
školske vlasti potiću i. odobravaju, služeći
se njezinim imenom. On vjeruje da u tu hajku
školska vlast ne ulazi, jerbo mu je to bilo
zajamčeno. Vlada se sakrila za uredovnom
tajnom ali izjavila da je stvar bila u sjed-
nici vijeća sasma korektno riješena.

Resolucije, interpelacije. Uz ove
rasprave, koje su više ili manje otkrile
nespremu pravaša za svaki parlamentarni
politički rad, donijela je sjednica cijeli red
interpelacija, a svaka rasprava opet hrpa
resolucija, o kojima je dobro zast. Čingrija
kazao, da će ih stignuti obična sudbina t. j.
da će bit prosljeđene vladi i svršiti u arhivu.
Zašto ih tada iznose? Za ništa drugo nego
da se izbornicima baci pepela u oči i da
reku: ,Vidiš, kako se naš zastupnik za nas
brine“.

To vrijedi za tri dijela iznesenih inter-
pelacija i resolucija. Vlada za njih haje i
nehaje odgovori ili ne odgovori, kako joj
ge svidi Može se dapače reći, da vlada do-
maćeg čovjeka odgovorima nije škrta, kad
to stoji do nje, ali ako odgovor treba da
dođe s višega, tad ga i sabor i pojedini za-
stupnik uzalud čeka.

To je dalo povoda zast, Biankiniju, da
se najoštrije obori na to ,propadanje parla-
mentarizma“, kako ga on nazivlje. 1 imao
je pravo. Vlada se nije oglasila na nijedan
upit zastupnika niti na nijednu resoluciju
gdje se radilo o pitanjima opće narodne
koristi. Mi ne znamo, kako stoji pitanje
željeznice, ni pitanje priznanja sveučilišnih
nauka u Zagrebu. Ova nije dala odgovor ni
na sve one druge upite i resolucije, koje su
se bavile općim bez sumnje veoma slabim
ekonomskim prilikama Dalmacije, kao n. pr.
o vinskoji krizi, o zastoju u ribarskoj indn-
striji, o utakmici vanjskih tvornica cementa,
o lošim prilikama parobrodarstva itd. itd.

Ovaj muk vrlo je značajan. Ili on znači
da se uopće ne misli ništa učinit, ili da
vlada sabor ignorira. U oba slučaja vrlo zlo.

Pogledi po svijetu,

U vanjskom odboru austrijske delega-
cije govorio je i delegat Baerenreither. On
je u svom govoru naglasio, da se Turska
sve to više približuju monarhiji. Iz ovoga
nekoji listovi zaključuju, da nije daleko vri-
jeme, pa će se između Turske i monarhije

sklopiti konvenclja.
*

 

U Vladivostoku otkrita je razgranjena
tajna revolucijonarna organizacija proti Ja-
panu. Članovi su organizacije najvećim di-
jelom Korejci, koji su se u zadnje vrijeme
iselili u Amursko područje. Kako je poznato,
nedavno je Japan nasilnim načinom anekti-

rao Koreju.
<

Između vlasti trojnog saveza vode se
pregovori o priznanju republike u Portugalu.
Trojni će savez republiku priznati, ako novi
izbori u Portugalu iznesu republikansku ve-
ćinu, što će se, kako je posve naravno i
dogoditi.

Španjolski ministar-predsjednik Canale-
jas je izjavio, da će se Španjolska glede pri-
znanja republike ravnati po Francuskoj i
Engleškoj.

m mmmm—m—mm=—m——— === ===============—=—=—=—=To—'TJr“

Proslava stogodišnjice neza-
visnosti republike Argentine.

(Svršetak).

Vulkan morade buknuti — i tako se
dogodi u maju 1810. Prvih dana dođe vijest,
da su čete španjolske bile potučene u An-
daluziji od Francuza, i da je ministarstvo
' kraljevo tražilo pomoći izvan kontinenta,
ali nije moglo nigdie ništa naći.

U Buenos-Ayres-u sve se giblje; kuća
Azmenage, središte patriot&, je pravi oganj,
koji je već počeo obuhvaćati ogroman pro-
stor; podkralj želi utišati gibanje narodno,
ali ne može. Saavedra, vođa vojničkih četa
pristade uz patriote, i time iščezne i naj-
manja nada podkralja. 21. maja sazove se
sabor, na koji dođe Castelli, koji sa svojom
govorničkom vještinom i sa snagom i silom
svojih ideja pobjedi; uzalud mu prigovaraju
ostaci reakcijonaraca, jer ideje njegove tako
bistre i tako jasne niko mu ih ne mogaše pobiti.

Makinacije i spletke htjedoše uništiti
akciju patriota, onu akciju, koju neumorni
Belgrano, Castelli, Moreno, Passv, Azcuć-
naga i stotinu više podigoše i pokazaše na-
rodu kao himnu slave i slobode.

Prezrena vlast podkraljestva, reakcijo-
marci žele povratiti je, ali puk to obazna,

.

ostavi kučište, ide na javni trg, pozivlje
vojničke čete da se predadu, pita slobodu i
nezavisnost; baci podkraljestvo španjolsko,
progua ga, i organizira vladu sastavljenu od
Saavedra, kojega su pomoćnici Azcućnaga,
Belgrano, Castelli, Alberti, Matheu i Larrea ; "
i tajnici Passo i Moreno

Žarko sunce 25. maja 1810. sa svojim
zlatnim zrakama obasja onaj ,veliki dogo-
đaj“, kad se po cijelom dijelu Južne Ame»
rike urnebesom orio glas ,Slobode i_Neza-
visnosti“.

Vlada sastavljena od patriota podiže sa
snažnom rukom zlatnu palicu ,znak slobode“.
Liniers htjede vojevati još za španjolsko go-
spodstvo, ali je potučen, i morade se sakriti
u Cordobi. Castelli pobijedi u Suipacha (či-
taj, Suipača), poleti naprijed, ali pade, jer
učenika Efijaltovih je pun ovaj svijet, u bici
kod Guaqui. Belgrano pobijedi Tristana na
poljima, imenom Salta.

Iskra revolucije plane i pobijedi na svim
strunama. Cijela Argentine i Alto Peri (da-
našnja Bolivija) pretvore se u ratne po-
ljane za Slobodu i Neodvisnost“ ; malo sme-
taju porazi kod Ayume i Viloapuqio; slo-
boda već stupa putem pobjede.

God. 1812. dođe u Buenos Ayres Josip
de San Martin, vrsni vođa, proslavljen lo-

vorovim vijencima u bitci kod Bailena i
Dragutin de Alvehr, puni snage i ponosa u
njihovim vatrenim srcima; i epopeja slijedi.

Ande padnu u njihove ruke; granadijeri
argentinski dolaze im u susret, i na polju
zvano Chacabuco, (čitaj Čakabuko !) pobje-
đuju; zadržavaju se za čas na putu kod
Cancharrayada (čitaj Kančarajada !) gdje u
bitci kod Maipu, zajedno s Chilenima dadu
zadnji udarac sili i gospodstvu španjolskom
u Argentini i u isto doba u republici Chile.

Čete patriota naprijed slijede, i uvijek
ih vodi plemeniti duh i junačko srce, koji
im je znao podati snage i srčanosti, da
svladaju golemi jaram, i da ovjenčaju lo-
vorovim vijencima glave i čela pobjednika. .
Dolaze, da oslobode zemlju Inka — (kra-
ljevi urođenički zvani Ink) ili današnji
Peri, gdje su se Španjolci, iza poraza u
Argentini, bili rekoncentrirali sa svim svo-
jim četama; dolaze da proglase — slobodu
i ovoj zemlji, koja je još čamila pod špa-
njolskom — jarmu; i: suncu, koje je sa
svojim zlatnim zrakama obasjavalo neza-
visnost argentinsku 24. maja 1810. odgo-
vara sunce koje je 28. julija 1821. obasjalo
sjajnu svrhu veličanstvene epopeje, kad go-
spodstvo španjolsko sasvim isčezne, iz svih
predjela Južne Amerike. Epopeju, koju su

FK . 4% S x
a sa uzet okera A