U DUBROVNIKU, 26. oktobra 1910.
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO
K 20 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE.
Ni Renco In ODE a er e NSS:
POJEDINI BROJ 10 PARA.
ie JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK IZA |
IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.
ODGOVORNI UREDNIK :
Dr. MILORAD MEDINI.
PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
|| UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE |
|| PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
|| OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
|| RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.
aE
IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.
Dokle ćemo doći!
Ovogodišnje delegacije donijele
su jedno iznenađenje, ali jedno od
onih iznenađenja, kojim se svak na-
dao. Govori svih ministara nijesu
drugo nego ponavljanje zahtjeva za
novcem: novaca se hoće mornarici,
novaca kopnenoj vojsci; novaca za
nova oboružanja, novaca za stara;
novaca za činovnike, novaca za
momčad vojske, . u jednu riječ
novaca za sve.
Ne razumijemo se u visoku po-
litiku, a po gotovo ne u onu bečku,
koja se vodi na Ballplatzu, ali i kad
bi zbilja bilo potreba, ono što oni
kažu da jest, u interesu svjetskog
mira i velevlasnog položaja države,
trebalo bi barem, da ljudi koji se na
sve to misle, promisle malo, i otkle
če se vaditi novac za sve te troškove.
Jer bi barem jedno moralo biti jasno,
a to jje da te novce nije moguće
istezati iz onih poreza, koji sada
stoje državi na raspolaganje, jer da
je to natezanje već došlo do onih
granica, da poreznici sliče lemunu,
iz kojega se više ne može ništa is-
cijediti.
Ne će biti suviše koji primjer,
da se vidi do koga smo apsurda mi
u Dalmaciji u_ tom pogledu došli.
Nazad ne vele vremena došao je k
nama jedan, koji u svomu selu vrijedi
kao dobrostojeći čovjek, jer mu je
u nasljedstvu uz ostalo ostala i ku-
ćica, koju je unajmio. Bit će i on
mislio da je tako, jer 200 kruna
najma na selu nije vele, ali opet
ima ih koji bi tim uz koji drugi
prismok preživjeli cijelu godinu. Nego
došlo vrijeme poreza. Kazao nam je
cedulju, i ako se dobro sjećamo ra-
čun porezne vlasti, bio je ovaj. Od
200 kruna regbi po prilici 60 kruna
na račun popravka, i ostaje tada
140 kruna podvrgnutih porezu. Na
ovo se plaća 14 % državnog poreza,
a opet na to 14% državnog poreza
prireza, i to 58% pokrajinskih i
nešto oko 300 općinskih. Na taj na-
čin, 14% od najma državnog poreza
postalo je faktički 75% i on je mo-
rao da plati ukupno na tu kućaricu '
_ nešto oko 110 K poreza, ostalo mu
je dakle od cijeloga najma 90 K,
od česa ako odbiješ popravke ne
ćemo kazati 60 kruna koliko država
računa, već samo polovicu, njemu ta
kuća nije dala već samo 60 kruna
koristi na godinu, našto opet valja
da plati ličnu dohodarinu.
Ovo nije jedan slučaj u Dalma-
ciji, već ovaj račun vrijedi ža sve
one, koji imadu sreću, iliti bolje ne-
sreću da osim kuće za stanovanje,
imadu na selu i kuću, koju moraju
unajmiti, Jer kako je poznato, malo
u Dalmaciji ima seoskih odlomaka,
gdje se općinski prirez ne bi vrtio
oko 300%. Ali ni u gradovima nije
mnogo bolje, gdje su prirezi manji.
Jer ako tu gospodaru ostane od kuće
koje koristi, to je samo za to, jerbo
je uhvatio za grlo onoga, kojemu je
potreba stana, i tieba da ga plati
onoliko, koliko gospodar traži.
To su obično činovnici, u nas u
Dubrovniku sada i oficiri. Svi znamo,
pa i poreznoj vlasti ima bit poznato,
koliko oni mogu potrošiti za stan,
ako ne će da mu se kućanstvo zbi-
lancira. Najviše petinu plate! Da
platiš dakle stan samo 100 kruna
mjesečno, plata bi ti imala da bude
6000 kruna na godinu. A činovnika
u Dubrovniku, koji tu platu imaju,
nema nego desetak, ima ih naprotiv
pedesetak, koji plaćaju najma više
od 100: kruna, a plaćaju ne zbog
toga, što traže udobnosti, koji nji-
hovu stanju ne odgovaraju, već za to
što moraju da plate, ako ne će no-
čiti s porodicom na putu. Ako
ih taj veći trošak ne zbilancira
u kućanstvu, to je samo znak da
prištede na drugoj strani. Za njih
na taj način življenje postaje sjajna
" miserija.
Uz tako stanje vrlo je lako ra-
zabrati, kako se svih njih pa i svih
drugih, koji su upućeni na unajmlji-
vanje stanova, dojmio glas, da će
se opet. ove godine porezi povisivati
i da porezna vlast, kako se to u
njezinu žargonu kaže, ispituje, koliko
se uprav kuće uuajmljuju. Za to je
pak izabrala baš čas, kad je u Du-
brovniku cijena stanova neprirodno
i
' '
trak Ka u 443 NLELZLARLTTSJNELM a DI a
skočila u vis. Ko nema stana, plaća
ga po što po to. Tako i svi oficiri,
koje je vojni zbor doveo u Dubrov-
nik, ako su htjeli da nađu stan, mo-
rali su ga platiti skupo, skuplje no
obično. Ostavljem ona stranu pitanje,
je li se ta cijena mogla uzeti kao
podloga za prosuđivanje vrijednosti
stanova, ali ono što porezna vlast
ne bi smjela zaboraviti, to je da po-
višicu poreza plaćaju sami stanari,
a da su to baš čeljad, koju bi svaka
razumna uprava morala štediti.
Znamo, državi se hoće novaca za
topove, budžetu prijeti manjak, valja
ga zasuti novim milijunima, izmuze-
nim od poreznika, ali sve ipak ima
svoje granice. Neka u svojoj jagmi
za većim prihodima poštede barem
one izvore, na koje se po zakonu -
obaraju svi općinski i pokrajinski
prirezi. Jer ako oni budu povećavati
proračunanu vrijednost kuća, a op-
ćina i pokrajina svoje prireze, doći
ćemo do toga, da ćemo stanovati
pod vedrim nebom, ako u toliko i
na taj stan ne stave porez.
Pogledi po svijetu.
Portugalska je vlada upravila kralju
učtivu predstavku, u kojoj mu preporučuje
neka se odrekne portugalske krune, u ko-
jem će mu se slučaju doznačiti godišnja mi-
rovina od dva milijuna. Kralj se Manuel ne
ustručava, da se odrekne prijestolja za svoj
cijeli dom, kako bi samo osigurao svoj fi-
nancijalni položaj. S toga je prethodno ta-
kođer zapriječio, da se objelodani opis re-
volucije, što ga je sastavila kraljevska obi-
telj. Kraljica majka sve dosle se protivi kra-
ljevim namjerama, u nadi, da će se u bu-
dućem portugalskom parlamentu nalaziti
monarhisti, koji će parlamentarnom akcijom
uskrisiti kraljevska prava.
Republikanska vlada je nadalje odlučila
sva poslaništva u prijestolnicama velevlasti
popuniti republikanskim prvacima, u koje
se može neograničeno pouzdovati. Već su
imenovani poslanici za Pariz, Rim i Lon
don, dok će za Berlin, Beč i Petrograd biti
imenovani do koji dan.
U prijestolnom gradu Lisabonu kao i
u cijeloj pokrajini živahna je odaziva našla
ideja, da se pokrene opće sabiranje novča-
nih.prinosa u svrhu, kako bi se olakšao fi-
nancijalni položaj zemlje. Mnogobrojne su
osobe stavile velik dio svojega imetka dr-
žavi na
a pretežni se je dio
činovnika od
svojih beriva.