SH Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 91. Stran O _________NS_OGOOO m OOO [o 42 mil. K, koji bi se imao pokrit blagajnič- kim bonovima. Iz ovog se razabire, da Bu- garska drži, da će doći do rata na Balkanu. x Prošle sedmice posjetio je predsjednik carevinskog vijeća Pattai ministra-predsjed- nika baruna Bienertha i konferirao s njime duže vremena o sazivu zastupničke kuće. Rok za saziv odredit će se tek nakon zak- ljučenja česko-njemačkih pregovora u Pragu za koje se vlada nada, da će svršiti potpu- nim uspjehom. Što se modaliteta tiče, to je uglavljeno da dnevni red za prvu sjednicu ima ustanoviti predsjednik. Poslovnik parla- menta blt će produžen na godinu dana. * Ovih dana je umro u Pragu građevni savjetnik Antun Wiehl, koji je oporučno ostavio milijun kruna českoj akademiji za znanost i umjetnost. Slava ovakovomu ro- doljubu ! x Ubojica Crippen, koji je nedavno od porotnog sudišta u Londonu bio osuđen na smrt, jer da je svoju ženu umorio, rasko- madavši je i njeno ostatke zakopao u po- drum, bio je nakon svoje osude upravio priziv, na kasacioni sud u Londonu. Sada stižu vijesti, da je neki dan kasacioni sud raspravio priziv Crippena proti njegovoj smrtnoj osudi, Uz mnogobrojno općinstvo prisustvovalo je raspravi Crippen između dva stražara. On je bio blijed kao stijena. Crippenov branitelj, odvjetnik Tobin, obra- zlagao je priziv time, da uslijed nesvjestice, u koju je bio zapao jedan porotnik, nijesu ostali porotnici bili dovoljno nadzirani, na- dalje time, da je jedan svjedok još poslije zaključnog dokazanog postupka bio preslu- šan, te najzad time, da identičnost u po- drumu nađenog mrtvaca nije pod izvjesno dokazana. Vijećanje je trajalo samo 10 ča- gova. Kasacijoni sud izrekao je osudu, ko- iom se odbija Crippenov priziv. Crippenu preostaje samo još jedina nada u kraljevo pomilovanje. Viješanje je bilo određeno za 8. t. mj., ali je odgođeno, te će se izvršiti na 23. t. mj., ne bude li osuđenik pomilovan. Ove zadnje dane sprovađa Crippen prilično mirno pišući svoje ,, Memoare“. Opisao je cijeli svoj život: svoju prvu ženitbu, poznanstvo sa Mis Le Neve, bijeg i uapšenje itd. Međutim nenadno stiže vijest iz New-Yorka, da su tamo vidjeli Crippenovu ženu. Koliko je istine u ovoj vijesti, još se ništa nezna. Naše mizetije ... (Izložba ,Medulić« — Deškovićeva afera). Nedavno sam u ovom listu essayrao slikara Marinkovića i tu sam naglasio kako su mladi slikari prosta roba slikara starije generacije. Nije mi na umu sada nikakova nova razmirica, podrobnije ćemo se. kašnje zabaviti. U Obzoru“ od 6. o. mj. — do sada mi nepoznati kritičar — tako užasno kritikuje izložbu ,Medulića“ e je svakako vjerojatno, da je tu prosta mržnja 'jednog Banovca. Slavi se onako malo Bukovca, o Vidoviću se kaže, da nezna crtati o Marinkoviću da je — jednom riječju — neumjetnički ta- lenat. Da kopira sujete, poze, uopće sve od Strcka, a bijedna ta kritika ni ne spominje njegove Griješnike, ne spominje Bijes, Umi- šljelog bolesnika, već ga ocijenjuje po Bo- lesnici i Ikarusu. Zanimivo bi bilo pitati gospodina kritičara, da li je uopće vidio svu izložbu i jeli našao kakov smjer sličan Ma- rinkoviću. Biti će možda vidio sjajno nijan- sirane portrete Bukovca, lijepe marine Me- dovića, još ljepše pajsaže melankoličkog Vi- dovića — ali sam siguran, da modernistički smjer, modernu, debelu tehniku ne pozna dotični gospodin kao ni zeleni Grgašević. Ma je li za boga vidio Griješnike — je li ih razumio? Teško. Marinkovića sam već dovoljno ocrtao, pak nije potreba, da ovdje pišem kakvi drugi i dug essay o njemu. Našem se svi- jetu (pogubni patriotizme !) sviđaju kruni- sanja kraljeva, Kraljivići Marki i vile, peri- voji, ali monakovska škola da dijeluje loše na slavenski karakter. Zar da uvijek gledamo patriotične ko- made, da ne segnemo nikad do dubine na- ših mladih umjetnika i da titanski odgrnemo umjetničke plaštove, neka struja teče kako hoće ... Slobodna volja! Za portrete Marinkovića isto kaže go- spodin kritičar da su neuspjeli. 'To preko- račuju mjere kritike, trebalo bi dotična go- spodina uputiti na prolog Stecchettijeve Po- lemiche. Marinkoviću su — hvala bogu — po-_ svetili i bolji kritičari nego li onaj ,Obzora“ divnih redaka, pak nije li sramota, da se tako diskretira onakav mladi talenat, pa opet da se onako sumnja o sposobnosti Vi- dovića. Gospodina bi trebalo upozoriti, da Dal- matinci nijesu išli u Zagreb za afere, već za umjetnost. * Tek u začetku je , Medulić“, a već se ''u njemu događaju afere. Dešković je istu- pio iz društva. I on je jedan od mladih. Opetujem, da sam ja naglasio već u ovom listu, kako se mladi umjetnici ozlovoljavaju s postupanja starih. Ne dadu im uopće ži- vjeti. Čast ovdje Meštroviću kao umjetniku, Vidoviću kao nenatkriljivom pajsažišti, ali u ovome prekoračuju . . . oni znaju već što. Onamo smo šikanirani od Banovaca, ovamo se diskretiraju mladi, pa kud to vodi ? Vodi do rasula, do rječetina, do purnogra- fija, a krive su tome mizerije, nesretne mi- zerije naše... M. S. Gordov. Domaće vijesti. Jesensko zasjedanje bosansko-hercego- vačkog sabora. (O novom predsjedniku Dr. Safvet begu Bašagiću). U ponedjelnik bo- sansko-hercegovački sabor nastavio je svoje prekinuto zasjedanje. Podpredsjednik Šola je najprije pozdravio prisutne zastupnike, spomenuo, da je predsjedništvo prigodom 80-godišnjice kraljeva rođen-dana vladaru čestitalo i napokon saopćio, da je kralj ime- novao Safvet bega Bašagića predsjednikom m >——=mmlmmmmmmm=mm=mm-m=mmum--mm—=—m—————>— mmm === Obična priča“. (Istinita crtica, piše V, D..... . 6). Dva mjeseca pred maturu, mogao si ga vidjeti, gdje ponosno stupa s knjigama u ruci i kao svijestan tobož svoje vrijednosti, gledao je regbi s nekim sažaljenjem na oko- licu i svoje neke drugove, s kojima je ri- jetko kad u društvu bio . . . Oni su mu se, naravno, smijali ! Milan se Kovačević — tako se je on zvao — na njih nije ni obazirao, već se je pričinjao kao da ih u istinu onalovažuje. Kažu da je biti zaljubljen i biti pjesnik u ono doba jedno te isto. Nije dakle čudo što je Milan bio pokušao i pjevati. Jednom u nekom đačkom listu osvanu u odgovorima uredništva adresom na M. K. u D. slijedeći stihovi : I srce moje čezne, vene, Za tobom dušice, ah! Miso k tebi uviek vodi mene; Čini mi se da čujem tvoj dah ah! ah! ah! Niko nije mogao doznati koja je to njegova ,Dulcinea“, Nekim njegovim dru- govima ipak ne izbjegne opazu Milanova svagdašnja šetnja, te oni njegovi čeznutljivi ii SOPJE I RO Fo al A, at aK pogledi na vjekom zatvorene prozore samo- stana milosrdnica. »Mora da je tu!“ pomisliše oni i uprli sve moguće sile, da doznadu koja ije... Nijesu se trebali mnogo mučiti... Puki slučaj nanese jednoga od njih na elegantno maleno pisamce adresirano na Milana, Bilo je otvoreno. ,Aha, došli smo i toj tajni na kraj!“ promisli i odmah stane čitati: Velecijenjeni Gospodine! Jako mi vas je žao... . Kažete da Vas neprestano more misli i da bi nešto htjeli, ali da ni sami ne znate što. Ipak mi je ču- dno otkad sad najedanput tako pesimistički gotovo ton ... Prije ste naime kazali, da uživate, a sad Vas već ništa ne veseli !?.., zagonetan ste mi, pak bi željela razja- šnjenje!?....2....... Ah! i to blaženo zvono, već me zove u crkvu... . Zdrastvujte ! Marija B. Bila je u četvrtom tečaju ,,Učiteljske Pripravnice“ .. . . Sutra joj vanjske druga- rice javiše ono, što je cijenila, da će bar za sada ostati samo tajna .... Sva uzrujana, nu ipak prama drugaricama prividno vesela, napiše Milanu slijedeći list : Velecijenjeni Gospodine! Do ovog Vas časa cijenjah, kao što se karakter cijeni . . . Već ste kod mene izgu- bili to... Vi ste, što nikako ne dolikuje ni Vašoj značajnosti ni dostojanstvu o meni među svojim drugovima vodili kojekakve razgovore .. . Ako Vam je stalo do svoga poštenja morali biste sve opovrći. Sa veleštovanjem Marija B. Ko grom iz vedra neba, začudi Milana ovo pisamce. Raskolačio oči i stao se na po otvorenih ustiju pitati, što je svemu ovomu uzrok...? Nije znao odgovoriti, Na jedvine muke doznade napokon ci- jelu stvar .... Što sada? Ona 1au sveđ uglavljivala da sva njezina pisma uništi, a evv što se dogodi .. , Opravdati se nije mo- go a priznati se krivim bilo mu teško... to dakle? Svakako se je na nešto osjećao dužnim pak u toj misli u prvom ponosnom raspoloženju sjede-za stol i napiše slijedeće pismo: v Velecijenjena Gospođice ! Ja svemu onomu nijesam kriv, niti išta od toga znam. Uzrok, izvolite potražiti iz- van mene, a možda i u sebi samoj, & moju ovjera Kod