Strana 2.

+
Onda je došlo otvorenje sabora. Naši

su htjeli, da se računi s Talijanima . izvedu
na čistac i dogodilo se, što se moralo do-
goditi. Talijanskom zulumu i vladinoj, da
se drugčije ne izrazimo, pristranosti, prigo-
vorili su hrvatski zastupnici silom i poka-
zali, da su za uvijek prestala vremena, kada
se je u Istri moglo vladati protiv Hrvata.
Narod je taj korak svojih zastupnika s odu-
ševljenjem odobrio. Narod znade, da nije
dugo vrijeme, kad će on u ovoj hrvatskoj
zemlji biti gospodar i zato bi kamenovao
onog zastupnika, koji bi samo pokušao da
se štogod Talijanima popusti. Znade narod,
što ga čeka, znade on, da ga čekaju repre-
salije sa svih strana. Znade on, da: će mu
se na svakom koraku postavljati zaprjeke,
da će mu se otimati sve ono, što mu je za
život najpotrebitije. Ne će dobiti ni ceste,
ni vode, ni pomoći, kad ga zlo zadesi. Ali
vrijedan će narod to sve lako podnijeti.
Dugo je živio u bespravlju, pa osjeća da
može još čekati . .. Jedno ga ipak muči;
talijanske škole, koje dan na dan mame našu
djecu pod svoj krov u namjeri, da je po-
malo iznarode i otuđe hrvatskom imenu. U
ovo potonje vrijeme ta je navala sa strane
talijanske postala još i žešća, tako, da je
družba sv. Ćirila i Metoda za Istru bila
primorana otvoriti i ove godine osam novih
razreda. A molbe za nove škole stizavaju
sa svih strana. Hoće li im družba moći odo-
ljeti? Na to će odgovoriti hrvatski narod.
Hrvati! Istarsko se pitanje sada defi-
nitivno riješava. Da konačno riješenje bude
na korist naše hrvatske domovine, zvani ste
svi, da pojačate naše redove, biva da iz
svih sila i što više možete poduprete dru-
žbu sv. Ćirila i Metoda za Istru. Njezina je
zadaća, da sve što je u Istri hrvatsko drži
* na okupu pod našim svijetlim trobojnim ba-
rjakom. Taj barjak mora da ostane u nje-
zinim rukama čvrst i nepobjediv, da bude
dušinanima znak naše velike snage i neus-
kolebivog otpora a narodu u Istri simbol
okrilja i lijepe hrvatske domovine!
Naprijed za družbu!

 

CRVENA HRVATSKA“ :

Još o senzacijonalnim Nasarykovim otkrićima.

Položaj grofa Aehrenthala. —  Denuncljator.
— Zašto je Masaryk išao u Beograd — Va-
sićevo pismo Supilu.

Grof Aehrenthal nalazi se sveudilj u
veoma opasnom škripcu, iz kojega ni sam
ne zna, kako da se izvuče. Ovoga se puta
teško prevario u svojim zasnovanim prora-
čunima tako, .da i sama njegova diplomat-

.ska sprema ne pomaže mu, a da se opravda

i izbavi iz sramotnog položaja u kojega je
upao, a kojemu se nije ni najmanje nadao.
Dobro kaže naša stara poslovica: Ko dru-
gome jamu kopa najprije u nju sam upane.
Tako se je i grofu Aehrenthalu dogodilo.
Otkrivene spletke i makinacije pokazuju nam
najbolje, kako i kojim opakim i niskim sred-
stvima se služilo, da se silom skrši moć,
ugled, čast i poštenje onih ljudi, koji svi-
jesno stoje na braniku svojih domovinskih
prava.

Grof Aehrethal, kad nema i nezna, što
da reče na svoju tešku optužbu, on pred-
bacuje prof. Masaryku, da je išao u ino-
zemstvo crpiti materijal za svoje optužbe.
Naravno ovim je htio, da Masaryka denun-
cira, kao i onda, kad mu je predbacio, da
je poslao jedan brzojav o svome govoiu u
Petrograd. Grof Aehrenthal obijedio je Ma-
saryka, da šuruje s ljudima iz inozemstva,
a po ovome se najbolje vidi, u kakvom
nesretnom se položaju on nalazi, kad na
onakove optužbe i tvrdnje sa strane prof.
Masaryka on ne zna što bi odgovorio, već
se laća opet niskih i opakih sredstava —
on denuncira.

Ali prof. Masaryk dobacio je odmah i
rekao mu je, da je on svoje podatke crpio
u tuzemstvu, a u Beograd je išao, da stvar
potanko razvidi i svestrano ispita. Da se i
ova denuncijacija Aehrenthalova suzbije evo
tomu podataka.

Početkom mjesaca rujna ove godine
primio je narodni zastupnik Frano Supilo
iz Beograda slijedeće pismo :

»Gospodine Supilo!

,Gast mi je Vas izvjestiti, da sam se
,rešio, da iznesem na javnost ceo moj rad
»što sam ga imao sa grafom Forgačem, od-
,hosno pisanja i sastavljanja izvesnih do-

 

Broj 93.

 

pkumenata za dr. Fridjunga. Ovo je sve
pragjeno po naredbi Erentala i ja sam vi-
,devši što se sprema, ostao dosledan i to-
,bož «veran» grofu Forgaču, samo da bih
»što više saznao i pohvatao šta sve rade
,Erental i Forgač, da bi naškodili srp. hrv.
»koaliciji. Ja sam trebao ići na procesu dr.
»Fridjungovom i ja sam onaj «Mila» Ste-
,fanović» sekr. Slov. Juga, koji je podpi-
usan na dokumentima i ako se ja tako ne
zovem, već je to ime slučajno došlo na
npamet Forgaču, 20. novembra po starom
»prošle godine prekinuo sam sve s Forga-
,čom jer nisam hteo da postanem drugi Na-
»stić i sada sam rešio da javno žigošem
,rad bečkih političara. Ja imam i takve do-
,kaze u rukama, da Forgač nesme tužiti
,me sudu, jer i sam on zna, da bi mu to
bio politički grob. Ali ja sam tako napisao
,brošuru i opisao u njoj kako su . rađena
,dokumenta, da će Forgač ili pobeći, ili će
»morati tužiti, što i ja želim, da se na sudu
mutvrdi, da su dokumenta pisana u Austr.
.Poslanstvu pod nadžorom grafa Forgača,
» Franca Ota, barona Gauča, Svjetohovskog,
»Tifenbaha i drugih. Tu su se dokumenta
»lotografirala i snimci su onda poslani grafu
»Erentalu i Priestolonasledniku Ferdinandu.
,Za sve ovo imam dokaze, takve, da će se
pnačiniti jedno čudo od diplomata bečkih.

Vas molim ako hoćete da se zauzmete
ute da prikupite što veći broj pretplate ka-
»ko bih mogao što pre izdati brošuru.

,U mojim se rukama nalaze svi origi-
,nali od snimaka fotografskih, što.ih je dao
sFridjung bečkom sudu, jer su ti originali
,trebali sa mnom kao «sekretarom Milanom
»Stefanovićem» na beč. sudu potvrditi laži
,bečke gospode. Megju tim dokumentima,
,koja sam ja pisao i prepisao nalazi se i
monaj dokumenat gde ste Vi, g. Supilo,
nOklevetan kao da ste dobili 6000 din. vd
»Srp. Vlade. "Taj je dokumenat sastavljen
na Nemački u Beču, a ovdje je preveden
,na Srpski i ja sam ga prepisao i podpisao.

S poštovanjem
Vlad. Vasić novin.
ili
Milan Stefanović,“

U istom listu bio je priklopljen jedan
arak koji oglasuje brošuru, a na njemu je
bilo još ovo napisano:

= ——————mum—m—m=—=musm —m—=—muum—=muuuom————=>=————==—

 

Obična priča“.

(Istinita crtica, piše V, D......C).

(Svršetak)

Sjetio se je i onoga kad je htio biti
pjesnik, pak se je u licu, kao da je osjetio u
samom sebi zasramljenje, naglo zarumenio...
Bilo mu je žao! Svrati nenadno pažnju na
nju i mislio je nesmetano već razabran i
umiren ... Napokon nastojaše, da uvjeri
sama sebe o nekakvoj ludosti i besmisleno-
sti svojih simpatija prama njoj ... Ta ona
je od proste obitelji, pučka učiteljica i tko
zna u kojemu će zabitnom selu sprovađati
svoje dane i trošiti svoje sile oko uzgoja
proste soljačke djece . . . Nu zar ima bolje
službe domovini nego li je uzgajati njezin
podmladak, koji će je ipak jednog dana kul-
turno podignut učinit slobodnu, što je nama
ideal? — usprotivi mu se na to druga mi-
sao...

Na to stane, uspravi se zanosno, kao
genij, koji gleda idealnu budućnost kao sa-
dašnjost, ali i u tom mu času ushita opet

l

mu pade na um Marija, pak se zamisli kao
i prije, samo svrati tok misli i na sebe w
odnosu na nju... On je sin bogatih rodi-
telja, čeka ga lijepa budućnost... Pak nu,
kako sam ja slab; da ne mogu zapovijedati
svojim mislima — nenadno prekine sve i
čvrsto odluči da više ne misli o njoj....

Nu ipak, kao kad se pobožna duša hoće
da otrese napasti a mašta joj ih neprestano
u sve ljepšem obliku prestavlja, te je uvijek
draži na njih dok usta šapću molitvu i mi-
sao se istodobno ko bori da ih od sebe od-
vrati, a volja naginje sad amo sad opet
onamo dok napokon one ne nadvladaju i
Milan se nije mogao nikako sasvim otresti
mieli o Mariji... Sve mu se uspomene s
osobitim obzirom na nju opet redom sta-
doše nizati kao i prije...

U neke začuje blizu iza sebe neke brze
korake ... Okrene se a to ona... Ko da
je oč kamena, tako je nepomično ostao, a
zamaglene oči upro negdje i gledao, ada u
sanu nije znao gdje. Kad se je razabrao i
promislio n& ono stanje, nije znao ni sam

označiti svoje raspoloženje onoga časa i stao
se je boriti radi svoje slabosti, pak opet ud-
luči da se otrese misli o njoj...

Doista stane misliti na nešto posve dru-
goga, nu uzalud.., Izvadi novine i htjede
čitati, kad mu u jedanput šune, što bi bilo
da joj se baš i približi ?!;.. . I zbilja pođe
onamo. kud je ona pošla . ..

Sjedila je sama.

— Klanjam se — nespretno skidajući
klobuk, promuca. +

Ona mu ne odgovori ništa, samo ga
oštro pogleda.

— Smijem li se gospođici približiti?
upita,

— Ne mili mi se s neiskrenim ljudima
gojiti nikakovo prijateljstvo! — oštro mu
odvrati ona.

— Hvala Vam gospođice! — nekako
izgovori on i udalji se. Namrgodi se, kao
da se u istinu na nju ljuti i sav se crven
u licu zaputi čvrsto šetati po palubi broda
samo ne ondje, gdje je ona sjedila , . . Ipak
to nije bila prava ljutina, jer nije imala