GOD. xXx.

u __U DUBROVNIKU, 7. decembra 1910.

= BROJ! 98.

 

CRVENA HRVATSKA

 

S ptičica.

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK | ZA I
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO |
K 20 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD

 

MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

 

 

 

S PSE
POJEDINI BROJ 10 PARA.

Skupoća.

U bečkom parlamentu nazad dana
razvila se velika rasprava o uzrocima
skupoći i načinu, kako bi joj se dalo
doskočiti. Odlučili su ..... ništa! To
jest, glasovali su nekoliko resolucija,
u kojima se među ostalim zahtijeva
od vlade da dozvoli uvažanje mesa
u neograničenoj kolikoći iz Argen-
tine, ali parlamentarnog vladanja u
nas nema, mi smo ona sretna dr-
žava, gdje vlade imadu svoju poli-
tiku, i nju valja da narodi slijede, a
ne obratno, biva da su vlade samo
izražaj misli, koje javni život u na-
roda pokreću. Narodi ne vladaju,
oni su vladani.

Tako će se dogoditi i sada, da
će ministar Weisskirchner ostati na
svomu mjestu, premda su sve glaso-
vane resolucije bile protivne onomu,
što je on preporučao, može se da-
pače reći, naperene proti njemu. A
sve to za to, što politika, koju
on brani, dolazi u prilog onoj neko-
licini moćnih u Austriji, koji su znali
visoke krugove u Austriji uvjeriti,
da bi kad bi njima gore išlo nego
što ide sada, propala država,

Ta nekolicina znala je ujedno
prikazati sebe kao predstavnike se-
ljačkog stališa. A između interesa
njih, bogatih veleposjednika, i se-
ljaka, koji na zemlji sam radi, da se
uzmogne prehraniti, ima taman toliko
sličnosti, koliko između interesa bo-
gatog tvorničara i malog obrtnika.
Poznato je, da su tvornice uništili
mali obrt, a još odjekuje svijetom
Plinijeva riječ, da su veliki posjedi
upropastili Italiju.

Razliku između velikog posjeda
i malog najbolje osvjetluje vrst radnje.
Na jednom rade plaćene ruke, na
drugomu obično sam vlasnik i do-
maći mu. Upoređujuć dobit jednoga
i drugoga vidi se da zemlja vlasniku,
koji sam radi, daje razmjerno mnogo
više koristi nego onomu, koji je upu-
ćen na drugoga; ali ne radi se o
dobiti apsolutnoj, nego o dobiti re
lativnoj prama potrebama. vlasnika,
a kad stvar tako promatramo, tad
dolazi se do onoga stanja, u komu

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
Dr. MILORAD MEDINI.

je sada poljodjelstvo u Austriji, t. j.
da. veliki posjedi uspijevaju, a mali
propadaju.

Propadaju pak s toga, što premda
i malomu posjedniku dolazi u korist,
da može uz ovakove zaštitne daće
prodati skuplje svoje proizvode, op-
ćom - skupotinjom rastu i njegove
druge potrebe tako, da one postanu
veće od dobiti. Jer ako je on prije
dobivao 100 gdje sada dobija 200,
on je trošio prije za druge potrebe
dosta manje nego, što troši sada.
Kod veleposjednika je drukčije; do-
bit mu u razmjeru sa potroškom
raste mnogo više, budući da na do-
biti sudjeljuje cijelim imanjem, a na
potrošku samo sa svojom kućom.
Ako n. pr. iz jednoga hektara zemlje
izvadi samo 50 kruna više, na
tisuću hektara dobija K 50.000, a
potrošak na kućanstvu sigurno mu u
to doba nije toliko porastao.

Od visokih zaštitnih daća na ži-
vežu ima korist uvijek u prvom redu
veliki posjed. Seljak može imati ko-
risti samo tada, ako ove zaštitne
daće ne povise cijenu predmetima,
koje on ne proizvađa a koje isto
trebuje. Nu ako seljaku nema nikakve
koristi od visokih carina, za gradsko
pučanstvo one znače pravu katastrofu.
I to baš osobito za radnički i srednji
stališ, kojemu one dižn zalogaj mesa.

Nije za to čudo što se sa svih
strana, pa i iz seljačkog stališa čuju
očajne tužbe na ovo stanje. Ali da
se njemu doskoči, koće se drugih
sredstava a ne onih, koje ministar-
stvo hoće da upotrijebi. Trebalo bi
prekinuti politikom, koja je na
uhar nekolicine ogradila državu vi-
sokim carinskim zidom od ostalog
svijeta, a napose od Balkana. Dok
se to ne uradi, posao će biti uzalu-
dan, isto kako je uzaludno stvarati
državno fonde za gradnju novih kuća,

a pustiti i nadalje da polovinu pri-:

hoda od kuće ide u poreze. 'Te po-
reze ne plaća stanodavac već na-
jamnik, isto kako one carine na meso
i žito iz Sibije i drugog svijeta ne

plaća ni Srbija ni svijet, nego opet. q

mi, raja.

 

    
   
 

sli a ia

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SB UPRAVI, A DO
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVA
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 80 PARA
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU S

 

 

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

Domaće oljesti.

»Društvo srednjoškolskih profesora u Dal-
maciji“ na svojoj glavnoj godišnjoj skupštini
obdržavanoj u Zadru dne 1. novembra 1910.,
primilo je na prijedlog prof. Josipa Barača
slijedeću resoluciju: ,Društvo srednjoškol-
skih profesora u kraljevini Dalmaciji“ poz-
dravlja sa zadovoljstvom općenitu akciju
poduzetu, da se isposluje priznanje ispita i
rigoroza na sveučilištu Franje Josipa I. u
Zagrebu, i izriče nadu, da pozvani faktori
ne će u tom radu sve dotle sustati dok se
ne ispuni ova vruća želja i kulturna potreba
cjelokupnoga našega naroda“.

Sukob između novog riječkog guvernera
i gradskog zastupstva. S Rijeke stiže vijest,
da je između novog riječkog guvernera grofa
Stjepana Wickenburga i gradskog zastup-
stva došlo do vrlo oštrog sukoba. Gradsko
zastupstvo je naime na svojoj obdržavanoj
sjednici a na prijedlog bivšeg zastupnika i
sadašnjeg vođe talijanske autonomne stranke
Rikarda Zanelle zaključilo, da se mimo do-
sadanjeg običaja ne instalira na svečan
način u gradskoj sjednici. Ujedno je navje-
štena prema novom guverneru pasivna re-
sistencija. :

»Narodna Obrana“ javljajući o ovom
sukobu kaže, da ovaj zaključak ima svoj
predhistorijat. Između guvernera i gradskog
zastupstva vladaju napeti odnošaji već od
onog vremena, kada je grof Wickenburg
radio poslove gubernije samo provizorno.
Za vrijeme prošlih saborskih izbora došlo
je u građanstvu do oštrih nesuglasica, koje
su zahvatile i gradsko zastupstvo i zastup-
stvo vlade, upravu gubernije, Sa strane
oporbe kandidirao je bivši zastupnik Zanella
kao pristaša bivše koalicijone vlade, nu ve-
ćina je izabrala bivšeg riječkog načelnika
Mihaela Mailindera, sa programom stranke
rada. Izborna je borba zahvatila tolike di-
mensije, da je i gradonačelnik Vio bio pri-
siljea položiti svoju čast. Od onda nema na
Rijeci gradonačelnika, a gradsko je zastup-
stvo pod vodstvom Zanelle zauzelo prema
guberniji neprijateljsko stanovište. Neprija-
teljstvo je bilo upereno u glavnom prema
grofu Wickenburgu, s kojim je u to vrijeme
došlo do ponovnog konflikta, kada je grad-
sko zastupstvo zaključilo povišenje činovni-
čkih beriva, te ih ujedno i isplatilo, prije
nego li je vlada taj zaključak potvrdila, na-

.što je grof Wickenburg odlučio, da se ne

predstavi u svečanoj formi gradskom za-
stupstvu, kako j je to bio do sada običaj.