GOD. XX. U DUBROVNIKU, 14. decembra 191 0. BROJ 100. CRVENA HRVATSKA so = => = \\ E JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK | ZA | AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO K #0 1 POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD | MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA | DOŠASTO POLUGODIŠTE. PESMI O: vr ONO EL IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI, UREDNIK : IVO ARSBTE. iii ASS PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPIS UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. A 4 POJEDINI BROJ 10 PARA. . IZ DAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Iredentizam. DR U isto doba vodili su se i u Beču i u Gracu po jedan. iredentistički proces. U Beču je optužen i osuđen neki Colpi da je uhodario po Trentu za Italiju, a u Gracu imali su da od- govaraju pred porotom nekoliko mla- dića članova podističkog kluba koji po optužbi imao bi biti ogranak ne- kog talijanskog tajnog, u koliko nije zakonito konstituirano, društva dobro- voljaca. Porota ih je riješila. Ne znamo koliko su izvještaji tršćanskih listova tačni, ali i po onomu, što bečki listovi donose, pa i po upitima stavljenim porotnicima, reklo bi se da je ,veleizdaja“ u ovom potonjem procesu bila izgrađena ponajviše na temelju subjektivnih mni- jenja, a ne pozitivnih činjenica te u tom pogledu gradački proces sliči veleizdajničkom procesu u Zagrebu. I tu se htjelo srpske sokole prikazati kao dio vojske kraljevine Srbije. Na taj način vrlo je lako izgraditi ve- leizdaju i gdje je ima i gdje je nema, samo ako policija, dotično državno odvjetništvo ima malo fantazije. Žalosno iskustvo, koje smo ne- davno imali, mora nas dakle učiniti vrlo oprezne u prosuđivanju ovih austrijskih veleizdajničkih procesa, Od t. zv. talijanskog iredentizma moramo najprije odbiti ono pravo, koje Talijani kao takovi imadu, da ljube svoj jezik i svoj narod, pa kad bi to pravo njima zanijekali, zanije- kali bismo ga i sami sebi. U tom pogledu može biti pretjeranosti, koje opet treba odbiti na mladost i strast, a kad sve to digneš, tad stoprva do- lazi pitanje: ono, što je ostalo, je li kažnjivo djelo ili samo misao. Ali ako smo prama ovakovim optužbama vrlo hladni, ne možemo biti indiferentni prama nekim nazo- vimo ih tako ,nuzgrednim“ pojavama koje se države ne tiču, ali teško zadiru u naš narodni ponos i opsta- nak. T. zv. iredentizam Talijana u našoj monarhiji, a potom i u Italiji očituje se poglavito u neodoljivoj mržnji, koju niti ne nastoje zatajiti na sve ono, što je hrvatsko i sloven- sko. Što oni osjećaju, kako misle o nama, kaže poklik, koji odjekuje između njih od Dubrovnika do Trsta : ,tuori i barbari“. Mi smo im barbari, zato što ljubimo onu zemlju, koju su nam djedovi ostavili, onaj jezik, kojemu nas je majka učila, naš na- rod, našu domovinu. Bilo je vrijeme, kad smo se mogli nadati, da će ova slijepa mržnja prestati i da ćemo se svi sinovi ove zemlje naći na okupu u ljubavi prama svetoj grudi, gdje nam sve pripovijeda o staroj slavi njezinoj i o njezinoj velikoj kulturnoj zadaći, da spaja romanski zapad sa slavenskim isto- kom. Ali to svjetlost pravog spozna- nja nije bila, to je bio samo bljesak, i mi se sada vraćamo na stare pjesme, pa kad čitamo u talijanskim novinama lijepe riječi o talijanskoj solidarnosti, tad znamo što pod tim moramo razumjevati. To znači samo da se u mržnji na naše mlađi od starijih ne razlikuju. Ovi potonji možda samo razumiju neumjesnost ove mržnje, ali pred terorizmom mlađih i ovi obziri padaju. * Biskup 0. Paškal Bućonjić. Prošle sedmice umro je u Mostaru, nakon duge bolesti, biskup O. P. Buconjić. S njime je izgubila crkva jednog od svojih najuzornijih duhovnih pastira, a hrvatski narod, naročito u Bosni jednog od najugled- nijih svojih sinova. Pokojnik se rodio u Drinovcima u Her- cegovini, dne 2. travnja 1834., od oca Stje- pana, starinom Vodopića iz dubrovačkoga okoliša i žene mu Vide Šimić. Otac ga je već za rana namijenio knjizi i franjevačkom redu, koji su u ono doba bili u Bosni i Hercegovini jedini lučonoše vjere i kršćanske prosvjete. Bogoslovne nauke svršio je u Italiji, a već u mladim svojim godinama uživao je veliki ugled među franjevcima, koji su ga cijenili i volili. On je mnogo nastojao oko oslobođenja Bosne i Hercegovine. : Ponukom generale franjevačkog reda Bernardina A. Montefranco osposobi se za profesora (filozofije sa sjajnim uspjehom: i pođe g. 1859. u Rim za profesora u franje- vačko učilište cijelog reda u samostanu sv. Marije u Aracocli. “u je osam godina sjajno djelovao i stekao najveća pohvalu rimskih teologa. U Rimu se je upoznao i s vrlim hrv. učenjacima Dr. Fraajom Račkijem i Ivanom Crnčićem, te je s njima stao prou- čavati hrvatsku povjest, jezik i starine. U Italiji je sproveo punih 14 godina, a godine 1866. vrati se u Hercegovinu, gdje postao profesorom bogoslovije u samostanu na Ši- rokombrijegu. Nakon ustrojstva samostalne župe u Drinovcima, postade g. 1871., ondje župnikom, što je ostao do g. 1874., kad je izabran starješinom hercegovačkih franjevaca. Nakon smrti biskupa Angjela Kraljevića, koji je umro 27. srpnja 1879. hercegovački su franjevci izabrali trojicu franjevaca kao kan- didate za mjesto biskupa i apoštolskog vikara u Hercegovini. Buconjić je bio prvi. Na taj prijedlog pristala ja i austrijska vlada, te je papa Leon XIII. 18. siječnja 1880. imenovao fra Paškala Buconjiće biskupom Magedskim i apoštolskim vikarom za Hercegovinu. U Zagrebu ga posveti za biskupa kardinal Mi halović 19. ožujka 1880. Iz Zagreba ode u Rim na poklon papi, a u Mostar uljeze slavno 25. travnja. Dne 2. listopada 1881. Buconjić bi imenovan biskupom mostarsko- duvanjskim i 30. travnja g. 1882. svečano ustoljen. Koliko je težak i neprežaljen udarac naročito po narod Bosne i Hercegovine, smrt biskupa Buconjica najbolje nam poka- zuju u ove riječi sarajevske ,Hrvatske Za- jednice“, koja na tužnu vijest piše: »Pao je ponosni dub, mrtvo je tijelo kršnog Hercegovca, ostavio nas je veliki duh Njegov, koji nam je poput plamena znaka sgjao nad obzorjem naših nada, naših težnja i napora. Ostavio nas je, istom sto je pod- gojio nove borce, kad je razbudio blize i daleke duhove svoga plemena ovih zemalja, kad je hrvatskoj narodnoj misli pribavio utočišta u srcima i težnjama bosanskih i hercegovačkih Hrvata. Nema nam Ga više, oledenila je vruća kaplja u žilama i utrnula vatra srca i volje Njegove. Nad smirenim pokojnikom tuguje rod i dom, Hercegovina plaće nad najboljim svojim sinom, a hrvatski narod polaže i opet u grob jednog velikog svog biskupa! Vječna mu slava !“ Velikoj žalosti i tuzi bosansko-hercego- vačkog naroda pridružujemo se i mi iskre- nim saučešćem kličući: Neka je slava veli- kom biskupu i prosvjetitelju naroda svoga ! Domaće vijesti, Odbor hrvatske stranke u Zadru imao je na 7. ov. mj. sjednicu, te se je konstituirao. Izabrani su: predsjednikom Manfred knez Borelli. član gospodske kuće; -.podpredsjed- nikom dr. Frano Alačević; blagajnikom dr. Milorad Medini; tajnikom V. Kisić, Zatim go je vjećalo o položaju u Zadru, osobitim obzirom na predstojeće općinske izbore. Iza- bran je odbor od sedam lica, koji će se