Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ Broj 13. ZEO NET o nnšannimatuaenitamnitanitisnistaimnmmnapmmiaiiaknntumnarnja=tennijšunaisičjennajien pei kažu — riješenje njegovo primiče svomu kraju, bit će ga, dopuštamo, i naši zastupnici pomogli primaći, ali su ga primakle u prvom redu potrebe uprave. Otkle će naći vlada toliko činovnika, da uzdrži u onom opsegu u uredima talijanski jezik, kao što je do sada bio. Pa i kad bi ih našla, slaže li se s interesima nje- zinim, da u činovništvu odgaja ma- terijal, koji je svakako nepouzdaniji nego su Hrvati, pa kojoj struji pri- padali. Naši su ciljevi, ma koliko se križali s interesima Beča i Pešte, ipak takovi, da s njihova ostvarenja monarhija ne bi propala. Podržava- jući pak talijanstvo u Dalmaciji po- država se stranka, o kojoj bez pogi- belji prigovora, da ih denunciramo, možetno kazati, da ima sunarodnjaka izvan monarhije, a to je dopušteno jedino Nijemcima. Kako sistem vladanja zahtijeva, da iz Beča uvedu u urede hrvatski jezik kao uredovni, tako taj isti si- stem zahtijeva, da centralne vlasti dopisuju s Bečom njemački. Ne zna- mo, hoće li to biti istaknuto u na- redbi, koja se sprema, onako, kako je bilo istaknuto u jezičnoj osnovi baruna Handela, ali i kad ne bi to bilo izričito spomenuto, mučke će se tako raditi, jer, dok se ovako u Au- striji vlada, tako valja da bude. Kad bi se uslijed toga koji zastupnik na- šao ponukovanim, da izrazi u sa- boru svoje nezadovoljstvo, a vlada odgovorila da su na takovo riješenje ili očito ili mučke pristali zastupnici u Beču — zar to ne bi značilo, da su priznanjem takove jezične naredbe priznali i sistem. Mi bismo htjeli čuti drugačiji odgovor, ali bojimo se da bi oni, koje bi upitali, omakli rame- nima i rekli: Ili tako, ili ništa. Za prvo ili sporazumni smo, ali za drugo ne, jer kako smo već rekli, riješenje jezičnog pitanja postalo je upravna potreba, koju najviše vlada sama osjeća. Tako isto briga, koju sada iskazuje ona za ekonomske in- terese Dalmacije, nije toliko plod truda naših zastupnika, koliko uprav- na, iliti bolje politička potreba, isto kako je bila politička potreba inve- stirati u Bosnu i Hercegovinu, često puta i zlo, tolike milijune, da se opravda aneksija. Kad bi Beč sasuo zbilja u Dalmaciju ono 100,000.000, što ih je obećao, za njega nijesu iz- gubljeni, ako mu uspije tim zadržati za sebe Dalmaciju, a ako je ne sa- drži, tad će ih platit Dalmacija, isto kako Bosna plaća suverenska prava sultana premda je u prepirci između Beča i Carigrada ona samo objekt trgovine. Kad sve ovo ističemo, ne propovi- jedamo našim zastupnicima ni našem zemaljskom odboru, da stoje prekr- štenih ruka. Naprotiv, baš sada je doba, da upotrebe ovu političku i upravnu potrebu u korist naroda te među ostalim ne dopuste, da novac koji daju, bude bačen. Ali ako je potreba, da se miču, to micanje ne smije biti klanjanje. Ne smiju platiti ono, što svejedno prije ili poslije Dalmacija mora da plati, uslugama Beču, koje za nj ne predstavljaju samo dobit na dobit, već ako ih traši, traži ih kao lihvar, koji kad mu se pusti, hoće žrtvu da uduši. Takav je lihvarski posao učinio po našem mišljenju Beč, kad mu je uspjelo domamiti naše zastupnike u klub sebi odan. On je tim kora- kom naših zastupnika ako ništa drugo, barem elinimirao hrvatsko pitanje iz bečkog parlamenta. ,Na- rodni List“ to nam ne priznaje, ali već iz njegova obrazloženja može svaki nepristran izvesti, da se naši zastupnici u tom novom klubu gube. Sve kad bi i htjeli povesti kakvu akciju za Hrvatsku, treba prije da je dovadu u sklad sa interesima kluba, i s elemenata koji klubu pripadaj u, a koje s Hrvatima ne može ništa drugo, nego nastojanje, da se pomoću kluba i njihov glas čuje u parlamentu. Kako su :Hrvati tim novim klu- bom vezani, dokazuje i zadnja nji- hova interpelacija. Onakovu interpe- laciju mogli su zaista potpisati bez grižnje savjesti svi članovi kluba. Pozivlju se na zakon, koji znadu da se nije nigda vršio. Nijesu se dalma- tinski zastupnici na slične zakone pozivali, kad su g. 1903. pohrlili u Beč na glas o krvoproliću u Zagrebu, već na one nerazriješive sveze narod- nog jedinstva, koje im daju pravo da se prte u posle Banovine kao«u vlastite. Pred takovim iskazom na- rodne solidarnosti nijesu se doista otvorila vrata kraljevskog dvora, ali su vješala u Hrvatskoj uklonjena. Svijet je doznao da u Dalmaciji živu Hrvati i Srbi, nestalo je bajke o ta- lijanstvu u Dalmaciji. Kad ne bismo ništa drugo postigli, već je dosta. Od te politike, koju je diktiralo narodno dostojanstvo, mi se eto ne- opazice odalečnjemo i povraćamo na one zemane, kad je svijest narodnog prava zamjenivalo cjepidlačenje o pravu. Došli smo u tom povlačenju već tako daleko, da ni ne shvaćamo provalu ogorčenja u Čeha na riječi odgovornog upravitelja ministarstva trgovine da je jezik češki u uredima »pripustiv“. A ipak smo oni isti, koji su nazad 4 godine izbacili Han- dela iz sabora za riječ, koja moguće ni nije bila mišljena u onom smislu, u kom je nju cijela pokrajina — i ne bez razloga — shvatila. Politika brzo mnijenja obličje stvari, ali treba da bude jedan uzrok a gdje je taj kod nas? Zar takovoj promjeni može biti uzrok veleizdaj- nički proces u Hrvatskoj, komu je barem isto toliko kriv Beč kao i Pešta? Zar joj povoda može bit dala aneksija Bosne, gdje se je preko Hr- vatske. prešlo, kao da je nema? Jesu li nas zadužili željeznicama, da za- boravimo stare i nove krivnje sustava koji nas bičuje? Što smo dobili, što imamo, da batalimo prama vladama ono stanovište, koje smo bili zauzeli? Ne radi se o tomu, smijemo li mi surađivati s vladom bečkom za dobro pokrajine — to je pitanje rije- šio već pok. Klaić, kad su naši za- stupnici prvi put išli u Beč. Njih ne bi bio Beč vidio, -kad ne bi onda narodna stranka, a poslije sve druge iza nje osjetile bile potrebu, da bude u Beču naših zastupaika za obranu dalmatinskih interesa. Ne radi se ni o tomu, da li zemaljski odbor ima biti u svezi s vladom. Odbor i za- stupnici za to su i izabrani, da budu tumačem želja zemlje, i u Zadru i u Beču, pa o tom ne može biti ni rasprave među ozbiljnim ljudima. Rasprava može biti samo, dali naši zastupnici i naš odbor zemaljski taj odnošaj pravo shvaćaju, ili su ga iskrivili tako, da mješte biti tumačem narodnim postali su tumačem vlade. »Narodni List* misli, da je po- tonje isključeno, a mi vidimo zna- kova, koji nam se, da se blago izra- zimo, nimalo ne sviđaju. Gore smo neke spomenuli, a neke zabilježili u prošlim brojevima. .Ako se pre- varimo, nitko zadovoljniji od nas; ako smo zlo naprijed vidjeli, bit će nam milo, nađemo li se,u nevolji skupa s ,Narodnim Listom“ da ga pobijamo. Jer nama nije do polemika nego do koristi naroda; nama nije do toga, ko je u Beču, ko u Zadru, već da oni koji su, ne zaborave, za- što su; nas ne vodi ni sentimenta- lizam ni mržnja, već samo uvjerenje, da bi za Dalmaciju bilo kobno oda- lečiti se od one politike, kojoj treba da zahvali sve tečevine posljednjeg doba. Vijesti iz Beča. (Nautička obuka putovanja). U parlame« ntu i u dalmatinskom saboru ponovno \je potaknuto aktiviranje što većih naukovnih kursova za vodiće manjih obalnih lađa. Vodići manje obalne plovidbe, imaju naime