WaN ae

Strana 2.

on se još ne može odreći one naiv-
nosti, na koje je Frank toliko spe-

= kulirao, kad im je pripovijedao o Ve-

likoj Hrvatskoj, koju će nam tobože
Beč darovati.

Beč gleda svoj interes, i kamo

sreće da bismo mi naš gledali onako, .

kako on svoj. Možda da će jednom
biti zbilja u njegovu interesu, da se
mi Hrvati i Srbi na jugu ujedinimo,
ali doklegod on se bude mogao na-
dati, da nas može držati razdružene
i podijeljene među Nijemce i Mad-
žare, dotle on svoje politike prama
nama mijenjati ne će. On će n4m
pomagati samo toliko, koliko je dosta
da u vatrenom. zagrljaju sinova
duh ne ispustimo, i to za to, jer ne
smije dopustiti, da nas nema, budući
da bi onda kod konačnog obračuna
teže obračunao s Madžarima.

Ko dakle pretpostavlja, da Beč
vode interesi, a ne ni mržnja ni lju-
bav, taj ne može ni smisliti, da bismo
mi mogli što od njega postići — ula-
givanjem, pod kojom god se formom
to sakrivalo. Za njega ima samo
jedna formula riješenja hrvatskog pi-
tanja, a ta je boriti se odlučno, dok
ne postignemo, što nam za na-
rodni život treba. On ne zna ni za

* mržnju ni za ljubav ni prama Beču

ni prama Pešti, te vidi li potrebu,
on je spravan kooperirat i sa jed-
nim i sa drugim.

Slijedeć ovu politiku došlo se je
do riječke resolucije i do složna rada
sa Srbima. Prvo je zahtijevala po-
treba časa, drugo narodna samoobra-
na uopće. Narodnu politiku bez
sloge nije moguće ni zamisliti. Ako
nam ko dobro želi, to sigurno nije
onaj, koji slogu sa Srbima hoće da
razruši, Ova nas jedno čini narodom,
bez nje smo trstika koja se pregiba
svakom vjetru.

Primjer je rječit Dr. A. Pavelić.
Neka je ostavio Franka, on se ipak
neprestano ogleda, bi li nam ko po-
mogao. Koalicija hrvatska i srpska
to ne čini. Zašto? Jer je svijesna
svoje snage, a Dr. Pavelić te nutar-
nje snage nema. Za to je i mogao
napisati: ,,Rezolucijonaši mislili su da
je i njima dopušteno, što sebi priu-
štuju Madžari“.

Iza ovoga, što smo gore spomenuli,

nije nikakvo čudo, što Dr. Pavelić

»dubrovačku“ politiku ne odobrava.

On kaže:

»Nije bilo od njih pametno, što

što su prama prijestolonasljedniku
Njeg. Visosti Franji Ferdinandu u
Dubrovniku bili onako hladni, kad
je onamo pošao, a malo kasnije

,CRVENA HRVATSKA.-,,

prama nasljedniku prestolja jedne
strane države bili onako oduševljeni.
Republikanski odgoj Dubrovčana
može koješta ispričati, ali ovakovu
netaktičnost ne može. Oni znadu, da
onaj, koji se osjeća uvrijeđenim, ne
pokazuje svoje srdžbe proti jakomu,
ali je zato iskaljuje proti slabijemu,
u ovom slučaju proti Hrvatskoj. Sve
je to bila voda na mlin Dr. J. Franka
koji je znao izrabiti situaciju i pri-
kazati akciju koalicije kao. akciju
naperenu proti krunii proti monarhiji“.

G. Dr. Pavelić, kad je već cije-
nio, da se mora osvrnuti i na ovaj
dogođaj, morao se je barem prvo
propitati kako stvar stoji. Tada bi
bio obaznao, da općina i građanstvo
nije ništa popustilo da doček bude
što dostojniji i što svečaniji, ne oba-
zirući se ni najmanje na izazive,
koji su baš išli za tim, da svečanost
ometu. Ako priček nadvojvode nije
bio onakav kakav se je želio, tomu
nije kriva ni općina ni građanstvo,
već umjetno stvoreni strah od bomba,
najraznovrsnije intrige i — slučaj.

Kad se dakle nije htjelo, a nije
se ni demostratiralo, kako dolazi Dr.
Pavelić do toga, da dogođajima u
Dubrovniku daje znamenitost ? On
kaže: ,,Frank ih je izrabio u svoje
svrhe“, ali Frank izrabljuje sve, i
najsvetija domorodna čuvstva. Proti
takovem izrabivaču nije niko nikad
siguran, nije Dr. Pavelić ni onda kad
je bio uz Franka, a još manje možda
sada, kad se je od njega odalečio.
On mu je naime zabio u kosti ta-
kav strah od, ,visočina ljudskih“, da

ga polije ledeni znoj na samu pomi-'

sao, da se u Dubrovniku moglo đe-
monstratirati proti nadvojvodi.

Mi smo drugčijega kova. Mi znamo,
da se u Dubrovniku nije ništa do-
godilo, a ako ima ljudi, ala Frank,
da ipak iz slučaja hoće da crpe ka-
pitala, onda znamo da imamo posla
sa intrigantima, koji su sve kadri, i
kojim pošten čovjek okreće leđa.

Domaće olesti.
Komunike Mrvatske stranke prava

Dne 13. o, m. izdao -je saborski klub
str. prava komunike po kojem iza trodnev-
ne konference stvoreni su jednodušno slje-
deći zaključci :

1. Saborski klub hrvatske stranke pra-
va najoštrije osuđuje postupak gg. narodnih
zastupnika Stjepana Zagorca i dra. Augusta
Harambašića, po kojemu su u tako teškom
i odlučnom času narodne borbe - napustili
redove aktivnih narodnih boraca i zato ih
ne smatra više članovima hrvatske stranke
prava. :

Po drugoj tačci najoštrije osuđuje na-
čin pisanja ,Hrvatske“ koje je bilo unereno
protiv koalicije a napose hrvatske str. prava.

 

Broj 14.

Po trečoj tački sab. klab. uzimlje u vlasti
ruke stranačke organe ,,Hrvatsku“ i ,P
jatelj Naroda“. U četvrtoj tački sab. kl
prima do znanja odreku predsjedmika d
A. Bauera, da se iz zdravstvenih razlo,
povlači sa političkog poprišta te imenqj
novog presj. dra. Pera Magdića. Peta tač
glasi doslovno:

5. ,Uz podpunu solidarnost i jednod
šnost svih kolikih članova kluba hrv. str;
ke prava nastaviti će ovaj klub nakon ovak
definitivnoga uređenja stranačkih prilika ng
vom snagom još ustrajnije započetu narodn
borbu, očekuiuć u tom radu podporu svi
članova i pristeša hrv. stranke prava i oj
laćnih prijatelja narodnoga odpora, usred;
točenoga u hrv.-srp. koaliciji sve do pok
čenja onih ciljeva, koje si je koalicija
ožujskom proglasu od god. 1908. zadaćo
postavila te se narodu i domovini zadužila“
U Zagrebu, dne 13. veljače 1909. —
borski klub hrv. stranke prava.

Bjesnilo frankovaca.

Frankovci su radi gornjeg komunike
upravo pobjesnili. Taj zdravi pojav ,H
Pravo“ nazivlje senzacijom“ pa kaže , Je
— pokazalo se je da u toj samo po imet
stranci prava, vode glavnu riječ bezbož
framasuni (viđi ti kršćanskijeh frankovac
brrr ....) .... besramni štipendiste, koji
kao očajni drže madžarske saborske blagaj
pe (vidi se da frankovcima rastu zazubice
Ti i takovi ljudi isključuju sada zastupni
Zagorca, jer je njemu dodijalo izdajstvo je
dnog Supila (zgražamo se doista i mi). To ji
užasno da su buntovni pravaši ostali u ke
liciji koja je neizbrisiva sramota u povjest
hrvatskoga naroda. Može li to hrvatski n
rod mirno trpjet?

Ove smo stavke iznijeli da se po njim
1azabere sadašnja jakost i jedinstvenost ko
licije. Mi doduše sažaljevamo zabrinuto
frankovaca ,za sveta prava hrvatskog n
roda“ nu ipak mislimo da položaj nije ta
kritičan, jer su frankovci dosta jaki da
čvrsti saves s MRauchom slome  koalicij
phneizbrisivu sramotnu hrvatskoga naroda“
Zar ne?

Njemački list u Zadru.

Publicista Arnold Kreuzer namjerava
Zadru izdavati dvomjesečni ilustrovani li
na njemačkom ježiku, koji će biti isključiv
namijenjen, da upoznava njemce sa Dalm
cijom (,Obzor“ 14).

Vojno zapovjedništvo u Zadru.

Neke novine bilježe, vijest koja se u Zad
širi sa sve to većom upornošću. da se ni
mjerava dignut odanle vojno zapovjedništvi

Preuranjene glasine.

Zadnjih dana proturala se glasina
padu Raucha i pregovorima koalicije
Madžarima.  Spominjalo se dapače i im
Pište Kovačevica kao zamjenika Rauhovog
Te su glasine s kompetenih strana deme
tirana

Neprijatsijske novine o ,, izjavi“ oporbe.
Premda se Madžarsko, frankovačke
Rauchovo novinstvo iz petnih žila upire 4
omalovaži ,,Izjavu“ oporbe ipak ne mogu
da među redcima ne priznadu ovom akcija
proti Rauchu jedinstvenu solidnost dojedn
ojačanje hrvatsko-srpske koalicije. Pogo
se da će se u u ime , izjav8“ opet započe
na svim lineama skupštinski pokret za opć
pravo glasa, tako su socijaliste već prijavil

I