NOSE SJK SAA MERI IANA. IA

Strana 2.

su čovjeka, koji se po svemu vidi,
da ih je unaprijed osudio. Sabor se
ne sazivlje. Na stolici hrvatskih ba-
nova sjedi čovjek, koji mješte da
bude izraz i tumač volje naroda, tu-
mači volju onih, od kojih treba da
se Hrvatska brani.

U vrijeme mira pretvorili su da-
kle Hrvatsku u madžarsku satrapiju.
Bukne li rat, ko će odoljeti obijesti
njezinih ,prijatelja“ ? , Veleizdajnici“
su Hrvati sada, što će biti onda,
kad mješte prava bude formalno na
prijestolje postavljena sila?

Crni su Hrvatskoj izgledi, a može
je samo spasiti mirni razbor ljudi,
koje je narod nagradio svojim po-
vjerenjem. Neka se obori nad Hrvat-
skom tuča, samo nek je ne dovedu
Hrvati. Možda će se ipak poslije
nebo razgaliti, te i Hrvate gbasjati
sunce, koje toliko željkujemo.

Domaće vijesti,

Sa veleizdajničkoga procesa. Nakoa 7
dana mrcvarenja kojima je bio Adam Pribi-
čević usljed neumjesnih upita drž. odvjetnika
izložen, ispostavila se napokon užasna sen-
zacija a ta je — da je Srbin srpske pravo-
slavne vjere, pristaša srpske samostalne
stranke te je kao Srbin izvršio i svoje gra-
đanske dužnosti propovjedajuć u prvom redu
slogu braće Hrvata i Srba. — Iza Adama
došao je na red Valerijan Pribičević, profesor
bogoslovije u Karlovcima. Prama optužnici
i ovaj je okrivljen radi čina za koje kazneni
zakon traži kazan smrti na vješala. Kriv je
što je Srbin samostalne stranke, kriv je što
se svojim radom istakao kao hrvatski patriot
upučujući svoje sukrivljenike na čvrstu slogu
s Hrvatima predočujuć im pogibelj u kojoj
se nalazi Hrvatska domovina. Na sva pita-
nja, koja su u svezi sa Nastičevim ,, Finale“
naknadno ni on ne će da odgovara. Iza
ovoga došao je treći okrivljenik Oreščanin,

Eduard Kučera: Razmaženci,

»Stjepko, ali sad već u istinu moramo
biti umjereni!“ rekla mu Milka u jutro, kad
ga zagrlila. — ,Biti umjereni!? — ,Daka-
ko! Već jednoč ipak moramo u istinu šted-
njom započeti !“

Na to sve misli Stjepan sad, kad je već
večer te ide kući. Biti će to za nj velika
milka. Zapravo, nije mu rekla ništa drugo,
nego on njoj jučer u večer. (Kad su mimo
večere ispraznili još kutiju jastoga). Ali na-
pokon — ipak je i ona pri tom zamumljala
i u istinu proglasila, da će to biti za nju
velika miika.

S4m je predložio za danas mješte tople
večere jedino sir i maslo. Bilo je primljeno
s udivljenjem. 'Tako se. dade mnogo prište-
diti. Ah — — — ali to je ipak bilo jednoć
jako lijepo, kad je on pripravljao gusku s
maslom i kaviarom ili nešto slična! Ona bi
uvijek pri tom proždirala slinu! A jela pak
sladokusno kako mačica te se obližavala ru-
žičastim vrškom jezika. Ili kad bi donio
talijansku salatu ili — — ne, ne! Daleko

 

»CRVENA HRVATSKA “

koji | je i prama Nastićevom priznanju nevin,
i on se mora podvrči gnjavljenju o čuturama,
slikama i t. d. A sad čujte kakovi su to
veleizdajnici. Na upit branitelja Dr. Popovića.
Oreščanin veli, da pri organizaciji srpske
sam. str. kod Srba nije bilo svijesti da su
oni građani Hrvatski; prije Srbi nijesu
osječali, da su interesi Hrvatske identični
sa interesima Srba. Srpska samostalna str.
zabacila je cio svoj program e da se što
uspješnije može sprovest ustavna sloboda u
Hrvatskoj. Četvrti jo okrivljenik V. Lukač;
on moraše braniti načela  ,Privrednika“
komu je cilj udruženje, uzgoj i unapređi-
vanje srpske mladosti za trgovački i gospo-
darski obrt i t. d. Iza njega prelazi se na
preslušavanje petog okrivljenika Nikole Mi-
lića, oca od 4 djece, koji na upit presjednika
da li je razumio optužnicu odgovori:
Razumio sam simo to, da me državni od-
vjetnik predlaže na smrt na vješala. Inače
ne osječa se u ničemu kriv, a što god je za
svoj narod radio, to je iznio iz patriotskih
osječaja.

, Početkom dojduće kol. god. otvoriti će
se u Zagrebu željeznička viša madžarska
djevojačka škola, za koju se već sada pri-
ređuju prostorije. Za ovu školu imenovano
je već i učiteljsko osoblje. Pravom ,,Hrvat-
ska“ opaža, da bi prema ovome najnovijem
atentatu sa strane Madžara, naši hrvatski
nastavnici morali poduzeti uvidne korake,
kad već ne će ,najhrvatskiji“ ban.

Izlet ruskih akađemičara na slavenski
Jug. Ruski akademičari spremaju se, da lje-
tos o velikim školskim praznicima poduzmu
izlet na slavenski jug pod vodstvom  Alek-
sandra, Rogodina. Putovat će preko Cari-
grada u Sofiju, Solun, Beograd, Zagreb a
odavle će u Ljubljanu. Svagdje će se zadr-
žati po jedno tjedan dana, da se u koliko
je moguće upoznadu sa kulturnim institu-
cijama južnih slavena. Iz Ljubljane putovat
će preko Beča u Prag pa natrag u Rusiju.

Česi za hrvatsku djecu. Češki rodoljub
gosp. K. Kubeš, koji svaku godinu dolazi
u Opatiju, istaknuo je misao, da bi se svaki
Čeh, koji boravi u tom lijepom hrvatskom
kraju, sjetio hrvatske siromašne školske
djece.

vas podražujuće slike! Na to sve sad je
već suvišno misliti! Ili kad bi bio marinari
ugor — bilo to da se gleda na sladokusnicu!
Nije sladokusna, dakako, ali koju malu po-
slasticu rado snese! Ili kad bi bilo — — —
daleko! daleko! Mora to izdržati !

Stjepan kupuje komadić sira. Ne gleda
rado po poredanim poslasticama, koje tako
zamamljivo vonjaju, ali gleda obazirajući se
uzgori. Sve do stropa naslagane su limene
kutije sardjela u ulju. Ona ih jede strašno
rada. Kad Stjepan otvara kutiju — Milka
jedva diha! Ah, a pak se ribice objave u
punom krasu. Oble, naslagane, primečene!
A između njih je ulje kako, zlato i prima-
mljivo se prelijeva. To na njih gleda! Jede
ribe po komadić, ,da ih tobože više osladi“
i svaku pusti, da se na jeziku rastopi. I pri
tom raskošju zatvara oči!

Stjepan izađe iz dućana potišten. To je
ipak grozno — ni ne zna, kako se to do-
godilo — — — a već opipuva n džepu kn-
tiju sa ribami! Na, Bože pomozi! Biti će
to doma mučni čas! Dok ga Milka prekorno
pogleda! Ne, tim se očima mora ugmuti!
Se ete oči so u kut i rijeti će:

»Ah.... ja sam već opet mnogo potrošio,

Broj 23.

Gradski izbori u Trstu. Do skora «
prama novom izb. redu obaviti gradski
bori u Trstu. Udruženi Hrvati, Slovengi
Srbi upustit će se u izbornu borbu pa
u to ime razvili veliku agilnost Na pg
dr. Lj. Tomašića bio je ovih dana pouzi
sastanak u ,Dalmatinskom Skupu“ te js
svrhu organizacjje izabran odbor od 30
čiji će članovi svaki dan izmjenično urg
vati u ,Jadranu“, gdje će primati reklan
cije i davati upute pojedincima.

Zapljenjeni znakovi ,,. ". Zagrebai
opozicijonalno novinstvo donosilo je dy
skoro pišuči o optuženim Srbima o veleizi,
riječi veleizdaja, veleizdajnik i t. d. po:
vodnicima ,, “ a ti su značili, da su Sf
t. zv. veleizdajnici sve dotle, dok im se y
leizdaja ne dokaže. Sada je pako prere,
drž. odvjetnik zaplijenio te navodnike ta
da novinstvo ne piše više naslov ,,Proce
» Veleizdajnika“ već — Proces proti Srbin
optuženim radi veleizdaje ili tomu slično.

Za Sapun Družbe Sv. Čirila i Metoi
Naša vrlo zaslužna Družba Sv. Ćirila i \
toda za Istru pobrinula se je da namak
još jedan prihod ugroženom hrvatskom i
vlju u Istri, te je povjerila Uglednoj Tri
ki Ivan Lentić, Milna, Dalmacija, da u pre
met stavi Sapun u korist i pod imen
Družbe. Taj sapun ima već 3 mjeseca da
u promet stavljen, a kako ga proizvađa j
dna najbolja i na svim izložbama odlikova:
tvornica našao je liepog odziva kod hrva
skih i hvalevrijedno kod mnogih srpski
trgovaca.

Nego uprav sada kad na žalost prije
da Austrija uvede monopol na žigice, tad
naravno da bi morale da isčeznu Družbir
žigice, taj najglavniji izvoz Družbine korist
dušnost nam je da već u naprijed uznast
jimo kako da nadoknadimo taj eventu:
udarac koji bi nadošao Družbi. To je mi
guće jedino budemo li širili Družbin sap
tako da ne bude nijednog našeg mjesta
sela gdje ne bude Družbinog Sapuna.

Obzirom na nesvjesnost dobrog dije
našeg pučanstva stavljamo na srdce naši
trgovcima taj sapun, koji bi mogao dalek
bez ničijeh žrtava donašat Družbi više hi
ljada kruna godišnjeg prihoda.

Milko!“ Stoprv tad će izvaditi nesrećn
kutiju.

»,Ha — da si ipak odolio! To mi j
drago!“ pozdravljala. ga Milka veselo ve
kod vrata. — Drago joj je! ! Pusti pripra
ljenu kutiju opet u džep a nije rekao: ,J
sam već opet mnogo potrošio, Milko! ,
bijaše poražen te s6 ćutio veoma nesigurni!
pred njezinim očima. A tu ona opet: ,, Vidi
jer je to bilo do grehote ne, tako ge gostiti
Nu, ne misliš?“ Dakako. [ on je mislio
Ali odviše nemarno.

Milka je pri večeri veoma vesela. Je
je tobože zadovoljna sa početkom štednje
Stjepanu teži kutija u džepu kako centa. /
ona uvijek tjera svoju i uživa. Stjepan
to počimlje samo kako mimohodno: ,,Nu ..
ali kad bi ipak bilo tako nešto na zub
— —? — ,Ali što ti to o meni misliš
— — ,Nu, ne, znaš nešto veoma dobro —
Na primjer sardjele iz ulja —!? — ,Ne
I ne ću, da tako o meni sumnjaš! Niti
djele iz ulja, ne!“ — ,,Zar me možda hoće
iskušavati !? (Slala se smijati). O — to
varaš! — Niti ne znaš, kako sam ja u tal
vim stvarima stroga i ustrajna, kad hoću“

Stijepku je zlo. Sjedi, glava mu nisk