NOSE SJK SAA MERI IANA. IA Strana 2. su čovjeka, koji se po svemu vidi, da ih je unaprijed osudio. Sabor se ne sazivlje. Na stolici hrvatskih ba- nova sjedi čovjek, koji mješte da bude izraz i tumač volje naroda, tu- mači volju onih, od kojih treba da se Hrvatska brani. U vrijeme mira pretvorili su da- kle Hrvatsku u madžarsku satrapiju. Bukne li rat, ko će odoljeti obijesti njezinih ,prijatelja“ ? , Veleizdajnici“ su Hrvati sada, što će biti onda, kad mješte prava bude formalno na prijestolje postavljena sila? Crni su Hrvatskoj izgledi, a može je samo spasiti mirni razbor ljudi, koje je narod nagradio svojim po- vjerenjem. Neka se obori nad Hrvat- skom tuča, samo nek je ne dovedu Hrvati. Možda će se ipak poslije nebo razgaliti, te i Hrvate gbasjati sunce, koje toliko željkujemo. Domaće vijesti, Sa veleizdajničkoga procesa. Nakoa 7 dana mrcvarenja kojima je bio Adam Pribi- čević usljed neumjesnih upita drž. odvjetnika izložen, ispostavila se napokon užasna sen- zacija a ta je — da je Srbin srpske pravo- slavne vjere, pristaša srpske samostalne stranke te je kao Srbin izvršio i svoje gra- đanske dužnosti propovjedajuć u prvom redu slogu braće Hrvata i Srba. — Iza Adama došao je na red Valerijan Pribičević, profesor bogoslovije u Karlovcima. Prama optužnici i ovaj je okrivljen radi čina za koje kazneni zakon traži kazan smrti na vješala. Kriv je što je Srbin samostalne stranke, kriv je što se svojim radom istakao kao hrvatski patriot upučujući svoje sukrivljenike na čvrstu slogu s Hrvatima predočujuć im pogibelj u kojoj se nalazi Hrvatska domovina. Na sva pita- nja, koja su u svezi sa Nastičevim ,, Finale“ naknadno ni on ne će da odgovara. Iza ovoga došao je treći okrivljenik Oreščanin, Eduard Kučera: Razmaženci, »Stjepko, ali sad već u istinu moramo biti umjereni!“ rekla mu Milka u jutro, kad ga zagrlila. — ,Biti umjereni!? — ,Daka- ko! Već jednoč ipak moramo u istinu šted- njom započeti !“ Na to sve misli Stjepan sad, kad je već večer te ide kući. Biti će to za nj velika milka. Zapravo, nije mu rekla ništa drugo, nego on njoj jučer u večer. (Kad su mimo večere ispraznili još kutiju jastoga). Ali na- pokon — ipak je i ona pri tom zamumljala i u istinu proglasila, da će to biti za nju velika miika. S4m je predložio za danas mješte tople večere jedino sir i maslo. Bilo je primljeno s udivljenjem. 'Tako se. dade mnogo prište- diti. Ah — — — ali to je ipak bilo jednoć jako lijepo, kad je on pripravljao gusku s maslom i kaviarom ili nešto slična! Ona bi uvijek pri tom proždirala slinu! A jela pak sladokusno kako mačica te se obližavala ru- žičastim vrškom jezika. Ili kad bi donio talijansku salatu ili — — ne, ne! Daleko »CRVENA HRVATSKA “ koji | je i prama Nastićevom priznanju nevin, i on se mora podvrči gnjavljenju o čuturama, slikama i t. d. A sad čujte kakovi su to veleizdajnici. Na upit branitelja Dr. Popovića. Oreščanin veli, da pri organizaciji srpske sam. str. kod Srba nije bilo svijesti da su oni građani Hrvatski; prije Srbi nijesu osječali, da su interesi Hrvatske identični sa interesima Srba. Srpska samostalna str. zabacila je cio svoj program e da se što uspješnije može sprovest ustavna sloboda u Hrvatskoj. Četvrti jo okrivljenik V. Lukač; on moraše braniti načela ,Privrednika“ komu je cilj udruženje, uzgoj i unapređi- vanje srpske mladosti za trgovački i gospo- darski obrt i t. d. Iza njega prelazi se na preslušavanje petog okrivljenika Nikole Mi- lića, oca od 4 djece, koji na upit presjednika da li je razumio optužnicu odgovori: Razumio sam simo to, da me državni od- vjetnik predlaže na smrt na vješala. Inače ne osječa se u ničemu kriv, a što god je za svoj narod radio, to je iznio iz patriotskih osječaja. , Početkom dojduće kol. god. otvoriti će se u Zagrebu željeznička viša madžarska djevojačka škola, za koju se već sada pri- ređuju prostorije. Za ovu školu imenovano je već i učiteljsko osoblje. Pravom ,,Hrvat- ska“ opaža, da bi prema ovome najnovijem atentatu sa strane Madžara, naši hrvatski nastavnici morali poduzeti uvidne korake, kad već ne će ,najhrvatskiji“ ban. Izlet ruskih akađemičara na slavenski Jug. Ruski akademičari spremaju se, da lje- tos o velikim školskim praznicima poduzmu izlet na slavenski jug pod vodstvom Alek- sandra, Rogodina. Putovat će preko Cari- grada u Sofiju, Solun, Beograd, Zagreb a odavle će u Ljubljanu. Svagdje će se zadr- žati po jedno tjedan dana, da se u koliko je moguće upoznadu sa kulturnim institu- cijama južnih slavena. Iz Ljubljane putovat će preko Beča u Prag pa natrag u Rusiju. Česi za hrvatsku djecu. Češki rodoljub gosp. K. Kubeš, koji svaku godinu dolazi u Opatiju, istaknuo je misao, da bi se svaki Čeh, koji boravi u tom lijepom hrvatskom kraju, sjetio hrvatske siromašne školske djece. vas podražujuće slike! Na to sve sad je već suvišno misliti! Ili kad bi bio marinari ugor — bilo to da se gleda na sladokusnicu! Nije sladokusna, dakako, ali koju malu po- slasticu rado snese! Ili kad bi bilo — — — daleko! daleko! Mora to izdržati ! Stjepan kupuje komadić sira. Ne gleda rado po poredanim poslasticama, koje tako zamamljivo vonjaju, ali gleda obazirajući se uzgori. Sve do stropa naslagane su limene kutije sardjela u ulju. Ona ih jede strašno rada. Kad Stjepan otvara kutiju — Milka jedva diha! Ah, a pak se ribice objave u punom krasu. Oble, naslagane, primečene! A između njih je ulje kako, zlato i prima- mljivo se prelijeva. To na njih gleda! Jede ribe po komadić, ,da ih tobože više osladi“ i svaku pusti, da se na jeziku rastopi. I pri tom raskošju zatvara oči! Stjepan izađe iz dućana potišten. To je ipak grozno — ni ne zna, kako se to do- godilo — — — a već opipuva n džepu kn- tiju sa ribami! Na, Bože pomozi! Biti će to doma mučni čas! Dok ga Milka prekorno pogleda! Ne, tim se očima mora ugmuti! Se ete oči so u kut i rijeti će: »Ah.... ja sam već opet mnogo potrošio, Broj 23. Gradski izbori u Trstu. Do skora « prama novom izb. redu obaviti gradski bori u Trstu. Udruženi Hrvati, Slovengi Srbi upustit će se u izbornu borbu pa u to ime razvili veliku agilnost Na pg dr. Lj. Tomašića bio je ovih dana pouzi sastanak u ,Dalmatinskom Skupu“ te js svrhu organizacjje izabran odbor od 30 čiji će članovi svaki dan izmjenično urg vati u ,Jadranu“, gdje će primati reklan cije i davati upute pojedincima. Zapljenjeni znakovi ,,. ". Zagrebai opozicijonalno novinstvo donosilo je dy skoro pišuči o optuženim Srbima o veleizi, riječi veleizdaja, veleizdajnik i t. d. po: vodnicima ,, “ a ti su značili, da su Sf t. zv. veleizdajnici sve dotle, dok im se y leizdaja ne dokaže. Sada je pako prere, drž. odvjetnik zaplijenio te navodnike ta da novinstvo ne piše više naslov ,,Proce » Veleizdajnika“ već — Proces proti Srbin optuženim radi veleizdaje ili tomu slično. Za Sapun Družbe Sv. Čirila i Metoi Naša vrlo zaslužna Družba Sv. Ćirila i \ toda za Istru pobrinula se je da namak još jedan prihod ugroženom hrvatskom i vlju u Istri, te je povjerila Uglednoj Tri ki Ivan Lentić, Milna, Dalmacija, da u pre met stavi Sapun u korist i pod imen Družbe. Taj sapun ima već 3 mjeseca da u promet stavljen, a kako ga proizvađa j dna najbolja i na svim izložbama odlikova: tvornica našao je liepog odziva kod hrva skih i hvalevrijedno kod mnogih srpski trgovaca. Nego uprav sada kad na žalost prije da Austrija uvede monopol na žigice, tad naravno da bi morale da isčeznu Družbir žigice, taj najglavniji izvoz Družbine korist dušnost nam je da već u naprijed uznast jimo kako da nadoknadimo taj eventu: udarac koji bi nadošao Družbi. To je mi guće jedino budemo li širili Družbin sap tako da ne bude nijednog našeg mjesta sela gdje ne bude Družbinog Sapuna. Obzirom na nesvjesnost dobrog dije našeg pučanstva stavljamo na srdce naši trgovcima taj sapun, koji bi mogao dalek bez ničijeh žrtava donašat Družbi više hi ljada kruna godišnjeg prihoda. Milko!“ Stoprv tad će izvaditi nesrećn kutiju. »,Ha — da si ipak odolio! To mi j drago!“ pozdravljala. ga Milka veselo ve kod vrata. — Drago joj je! ! Pusti pripra ljenu kutiju opet u džep a nije rekao: ,J sam već opet mnogo potrošio, Milko! , bijaše poražen te s6 ćutio veoma nesigurni! pred njezinim očima. A tu ona opet: ,, Vidi jer je to bilo do grehote ne, tako ge gostiti Nu, ne misliš?“ Dakako. [ on je mislio Ali odviše nemarno. Milka je pri večeri veoma vesela. Je je tobože zadovoljna sa početkom štednje Stjepanu teži kutija u džepu kako centa. / ona uvijek tjera svoju i uživa. Stjepan to počimlje samo kako mimohodno: ,,Nu .. ali kad bi ipak bilo tako nešto na zub — —? — ,Ali što ti to o meni misliš — — ,Nu, ne, znaš nešto veoma dobro — Na primjer sardjele iz ulja —!? — ,Ne I ne ću, da tako o meni sumnjaš! Niti djele iz ulja, ne!“ — ,,Zar me možda hoće iskušavati !? (Slala se smijati). O — to varaš! — Niti ne znaš, kako sam ja u tal vim stvarima stroga i ustrajna, kad hoću“ Stijepku je zlo. Sjedi, glava mu nisk