Strana 2. Ja sam u očajnom boli hrvatske duše požalio što barem jedno tane nije pogodilo — Milu Starčevića. Ja sam žalio što tom prigodom nije bio u Zagrebu i časni Don Ivo Prodan. Kao pošten Hrvat i kao pošten govjek bio bi sigurno u kolu Mile Starčevića. sam ja želio da i njega pogodi javno — taae. Nisam želio, niti bi želio da Franku pođe za rukom ubiti Mila Starčevića ni Don Iva Prodana. Obojica su pošteni sinovi ove jadne hrvatske grude. Ali da prime jednu Frankovu namirnicu u obliku taneta, usred glavnog grada svoje domovine — to sam iz dna duše poželio. Neka znaju i za cijelog života uspomenu nose, kako jedan tuđinac jedan Frank plaća — bedasto Hrvatsko po- štenje. Jer niko više od Dr. Mile Starčevića i Don Ive Prodana, nije pripomogao da se ovog crnog zloduha dotle popne da može nekažnjeno usred Zagreba dati strijeljati — , rođene i rodoljubne Hrvate. Ovi su svojim poštenjem Mrvatskim uzdigli i uzvisili ovu krvoločnu neman i -postavili je uz bok — Anti Starčeviću. U jučerašnjoj ,, Hrvatskoj Slobodi“ (od 16). Dr. Mile Starčević, za ovaj strašni svoj grijeh, strašnu osudu izri- če sam sebi pred povješću Hrvatske. CČovje- ku se ježe vlasi to i čitati, nek'mo li ćutiti bol što je pošteno hrvatsko srce, a u polo- žaju Don Nile Starčevića mora da ćuti. Hr- vatska će mu, on znade, teško oprostiti. Ublažiti će samo tešku osudu jer se je — pokajao. Još dvije riječi. Čitao sam u ,,Hrv. Pravu“ brzojavku prečasnog Don A. Lijepopili, kojom mu Javlja svoje pristajanje uz Franka.. Pa dobro. Kad hrvatska slijepost može tako daleko da iđe, ja bi rekao ovo: Da je prečasni Lije- popili bio: u Zagrebu onoga dana kad se na pošten hrvatski narod navalilo iz zasjede, on svakako ne bi bio u kolu Dr. Mile Star- čevića. Njegovo hrvatsko poštenje ne bi mu dopustilo da bude uz takove nerodoljube i nepoštenakoviće hrvatske kakvi su Prodan i Mile starčević. On bi se našao uz svog Pro! Aprlla. — yGosparu, gosparu, visi Vam trak“ — ovako će Vas u četvrtak osloviti kakva djevojčica, kad u jutru izađete iz doma. Vi se ne ćete sjetiti, pa je prvi Aprila; okrenuti ćete se i njome rijeti ,,hvala Vam“, A na njezinim će ustnama zatitrati ne- vini, zadovoljni smijeh, izrazujući svo ono blaženstvo, koje ona u sebi ćuti, naslađujući se, da Vas je ,privarila“. I Vi ćete se tadar nasmijati i promi- sliti. ,Kako sam se prevario, kako se nije- sam sjetio, da je danas prvi Aprila?! Ali, hvala Bogu, cijeno sam ipak prošao; sreća, da me nije ko što drugo prevario“ ! * w* Ke Prvi Aprila! Prvi dan prvog pramalje- tnog mjeseca: jer i ako ,službeno“ proljeće počimlje već 21. marča, ali pravo je tek u aprilu. Zima pobjegla, došlo ljeto. Sve se budi iz dugog, mrtvog zimskog sna. Gora se zaodjela zelenilom, ptičice veselo oblije- taju milajući se u prostranoj slobodi; more, koje je do nazad malo kao pomamno bije- snilo, sad mirno cijeliva mrkle klisure kao dragi lišce svoje miljenice — te kao stideći »CRVENA HRVATSKA : pravog korenitog hrvatskog rodoljuba — Dra Franaka. Kao vjeran sljedbenik i zakleti le- gijonaš, on bi u društvu s' ostalim vjernim legijonašima bio otišao i čuvati kuću omi- ljelog vođe u blizini stana —. D.ra Mile Starčevića. I onda bi se htjelo jedno čudo. Da radi guste tame (jer se junaci pobrinuše da po- gase plinska svjetla) slučajno koji legijonaš pogodi prečasnog Lijepopila .. . Jer dalmatinac koji danas još otvoreno pristaje uz ovu narodnu neman, zaslužuje takovu nagradu. Zaoa Protest Advokata Dra. Alehsandra Mitrovića i I. F. Lupisa, narodnih poslanika na dalma- tinskom saboru protiv pretresa tobožnjih ve- likih izdajnika u Zagrebu. Do skora će se navršiti osam mjeseci, da je po Hrvatskoj otpočela hajka na Srbe, te su na gomile proganjani i zatvarani radi tobožnjeg zločinstva velike izdaje. Kako se takva i slična zločinstva stvaraju baš u doba manjih ili većih političkih zapletaja, naga- dalo se odmah, da se tu nješto iza brda valja. Nijesu sagriješili oni, koji su u tak- vom postupku uviđali preludij za aneksiju Bosne i Hercegovine. I zaista, tek su se tamnice počele puniti tobožnjim veleizdaj- nicima Srbima, a već je na poznati način, protiv svih načela pravde i pravičnosti, po- kušana da se riješi sudbina naroda u Bosni i Hercegovini. Da se još bolje opravda proglašena aneksija Bosne i Hercegovine, nastavilo se zatvaranjem Srba u Hrvatskoj. I najmanja malćnkost, i ono, na što se u ustavnoj i pravnoj državi niko ne bi ni osvrnuo, upo- trebljeno je, kao sredstvo i kao osnova za veliku izdaju protiv zatvorenih Srba. Podigla se ta hajka i s razloga, što su oni u Hrvat- skoj svijestan elemenat, koji neće da služi tuđinskim zahtjevima. Poslije dugog otezanja, poslije ogromnih protesta sa svih strana, poslije visokih i malih uticaja, 12. januara ove god. izdana se onih bijesnih nasrtaja, koje je kroz zimu provađalo, sada kao da pita oprost zato. I čovjek je odahnuo izd umorne zime, pak se veseli pramaljeću, snazi i zdravlju, te no- vom, preporođenom energijom stupa stazom života. Kamo?..... Težak je odgovor na to! Možda k tajni, od koje je i izašao ?..... Valjda ! .. Prvi Aprila!, Jeste li se kad moje dra- ge crnooke čitateljice i moji strpljivi čita- telji upitali, zašto se baš na prvi Aprila vara? Je li taj običaj samo u nas u Dubro- vniku ili još gdjegod? Nije li vam zar ni- kad palo na pamet, zašto se n. pr. ne vara na prvi Maja, na prvi Augusta, na prvi Decembra ili uopće na kojimudrago prvi, nego samo na prvi Aprila? Pravo mi recite, jeste li kud o tome promišljali ?, . , . Ja mislim, da ne! A vidite, meni je to došlo na pamet i o tome sam mislio, Znate li što se običaje u nas rijeti? , Kad vrag nije im'o posla, sipao je pepelom svoju majku“! Tako i ja, danas nemao baš velika posla, te udri misli, pa eto nešto i skalupio. / Znam, da ste već sinatišeljne, mlade moje modrooke, i da pitate; ,Dakle, kad Broj 25. je i o državnom trošku u Zagrebu na lili primjeraka, radi bolje agitacije protiv $ optužnica koja traži, ni više ni manje, ne glave 53 do sada čestititih, poštenih i poročnih Srba. 'Za što su optuženi, javnost vrlo dobro znade, jer je o t opširno pisano i izvještavano. Ali, što np javnost ne zna i ne vidi, što može da samo onaj, koji čuda i pokore gleda svo očima, to hoćemo nas dva, u malo riječi, kažemo i ispričamo. Dijeleći sa svojom braćom svako dg i zlo, dodjosmo u Zagreb, da se na sy oči i na svoje uši uvjerimo o velikoj izi zatvorenih Srba. Došli smo pred sud, vidimo i čujemo, za što se sudi i kako sudi. I tu smo, već prvih dana pretre kad se ovaj užas tek počeo razvijati u punoj svojoj svijetlosti, vidjeli i čuli, | do sada nijesmo gledali ni slušali. Optuženi su dovedeni pred gotovu sudu. Njihova krivica utvrđena je još pretresa, još prije optužnice. Optužnica puna neistinitih i naročito izvrnutih čin nica. Čudnovati su zapisnici o preslušan mnogih svjedoka, jer ovi jasno protestu da oni nijesu kazali ono i onako, kako vodi: optužnica po zapisnicima. Optužni netačno i izvrnuto navodi čitave stavke raznih isprava, koje ili ne postoje ili k: sasvim drukčije. Na pretresu, protiv najel mentarnijih načela krivičnog postupnika, dopušta se optuženima, nad čijim glava visi zavijeno uže za vješala, da se brani da iznose svoje dokaze protiv teške opta nice, koja ih davi. Branicima optuženih dozvoljava se, da brane optužene i da njih rade ono, što im zakon dopušta, a q hova savjest nalaže. Sa braniocima se | stupa, kao sa nemirnom djecom. Daju i se neprestano ukori i udaraju globe, ne . li se na taj način odrekli svog plemenit: i uzvišenog zadatka. Protiv takvog postupka, koji dolazi l sa one strane, sa koje bi se morala očekiv pravda, protiv nečuvenog i do sada ne đenog gušenja istine i svjetlosti — po sani. kao predatavhici naroda; u čijim žil znaš pripoviđi nam, zašto se vara na pi Aprila“ ? Evo me, odmah, biti ćete služene. N mojte samo misliti, da je i ovo šala ed vog Aprila! Ne! Jer danas je 27. Marča, u četvrtak... .. ako dočekam živo i zd vo, možebit da i ja uzbudem pun šale. Dakle slušajte! * *w & April je iliti Travanj — kako vam draže — četvrti mjesec: sunčane godi Naši su ga stari zvali ,travnik“, valjda zi jer u ovom mjesecu trava raste. Ima 4 pače narodna poslovica, koja veli: ,,I dot i zao lan travnika cvjeta“. Druga opet gl »Iravnik studen, koš napunjen; mokar koš i guvno“, . Stari su narodi vjerovali, da u sv godini postoji ,egipatskih dana“, to jest - srećnih. Zato ih zvahu ,egipatski dani“. j je taj dan Bog udario Egipet 'sa deset Takova dva dana nahodimo i u Aprilu i baš 10 i 20. Ko zna, jesu li imali prs ima li nesrećnih dana ili na našu dana, nose nesreću? Bit će rađe čeljadi, koja nesu nesreću. Što se vama čini, drage č teljice, ja barem tako mislim! Uvuku kod tebe kad igraš — donesu_ti_nesre