Strana 2. CRVENA HRVATSKA “ Broj 31. a mmm umu mmmmmmmmmmmmzmsmnnmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmsmmmmmmmmmmmmmrnmmrnmmmmmmmmmmmmmmmmmzssmmmmmmmnn mm Ovako ne ide. Nek nam ne zamjere čitaoci, što ćemo se opet osvrnuti na sastav našeg zemaljskog odbora. Činimo to jer zemaljski odbor u Dalmaciji nije samo upravna vlast, nego kako su prilike u pokrajini i faktični politi- čki predstavnik naroda. U njemu bi imali biti na okupu ljudi iz raznih krajeva Dalmacije, a kako se čla- novi biraju po kurijama, i predsta- vnici raznih stališa. On bi morao u sebi ujedinivati sve kulturne težnje zemlje, gladiti i eliminirati razlike. te tražiti što pojedine krajeve spaja. Takav bi imao biti Zemalj. Odbor, a kakav je sada? Boka, Dubrovnik, Primorje, Spljet nema u njemu ni- jednog zastupnika. S otoka je Radić, iz Šibenika Dulibić, a ostali su ili odgojeni ili od dugo vremena v Za- dru, tako da su malo po malo izgu- bili svaki doticaj s krajem, odakle su. Posljedica je tomu, da ne po- znavajuć osobno potrebe kraja, od- bornici upućeni su na informacije, koje nijesu uvijek čistog vrela. Glede stališa dobro je zastupan posjednički u Radiću, od ostalih če- tvorica su pravnici. Po sebi se ra- zumije, da u zboru kao što je ze- maljski odbor treba da bude pra- vnika, ali ima ih odviše, a to se osvećuje na svim ustanovama, gdje se ne traži toliko pravničkog znanja koliko smisla za praktične potrebe uprave. Vjeresijski zavod stoga ne odgovara svrsi za koju je ustanovljen, a njegovo poslovanje rijedak je pri- mjer birokratizma u novčanim za- vodima. Upliv, koji je pokrajina bila stekla za Klaićevo doba u FPokra- jinskom Školskom Vijeću, pao je na ništa, ako smo dobro obaviješteni, članovi odbora ni ne posjećuju re- dovito sjednice. Liječnici se tuže, da na odboru ne razumijevaju potrebe bolnica. Gospodarsko vijeće spava. ŠKaprlenda. Da, Rijeka ribarica je ostala i procvala novijem pokoljenjem, a svak je eto zabora- vio Škaprlendu Marina sina, koji je izumio novi rečjak i migavicu, a da mami cipole glavaše i vlasteli ih nosi na čast — I onda su bili drugi ljudi, druga vremena i nafaka, svak je živio na božju, a samo su se. vla- stela voskala i tetošila«se od batale do ba- tale po Rijeci. Na Osojniku i na Petrovu sela nosili su se niz pleći prćini s moćima od pomoći, a vlastelin bi promuklo: »uj, čobo !“ Riječanin nije bio čobo, nego grimar, a to je nešto bolje, biva ribao je grimu — i SE ZM sratia, 29 10 0000.23 je krok i ; al dakako gospoda su se gostila s. Kao stroj za rješavanje spisa Ze- maljski Odbor djeluje još dosta. do- bro, ali nije to dosta. Spise mogu rje- šavati i činovnici, a od odbornika traži se nešto više, traži se inicija- tive, koja većini članova odbora po- svema fali. Što je još gore, oni koji bi nešto htjeli i imali za to sposo- bnosti, osuđeni su od predsjednika Ivčevića na nerad. Njemu se znanja ne može poreći, ali bez obzira na promjene vremena htio bi da na odboru ostane sve pri starom. On je negacija svakog modernijeg shva- čanja dužnosti upravnika, dostojan drug nekih na dalmatinskom namje- sništvu, kojima je svaki posao samo spis, što ga treba riješiti. Inicijativa treba dakle da dođe s dvora, a kad dođe, tad je Dr. Ivčević promatra najprvo kroz naočale odvjetnika, da ispita, da ne bi po vragu forma bila pogriješena. Tek tada se prelazi na sadržaj, pri čem opet djeluju obziri i predrasude. Kad presvijetla osuda pukne, pred- met dođe na pretresanje pred ple- num, koji dakako odobri, što Ivčević reče. Pobrinuo se on davno prije, da za svaki slučaj u odboru uzima svoja dva, što s njime čini četiri, ve- činu i u slučaju, kad drugi nijesu istog mišljenja. ' sok e; Tužbe na zemaljski odbor nijesu nove. Odmah poslije smrti Klaićeve i Vrankovićeve čule su se, i od toga vremena neprestano se ponavljaju. Kadgod se sabor sastao, da bira ze- maljski odbor, uvijek se govorilo, da tomu nesnosnom stanju treba već jednom učiniti. kraj.. Sve je ipak ostalo pri starom, a zašto? Odgovor nam daje odreka Dr. Smodlake na odborništvu. a Onda je ,Crvena. Hrvatska“ tu odreku osudila, osuđuje je i sada, ali treba ipak biti pravedan prama nm € € trigljama, cipolima i smudutima — i ta uz prčevu cijenu. E, da bi uskrsnuo Škaprlenda, onako u zavraćenim gaćama od durenta, opasan kro- kom i u župetu (koretiću) od debeloga po- stava — baš bi se:prekrstio i lijevom i de- snom, te bacio košić s glave pun ovrata, smuduta i zubataca . . .. — ,Zašto sam jadan radio, ter se hra- nio! Po dva dnara oka smuduta ... A sa- da? Puna šaka kruna, to ti je Karovana, * bolje nego Brzilj, Novrljan ili |Kalikut, što ćeš? Valja da se čovjek uzobijesti ma. ovo blaga božjega!.. “ I Škaprlenda je po duši znao imena ribi oboritoj, pa je napose bila strugaća, a nabaška grima, zanoselji i druga šprklja- rija ... ž A sada? tempora mutantur .. . sve je isto klasifikacija — modernizacija (rekao bi njemu. Svakomu je već jasno, dg odborništvo znači tešku žrtvu za svakoga, koji ne će od njega da učini sinecuru, a spravan je odreći ga se, ako vidi da od njega nem, zemlji nikakve koristi. Tu žrtvu trebg da učini onaj, na koga izbor pane, ali ići na odbor znajuć da je tg samo tebi šteta, a stvari nikakva korist, to je ipak teško. Baš za to dokle god se bude htjelo na zemaljskom odboru uzdrža vati ljude, koji s jednoga ili drugoga uzroka cijene da su vezani Ivčeviću, dotle se u Dalmaciji neće naći ljudi koji će ići na odbor uvjerenjem, di to od njih zahtijeva korist pokr: jina. Za njih će uvijek vrijedit: ili ja ili komudrago drugi, za stvar je sve isto, pa tad čemu se žrtvovat. U Dalmaciji nazad 48 godina — u Hrvatskoj sat Prošle sedmice umro je u Dubrovnika D. Marin Gavranić, župnik u miru. Bio j to čovjek skromun, vjeran narodu, iz kojeg je nikao, ali koji se u ničemu nije naposi isticao. Pa ipak povjest narodnog probuđe nja u Dalmaciji zabilježila je ime njegovo Lapenni i ondašnjim moćnicima htjelo se je nekoga, da na njemu iskali bijes čovjek komu se vlast iz ruka otimlje i našli st Gavranića, Đura Vrogalova, A. Bećira i Po tra Mikula Banca. Okrivili su ih za bum te su 12. studenoga 1861. bili stavljeni istražni zatvor, u kom su odsjeli 15 mjeseci Pretur u Cavtatu bio je neki Agazzi, d vni odvjetnik Albori, sudac [istražitelj T vagini. Pravo Dalmacije, da traži sjedinjenj s Hrvatskom, toliko puta priznato od v dara, htjela je burokracija prožeta talijan skim duhom da zaniječe. U Vragolovu drugovima, htjelo se pogoditi ,il partit anessionista“. Bili su okrivljeni, da su pri godom izbora bunili narod proti Nj. Ve Stavljalo im se riječi u usta, koje nijesu ni kad izrekli, a onomu, što bi rekli, podu ćalo smisao, koji su htjeli. Stvar je .bila do prla dotle, da je graničila smiješnosti. 'Tak su na jednom očevidu pukle državnom 0 vjetniku gaće, kad se stao natezati, da sj dnoga mjesta čuje, što se na drugom govoti Ivo), jer se i more promijenilo. Sard su škombri, tovari brancini, a mačke rioni .. Ako ne vjeruješ, pitaj Ivanču s Oboi koji je dao na Gorici svetomu Vlahu mii za dušu Škaprlendi i sve mi ovo pripovid dapače je grubo prozumć Iva, te je uv? ovu modernu klasifikacijom i cijenu, — ,Bj, gosparu, ovako će Ivanča, F do Škaprlendi pokoj duši! On je zno 24 tmuti i istegnuti, vazda puna vreća SN NAGA: otet ODOM trese kao da | bucom . A sada? Sve je ubila moderna klasti kacijon, kojoj korsi vjeruje rekne < ne ribari, u dušu moju — a Bog do prlendi Marinu lijepi raj! Amen“.