Strana 2.

ogriješili o skladnost, ali mi barem
mnogo lakše možemo progutati taj
grijeh, nego bismo: mogli odobriti
srdačnost dočeka. Ta demonstranti
odgovorili su samo na besprimjeran
izaziv nekolicine, koji su Luegera
dočekali cvijećem i sa , živio“.

Je li takav doček bio potreban?
Je li to bilo dostojno Dalmacije? —
Ljudima, kojima je vjera krinkom za
gospodstvo, ne čudimo se. Lueger
je moć u Austriji, njemu se klanjaju
ministri, pa kako bi se mogli osoviti
pred njim i pogledati mu u oči ljudi,
koji nemadu ni toliko smionstva, da
najnemoralnijem svećeniku reku: gri-
ješiš. Za njih je Lueger čovjek,
komu se treba klanjati, ali od na-
rodnih ljudi može se barem toliko
zahtijevati, da ovakovu idolopoklon-
stvu ne begenišu te kako su imali
snage, da osude demonstracije, osu-
de i one, koji su im dali povoda,
pa i one, koji su ovu prigodu upo-
trebili, da svoju moć iskažu, skrive-
nom željom da je utvrde i možda
iskale stare mržnje.

Do stotina demonstranata u Spljetu
je pozatvorano. Tako glase vijesti
iz Spljeta. A što su ti ljudi učinili?
— Zviždali Luegeru. To je njihov
teški grijeh! — U Trstu su mu ta-
kođer zviždali, a zatvorili su ih —
trojicu. Čemu ta razlika, u postupa-
nju policije? Zar Spljet nije u KEu-
ropi?

Jest, ali je u Dalmaciji, a za nje-
govu veliku. nesreću Dalmatincima
je u rukama: policija. Našu domaću
birokraciju trebalo bi poslati neko
doba u Europu, da se nauči, koji je
zadatak policije, jer doživljujemo u

E. Wyl: Odlomci iz ,Spaziergčnge in Pompej“

Pompejanske su kuće dakle poginule
24. 25. i 26, kolovoza 79. godine. Ugušile
su se u pepelu, kao mnogi od njihovih sta-
novnika. Ugušile su se na svim svojim skro-
vištima i prostorijama, sa svojom slatkom i
gorkom povijesti i uspomenama. Između
pompejanskih kuća bilo je novosagrađenih
i starih, dapače prastarih. Mnogo se je od
njih iskopalo. Više njih stoji u svojim pe-
pelnim lijekovima na starim istrošenim uli-
cama. I za njih će kucnuti čas uskrsnuća.

Uprav tamo iskopavaju krasnu kuću.
'To je ona, u kojoj su nazad nekoliko vre-
mena našli 300 računa na drvenim tabli-
cama. Možda je pripadala kakvom bankiru.
On ljubi veoma slikarstvo, svi su zidovi tim
puni. U ,Tabliniju“ je na zidu naslikana
krasna Ifigenija. Kraj nje kopaju. Čudnovato !

Budi ti se čuvstvo, kao pri iskopavanju
kakva lijesa, ja mokar osjećam pečal u gru-
dima. Jeli zato što su i kute u Pompejima,
žive zakopane ?

Soba, koju upravo sada ispražnjuju,
bila je puna slikarija, Već se prikazuje pre-

CRVENA HRVATSKA “

Dalmaciji sa strane poštovane poli-

\cije, stvari, koje;,u Europi nijesu

obične.., I: to :ne;, u. svakom, mjestu
i u svakoj: prigodi jednako: Tako
u Zadru bili su naši ljudi: napadani
ali policija nije našla potrebnim da
zatvara ljude po ulicama, u Spljetu
pak zatvara se stotina ljudi, jer su
zviždali. Luegeru. Bravo! Ciganin,
kad su mu'dali vlast u ruke;, naj-
prvo je objesio oca ..:.

Domaće. vijesti,

Javna pučka skupština proti jezičnog
pitanja — zabranjena. Pišu nam iz Janjina :
Riješenje jezičnog pitanja za Dalmaciju ogor-
čilo je sav hrvatski narod u Dalmaciji, a
naoseb na Pelješcu. Za nedjelju bila je
zakazana javna pučka škupština proti ona.
kovom riješenju, koje nije na čast hrvatskoj
Dalmaciji i po kojem bi mi potvrdili tali-
janski jezik u ovoj čistoj hrvatskoj zemlji.
Ogorčen narod htio je, da iznese ove rezo-
lucije :

I. Prosvjedujemo proti pokušanom  rije-
šenju jezičnog pitauja u zemlji po kojem
se nije izričito odstranio njemački jezik, te
se dala još veća prava talijanskom jeziku,
a ne uveo se isključivo hrvatski jezik po
svoj zemlji, osim dvojezičnog u Zadru.

II. Osuđujemo postupak dvaju hrvat-
skih delegata. koji su pristali na ovako sra-
motno po hrvatsku Dalmaciju riješenje je-
zičnog pitunja.

III. Pozivlju se sve dalmatinske općine
da u javnim skupštinama prosvjeduju proti
riješenju jezičnog pitanja.

IV. Najodlučnije napose prosvjedujemo
proti tome, što će se i na našem Pelješcu
— kotarskom sudu u Orebiću — postaviti
dvojezični natpisi, u čijem kotaru nema ni
jedne duše koja talijanski misli ili osjeća.

Odbor.

Član Jadrana gosp. Mato Petrašić, po-
ložio je sva tri rigorosa na bečkoj universi
s odličnim uspjehom, te je u ponedjeljak dne

 

krasan  muževan stas, slika mladenačke
svježine i kraljevske ljupkosti. Što radi
mladi Heros? Stavlja nogu na nesigurnu
dasku, aha, stupa na brod. Žalostan, oštavlja
mladić kraj, a zašto, još se ne zna. Sve to
više i više pada pržina i pijesak sa slike.
Sad je sve jasno. Na obali drijema pleme-
nita ženska. To je Tezej, koji ostavlja spa-
vajuću Arijadnu. . .

9... . .

, +. + . . Mali veliki, stari i mladi pre-
laze kraj mene Pompejanci. Ovaj se zau-
stavlja i čita natpise na zidu; promišlja, dali
bi za edile ili duumvire izabrao Kaja, Tita
ili Sempronija ; oprezan je građanin i želi,
da svoje izborno pravo izvede zrelim raz-
mišljanjem. Gdje se vučeš, stari Rafe? Če-
kaj, stari grješniče, kazat ću ti ženi, siro-
mašnoj Sofroniji. Ideš u zlu kuću. Izvana
izgleda doista kao kakva krčma, ali odštraga
je soba, u kojoj sam vidio posve jasnu sliku.

Prolazi mlada budala; po sandalima mu
možeš zaključiti, da& nema u džepu ni jednog
pkvadransa“. I on čita proglase. Tu stoji
napisano, da će dobiti na dar 65 šesteraca
onaj, koji nađe ukradenu žaru. Ta je bila
naime nestala iz jedne izloge. 65 sestaraca,

Broj 39.

10. maja bio promoviran na čast dokt,
sveukupne medicine,

Družba Sv. Ćirila i Metoda. Družliy
je ravaateljstvo primilo ovih dama pi

maturanata realke u'Spljetu, u kojem pig
“javljaju, da imadu za družbu već do
“uloženih 2300 K.'Tu svotu sabrali su vrjedi

naši mladi (prijatelji u četiri poslijednje ,
dine. Počeli su sakupljati u trećem razroi
u dalnjim razredima nastavili su svoj roj
ljubiči * rad, "koj je'evo okrunjen up

prekrasnim uspjehom. Javljajući družbi
ravnateljstvu, 'kako su novčić po novčić

kupljali iza: našu otuđenu Istru pripominj
kako će novac otpremiti u srpnju ove g
dine, biva svršetkom školske godine,
nadodaju, da može družba već i sada
polagati tom lijepom  svotom. Udivljenj
je vrijedna ta naša velevrijedna mlada
koja znade ovako vršiti svoje rodoljal
dužnosti. Družbino ravnatoljstvo nije mog
odoljeti, a da već sada nedade javnosti g
prekrasno djelo maturanata splitske
Družba se ponosi stakovim prijateljima
suradnicima, Omladina dalmatinska pok:
je u više zgoda svoju veliku ljubav s pr
naše Istre. Uz akademičku omladinu odl
kuje se osobito dalmatinska srednjoškolsk
mladež. Dubrovnik, Spljet, Kotor, Zadar
Arbanasi pružili su nam već do sada
tome upravo prekrasnih dokaza. Neka j
hvala svima, a najnovijim našim dobro
rima, maturantima spljetske realke, naše že
da ih u novom njihovom životu sreća prat
— Izišla je druga naklada družbino
narodnog biljega. Uza sve nastojanje i sili
agitaciju našeg velevrijednog Kluba ći
Metodskih Zidara u Zagrebu trebalo je ru
mjerno dosta dugo vremena, dok se je
pačala prva naklada. Kod Čeha, Slovenac
Nijemaca i Talijana ide to nekud brže. i
dobrota i rodoljublje našeg naroda jam&
nam, da ćemo doskora i tu moći bilježi
lijepih uspjeha. Hrvatski je narod pru
neizmjerno mnogo dokaza, da znade shu
ćati dužnosti, što mu ih nameće njegovo
doljublje. Hrvatski narod zna, da je

zemlja, koje on ne može tako lako da ost

na milost i nemilost tuđinu. Hrvatski n

to bi bila krasna dobit, ali tko će naći lupe
Tako promišlja mladić češljajuć se za uho
Prolazi drugi lopov, vadi iz džepa čava!
črčka po zidu. Čini se, da je zaljubljen.)
mu se na licu to opaža. Odlazi. Nuder
gledaj, što je napisano ? Kao da nema mn
sreće u ljubavi. Ta hoće, da , Veneri“ st
rebra i razbije stegna. Za njim de
zlovoljan starac. Klimajuć glavom čita f
tičke i ljubavne natpise, vadi nož iz dit
i stane savjesno črčkati. ,Čudim se,
se još uzdržiš, zidu, sa svim slikarijama?
su na tebi“. To sam pročitao, kada je
rac mumljajuć odmaglio.

Uputimo se i mi. Prolazimo pokraj
ličitih konoba Gospoda su krčmari, ve
u ono doba, utjeravali velik novac. Njil
su stolovi krasni, nakićeni raznobojnim
morom. Iz loga iza izloge, Ovdje prod
povrće, tamo ulje iz ogromnih amfora. Ć
možeš kupiti sapuna, mirisavih ulja iY?
tamo ženskih nakita, ovdje purpurnih 04
tamo boja i kistova.

usopljena i g

Crna ropkinja trči
me ne obali.

Sa svom snagom kuca na vrata.
stanuje kirurg; gospodarica dotične