Strana 2. ogriješili o skladnost, ali mi barem mnogo lakše možemo progutati taj grijeh, nego bismo: mogli odobriti srdačnost dočeka. Ta demonstranti odgovorili su samo na besprimjeran izaziv nekolicine, koji su Luegera dočekali cvijećem i sa , živio“. Je li takav doček bio potreban? Je li to bilo dostojno Dalmacije? — Ljudima, kojima je vjera krinkom za gospodstvo, ne čudimo se. Lueger je moć u Austriji, njemu se klanjaju ministri, pa kako bi se mogli osoviti pred njim i pogledati mu u oči ljudi, koji nemadu ni toliko smionstva, da najnemoralnijem svećeniku reku: gri- ješiš. Za njih je Lueger čovjek, komu se treba klanjati, ali od na- rodnih ljudi može se barem toliko zahtijevati, da ovakovu idolopoklon- stvu ne begenišu te kako su imali snage, da osude demonstracije, osu- de i one, koji su im dali povoda, pa i one, koji su ovu prigodu upo- trebili, da svoju moć iskažu, skrive- nom željom da je utvrde i možda iskale stare mržnje. Do stotina demonstranata u Spljetu je pozatvorano. Tako glase vijesti iz Spljeta. A što su ti ljudi učinili? — Zviždali Luegeru. To je njihov teški grijeh! — U Trstu su mu ta- kođer zviždali, a zatvorili su ih — trojicu. Čemu ta razlika, u postupa- nju policije? Zar Spljet nije u KEu- ropi? Jest, ali je u Dalmaciji, a za nje- govu veliku. nesreću Dalmatincima je u rukama: policija. Našu domaću birokraciju trebalo bi poslati neko doba u Europu, da se nauči, koji je zadatak policije, jer doživljujemo u E. Wyl: Odlomci iz ,Spaziergčnge in Pompej“ Pompejanske su kuće dakle poginule 24. 25. i 26, kolovoza 79. godine. Ugušile su se u pepelu, kao mnogi od njihovih sta- novnika. Ugušile su se na svim svojim skro- vištima i prostorijama, sa svojom slatkom i gorkom povijesti i uspomenama. Između pompejanskih kuća bilo je novosagrađenih i starih, dapače prastarih. Mnogo se je od njih iskopalo. Više njih stoji u svojim pe- pelnim lijekovima na starim istrošenim uli- cama. I za njih će kucnuti čas uskrsnuća. Uprav tamo iskopavaju krasnu kuću. 'To je ona, u kojoj su nazad nekoliko vre- mena našli 300 računa na drvenim tabli- cama. Možda je pripadala kakvom bankiru. On ljubi veoma slikarstvo, svi su zidovi tim puni. U ,Tabliniju“ je na zidu naslikana krasna Ifigenija. Kraj nje kopaju. Čudnovato ! Budi ti se čuvstvo, kao pri iskopavanju kakva lijesa, ja mokar osjećam pečal u gru- dima. Jeli zato što su i kute u Pompejima, žive zakopane ? Soba, koju upravo sada ispražnjuju, bila je puna slikarija, Već se prikazuje pre- CRVENA HRVATSKA “ Dalmaciji sa strane poštovane poli- \cije, stvari, koje;,u Europi nijesu obične.., I: to :ne;, u. svakom, mjestu i u svakoj: prigodi jednako: Tako u Zadru bili su naši ljudi: napadani ali policija nije našla potrebnim da zatvara ljude po ulicama, u Spljetu pak zatvara se stotina ljudi, jer su zviždali. Luegeru. Bravo! Ciganin, kad su mu'dali vlast u ruke;, naj- prvo je objesio oca ..:. Domaće. vijesti, Javna pučka skupština proti jezičnog pitanja — zabranjena. Pišu nam iz Janjina : Riješenje jezičnog pitanja za Dalmaciju ogor- čilo je sav hrvatski narod u Dalmaciji, a naoseb na Pelješcu. Za nedjelju bila je zakazana javna pučka škupština proti ona. kovom riješenju, koje nije na čast hrvatskoj Dalmaciji i po kojem bi mi potvrdili tali- janski jezik u ovoj čistoj hrvatskoj zemlji. Ogorčen narod htio je, da iznese ove rezo- lucije : I. Prosvjedujemo proti pokušanom rije- šenju jezičnog pitauja u zemlji po kojem se nije izričito odstranio njemački jezik, te se dala još veća prava talijanskom jeziku, a ne uveo se isključivo hrvatski jezik po svoj zemlji, osim dvojezičnog u Zadru. II. Osuđujemo postupak dvaju hrvat- skih delegata. koji su pristali na ovako sra- motno po hrvatsku Dalmaciju riješenje je- zičnog pitunja. III. Pozivlju se sve dalmatinske općine da u javnim skupštinama prosvjeduju proti riješenju jezičnog pitanja. IV. Najodlučnije napose prosvjedujemo proti tome, što će se i na našem Pelješcu — kotarskom sudu u Orebiću — postaviti dvojezični natpisi, u čijem kotaru nema ni jedne duše koja talijanski misli ili osjeća. Odbor. Član Jadrana gosp. Mato Petrašić, po- ložio je sva tri rigorosa na bečkoj universi s odličnim uspjehom, te je u ponedjeljak dne krasan muževan stas, slika mladenačke svježine i kraljevske ljupkosti. Što radi mladi Heros? Stavlja nogu na nesigurnu dasku, aha, stupa na brod. Žalostan, oštavlja mladić kraj, a zašto, još se ne zna. Sve to više i više pada pržina i pijesak sa slike. Sad je sve jasno. Na obali drijema pleme- nita ženska. To je Tezej, koji ostavlja spa- vajuću Arijadnu. . . 9... . . , +. + . . Mali veliki, stari i mladi pre- laze kraj mene Pompejanci. Ovaj se zau- stavlja i čita natpise na zidu; promišlja, dali bi za edile ili duumvire izabrao Kaja, Tita ili Sempronija ; oprezan je građanin i želi, da svoje izborno pravo izvede zrelim raz- mišljanjem. Gdje se vučeš, stari Rafe? Če- kaj, stari grješniče, kazat ću ti ženi, siro- mašnoj Sofroniji. Ideš u zlu kuću. Izvana izgleda doista kao kakva krčma, ali odštraga je soba, u kojoj sam vidio posve jasnu sliku. Prolazi mlada budala; po sandalima mu možeš zaključiti, da& nema u džepu ni jednog pkvadransa“. I on čita proglase. Tu stoji napisano, da će dobiti na dar 65 šesteraca onaj, koji nađe ukradenu žaru. Ta je bila naime nestala iz jedne izloge. 65 sestaraca, Broj 39. 10. maja bio promoviran na čast dokt, sveukupne medicine, Družba Sv. Ćirila i Metoda. Družliy je ravaateljstvo primilo ovih dama pi maturanata realke u'Spljetu, u kojem pig “javljaju, da imadu za družbu već do “uloženih 2300 K.'Tu svotu sabrali su vrjedi naši mladi (prijatelji u četiri poslijednje , dine. Počeli su sakupljati u trećem razroi u dalnjim razredima nastavili su svoj roj ljubiči * rad, "koj je'evo okrunjen up prekrasnim uspjehom. Javljajući družbi ravnateljstvu, 'kako su novčić po novčić kupljali iza: našu otuđenu Istru pripominj kako će novac otpremiti u srpnju ove g dine, biva svršetkom školske godine, nadodaju, da može družba već i sada polagati tom lijepom svotom. Udivljenj je vrijedna ta naša velevrijedna mlada koja znade ovako vršiti svoje rodoljal dužnosti. Družbino ravnatoljstvo nije mog odoljeti, a da već sada nedade javnosti g prekrasno djelo maturanata splitske Družba se ponosi stakovim prijateljima suradnicima, Omladina dalmatinska pok: je u više zgoda svoju veliku ljubav s pr naše Istre. Uz akademičku omladinu odl kuje se osobito dalmatinska srednjoškolsk mladež. Dubrovnik, Spljet, Kotor, Zadar Arbanasi pružili su nam već do sada tome upravo prekrasnih dokaza. Neka j hvala svima, a najnovijim našim dobro rima, maturantima spljetske realke, naše že da ih u novom njihovom životu sreća prat — Izišla je druga naklada družbino narodnog biljega. Uza sve nastojanje i sili agitaciju našeg velevrijednog Kluba ći Metodskih Zidara u Zagrebu trebalo je ru mjerno dosta dugo vremena, dok se je pačala prva naklada. Kod Čeha, Slovenac Nijemaca i Talijana ide to nekud brže. i dobrota i rodoljublje našeg naroda jam& nam, da ćemo doskora i tu moći bilježi lijepih uspjeha. Hrvatski je narod pru neizmjerno mnogo dokaza, da znade shu ćati dužnosti, što mu ih nameće njegovo doljublje. Hrvatski narod zna, da je zemlja, koje on ne može tako lako da ost na milost i nemilost tuđinu. Hrvatski n to bi bila krasna dobit, ali tko će naći lupe Tako promišlja mladić češljajuć se za uho Prolazi drugi lopov, vadi iz džepa čava! črčka po zidu. Čini se, da je zaljubljen.) mu se na licu to opaža. Odlazi. Nuder gledaj, što je napisano ? Kao da nema mn sreće u ljubavi. Ta hoće, da , Veneri“ st rebra i razbije stegna. Za njim de zlovoljan starac. Klimajuć glavom čita f tičke i ljubavne natpise, vadi nož iz dit i stane savjesno črčkati. ,Čudim se, se još uzdržiš, zidu, sa svim slikarijama? su na tebi“. To sam pročitao, kada je rac mumljajuć odmaglio. Uputimo se i mi. Prolazimo pokraj ličitih konoba Gospoda su krčmari, ve u ono doba, utjeravali velik novac. Njil su stolovi krasni, nakićeni raznobojnim morom. Iz loga iza izloge, Ovdje prod povrće, tamo ulje iz ogromnih amfora. Ć možeš kupiti sapuna, mirisavih ulja iY? tamo ženskih nakita, ovdje purpurnih 04 tamo boja i kistova. usopljena i g Crna ropkinja trči me ne obali. Sa svom snagom kuca na vrata. stanuje kirurg; gospodarica dotične