Strana 2. CRVENA HRVATSKA Broj 41, o LLLLLLLLLLLLLnee eee eee eee ae eee aaa U Budimpeštii stupiše u štrajk redar- stveni stražari i agenti jer im nije podijeljen skuparinski nadoplatak. # Tajnik zemaljskog radničkoga savezu u Parizu izjavio je, da su svi radnički savezi pripravni | pokrenuti veliki revolucijonarni pokret radnika. 'Tim žele da pomognu štrajku- jućim poštanskim činovnicima. — Međutim strajkači napinju sve sile, da se štrajk što više raširi, dok je ministarsko vijeće zaklju- čilo, da se imade odpustiti 600 poštarskih i brzojavnih činovnika. Komora je nastavila raspravu o interpelacijama glede štrajka, te je došlo do bučnih prizora između radikala i socijalista, našto je predsjednik bio prisi- ljen prekinuti sjednicu. U okolini Lille pre- rezane su sve brzojavne žice. Nezadovoljstvo. Oznaka je stanja u cijeloj mo- narhiji, nezadovoljstvo. Državni apa- rat još funkcijonira, ali kako. Vla- stodršcima jedva uspijeva da central- ni parlamenti rade, no to ide tako sporo i mučno, da se ni najznatnije zakonske osnove ne mogu riješiti na vrijeme. Ima nekoliko godina da pro- račun u Austriji nije bio u redu gla- sovan, te su se vlade morale pomoći sada $ 14. sada provisorijem a Beck prošle godine prešnim prijedlogom. Pa i za to je trebalo tako dugo parlamenat držati na okupu, da po- krajinski sabiri nijesu imali vremena da se sastanu. Tako kažu, a u stvari je to, da se trzavica počela čutjeti i po zemljama, te da se sabori ne sazivlju u bojazni, da njihove ras- prave i borbe ne bi utjecale na ,rad“ parlamenta. Beč hoće da drži posla- nike što dulje kod sebe, ne bi li im ministarska atmosfera slomila ot- pornost. To se kadikad i dogodi, ali na. rodi se ne dadu tako lako umijesiti, kao pojedinci, a nezadovoljstvo ne potiče od zastupnika, nego iz širo- kih slojeva narodnih, koji ne vide u narodnom pogledu nikakva boljitka, ili barem ne onoliko koliko bi bilo očekivati prama probuđeloj narodnoj svijesti. Ova je ojačala u zadnje do- ba mnogo više nego su zastupnići mogli dobiti od centralističkog Beča da zadovolje birače i to je možda glavni uzrok nezadovoljstvu. U Dal- maciji na pr. jezična naredba bila bi smatrana nazad ne više od deset godina dobiti, sada se proti njoj buni pokrajina. I tu se obistinila stara ri- ječ, da Austrija uvijek zakasni,:+ Ni Ugarska nije sretnija. Koali- cija ne samo što nije ispunila svoju zadaću, već je stvorila u-zemilji veće nezadovoljstvo. Nezadovoljni su Hr- vati, nezadovoljne su" narodnosti, a najnezadovoljniji su Madžari sami, koji vide da ih veliko ministarstvo nije ni dlaku maklo naprijed u nji- . hovim narodnim i državnim zahtje- vima, a da su se zavadili sa svim onim, koji su im nazad tri godine bili ponudili ruku. Ko je dakle u monarhiji zado- voljan? Da ne budu Poljaci i Lue- gerovci, koji su se složni našli u po- bijanju Masarykova prijedloga tobo- že kao stranke, koje državu uzdrže. Oni bi doista bili najradiji, kad bi sadanje stanje mogli uzdržati, jer im ono jamči u državi mjesto, koje ne zaslužuju, ali i one su nezadovoljne, a njihovu je nezadovoljstvu, uzrok, što vide da stvari ne idu po njih dobro i da povlašteni položaj ne mogu održati. Ovo nezadovoljstvo niko ne pre- kriva, ali ono je još negativno, a to je stoga, što svak vidi zlo, ali ili ne zna ili se boji kazati sredstvo da se zlo ukloni. Niko ne zna, što baš hoće. Beč ne će da popusti Madža- rima, Madžari ne će da čuju za hr- vatsku državu, Česi se iz svih sila opiru bečkom centralizmu, Poljaci ne će da popuste Rusinima, Talijanci buče, Slovenci se tuže, ali dalje od toga niko ne ide, kao da ostavljaju drugomu da se za njih brine. ; Zaludu in&te nade. Narod je sam kovač svoje budućnosti, on valja da radi, ako hoće da postigne. Negira- nje je dobro, ono svraća pažnju na zlo, ali drugi imadu pravo i znati, što hoćemo. Promislimo samo, što bismo mi Hrvati i Srbi odgovorili, da danas sutra po kojoj sreći pri- stupe k nama upitom: Što hoćete? Zar ćemo im odgovoriti: Počekajte neka se dogovorimo ? A mi barem, ne znamo, što bi im drugo mogli, kako sada stvari stoje, i odgovoriti? da Dubrovačku parorodska plovidka Zastupnici Dr. Tresić-Pavišić, J. Bian- kini i drugovi prikazaše u sjednici dne 20. ožujka 1909. zastupničke kuće u Beču na upravitelja ministarstva trgovine ovaj upit : Dubrovčaui su prvi započeli redovitu plovitbu po rijeci Bojani do Oboti, od kojeg mjesta se je espap vodio na lađama u Ska- dar. U tom pogibeljnom putovanju izgubili su prvi parobrod. Unatoč tomu nijesu malaksali već nastaviše taj posao bez ikakve vladine potpore, izlažući parobrode velikim pogibe- ljima, jer je plovitba na Bojani opasna. puta ostajahu parobrodi na Bojani po jedan, dva mjeseca dana, ne mogući iz nje isići, ili bi toliko morali čekati na ušću da uđu. Borili su se proti svim tim + poteškoćama, ponosni što su pokrčili novi put trgovini i obrtu; ufajući se, da će vlada priznati vaš- nost te nove pruge za domaće proizvode i doći im u susret. . Naravski, da bez vladine pripomoći nijesu mogli taj posao tako urediti, kao što bi najzgodnije i najkorisnije bilo. Istom kada je nastala talijanska utakmica, vlada im jg priskočila u pomoć sitnom potporom. Da js potpora bila bolja, Dubrovačka parobrodska plovidba“ bila bi odmah u začetku slomila talijansku ntakmicu. Ugovor između vlade i , Dubrovačke pa. robrodske plovidbe“ istekao je danom 31, decembra 1908. U prvoj polovici decembra 1908. vlada je ponudila ,,Dubrovačkoj plovidbi“, da na. $tavi svoja putovanja za Oboti, uz uvjete po starom ugovoru, ali je produljivala pogodbu samo za šest mjeseca. ,, Dubrovačka plovidba“ nije mogla da pristane na ovaj vrlo kratki rok produljenja obzirom na pasivnost radai na boikot, uslijed kojeg je dosta izgubila. Opstojala je pogibelj, da će bojkot trajati dobar dio tih šest mjeseca, te da će se ,,Du- brovačka plovidba“ izložiti novim gubitcima, ali je bila sklona produljiti ugovor za pet godina, uz umjereno povišenu subvenciju od 80.000 kruna. Ona je bila spravna, na želju vlade, poboljšati rad uz odnosno povećanje subvencije. C. k. vlada nije :na ovu ponudu ništa odgovorila, kao ni na brzojav, koji joj je »Dubrovačka plovidba“ upravila dne 31. de. cembra 1908., kojim je upozorivala, da ugo- vor prestaje, te da mora prekinuti prugu, ako se ne pristane na njezine opravdane zahtjeve. _ Pošto ne dobi odgovora, bila je prisi- ljena danom 1. januara 1909. obustaviti prugu, da se spasi od daljnih gubitaka i teškim srcem ostaviti slobodno polje stranoj utakmici na pruzi, koju su Dubrovčani svo- jim radom otvorili i uputili. 1 »Dubrovačka plovidba“ je još mnogo prije toga, na upit se strane vlade, stavila ponudu, da će uz godišnju pripomoć od samih 170.000 kruna produljiti plovitbu od Oboti do Skadra, pak po Skadarskom jezeru, i osim toga bolje urediti današnju plovidbu i ustanoviti novu prugu San Giovamni di Medua do Oboti. Ta je subvencija vrlo skromna, ako se pomisli. na pogibelji i za- prijeke plovidbe i na činjenicu, da bi se bili morali graditi novi za tu svrhu naročiti pa- robrodi. U proračunu za godinu 1909. se čita, da vlada kani dati društvu Lloyd 320.000 kruna godišnje subvencije po prilici ža onu ista službu, koju je ,Dubrovačka plovidba“ ponudila za samih 170.000 kruna. Iz toga se vidi, da je vlada kanila produljiti ugovor sa , Dubrovačkom plovidbom“ za šest mje- seci, to jest dok Lloyd spremi parobroda, pak joj potpora uskratiti. Ovaj postupak se ne može dovoljno požaliti, jer se time troši, malne dvostruko više državnog novca, da se ugađa jednom parobrodarskom društvu, a na štetu drugoga, i to onoga, koji je tu prugu stvorio i sretno uputio. Osim toga nanosi se ,, Dubrovačkoj piovidbi“ težka šteta, jer će njezini paro- brodi, naročito ga tu prugu građeni i drug: dje neuporabivi, ostati bez posla i izgabiti svaku vrijednost. Sbog svih tih razloga niže potpisani stavljamo na gospodina upravitelja ministar: stva trgovine slijedeće upite ; | I. Zašto se visoka c. k. vlada nije ns vrijeme postarala, da obnovi ugovor sa ,, Du- brovačkom parobrodskdin plovidbom*, ds se i dalje uzdrži pruga na Bojani do Oboti,