Strana 2.

CRVENA HRVATSKA

Broj 41,

o LLLLLLLLLLLLLnee eee eee eee ae eee aaa

U Budimpeštii stupiše u štrajk redar-
stveni stražari i agenti jer im nije podijeljen
skuparinski nadoplatak.

#

Tajnik zemaljskog radničkoga savezu u
Parizu izjavio je, da su svi radnički savezi
pripravni | pokrenuti veliki revolucijonarni
pokret radnika. 'Tim žele da pomognu štrajku-
jućim poštanskim činovnicima. — Međutim
strajkači napinju sve sile, da se štrajk što
više raširi, dok je ministarsko vijeće zaklju-
čilo, da se imade odpustiti 600 poštarskih i
brzojavnih činovnika. Komora je nastavila
raspravu o interpelacijama glede štrajka, te
je došlo do bučnih prizora između radikala
i socijalista, našto je predsjednik bio prisi-
ljen prekinuti sjednicu. U okolini Lille pre-
rezane su sve brzojavne žice.

Nezadovoljstvo.

Oznaka je stanja u cijeloj  mo-
narhiji, nezadovoljstvo. Državni apa-
rat još funkcijonira, ali kako. Vla-
stodršcima jedva uspijeva da central-
ni parlamenti rade, no to ide tako
sporo i mučno, da se ni najznatnije
zakonske osnove ne mogu riješiti na
vrijeme. Ima nekoliko godina da pro-
račun u Austriji nije bio u redu gla-
sovan, te su se vlade morale pomoći
sada $ 14. sada provisorijem a Beck
prošle godine prešnim prijedlogom.
Pa i za to je trebalo tako dugo
parlamenat držati na okupu, da po-

 

krajinski sabiri nijesu imali vremena

da se sastanu. Tako kažu, a u stvari
je to, da se trzavica počela čutjeti
i po zemljama, te da se sabori ne
sazivlju u bojazni, da njihove ras-
prave i borbe ne bi utjecale na ,rad“
parlamenta. Beč hoće da drži posla-
nike što dulje kod sebe, ne bi li im
ministarska atmosfera slomila ot-
pornost.

To se kadikad i dogodi, ali na.
rodi se ne dadu tako lako umijesiti,
kao pojedinci, a nezadovoljstvo ne
potiče od zastupnika, nego iz širo-
kih slojeva narodnih, koji ne vide u
narodnom pogledu nikakva boljitka,
ili barem ne onoliko koliko bi bilo
očekivati prama probuđeloj narodnoj
svijesti. Ova je ojačala u zadnje do-
ba mnogo više nego su zastupnići
mogli dobiti od centralističkog Beča
da zadovolje birače i to je možda
glavni uzrok nezadovoljstvu. U Dal-
maciji na pr. jezična naredba bila
bi smatrana nazad ne više od deset
godina dobiti, sada se proti njoj buni
pokrajina. I tu se obistinila stara ri-
ječ, da Austrija uvijek zakasni,:+

Ni Ugarska nije sretnija. Koali-
cija ne samo što nije ispunila svoju
zadaću, već je stvorila u-zemilji veće
nezadovoljstvo. Nezadovoljni su Hr-
vati, nezadovoljne su" narodnosti, a
najnezadovoljniji su Madžari sami,

koji vide da ih veliko ministarstvo
nije ni dlaku maklo naprijed u nji-

. hovim narodnim i državnim zahtje-

vima, a da su se zavadili sa svim
onim, koji su im nazad tri godine
bili ponudili ruku.

Ko je dakle u monarhiji zado-
voljan? Da ne budu Poljaci i Lue-
gerovci, koji su se složni našli u po-
bijanju Masarykova prijedloga tobo-
že kao stranke, koje državu uzdrže.
Oni bi doista bili najradiji, kad bi
sadanje stanje mogli uzdržati, jer im
ono jamči u državi mjesto, koje ne
zaslužuju, ali i one su nezadovoljne,
a njihovu je nezadovoljstvu, uzrok,
što vide da stvari ne idu po njih
dobro i da povlašteni položaj ne
mogu održati.

Ovo nezadovoljstvo niko ne pre-
kriva, ali ono je još negativno, a to
je stoga, što svak vidi zlo, ali ili ne
zna ili se boji kazati sredstvo da se
zlo ukloni. Niko ne zna, što baš
hoće. Beč ne će da popusti Madža-
rima, Madžari ne će da čuju za hr-
vatsku državu, Česi se iz svih sila
opiru bečkom  centralizmu, Poljaci
ne će da popuste Rusinima, Talijanci
buče, Slovenci se tuže, ali dalje od
toga niko ne ide, kao da ostavljaju

drugomu da se za njih brine.

; Zaludu in&te nade. Narod je sam
kovač svoje budućnosti, on valja da
radi, ako hoće da postigne. Negira-
nje je dobro, ono svraća pažnju na
zlo, ali drugi imadu pravo i znati,
što hoćemo. Promislimo samo, što
bismo mi Hrvati i Srbi odgovorili,
da danas sutra po kojoj sreći pri-
stupe k nama upitom: Što hoćete?
Zar ćemo im odgovoriti: Počekajte
neka se dogovorimo ?

A mi barem, ne znamo, što bi im
drugo mogli, kako sada stvari stoje,
i odgovoriti?

da Dubrovačku parorodska plovidka

Zastupnici Dr. Tresić-Pavišić, J. Bian-
kini i drugovi prikazaše u sjednici dne 20.
ožujka 1909. zastupničke kuće u Beču na
upravitelja ministarstva trgovine ovaj upit :

Dubrovčaui su prvi započeli redovitu
plovitbu po rijeci Bojani do Oboti, od kojeg
mjesta se je espap vodio na lađama u Ska-
dar. U tom pogibeljnom putovanju izgubili su
prvi parobrod. Unatoč tomu nijesu malaksali
već nastaviše taj posao bez ikakve vladine
potpore, izlažući parobrode velikim pogibe-
ljima, jer je plovitba na Bojani opasna.
puta ostajahu parobrodi na Bojani po jedan,
dva mjeseca dana, ne mogući iz nje isići,
ili bi toliko morali čekati na ušću da uđu.
Borili su se proti svim tim + poteškoćama,
ponosni što su pokrčili novi put trgovini i
obrtu; ufajući se, da će vlada priznati vaš-
nost te nove pruge za domaće proizvode i
doći im u susret.

.

 

Naravski, da bez vladine pripomoći
nijesu mogli taj posao tako urediti, kao što
bi najzgodnije i najkorisnije bilo. Istom kada
je nastala talijanska utakmica, vlada im jg
priskočila u pomoć sitnom potporom. Da js
potpora bila bolja, Dubrovačka parobrodska
plovidba“ bila bi odmah u začetku slomila
talijansku ntakmicu.

Ugovor između vlade i , Dubrovačke pa.
robrodske plovidbe“ istekao je danom 31,
decembra 1908.

U prvoj polovici decembra 1908. vlada
je ponudila ,,Dubrovačkoj plovidbi“, da na.
$tavi svoja putovanja za Oboti, uz uvjete
po starom ugovoru, ali je produljivala pogodbu
samo za šest mjeseca. ,, Dubrovačka plovidba“
nije mogla da pristane na ovaj vrlo kratki
rok produljenja obzirom na pasivnost radai
na boikot, uslijed kojeg je dosta izgubila.
Opstojala je pogibelj, da će bojkot trajati
dobar dio tih šest mjeseca, te da će se ,,Du-
brovačka plovidba“ izložiti novim gubitcima,
ali je bila sklona produljiti ugovor za pet
godina, uz umjereno povišenu subvenciju od
80.000 kruna. Ona je bila spravna, na želju
vlade, poboljšati rad uz odnosno povećanje
subvencije.

C. k. vlada nije :na ovu ponudu ništa
odgovorila, kao ni na brzojav, koji joj je
»Dubrovačka plovidba“ upravila dne 31. de.
cembra 1908., kojim je upozorivala, da ugo-
vor prestaje, te da mora prekinuti prugu,
ako se ne pristane na njezine opravdane
zahtjeve.

_ Pošto ne dobi odgovora, bila je prisi-
ljena danom 1. januara 1909. obustaviti
prugu, da se spasi od daljnih gubitaka i
teškim srcem ostaviti slobodno polje stranoj
utakmici na pruzi, koju su Dubrovčani svo-
jim radom otvorili i uputili. 1

»Dubrovačka plovidba“ je još mnogo
prije toga, na upit se strane vlade, stavila
ponudu, da će uz godišnju pripomoć od
samih 170.000 kruna produljiti plovitbu od
Oboti do Skadra, pak po Skadarskom jezeru,
i osim toga bolje urediti današnju plovidbu
i ustanoviti novu prugu San Giovamni di
Medua do Oboti. Ta je subvencija vrlo
skromna, ako se pomisli. na pogibelji i za-
prijeke plovidbe i na činjenicu, da bi se bili
morali graditi novi za tu svrhu naročiti pa-
robrodi.

U proračunu za godinu 1909. se čita,
da vlada kani dati društvu Lloyd 320.000
kruna godišnje subvencije po prilici ža onu
ista službu, koju je ,Dubrovačka plovidba“
ponudila za samih 170.000 kruna. Iz toga
se vidi, da je vlada kanila produljiti ugovor
sa , Dubrovačkom plovidbom“ za šest mje-
seci, to jest dok Lloyd spremi parobroda,
pak joj potpora uskratiti.

Ovaj postupak se ne može dovoljno
požaliti, jer se time troši, malne dvostruko
više državnog novca, da se ugađa jednom
parobrodarskom društvu, a na štetu drugoga,
i to onoga, koji je tu prugu stvorio i sretno
uputio. Osim toga nanosi se ,, Dubrovačkoj
piovidbi“ težka šteta, jer će njezini paro-
brodi, naročito ga tu prugu građeni i drug:
dje neuporabivi, ostati bez posla i izgabiti
svaku vrijednost.

Sbog svih tih razloga niže potpisani
stavljamo na gospodina upravitelja ministar:
stva trgovine slijedeće upite ; |

I. Zašto se visoka c. k. vlada nije ns
vrijeme postarala, da obnovi ugovor sa ,, Du-
brovačkom parobrodskdin  plovidbom*, ds
se i dalje uzdrži pruga na Bojani do Oboti,