t

Strana 2.

CRVENA HRVATSKA“

 

Misao sporazuma nikla je dakle
iz jako praktičnih uzroka, a i pro-

vedena je praktično; i baš za to,

što se nije letjelo odmah visoko i
prepisivalo sebi snagu, da rušimo
rad stoljeća, ona je u brzo okupila
oko sebe sve one, kojima nije do ri-
ječi već do rada. Hrvati i Srbi su
sada kao dva čovjeka, koji se sasta-
nu u sasvim određenu svrhu; što će
biti poslije, na to niko od njih ne
misli, već složno rade da postignu
ono, što su sebi stavili kao cilj. Po-
stignu li to, društvo se raspada t. j.
imalo bi se raspasti, jer nema više
cilja, ali ako su se u borbi i radu
iskušali te vidjeli, šta svak od njih
vrijedi, oni hrle da poslije prvog oba-
&ljenog posla, prihvate se drugoga,
koji će opet složnim silama svladati,
a razdvojeni ne bi mogli.

Tako Hrvati i Srbi u banovini
udružili su se da obrane Hrvatsku
od madžarskog i njemačkog nasilja,
što pojedince nijesu mogli. Nijesu
još to dovršili, a već im same prilike
turaju novi posao pod ruke, a oni
ojačani i združeni u borbi, poštiva-
juć se, spremni su da ga se oprez-
no ali i odlučno prihvate. To je pi-
tanje Bosne!

Misao je formalno potekla s hr-
vatske strane iz Dalmacije, ali ko
prati pisanje ,Srpske Riječi“, organa
stranke, koja je oko sebe okupila
ogromnu većinu onih, koji se u Bo-
sni-Hercegovini ponose srpskim ime-
nom, Srbi su je rado prihvatili, A
mi smo potpuno uvjereni, da će doći
lako do sporazuma, samo ako se bu-
de manje gledalo na riječi a više na
jezgru. A jezgra je ovo:

800.000 + 300.000 = 1,100.000,
to jest: Srbi i Hrvati nijedan sam
po sebi nema u Bosni i Hercegovini
većine, a udruženi je imadu i ne ra-
čunajuć na lijepi broj Muhamedanaca,
koji će sigurno uz njih, kad im po-
kažu, da se ne gone riječima, već
radom za dobro Bosne i Hercegovi-
ne i cijeloga naroda.

Nonperacija svih narodnih stranaka.

Sarajevska ,Srpska Rieč“ donaša ovaj
članak: Kod posljednjeg sastanka naših
uglednih ljudi i pouzdanika bila je predme-
tom raspravljanja i misao hrvatskih i srp-
skih stranaka iz Dalmacije o kooperaciji svih
srpskih i hrvatskih narodnih stranaka u
borbi protiv zajedničkog nam neprijatelja,
a za napredak srpskog i hrvatskog naroda.

Tom je prilikom sa zadovoljstvom istak-
nuto, da je misao o kooperaciji nuždna kon-
sekvencija ozbiljne političke uvidjavnosti
svih elemenata, jednog i drugog dijela na-
roda, kojima je na srcu narodni opstanak i
napredak,

No čim se počelo konkretiziranjem te
zamisli, pojavila su se s više strana predo-

 

mišljanja i napomene s obzirom na izvedivost
toga, ukazujući na žalostan fakat, da se
među našom braćom Hrvatima nalazi još
uvijek velik broj otvorenih frankovaca i
Štadlerovaca, a osim toga još i prikrivenih
bez otvorene firme,. ali takovih po svom
osjećanju i radu.

Zbog tog nepouzdanja nije se sastanak
mogao upuštati u stvaranje meritornog pro-
grama u tom pravcu, već je primajući taj
patriotski poticaj o kooperaciji na ugodno
znanje i simpatično ga pozdravivši zadržao
sebi slobodne ruke, da prema razvoju sko-
rih dogođaja, što su na vidiku u političkom
životu srpskog naroda u Hrvatskoj i Dalma-
ciji, kao i prema napretku odnosno nazatku
neslavenske i netuđinske frankove i Stadle-
rove klike među Hrvatima, zauzme čisto i
otvoreno stanovište“,

Komentirajući svoj članak, piše
Riječ“ u subotu :

Mi veoma dobro znamo, da za sve to
treba vremena, veoma mnogo vremena. Da
se taj veliki narodni idesl postigne proći će
mnogo decenija. Mi znamo, da nije lako po-
slije toliko godina rascjepanosti za jedan
čas sjediniti zavađeau braću. Ako se sad
samo to postigne, da obustavimo međusobnu
borbu, već će biti učinjen velik korak una-
prijed. Za narodni razvitak bit će već veoma
mnogo učinjeno, ako se samo naučimo biti
jedan prema drugom tolerantni. Ali ta to-
lerancija mora se izvađati u svima zemljama,
gdje žive Srbi i Hrvati. Od postupanja
prema Srbima u Hrvatskoj zavisit će i naš
postupak prema Hrvatima u ovim zemljama.
Svaki jauk naše braće u Hrvatskoj i Dal-
maciji odjeknut će žalostno u svakom srp-
skom srcu, ma gdje ono kucalo, svaka nji-
hova radost rasjat će i na našim licima, To
isto razumije se važi i za Hrvate. Kada se
svuda u svima zemljama, gdje žive Srbi i
Hrvati, provede potpuna ravnopravnost obaju
plemena, kada se u dušu narodnu usadi
osjećaj međusobne trpeljivosti, iznići će vre-
menom iz toga sjemena i osjećaj međusobne
ljubavi uzajamnosti. A za početak i to je
dosta“.

Pismo iz Zagreba.

Zagreb, 2. lipnja 1909.

(Ugarska kriza i Hrvatska). Kriza, koja
se sada odigrava u Ugarskoj od dubljeg je
značenja i utjecaja i po Hrvatsku, nego što
bi se to na prvi mah mislilo, Sadanja kriza
u Ugarskoj nije od obične naravi. Kruto se
varaju oni, koji misle, da se tu radi o ugar-
skoj samostalnoj banci. Ne, tu se radi o ure-
đenju austro-ugarskih odnošaja za dugo vre-
mena, za čitav jedan ljudski vijek, Drugim

» Srpska

 

riječima Madžari hoće da još za života kralja

Franje Josipa urede i izvedu na čistac sve
svoje preporne tražbine sa Austrijom, izvede
prisilno obećanje od Austrije, kakova mora
da izgleda nova austro-ugarska nagodba ;
hoće u jednu riječ, da novi kralj, sadanji
prijestolonasljednik, nadvojvoda Franjo Fer-
dinand, čim nastupi na prijestolje nađe je-
dan fait accompoli, na koje on ustavnim pu-
tem nebi mogao ništa promjenuti. Madžari
hoće da se osiguraju. U tom leži i sva te-
žina sadanjeg političkćg položaja u Ugar-
skoj, a istodobno tu vidimo bjelodano, kako
se tu radi u prvom redu i o našoj koži, a
sve bez nas, dapače protiv nas. Dužnost je
s toga naših zastupnika s jedne i druge

Broj 45.

strane Velebita, da sa svim mogućim sredgi
ma zapriječe takovo riješenje ugarske kriz
kojom bi bila već sada utačena nova nagodis
između Austrije i Ugarske za novih 10 ji
20 godina preko godine 1917., tako da
pri sklapanju nagodbe ne bi gmogli, što i,
promjenimo, pošto bi principi, dapače i p
detalji, već sada bili uređeni. Osobita ge;
daća nameče našim zastupnicima u carevi
skom vijeću u Beču, Oni moraju preuzaji
energične mjere i kod pojedinih stranaka k,
i kod samih članova kabineta te pritiskom
pa i prijetnjom obstrukcije prisiliti austrj
sku vladu, da ne pristane na nikakve ug
vore sa ugarskom vladom, koji bi išlig
utanačenjem principa za novu austro-ugarsk
nagodbu, a da bi ti utanačeni principi im
neku obvezatnu moć za buduće vlade,
pače i za sam parlamenat. To se podnipošty
ne bi smjelo dogoditi, a kakovo je sada
spoloženje u austrijskoj sastupničkoj kuć
ne bi bilo teško izvesti ono, što je u 4
par redaka nabačeno.

Dosta je upozoriti na ,,Slavensku Jel
notu“, na socijaliste pa i na samu njemačk
nacijonalnu svezu, koja je prva ustala 1
obranu ustavnog principa te izradila mem
randum na vladu, u kojem traži od vla&
da se na ništa ne obveže, već budući da ti
sve spada na parlamenat i vlada bez pred
hodnog dogovora sa parlamentom ne smijet
tom pogledu nikoji korak poduzeti.
samo paziti i to budno paziti, da se ned
godi, kako se je dogodilo sa madžarsko
agrarnom bankom u Sarajevu. Protesti i
solucije dođoše post festum.

_ Neka nas ne zavara borba tzmd
Justhovaca i Wekerle-Andrassyeve grupt
Wekerle i Andrassy hoće da održe st
dualizam, kakov je Deak stvorio, a u
uređenju, da. u Ugarskoj imaju prvu
oni, koji su i dosada imeli — madž
geotrija — propali i ne propali magasti
Justhova grupa ide korak dalje, ona ost
pri dualizmu, ali u Ugarskoj hoće da urt
upravu po svoj način, huće da sebi osigu
vlast za čitav jedan vijek. Ona bi napu
sve svoje pragmatičke zahtjeve, koji nisu
skladu sa nagodbom od 1867., popustili
u vojničkim pitanjima, a i u bankovski
pitanju, za koje su sada podigli toliko p
šine. Bili bi vijerni skutonoše dinastije i
levlastnog položaja monarhije, ali traže
bodne ruke u unutarnjoj upravi. Idu zati
da oni budu isključivi gospodari gituacijt
da kroz to vrijeme stvore državno jedir
— madžarski imperium u okviru Austri
Kad već stvore taj madžarski imperium
san svih pravih Madžara, računaju neod
šnjaci nova će generacija laku mabić i
rušiti taj okvir.

To mora da imamo pri pameti pri
racima, koje ćemo eventualno poduzeti
ovoj krizi. Ova sedmica će biti sudbon
Wekele putuje u petak u. Beč, a za njim
slijediti Andrassy i Kossuth, U kraljevoj
se kancelariji odigrati politički dvoboj
među Andrassya i Kossutha, Ko će f
diti? Na to će nam skori dani dati od
vor. Ma koji god od ove dvojice dobije
vjerenje kraljevo i kojigod dođe na upr#"
posala u Ugarskoj, a na žalost i u &
skoj, dužnost je Hrvatske, a to je sudbo!

i politički momenat u našoj povjesti —

osujeti te planove te radikalnim ge

pomete račune stsnovitoj gospodi. Ako
učinimo spasili smo Hrvatsku,

.

—

k