t Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Misao sporazuma nikla je dakle iz jako praktičnih uzroka, a i pro- vedena je praktično; i baš za to, što se nije letjelo odmah visoko i prepisivalo sebi snagu, da rušimo rad stoljeća, ona je u brzo okupila oko sebe sve one, kojima nije do ri- ječi već do rada. Hrvati i Srbi su sada kao dva čovjeka, koji se sasta- nu u sasvim određenu svrhu; što će biti poslije, na to niko od njih ne misli, već složno rade da postignu ono, što su sebi stavili kao cilj. Po- stignu li to, društvo se raspada t. j. imalo bi se raspasti, jer nema više cilja, ali ako su se u borbi i radu iskušali te vidjeli, šta svak od njih vrijedi, oni hrle da poslije prvog oba- &ljenog posla, prihvate se drugoga, koji će opet složnim silama svladati, a razdvojeni ne bi mogli. Tako Hrvati i Srbi u banovini udružili su se da obrane Hrvatsku od madžarskog i njemačkog nasilja, što pojedince nijesu mogli. Nijesu još to dovršili, a već im same prilike turaju novi posao pod ruke, a oni ojačani i združeni u borbi, poštiva- juć se, spremni su da ga se oprez- no ali i odlučno prihvate. To je pi- tanje Bosne! Misao je formalno potekla s hr- vatske strane iz Dalmacije, ali ko prati pisanje ,Srpske Riječi“, organa stranke, koja je oko sebe okupila ogromnu većinu onih, koji se u Bo- sni-Hercegovini ponose srpskim ime- nom, Srbi su je rado prihvatili, A mi smo potpuno uvjereni, da će doći lako do sporazuma, samo ako se bu- de manje gledalo na riječi a više na jezgru. A jezgra je ovo: 800.000 + 300.000 = 1,100.000, to jest: Srbi i Hrvati nijedan sam po sebi nema u Bosni i Hercegovini većine, a udruženi je imadu i ne ra- čunajuć na lijepi broj Muhamedanaca, koji će sigurno uz njih, kad im po- kažu, da se ne gone riječima, već radom za dobro Bosne i Hercegovi- ne i cijeloga naroda. Nonperacija svih narodnih stranaka. Sarajevska ,Srpska Rieč“ donaša ovaj članak: Kod posljednjeg sastanka naših uglednih ljudi i pouzdanika bila je predme- tom raspravljanja i misao hrvatskih i srp- skih stranaka iz Dalmacije o kooperaciji svih srpskih i hrvatskih narodnih stranaka u borbi protiv zajedničkog nam neprijatelja, a za napredak srpskog i hrvatskog naroda. Tom je prilikom sa zadovoljstvom istak- nuto, da je misao o kooperaciji nuždna kon- sekvencija ozbiljne političke uvidjavnosti svih elemenata, jednog i drugog dijela na- roda, kojima je na srcu narodni opstanak i napredak, No čim se počelo konkretiziranjem te zamisli, pojavila su se s više strana predo- mišljanja i napomene s obzirom na izvedivost toga, ukazujući na žalostan fakat, da se među našom braćom Hrvatima nalazi još uvijek velik broj otvorenih frankovaca i Štadlerovaca, a osim toga još i prikrivenih bez otvorene firme,. ali takovih po svom osjećanju i radu. Zbog tog nepouzdanja nije se sastanak mogao upuštati u stvaranje meritornog pro- grama u tom pravcu, već je primajući taj patriotski poticaj o kooperaciji na ugodno znanje i simpatično ga pozdravivši zadržao sebi slobodne ruke, da prema razvoju sko- rih dogođaja, što su na vidiku u političkom životu srpskog naroda u Hrvatskoj i Dalma- ciji, kao i prema napretku odnosno nazatku neslavenske i netuđinske frankove i Stadle- rove klike među Hrvatima, zauzme čisto i otvoreno stanovište“, Komentirajući svoj članak, piše Riječ“ u subotu : Mi veoma dobro znamo, da za sve to treba vremena, veoma mnogo vremena. Da se taj veliki narodni idesl postigne proći će mnogo decenija. Mi znamo, da nije lako po- slije toliko godina rascjepanosti za jedan čas sjediniti zavađeau braću. Ako se sad samo to postigne, da obustavimo međusobnu borbu, već će biti učinjen velik korak una- prijed. Za narodni razvitak bit će već veoma mnogo učinjeno, ako se samo naučimo biti jedan prema drugom tolerantni. Ali ta to- lerancija mora se izvađati u svima zemljama, gdje žive Srbi i Hrvati. Od postupanja prema Srbima u Hrvatskoj zavisit će i naš postupak prema Hrvatima u ovim zemljama. Svaki jauk naše braće u Hrvatskoj i Dal- maciji odjeknut će žalostno u svakom srp- skom srcu, ma gdje ono kucalo, svaka nji- hova radost rasjat će i na našim licima, To isto razumije se važi i za Hrvate. Kada se svuda u svima zemljama, gdje žive Srbi i Hrvati, provede potpuna ravnopravnost obaju plemena, kada se u dušu narodnu usadi osjećaj međusobne trpeljivosti, iznići će vre- menom iz toga sjemena i osjećaj međusobne ljubavi uzajamnosti. A za početak i to je dosta“. Pismo iz Zagreba. Zagreb, 2. lipnja 1909. (Ugarska kriza i Hrvatska). Kriza, koja se sada odigrava u Ugarskoj od dubljeg je značenja i utjecaja i po Hrvatsku, nego što bi se to na prvi mah mislilo, Sadanja kriza u Ugarskoj nije od obične naravi. Kruto se varaju oni, koji misle, da se tu radi o ugar- skoj samostalnoj banci. Ne, tu se radi o ure- đenju austro-ugarskih odnošaja za dugo vre- mena, za čitav jedan ljudski vijek, Drugim » Srpska riječima Madžari hoće da još za života kralja Franje Josipa urede i izvedu na čistac sve svoje preporne tražbine sa Austrijom, izvede prisilno obećanje od Austrije, kakova mora da izgleda nova austro-ugarska nagodba ; hoće u jednu riječ, da novi kralj, sadanji prijestolonasljednik, nadvojvoda Franjo Fer- dinand, čim nastupi na prijestolje nađe je- dan fait accompoli, na koje on ustavnim pu- tem nebi mogao ništa promjenuti. Madžari hoće da se osiguraju. U tom leži i sva te- žina sadanjeg političkćg položaja u Ugar- skoj, a istodobno tu vidimo bjelodano, kako se tu radi u prvom redu i o našoj koži, a sve bez nas, dapače protiv nas. Dužnost je s toga naših zastupnika s jedne i druge Broj 45. strane Velebita, da sa svim mogućim sredgi ma zapriječe takovo riješenje ugarske kriz kojom bi bila već sada utačena nova nagodis između Austrije i Ugarske za novih 10 ji 20 godina preko godine 1917., tako da pri sklapanju nagodbe ne bi gmogli, što i, promjenimo, pošto bi principi, dapače i p detalji, već sada bili uređeni. Osobita ge; daća nameče našim zastupnicima u carevi skom vijeću u Beču, Oni moraju preuzaji energične mjere i kod pojedinih stranaka k, i kod samih članova kabineta te pritiskom pa i prijetnjom obstrukcije prisiliti austrj sku vladu, da ne pristane na nikakve ug vore sa ugarskom vladom, koji bi išlig utanačenjem principa za novu austro-ugarsk nagodbu, a da bi ti utanačeni principi im neku obvezatnu moć za buduće vlade, pače i za sam parlamenat. To se podnipošty ne bi smjelo dogoditi, a kakovo je sada spoloženje u austrijskoj sastupničkoj kuć ne bi bilo teško izvesti ono, što je u 4 par redaka nabačeno. Dosta je upozoriti na ,,Slavensku Jel notu“, na socijaliste pa i na samu njemačk nacijonalnu svezu, koja je prva ustala 1 obranu ustavnog principa te izradila mem randum na vladu, u kojem traži od vla& da se na ništa ne obveže, već budući da ti sve spada na parlamenat i vlada bez pred hodnog dogovora sa parlamentom ne smijet tom pogledu nikoji korak poduzeti. samo paziti i to budno paziti, da se ned godi, kako se je dogodilo sa madžarsko agrarnom bankom u Sarajevu. Protesti i solucije dođoše post festum. _ Neka nas ne zavara borba tzmd Justhovaca i Wekerle-Andrassyeve grupt Wekerle i Andrassy hoće da održe st dualizam, kakov je Deak stvorio, a u uređenju, da. u Ugarskoj imaju prvu oni, koji su i dosada imeli — madž geotrija — propali i ne propali magasti Justhova grupa ide korak dalje, ona ost pri dualizmu, ali u Ugarskoj hoće da urt upravu po svoj način, huće da sebi osigu vlast za čitav jedan vijek. Ona bi napu sve svoje pragmatičke zahtjeve, koji nisu skladu sa nagodbom od 1867., popustili u vojničkim pitanjima, a i u bankovski pitanju, za koje su sada podigli toliko p šine. Bili bi vijerni skutonoše dinastije i levlastnog položaja monarhije, ali traže bodne ruke u unutarnjoj upravi. Idu zati da oni budu isključivi gospodari gituacijt da kroz to vrijeme stvore državno jedir — madžarski imperium u okviru Austri Kad već stvore taj madžarski imperium san svih pravih Madžara, računaju neod šnjaci nova će generacija laku mabić i rušiti taj okvir. To mora da imamo pri pameti pri racima, koje ćemo eventualno poduzeti ovoj krizi. Ova sedmica će biti sudbon Wekele putuje u petak u. Beč, a za njim slijediti Andrassy i Kossuth, U kraljevoj se kancelariji odigrati politički dvoboj među Andrassya i Kossutha, Ko će f diti? Na to će nam skori dani dati od vor. Ma koji god od ove dvojice dobije vjerenje kraljevo i kojigod dođe na upr#" posala u Ugarskoj, a na žalost i u & skoj, dužnost je Hrvatske, a to je sudbo! i politički momenat u našoj povjesti — osujeti te planove te radikalnim ge pomete račune stsnovitoj gospodi. Ako učinimo spasili smo Hrvatsku, . — k