Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 51. MEET SEE TT E NN EE tttijunhttmnmtnnsbnsmmsssntnuČsiišeN e narnog statuta, koji je polazna tačka sada- šnjem procesu protiv tobožnjih velikih iz- dajnika u Zagrebu; njekoliko pisama njekih članova Zemaljskog Odbora, ne kancelarij-- skih činovnika, koji i sada sjede na tim sto- licama; pismo Ljubimirovog oca sinu, u kome mu piše, da je njegova porodica mno- go uradila za vladu, pa da se obratio u Beč njekim dalmatinskim poslanicima za pomoć, a da će mu oni izraditi mjesto ili kod Ze- mljišno-Vjeresijskog Zavoda ili kod Zemalj- skog Odbora itd. itd. Svi ti spisi lijepo su pakovani i odmah su poslati u Zadar 20. maja 1909. god. Prije sudbene premetačine u Spljetu 20 maja 1909. uklonjeni su iz stana Ljubomi- rovog i nalaze se na sigurnom mjestu. 1) brzojav, o kome sam gore govorio; 2) dva pisma, koja sam već prepisao ; 3) kalendar od 3. augusta 1904, na ko- me je isti Ljubomir plavom i crvenom olov- kom, a svojom rukom ćirilicom zapisao: »Mo6a sa B(apona) Kyu(epy) K 400%. Dodaci u zagradama moji su; 4) kalendar od 13, septembra 1904, na kome je istom rukom, plavom olovkom, za- pisano: ,Bapot y KyuepH oTHIIJIO NACMO“ ; 3) jedna dopisnica iz Novog Sada, na kojoj nije zapisan datum, a na poštarskom pečatu (Ujvidek) ne može se pročitati ; 6) jedna dopisnica iz Zemuna, od 9. maja 1906., u kojoj Ljubomiru njeko piše, da će mu se javiti, kad ,Gy1eM oTHIAo y Beorpax“ ; 7) jedna bilješka istoga Ljubomira V., pisana olovkom na malom komadiću papira ; na njoj su imena njekih ljudi iz Dubrovni- ka, Bihaća, Bileka, Sl. Broda, Čapljine, Der- vente itd. Dalje ne idem, Neću ni da pravim ni- kakvih komenata svemu ovome. Pitaću sa- mo ovo: 1) Da li je cijelom Zemaljskom Odboru u Zadru, u kome sjedi i jedan Srbin, sve to poznato! 2) Ako je Odboru sve to poznato, u koliko odobrava taj nezasluženi protektorat J. Montet: U svemiru, Podiže se vika iz hiljade grla. Balon se tek dizaše u zrak. Sličan sokolu, kojeg od jednom lovac oslobodi, letio je zrakom kao da ga nebeske strijele nose. Jedva se moglo opaziti, kako iz lađice balona vire dvije gla- ve. Gledali su kako se svaki predmet Štoje ono što se još ispod njih bijeli ? Zar je to Napulj? Da — Napulj, kojega su malo prije ostavili. Gle onamo je Vezuv, koji spava nemirnim i vatrenim snom a onamo, u da- ljini vidi se Apenin. S druge strane neiz- mjerno more, koje titra u sjaju žarkog tali- janskog sunca. Od jednom, u onoj dubokoj svemirskoj tišini, odjeknu glas žene, bistar k&o kristal- ni zvuk. — Oliviero — reče, pruži mi tvoju ruku. — Evo — odgovori mladić, — Hvala — nadoda ona uspravivši se i zatvorivši oči. Mladić podigne glavu i neopaženo po- gleda mladu ženu, koja sjedijaše blijeda na lakom sjedalu. — Što vam je upita je vas zabrinut? — Prepala sam se — odgovori mu ona, buduć mi se sve vrtjelo, ali već je svršilo ljudi, koji su se zavjerili protiv srpskog na- roda, a tim nanose ogromne štete i Hrva- tima? 3) Gdje je sada njemački original re- volucijonarnog statuta, koji je zaplijenjen i odnesen 20. maja 1909? 4) Zašto su taj revolucijonarni statut i ostali spisi odneseni i zaplijenjeni, kad ne- maju nikakve sveze sa falsifikovanjem ku- pona ? Zemaljski Odbor nije se dakle po mišljenju zast. Mitrovića podnio ona- ko, kako je trebalo. Teško je kazati, što je u stvari, prije nego se čuje i drugo zvono. Još su teže druge optužbe. Po zast. Mitroviću sud je u Spljetu za- plijenio jedan spis, koji bi imao do- kazati, da je već glasoviti revolucijo- narni statut Nastićev originalno bio napisan njemački. Po mjestu gdje se je taj original našao, daje se sumnjati da je onaj statut, koji igra u zagre- bačkom procesu toliku ulogu, na- prosto podmetnut. Sud dalmatinski ima dakle u svojim rukama ispravu, koja bi cijelomu zagrebačkom pro- cesu dala drugi izgled. Da mu je kojim slučajem u kojoj drugoj kaz- nenoj parnici došao do ruka doku- menat, koji dokazuje nevinost optu- ženika, pa bio taj i u Kini, on bio tomu obavijestio sud, koji ima da sudi. Je li to. učinio i u ovom slu- čaju. Hoće li učiniti, ako već nije? Iz naroda. Iz Korčule, Eto napokon — post tot discrimina rerum — dijeli se od mas, naš dobri jedanaest-godišnji c. k. kotarski po- glavar Giuseppe Marincovich, Pri odlasku, dužnost nas veže da se osvrnemo na njegov dosta dugi boravak u — nadoda — i prođe svojom bijelom kao mramor rakom preko lica. — Zar ste se već pokajali, da ste po- duzeli ovaj izlet ? — Ne, ne, ali prvi pokušaj uvijek uz- drraa živce. Priviknut ću se, nemojte se bojati ničesa. On ostane kao kip na nogama i po- mnjivo se zagleda u nju. Oh! kako je bila krasna, u bijelom odi- jelu, koje tako lijepo pristajaše njenom vit- kom stasu. Njene oči bijahu dva svijetla bi- sera, koji otsjevaju raskošnim sjajem u no- ćnoj tmini. Mlada gospođa gledala je također svog druga, čija gusta brada resijaše muško i odvažno njegovo lice. A kad ga ugleda za- mišljena i zabrinuta upita ga svojim zvon- kim glasom : — Zašto ste tako tužni — Olivieru ? On ne odgovori odmah, nego se prigne izvan lađice i reče: Uspinjemo se velikom brzinom. I uhvativši jedan konop, potegne ga dolje. U isti čas pričini se njoj kao da je balon stao i da se spušta — Zar silazimo — reče. Ne — odgovori Olivier — odmah ćemo se dalje uspinjati. — Kada? našem gradu, kano o osobi koja je, u svoje stvu c. k. poglavara, tolikim lijepim uspomenama. Ako iko, 4 6 će za sjegurno najviše za njime žalit po. znata korčulanska balda gioventu, koju je on toliko puta znao nešto zaštitit. Toliki će kazat da je bio dobričina! U istinu kad bi ga čovjek vidio onako , zako kočena“ sa njegovim cigarom u ustima, , posmjehom na usnama, gotovo bi zaželi da se u njega ispovjedi. A on je tako vješt, znao ,ispovijedat“. Ta jeli u gradu bih ikoja i najmanja ,novitat“, a da on prvia nju nije znao ? On vam se pak nije mješao u politika. Ta bio je prijatelj sa svakim, sa talijanašen kao i sa huvatom, dapače više sa hrvatom, a najtješniji sa hrvatskim gradskim zagte. pnikom. Što više, od nazad 3 ili 4 godi u napetim odnošajima sa Dr. Smerchinich, Dakle vidite da ipak on nije bio, kako zlobni jezici govore, zagrižljivi talijanac od stare škole. On je samo bio čovjek od ,po. litike“. Znao samo kad [i kad, kao mudn lija, a da se nitko ne sjeti ,udarit po pr- stima“ hrvate. A u tomu je bio majstor. Koliko je samo puta, omalovažio vlast općinsku te uzimao u šprdnju njezin ugled, Tomu su najboljim dokazom razne odredbe općine, koje su uvijek bile od Poglavarstva uništene, razne osude, koje su većinom bile ukinute, a u najboljem slučaju snižene, kao za porugu, na najniži stepen, a sve to ns ravno na korist naših talijanaša, pa bili oni i najgora fukara korčulanska, Toliko puta smo čuli od te iste fukare kad bi počinili kakav nered, kako se indi ferentno hvali svojim činom te na prijetnje odvraća sa već poznatim riječima: ,neka općina sudi koliko hoće, isto će Poglavar stvo ukinut“, Samo to bi bilo dosta da # shvati, koliki oslon su nalazili naši talijan- čići kod: poglavara Marincovih. A on je uvijek znao, tako vješto, po put Pilata prati ruke, te da odbaci od sebe svaku sumnju, znao bi i privatno osudit razne izgrede, dapače poticao općinu da — Kada bude zgodan čas, ne treba, nego otvoriti otvor, koji sadržaje plin, Vi- dite li ovaj konop? On upravlja našim pt tom. — A da bi se prekinuo? — Ne će, tvrd je, a kad bi se to d+ godilo, bili bi smo izgubljeni. - — Kako? — Balon sadržaje toliko plina, da # možemo uzdići do krajeva, gdje nema zraks, i tad ćemo se obojica udaviti. — Ali mi se čini, da je konop dvo struk, zar ne? — Vama se to čini, ali upravo je samo jedan konop, Pogledajte onaj obruč, konop prolazi krozanj a oba kraja držim ja u radi spojena; za presjeć dosta je udriti jedan put nožem. Dapače gledajte . .. . Tako sad j prekinut, nemam nego potegnut jedan krtj i konop će se skliznut kroz obruč i mi smo onda na putu sa kojega se nikad više po vratiti ne ćemo. Kako reče tako i učini. Konop izvaš | smota ga i baci u svemir, Mlada gospođs sva prestrašena skoči i ukočenim pogledo8 zapita ! — Oliviero, što ste to učinili, vi ste 4 istinu poluđali ? b ić je mirno pogleda i reče; — Ne, nijesam lud. — A onda što hoćete?