Strana 2.

CRVENA IHIRVATSKA“

Broj 52.

 

Dubrovnik, 28. juna 1909.

Predstavnici narodnih stranaka u
Dalmaciji sastaju se danas u Spljetu,

da se porazgovore o narodnim prili- *

kama. Kad i ne bi bilo nade, da će
se oni sporazumjeti, već dogovor po
sebi treba najradosnije pozdraviti.
Aneksija Bosne i sve ono, što je
nju preteklo i slijedilo, otuđilo nas
je da tako rečemo jedan drugomu.
&vi smo prožeti najplemenitijom mi-
sli, da narodu koristimo, ali u zad-
nje doba došlo je toliko novih činje-
nica, koje su nas žalibože zatekle
nepripravne, da svak prije nego će
stvoriti sebi o čemu sud, čeka što će
drugi, da na njegovim razlozima oku-
ša svoje. Toj općoj nesigurnosti mo-
že jedino učiniti kraj dogovor, bez
obzira hoće li taj dovesti do spora-
zuma ili ne.

Već s toga — rekosmo — radu-
jemo se spljetskom sastanku. Znamo
već, po novinskim glasovima, da se svi
u Dalmaciji u svemu ne slažemo, ali
smo potpuno uvjereni, da će narodna
svijest i ozbiljnost časa ipak razlike
toliko pokriti, da će Dalmacija moći
stupiti pred ostali narod kao jedna
cjelina pozivom na skupni sastanak
predstavnika narodnih iz svih kraje-
va monarhije, gdje nastava narod
hrvatskog i srpskog imena, gdje će
ako ništa drugo brat bratu moći is-
kreno izjadati svoje zle kobi. -

Komu je od nas u monarhiji
dobro? Zar svi nijesmo izručeni na
milost i nemilost narodima, koji u
njoj ćute se i jesu faktični gospoda-
ri? Zar prava, koja oni nama davaju,
i te tako zvane autonomije vrijede,
kad i ona prava, koja potječu iz
međusobnog ugovora dvaju ravno-
pravnih naroda, smatraju milosti,
koju nam mogu svaki čas uskratiti?

Svak ima dakle da se na nešto
žali, pa kad zajedničke uevolje i ne
bi dovele do zajedničkog rada u ta-
č&no određenom pravcu, morale bi
barem dovesti do toga, da postupa-
mo složno u odbijanju zla. A kad
do drugoga i ne bi došlo uslijed ini-
cijative dalmatinskih stranaka, već
taj uspjeh bio bi zamjeran i preteča
bolje budućnosti. To bi naime bio
prvi put da su se zastupnici iz svih
krajeva hrvatskih i srpskih zemalja,
na jugu monarhije našli na okupu
zajedno, da nešto odluče, što je svim
korisno, a ona misao, koja ih je sku-
pila, mora prije ili poslije pronijet
obilna ploda.

o x e < 3

O sastanka primili smo ovu vijest:

Na sjednici odbora za kooperaciju
svih narodnih stranaka držanoj dne
28. lipnja o. g. u Spljetu, odbor se

konstituirao izabrav predsjednikom
Dr. Pera Čingriju, & Dr. Mata Drin-
kovića tajnikom.

Istodobno su se prihvatili shodni

zaključci za dalji, rad.

Pismo iz Amerike.

Američki Hrvati za svoju domovinu.
Nakon što je izišao proglas hrvatsko-srpske
koalicije na naš narod! ni američki Hrvati
nijesu ostali prekrštenih ruka. Svi bolji ele-
menti i domoljubne američke novine su se
postavile na stanovište oporbenih stranaka
odnosno hrvatsko-srpske koalicije te se po-
čeli zamišljati, kakovo bi i oni stvorili djelo,
da se sudjeluje u borbi. Početak ovoj na-
rodnoj stvari učiniše svijesni i požrtvovni
čikažki Hrvati.

Tamo je velika i najjača hrvatska kolo-
nija u Americi, napučena sa našom narod-
fiom inteligencijom. Ova je kolonija najprva
pokrenula akciju i hotjela učiniti nešta stvar-
noga u pokretu američkih Hrvata za svoju
domovinu. Odbor sastojeći se od raznih stra-
načkih ljudi i oprečnih misli pak i socijalista,
stvoriše fond pod imenom ,,Narodna Obrana“
koja bi imala biti mu zaštitu općenite narodne
koristi. Njezina je zadaća: podupiranje ma-
terijalnim sredstvima svoje domovine.

Na stanovište hrvatsko-srpske “ koalicije
su se postavile sve bolje američke novine,
koje stoje na narodnoj strani, osim dvije
svačigove plaćenice, nemoralne novine. U tu
svrhu bila je sazvata na 16. svibnja u Či-
kagu velika narodna skupština, sa prosvjed-
nim ophodom kroz američke ulice. Pjevalo
je društvo Zora“ i »Sloboda“, a svirale
glazbe ,,Sokol“ i, Jelačić“ ter ,,Sloga“. U
velikoj povorki nosili su natpise hrvatski i en-
glezki: ,Mi prosvjedujemo protiv neustav-
nosti i tiraniji u Hrvatskoj!“, dolje ban
Rauch“, ,naš prezir šaljemo političkom pu-
stolovu Jozai Franku“ i t. d.

Po izvještu naših listova za tu se je
stvar na samoj skupštini. sakupilo preko
200 dolara (okruglih 1000 K). Akcija ,;Na-
rodne Obrane“* se širi po svim mjestima
Sjedinjenih Država, gdje našega naroda se
nalazi, možda će i ona pomoći i doprinijeti
kamenčić na korist domovine.

Jedinu iznimku prave proti ovoj narod-
noj stvari Zoatti i Brozović, poznati u po-
vjesti američkih Hrvata kao dva velika, zlo-
činca. Prvi je svojom famoznom bankom od-
nio našem neupućenom iseljeniku preko
750 tisuća dolara, s i još opetoji i još kani
varati. Drugi je bivša desna ruka i saradnik
kod Zotti-a. Brozović nakon što je malo
vrijeme otišao u Hrvatsku, povratio se i
počeo na novo švindlariti. Pokrenao je svoj
list! svoje drvo, gdje odmah hucka proti
Srbima opisujući život najhrvatskijega bana
Raucha da je to jedini hrvatski ban i t. d.

I s toga vidimo ,,Narodne novine“, gdje
do nebesa uzdižu i hvale Stjepka Brozovića
i njegov list od početka pa do svrhe i
onog najgoreg švindlevskog opasnika uzdižu
u nebesa.

Zgodno fotografira g. I. T. Lupis tu
zločinačku pojavu među američkim Hrva-
tima. On: ne “Qamo: ds je po sebi švindier i

 

narodni zločinac, koji s& prodava za novac
pa bilo i vragu, već je na švindlerski život
naučio i druge, koji s njim u dodir dolaze.
I tako donekle nesretna Rauch-Frankova
politika, kojoj nij$ do sada bilo traga među

Hrvatima u Americi, regbi da će zavesti
neki dio našege lakovjernog naroda i ovamo,

Kako se je ono naš narod iz rana po.
čeo seliti u ono doba kada je bila plemen.
ska borba između Srba i Hrvata, a narod.
malo prati domovinski preokret, tako ih t
listovi za čas preokrenu, da se vrate od.
staze kojom bi inače mogli poći i pomoći.
sebi i svojoj domovini.

Istina, da oni posve malo materijala,
podupiru te listove, ali im ga dijele i tg.
raju badava, a ko će sve to platiti to &
znati najhrvatskiji ljudi u Zagrebu.

Oakland Cal, 9. lipnja 1909. đ
Stijepo I. Vidiš,

 

iz naroda.

Ošlje, dne 20. VI. 1909. U cijenjenoj
.Crvenoj Hrvatskoj“, bilo je javljeno da &
nas župnik Dobud obdariti novim iznene-
đenjima prigodom  Tjelovske procesije, |
zbilja se dogodilo; i više nego smo očeki-
vati. Stvari su takve vrsti, da će poštova
noj publici prikazati u potpunom svijetlu
abnormalne prilike našeg tužnog mjesta i
duševni nivo popa Dobuda. :

Usprkos svim njegovim izazivanjima ; ci-
jela je Župaostala u potpunom miru, ali ipak
složna u očuvanju svojih starodrevnih obi-
čaja. Prisustvovavši svetoj misi na Tijelovo,
ustegoše se od procesije 136 osoba, kad su
vidjeli, da župnik provađa svoj prkos, i da
društvo djevojčica ide u poecenji ispred
svetotajstva. |

Župnik Dobud, u svojoj samovolji izle-
tio je tako daleko da je stanovite osobe pi-
smeno pozvao, i platio 4 krune, da prisu.
stvuju procesiji i nose svijeće, koju stvar
možemo svjedočanstvom dokazati. |

Narod je mirovao, jer je podnio tužbu
prisvijetlome biskupu, očekivajuć od njega
svakt dan, da će on «svojom vlašću stati m
put daljnim neredima, ali žalibože taj je vi-
gsoki gospodin, te odveć s visoka gleda ma
prosti puk uopće, a na nas Ošljane napose,
dapače se tako titra s njegovim tužbama,
da je našu molbu predao u ruke župniku
Dobudu, te on sada njome izazivlje župljane.
A naš prečasni Dekan Buntjelić, kad su ga
o prilikama obavijestili izjavio je: ,Ja sam
vašega župnika molio da stvar izravna, &
on mi je odgovorio, da bi to mogao ali &
ne će vama za despet“.

Da ne bi tko od cijenjenog općinstva
zlo razumio našu stvar, mora se javiti, da
društvo djevojaka nije sastavljeno kao ostali
društva to jest djevojčice od 8 do 15 gr
dina, već od 18 do 45, Žapljani nemaju hi-
kakve protivnosti proti spomenutom društvu.
već su hotjeli da lijepim načinom s župni
kom urede njegovo mjesto: u procesiji, sli
je prkos popa Dobuda, stvar tako zaoštrid,
da j je društvo postalo izvorom velikih smut-
nja i nemira u župi, te buduć da izazivanit
naroda sveudilj traje, ne će biti čudo, ako#%