Strana 2. CRVENA IHIRVATSKA“ Broj 52. Dubrovnik, 28. juna 1909. Predstavnici narodnih stranaka u Dalmaciji sastaju se danas u Spljetu, da se porazgovore o narodnim prili- * kama. Kad i ne bi bilo nade, da će se oni sporazumjeti, već dogovor po sebi treba najradosnije pozdraviti. Aneksija Bosne i sve ono, što je nju preteklo i slijedilo, otuđilo nas je da tako rečemo jedan drugomu. &vi smo prožeti najplemenitijom mi- sli, da narodu koristimo, ali u zad- nje doba došlo je toliko novih činje- nica, koje su nas žalibože zatekle nepripravne, da svak prije nego će stvoriti sebi o čemu sud, čeka što će drugi, da na njegovim razlozima oku- ša svoje. Toj općoj nesigurnosti mo- že jedino učiniti kraj dogovor, bez obzira hoće li taj dovesti do spora- zuma ili ne. Već s toga — rekosmo — radu- jemo se spljetskom sastanku. Znamo već, po novinskim glasovima, da se svi u Dalmaciji u svemu ne slažemo, ali smo potpuno uvjereni, da će narodna svijest i ozbiljnost časa ipak razlike toliko pokriti, da će Dalmacija moći stupiti pred ostali narod kao jedna cjelina pozivom na skupni sastanak predstavnika narodnih iz svih kraje- va monarhije, gdje nastava narod hrvatskog i srpskog imena, gdje će ako ništa drugo brat bratu moći is- kreno izjadati svoje zle kobi. - Komu je od nas u monarhiji dobro? Zar svi nijesmo izručeni na milost i nemilost narodima, koji u njoj ćute se i jesu faktični gospoda- ri? Zar prava, koja oni nama davaju, i te tako zvane autonomije vrijede, kad i ona prava, koja potječu iz međusobnog ugovora dvaju ravno- pravnih naroda, smatraju milosti, koju nam mogu svaki čas uskratiti? Svak ima dakle da se na nešto žali, pa kad zajedničke uevolje i ne bi dovele do zajedničkog rada u ta- č&no određenom pravcu, morale bi barem dovesti do toga, da postupa- mo složno u odbijanju zla. A kad do drugoga i ne bi došlo uslijed ini- cijative dalmatinskih stranaka, već taj uspjeh bio bi zamjeran i preteča bolje budućnosti. To bi naime bio prvi put da su se zastupnici iz svih krajeva hrvatskih i srpskih zemalja, na jugu monarhije našli na okupu zajedno, da nešto odluče, što je svim korisno, a ona misao, koja ih je sku- pila, mora prije ili poslije pronijet obilna ploda. o x e < 3 O sastanka primili smo ovu vijest: Na sjednici odbora za kooperaciju svih narodnih stranaka držanoj dne 28. lipnja o. g. u Spljetu, odbor se konstituirao izabrav predsjednikom Dr. Pera Čingriju, & Dr. Mata Drin- kovića tajnikom. Istodobno su se prihvatili shodni zaključci za dalji, rad. Pismo iz Amerike. Američki Hrvati za svoju domovinu. Nakon što je izišao proglas hrvatsko-srpske koalicije na naš narod! ni američki Hrvati nijesu ostali prekrštenih ruka. Svi bolji ele- menti i domoljubne američke novine su se postavile na stanovište oporbenih stranaka odnosno hrvatsko-srpske koalicije te se po- čeli zamišljati, kakovo bi i oni stvorili djelo, da se sudjeluje u borbi. Početak ovoj na- rodnoj stvari učiniše svijesni i požrtvovni čikažki Hrvati. Tamo je velika i najjača hrvatska kolo- nija u Americi, napučena sa našom narod- fiom inteligencijom. Ova je kolonija najprva pokrenula akciju i hotjela učiniti nešta stvar- noga u pokretu američkih Hrvata za svoju domovinu. Odbor sastojeći se od raznih stra- načkih ljudi i oprečnih misli pak i socijalista, stvoriše fond pod imenom ,,Narodna Obrana“ koja bi imala biti mu zaštitu općenite narodne koristi. Njezina je zadaća: podupiranje ma- terijalnim sredstvima svoje domovine. Na stanovište hrvatsko-srpske “ koalicije su se postavile sve bolje američke novine, koje stoje na narodnoj strani, osim dvije svačigove plaćenice, nemoralne novine. U tu svrhu bila je sazvata na 16. svibnja u Či- kagu velika narodna skupština, sa prosvjed- nim ophodom kroz američke ulice. Pjevalo je društvo Zora“ i »Sloboda“, a svirale glazbe ,,Sokol“ i, Jelačić“ ter ,,Sloga“. U velikoj povorki nosili su natpise hrvatski i en- glezki: ,Mi prosvjedujemo protiv neustav- nosti i tiraniji u Hrvatskoj!“, dolje ban Rauch“, ,naš prezir šaljemo političkom pu- stolovu Jozai Franku“ i t. d. Po izvještu naših listova za tu se je stvar na samoj skupštini. sakupilo preko 200 dolara (okruglih 1000 K). Akcija ,;Na- rodne Obrane“* se širi po svim mjestima Sjedinjenih Država, gdje našega naroda se nalazi, možda će i ona pomoći i doprinijeti kamenčić na korist domovine. Jedinu iznimku prave proti ovoj narod- noj stvari Zoatti i Brozović, poznati u po- vjesti američkih Hrvata kao dva velika, zlo- činca. Prvi je svojom famoznom bankom od- nio našem neupućenom iseljeniku preko 750 tisuća dolara, s i još opetoji i još kani varati. Drugi je bivša desna ruka i saradnik kod Zotti-a. Brozović nakon što je malo vrijeme otišao u Hrvatsku, povratio se i počeo na novo švindlariti. Pokrenao je svoj list! svoje drvo, gdje odmah hucka proti Srbima opisujući život najhrvatskijega bana Raucha da je to jedini hrvatski ban i t. d. I s toga vidimo ,,Narodne novine“, gdje do nebesa uzdižu i hvale Stjepka Brozovića i njegov list od početka pa do svrhe i onog najgoreg švindlevskog opasnika uzdižu u nebesa. Zgodno fotografira g. I. T. Lupis tu zločinačku pojavu među američkim Hrva- tima. On: ne “Qamo: ds je po sebi švindier i narodni zločinac, koji s& prodava za novac pa bilo i vragu, već je na švindlerski život naučio i druge, koji s njim u dodir dolaze. I tako donekle nesretna Rauch-Frankova politika, kojoj nij$ do sada bilo traga među Hrvatima u Americi, regbi da će zavesti neki dio našege lakovjernog naroda i ovamo, Kako se je ono naš narod iz rana po. čeo seliti u ono doba kada je bila plemen. ska borba između Srba i Hrvata, a narod. malo prati domovinski preokret, tako ih t listovi za čas preokrenu, da se vrate od. staze kojom bi inače mogli poći i pomoći. sebi i svojoj domovini. Istina, da oni posve malo materijala, podupiru te listove, ali im ga dijele i tg. raju badava, a ko će sve to platiti to & znati najhrvatskiji ljudi u Zagrebu. Oakland Cal, 9. lipnja 1909. đ Stijepo I. Vidiš, iz naroda. Ošlje, dne 20. VI. 1909. U cijenjenoj .Crvenoj Hrvatskoj“, bilo je javljeno da & nas župnik Dobud obdariti novim iznene- đenjima prigodom Tjelovske procesije, | zbilja se dogodilo; i više nego smo očeki- vati. Stvari su takve vrsti, da će poštova noj publici prikazati u potpunom svijetlu abnormalne prilike našeg tužnog mjesta i duševni nivo popa Dobuda. : Usprkos svim njegovim izazivanjima ; ci- jela je Župaostala u potpunom miru, ali ipak složna u očuvanju svojih starodrevnih obi- čaja. Prisustvovavši svetoj misi na Tijelovo, ustegoše se od procesije 136 osoba, kad su vidjeli, da župnik provađa svoj prkos, i da društvo djevojčica ide u poecenji ispred svetotajstva. | Župnik Dobud, u svojoj samovolji izle- tio je tako daleko da je stanovite osobe pi- smeno pozvao, i platio 4 krune, da prisu. stvuju procesiji i nose svijeće, koju stvar možemo svjedočanstvom dokazati. | Narod je mirovao, jer je podnio tužbu prisvijetlome biskupu, očekivajuć od njega svakt dan, da će on «svojom vlašću stati m put daljnim neredima, ali žalibože taj je vi- gsoki gospodin, te odveć s visoka gleda ma prosti puk uopće, a na nas Ošljane napose, dapače se tako titra s njegovim tužbama, da je našu molbu predao u ruke župniku Dobudu, te on sada njome izazivlje župljane. A naš prečasni Dekan Buntjelić, kad su ga o prilikama obavijestili izjavio je: ,Ja sam vašega župnika molio da stvar izravna, & on mi je odgovorio, da bi to mogao ali & ne će vama za despet“. Da ne bi tko od cijenjenog općinstva zlo razumio našu stvar, mora se javiti, da društvo djevojaka nije sastavljeno kao ostali društva to jest djevojčice od 8 do 15 gr dina, već od 18 do 45, Žapljani nemaju hi- kakve protivnosti proti spomenutom društvu. već su hotjeli da lijepim načinom s župni kom urede njegovo mjesto: u procesiji, sli je prkos popa Dobuda, stvar tako zaoštrid, da j je društvo postalo izvorom velikih smut- nja i nemira u župi, te buduć da izazivanit naroda sveudilj traje, ne će biti čudo, ako#%