»CRVENA HRVATSKA“

Broj 58. >

Strana 2. : e DE
Trn rm mmmmmmnmmmmmmmmsmmmmpmntntNNsemmmmcsmnsmsnacimmmsnsmme—numnhmikanssmncssunununtnišsnsttamm a

istupaju iz Sveze, izrazuju želju, da_

će se kao osobita grupa pridružiti
Jednoti, dakle opet surađivati sa
Svezom. Oni su svojim istupom ci-
ljali samo na to, da sebi obzirom na
dalmatinske potrebe osiguraju slo-
bodne ruke. Ali ako to vrijedi za
njih, tad bi imalo vrijedit i za ostale
dalmatinske zastupnike, po gotovo
pak za one dalmatinske zastupnike,
koji istoj stranci pripadaju kako Lvče-
vić i Biankini. Tu potrebu ovi nijesu
očutjeli, oni su i nadalje ostali u
»Jugoslavenskom Klubu“ i glasovali
mirne savjesti proti proračunu onako,
kako im je klubski zapt naređivao,
:premda su im jamačno interesi Dal-
macije barem isto toliko na srcu,
koliko Ivčeviću et comp. Samo su
ova četvorica htjela imati slobodne
ruke, zašto ?

Da ne bude za to, što ih ne imadu
slobodne ! i

Pogrješke se najbolje razaberu
po posljedicama, a te ovoga puta
nijesu izostale. Odmah naime poslije
rasprave o proračunu došla je ras-
prava o ovlazbenom zakonu. I poli-
tički obziri i ekonomski interesi zah-
tijevali su od dalmatinskih zastup-
nika da porade, neka parlamenat
taj zakon prihvati, ali baš taj čas
nalazi ove podijeljene, jedne u Svezi
druge izvan Sveze, nemoćne i zava-
đene. Cijela akcija (svršava ovim ni-
malo pametnim pismom Ivčevića u
»Neue Freie Pressi“, koje se sa
strane Šušteršića mora smatrati na-
padajem sa boka, a koje izlazi baš
u času, kad se i Rusini i Poljačka
demokratska stranka hoće da pri-
druže Jednoti i opstrukciji.

Ivčević i drugovi nijesu dakle
koristili stvari, pokazali su se vladi
kao nemoćni saveznici, a Jednoti
kao nepouzdani prijatelji.

Domaće vijesti.

Imunitetna afera Dr. Novosela. Kako je
već našim čitateljima poznato hrvatski su
delegati zbog povrjede zastupničkog imu-
niteta zahtijevali sjeonicu zajedničkog sabora.
Ta se sjednica obdržavala u prošli pone-
djenik pod presjedanjem Justha. Koliko je
bilo zanimanja za tu sjednicu najbolji je do-
kaz, što su novinarske lože bile prepune
novinarskim izvjestiteljima.

Iza običnih formalnosti presjednik sa-
sabora objavi da su 23 zastupnika zahtje-
vali sjednicu zbog  povrjede imuniteta
dra. Mata Novosela.

Pri čitanju spisa padalo je sa svih
strana vanredno žestokih povika na adresu
Raucha kao; ,To je nečuveno“, ,U Hrvat-
skoj vlada bespravlje“, ,To je tamo straho-
vlada“, ,,Bezobrazluk“ i. t, d. Tada ustane
zastupnik Supilo, koji predloži da se naloži
imunitetnom odboru, da ovaj kroz 24 sata
isnese pred kuću svoje izvješće.

 

Iza kako su Supilov prijedlog zagovarali
Dr. Polit i Lorković presjednik sabora stavlja
na. glasovanje najprije prešnost predloga,
koji je na sramotu pjane družbe na Mar-
kovu Trgu primljen jednoglasno. Zatim se
imalo glasovati, dali će imunitetni odbor
obaviti svoje izvješće o toj aferi kroz 1 ili
8 dana. Pri tomu se dogodila zbrka tako
da se iz početka nije pokazala najprije većina
za Supilov prijedlog, nego najednom bane
Wekerlov sin, koji stane zastupnike odvra-
ćat te je nakon prebrojenih glasova kosta-
tovano da je Supilov prijedlog dobio 104
glasa, a Hedervarija 122. Na to presjednik
izjavljuje da će se došasta sjednica sazvati
prama potrebi.

Imunitetni se je odbor odmah sastao
te je jednoglasno konstatovano da predleži
teška povrjeđa imuniteta.

Ova afera dra. Novosela pobudila je
veliku senzaciju kod svih političkih krugova
u Madžarskoj te sve madžarke novine upravo
se natječu, koja će dostojnije žigosati taj
sramotni postupak Raucho-frankovačke druž-
be. I već se pronose novinstvom glasine o
Rauchovu skorom padu, što je u velike za-
brinulo staroga Josuu, koji u svom ,, Pranju“
pišti ko guja u procjepu.

O novom izbornom redu za Dalmaciju.
»Hrvatska Kruna“ saznaje od kompetentne
osobe, da izborna osnova, koju je izradio
zemaljski odbor ne sadržava uvađanje V te
izborne sveopće kurije, kako je vlada zahti-
jevala da se ovo kurija uvede kod onih ze-
malja, u kojima se je proizvela promjena
izbornog reda. Nova osnova za sab. izbore
povećava doista broj mandata, kako se je u
više navrata izrazila želja sa strane pučan-
stva i nar, zagtupnika, ali jer se njezina
baza približuje sveopćem pravu glasa, to
vlada nije ni iz daleka sklona, da se osnova
predloži saboru na raspravu u njezinoj sa-
dašnjoj formi. Da se ispuni vladina želja i
da se u novu osnovu uvede peta izborna,
odnosno za Dalmaciju četvrta izb. kurija, tre-
bati će promijeniti osnovu u mnogim tačkama.
Bude li se vlada odlučiti za to, da se u
Dalmaciji u opće promjeni sadašnji izborni
red, to će se po svoj prilici kako se
vrati iz Karlovih Vari predsjednik zemalj-
skog odbora Dr. V. Ivčević obdržavati u
Beču konference, u kojima bi se imalo ras.
pravljati vrhu onih tačaka, te se imaju pro-
mijeniti u osnovi.

Dr. Mizich demisionirao. Nema tomu
mnogo vremena od kada je madžarski , A.
Nap“ donio senzaciju o Dr. Mixichu, šefu
bogoštovnog odsjeka rauchove vlade. Ta se
je senzacija munjevitom brzinom raširila po
Hrvatskoj te su se sve novine uspisale tako
da je jadni Mixich bio kroz par sedmica
predmetom smijeha i rugla. Na stvari je to
da je poštovani Mixich prigodom jednog
službenog posjeta kandidatice za učiteljicu Hor-
vath bezazleno joj stavio ruke na prsa paonako
intimnije dragajuć je šadnuo ,no - no“.
Odatle je ime aferi ,No - No“. Glasine ko-
laju, da je ta tako djelovala na bečke kru-
gove, da su odmah gahtijevali njegovu de-
misiju Bilo što mu drago svakako je na
stvari, da je Dr. Mizich predao demisiju i
da je demisija primljena.

Poštanska štedionira u Dalmaciji. U
Dalmaciji je u poštanske štedionice položeno
prošastog mjeseca juna; u štedionički odio:
K 276.940:82, a povraćeno K 250.807-46.

U promet chekima položeno je K 2,306.159-75
a isplaćeno K 773.845-28.

. Iz osječkog hrvatskog kazališta. Čitamo
iz novina, da je mjesto dosadašnjeg gosp.
Žarka Savića imenovan g. Srđan Tucić ug.
vim ravnateljem hrvatskoga kazališta \\,
Osjeku. Gosp. 'Tucić je već primio svoju
službu, te će proputovati kroz Sisak, Zagreb,
Beč i Prag da angažira nove sile za operetu,

100.000 kruna za družbu sv. Kirila i
Metoda za Istru. Da bi naša družba mogla
preko svojih redovitih godišnjih dohodaka
računati još i na posebni, izvanredni na.
rodni dar od 100.000 kruna, u malo bi se
godina istrgao iz ruku tuđinca Talijanca i
posljednji pedalj naše istarske zemlje. Sve
bi to učinila škola; ta poznato je, da je
škola najbolje sredstvo za buđenje narodne
svijesti. Znadu to Talijani, za to su se oni
već od prvog našeg osvita onamo protivili
svakoj hrvatskoj školi u Istri, Trebalo je
dvadeset i pet godina borbe, dok smo za.
dobili gimnaziju u Pazinu ; a ni jedna pučka
hrvatska škola u Istri nije se otvorila bez
raznih utoka i protuutoka kojima se je nau.
mice otezalo njezino otvorenje.

Ali škola je također izvrsno sredstvo i
za odnarođivanje. I to znadu dobro Talijani.
Spomenimo samo Lovran, gdje je za 15 go.
dina talijanske poduke otuđena našemu na-
rodnomu duhu i pokretu čitava jedna ge.
neracija. Tako je to bivalo i po drugim mje-
stima, a događa se*na žalost i danas. Teško
našemu narodu u Istri, da nije naša družba
na vrijeme donijela ustuka protiv tog otvora,

Kamo sreće, da joj je bilo moguće da
već u prvim godinam svoga: rada doteće
svuda. Na žalost sredstva kojima  raspo-
laže ne dopuštaju joj:da. jače pregne.: Troš-
kovi bivaju od godine do godine sve veći,
narodne potrebe rastu s njima uporedo, dok
se družbini dohodci drže izvjesne visine,
koju je redovitim prinosima nekuda. teško
prevaliti, Viže puta se je već nabacila mi-
sao o izvanrednom narodnom doprinosu od
100.000 kruna. Nedavno je tu istu misao
iznio i zaslužni zastupnik na carevinskom
vijeću, g. Fran Ivanišević,  Mišao doista
krasna, ali je uvijek ostajala pukom  po-
božnom željicom rodoljubnih duša.

Nameće nam se pitanje :

Bili se mogao u našem nurodu sabrati
izvanredni doprinos od 100.000 kruna i na
koji način ? :

O prvom pitanju ne treba nam ni ras- ,
predati. Kad bi se tomu pokretu pridružili
i oni, koji u narodne svrhe nikada ništa ne
daju, ta bi se svota sakupila u tili čas. Što
se načina tiče, to se je do sada uvijek pi-
salo i govorilo: od toliko i toliko milijuna
Hrvata neka se nađe 100.000 njih, koji će
dati za družbu po jednu krunu. Bilo je
vrijeme, kad su se tomu pozivu neki i
odazvali, ali ne znamo, da li ih je bilo više
nego li dvadesetak. Uopće teško je i po-
misliti, da bi se toliki broj prinosnika. mo-
gao prijaviti sam sa svojim obolom, sko ne
bi bio potaknut kakogod drugačije, &a ne

samo pozivima u novinama. Tu bi krasnu

"zamisao mogli izvesti samo družbini povje-

renici.

Neka se u našem narodu nađe 1000
ljudi, koji će u svojem mjestu, okolici ili
krugu sabrati svaki po jednu stotinu kruns,
pa eto družbi lijepog izvanrednog dara od
100.000 kruna, -