»CRVENA HRVATSKA“ Broj 58. > Strana 2. : e DE Trn rm mmmmmmnmmmmmmmmsmmmmpmntntNNsemmmmcsmnsmsnacimmmsnsmme—numnhmikanssmncssunununtnišsnsttamm a istupaju iz Sveze, izrazuju želju, da_ će se kao osobita grupa pridružiti Jednoti, dakle opet surađivati sa Svezom. Oni su svojim istupom ci- ljali samo na to, da sebi obzirom na dalmatinske potrebe osiguraju slo- bodne ruke. Ali ako to vrijedi za njih, tad bi imalo vrijedit i za ostale dalmatinske zastupnike, po gotovo pak za one dalmatinske zastupnike, koji istoj stranci pripadaju kako Lvče- vić i Biankini. Tu potrebu ovi nijesu očutjeli, oni su i nadalje ostali u »Jugoslavenskom Klubu“ i glasovali mirne savjesti proti proračunu onako, kako im je klubski zapt naređivao, :premda su im jamačno interesi Dal- macije barem isto toliko na srcu, koliko Ivčeviću et comp. Samo su ova četvorica htjela imati slobodne ruke, zašto ? Da ne bude za to, što ih ne imadu slobodne ! i Pogrješke se najbolje razaberu po posljedicama, a te ovoga puta nijesu izostale. Odmah naime poslije rasprave o proračunu došla je ras- prava o ovlazbenom zakonu. I poli- tički obziri i ekonomski interesi zah- tijevali su od dalmatinskih zastup- nika da porade, neka parlamenat taj zakon prihvati, ali baš taj čas nalazi ove podijeljene, jedne u Svezi druge izvan Sveze, nemoćne i zava- đene. Cijela akcija (svršava ovim ni- malo pametnim pismom Ivčevića u »Neue Freie Pressi“, koje se sa strane Šušteršića mora smatrati na- padajem sa boka, a koje izlazi baš u času, kad se i Rusini i Poljačka demokratska stranka hoće da pri- druže Jednoti i opstrukciji. Ivčević i drugovi nijesu dakle koristili stvari, pokazali su se vladi kao nemoćni saveznici, a Jednoti kao nepouzdani prijatelji. Domaće vijesti. Imunitetna afera Dr. Novosela. Kako je već našim čitateljima poznato hrvatski su delegati zbog povrjede zastupničkog imu- niteta zahtijevali sjeonicu zajedničkog sabora. Ta se sjednica obdržavala u prošli pone- djenik pod presjedanjem Justha. Koliko je bilo zanimanja za tu sjednicu najbolji je do- kaz, što su novinarske lože bile prepune novinarskim izvjestiteljima. Iza običnih formalnosti presjednik sa- sabora objavi da su 23 zastupnika zahtje- vali sjednicu zbog povrjede imuniteta dra. Mata Novosela. Pri čitanju spisa padalo je sa svih strana vanredno žestokih povika na adresu Raucha kao; ,To je nečuveno“, ,U Hrvat- skoj vlada bespravlje“, ,To je tamo straho- vlada“, ,,Bezobrazluk“ i. t, d. Tada ustane zastupnik Supilo, koji predloži da se naloži imunitetnom odboru, da ovaj kroz 24 sata isnese pred kuću svoje izvješće. Iza kako su Supilov prijedlog zagovarali Dr. Polit i Lorković presjednik sabora stavlja na. glasovanje najprije prešnost predloga, koji je na sramotu pjane družbe na Mar- kovu Trgu primljen jednoglasno. Zatim se imalo glasovati, dali će imunitetni odbor obaviti svoje izvješće o toj aferi kroz 1 ili 8 dana. Pri tomu se dogodila zbrka tako da se iz početka nije pokazala najprije većina za Supilov prijedlog, nego najednom bane Wekerlov sin, koji stane zastupnike odvra- ćat te je nakon prebrojenih glasova kosta- tovano da je Supilov prijedlog dobio 104 glasa, a Hedervarija 122. Na to presjednik izjavljuje da će se došasta sjednica sazvati prama potrebi. Imunitetni se je odbor odmah sastao te je jednoglasno konstatovano da predleži teška povrjeđa imuniteta. Ova afera dra. Novosela pobudila je veliku senzaciju kod svih političkih krugova u Madžarskoj te sve madžarke novine upravo se natječu, koja će dostojnije žigosati taj sramotni postupak Raucho-frankovačke druž- be. I već se pronose novinstvom glasine o Rauchovu skorom padu, što je u velike za- brinulo staroga Josuu, koji u svom ,, Pranju“ pišti ko guja u procjepu. O novom izbornom redu za Dalmaciju. »Hrvatska Kruna“ saznaje od kompetentne osobe, da izborna osnova, koju je izradio zemaljski odbor ne sadržava uvađanje V te izborne sveopće kurije, kako je vlada zahti- jevala da se ovo kurija uvede kod onih ze- malja, u kojima se je proizvela promjena izbornog reda. Nova osnova za sab. izbore povećava doista broj mandata, kako se je u više navrata izrazila želja sa strane pučan- stva i nar, zagtupnika, ali jer se njezina baza približuje sveopćem pravu glasa, to vlada nije ni iz daleka sklona, da se osnova predloži saboru na raspravu u njezinoj sa- dašnjoj formi. Da se ispuni vladina želja i da se u novu osnovu uvede peta izborna, odnosno za Dalmaciju četvrta izb. kurija, tre- bati će promijeniti osnovu u mnogim tačkama. Bude li se vlada odlučiti za to, da se u Dalmaciji u opće promjeni sadašnji izborni red, to će se po svoj prilici kako se vrati iz Karlovih Vari predsjednik zemalj- skog odbora Dr. V. Ivčević obdržavati u Beču konference, u kojima bi se imalo ras. pravljati vrhu onih tačaka, te se imaju pro- mijeniti u osnovi. Dr. Mizich demisionirao. Nema tomu mnogo vremena od kada je madžarski , A. Nap“ donio senzaciju o Dr. Mixichu, šefu bogoštovnog odsjeka rauchove vlade. Ta se je senzacija munjevitom brzinom raširila po Hrvatskoj te su se sve novine uspisale tako da je jadni Mixich bio kroz par sedmica predmetom smijeha i rugla. Na stvari je to da je poštovani Mixich prigodom jednog službenog posjeta kandidatice za učiteljicu Hor- vath bezazleno joj stavio ruke na prsa paonako intimnije dragajuć je šadnuo ,no - no“. Odatle je ime aferi ,No - No“. Glasine ko- laju, da je ta tako djelovala na bečke kru- gove, da su odmah gahtijevali njegovu de- misiju Bilo što mu drago svakako je na stvari, da je Dr. Mizich predao demisiju i da je demisija primljena. Poštanska štedionira u Dalmaciji. U Dalmaciji je u poštanske štedionice položeno prošastog mjeseca juna; u štedionički odio: K 276.940:82, a povraćeno K 250.807-46. U promet chekima položeno je K 2,306.159-75 a isplaćeno K 773.845-28. . Iz osječkog hrvatskog kazališta. Čitamo iz novina, da je mjesto dosadašnjeg gosp. Žarka Savića imenovan g. Srđan Tucić ug. vim ravnateljem hrvatskoga kazališta \\, Osjeku. Gosp. 'Tucić je već primio svoju službu, te će proputovati kroz Sisak, Zagreb, Beč i Prag da angažira nove sile za operetu, 100.000 kruna za družbu sv. Kirila i Metoda za Istru. Da bi naša družba mogla preko svojih redovitih godišnjih dohodaka računati još i na posebni, izvanredni na. rodni dar od 100.000 kruna, u malo bi se godina istrgao iz ruku tuđinca Talijanca i posljednji pedalj naše istarske zemlje. Sve bi to učinila škola; ta poznato je, da je škola najbolje sredstvo za buđenje narodne svijesti. Znadu to Talijani, za to su se oni već od prvog našeg osvita onamo protivili svakoj hrvatskoj školi u Istri, Trebalo je dvadeset i pet godina borbe, dok smo za. dobili gimnaziju u Pazinu ; a ni jedna pučka hrvatska škola u Istri nije se otvorila bez raznih utoka i protuutoka kojima se je nau. mice otezalo njezino otvorenje. Ali škola je također izvrsno sredstvo i za odnarođivanje. I to znadu dobro Talijani. Spomenimo samo Lovran, gdje je za 15 go. dina talijanske poduke otuđena našemu na- rodnomu duhu i pokretu čitava jedna ge. neracija. Tako je to bivalo i po drugim mje- stima, a događa se*na žalost i danas. Teško našemu narodu u Istri, da nije naša družba na vrijeme donijela ustuka protiv tog otvora, Kamo sreće, da joj je bilo moguće da već u prvim godinam svoga: rada doteće svuda. Na žalost sredstva kojima raspo- laže ne dopuštaju joj:da. jače pregne.: Troš- kovi bivaju od godine do godine sve veći, narodne potrebe rastu s njima uporedo, dok se družbini dohodci drže izvjesne visine, koju je redovitim prinosima nekuda. teško prevaliti, Viže puta se je već nabacila mi- sao o izvanrednom narodnom doprinosu od 100.000 kruna. Nedavno je tu istu misao iznio i zaslužni zastupnik na carevinskom vijeću, g. Fran Ivanišević, Mišao doista krasna, ali je uvijek ostajala pukom po- božnom željicom rodoljubnih duša. Nameće nam se pitanje : Bili se mogao u našem nurodu sabrati izvanredni doprinos od 100.000 kruna i na koji način ? : O prvom pitanju ne treba nam ni ras- , predati. Kad bi se tomu pokretu pridružili i oni, koji u narodne svrhe nikada ništa ne daju, ta bi se svota sakupila u tili čas. Što se načina tiče, to se je do sada uvijek pi- salo i govorilo: od toliko i toliko milijuna Hrvata neka se nađe 100.000 njih, koji će dati za družbu po jednu krunu. Bilo je vrijeme, kad su se tomu pozivu neki i odazvali, ali ne znamo, da li ih je bilo više nego li dvadesetak. Uopće teško je i po- misliti, da bi se toliki broj prinosnika. mo- gao prijaviti sam sa svojim obolom, sko ne bi bio potaknut kakogod drugačije, &a ne samo pozivima u novinama. Tu bi krasnu "zamisao mogli izvesti samo družbini povje- renici. Neka se u našem narodu nađe 1000 ljudi, koji će u svojem mjestu, okolici ili krugu sabrati svaki po jednu stotinu kruns, pa eto družbi lijepog izvanrednog dara od 100.000 kruna, -