God XIX. lena je listu unaprijeda: za Dubrovnik ijsa s ins šinačičića Siren ji sdrHje na ilžuličii sia 10 K. Za ino tvo 10 K i poštarski troškovi. K > no vroti list, kađ mu pretplata mine, smatra se predbrojen xa ao asto polugodište. giavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. = Štamparija DeGiulli i dr. x će da razumiju. Ljudi oko ,Prave“ ne će da ra- lumiju stvari, koje već davno svak j pokrajini shvaća, pa za to nije hi čudo, da se svaki dan nalaze u hovoj neprilici, iz koje im se nije moguče iskopati, a da ne zapadnu u druga. Oni hoće u isto doba da udu politička stranka i katolički krećenici. Kao političkoj stranci misle ia je dopušteno pobijati Srbe i slu- liti se proti njima sredstvima, koje sključuju i svaku pomisao mirne su- dnje na drugim poljima, a kao šećenici hoće da imadu prama Sr- bima obzira. Spojit jedno i drugo ie bi mogli i viši političari nego što u oni, koji se kupe oko , Prave“, ja za to -i-vidimo, da ,Prava“ neko ope sasvim u duhu Nastićeyu; zatim dođe“ vrijeme, gdje W kao preruši. Sada joj je n. pr. mjesec pobožnosti i za to je čuje- no, gdje govori o najvećem blagu svijeh katolika, o molitvi, o bezbož- licima, koji to blago hoće da vjer- ima otmu. Tako je preobladala nome kršćanska ljubav, da je po- metnula i navodnike sa ,Srba“. Mi takih metarmofoza ne trebu- jemo. Da su se i oni, kad su se od nas ijelili, držali pravila : ,baška vjera, taška politika“ bili bi sebi prište- lili dosta muka i poniženja i ne bi bili doživjeli, da ih se svak u pokra- ini uklanja, kao od najnevjernijeg lementa u našim narodnim borbama, e dok njihovo političko držanje, Wlijed nestašice stalnog pravca ovisi momentalnim uplivima, dotle su pri- tojili sebi taktiku, koja i najsvetiju tvar čini odurnom. A kad im to tedbaciš, tad misle da imadu prava vrijediti se. Tako u tonu uvrijeđena ponosa pirore u zadnjem broju i o lju- \, koji ne će da vjeruje onim, koji puni, da reku, koji je zadatak iharističkog sastanka. Kad su i gdje Ito rekli? Zar ćemo smatrat riječi ki uvjerđ$vanja » Prave“? \Ko je tako, tad moramo priznati, % ono, što nam je najviše za- no u cijelom ovom poslu, uprav U DUBROVNIKU, 24. jula 1909, (RVENA HRVATSKA IZLAZI | SVAKE >VAKE SRIJEDE i SUBOTE Broj 59. POJEDINI BROJ 10 PARA Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Zaizjave, priopćena. sahva) plaća se 40 para po retku, & sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju. po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. je pisanje ,Prave“. I ne samo ,Pra- ve“ već i ,Dana“, ,Hrvatstva“, »Jutra“ i svih onih organa, koji su pokrenuti tobože da brane vjeru, a o kojim je javno mnijenje već davno izreklo svoj sud, da pod vi- dom vjerskih interesa brane nešto, što se nikako ne može složiti sa in- teresima naroda. Što se ti ljudi to- liko zanimaju za euharistički sasta- nak, to nije nikakva garancija za nas, da je sazvan jedino u vjersku svrhu. Sve nam se naprotiv čini, da taj euharistički sastanak pod vi- dom sastanka naroda hrvatskog ima služiti anacijonalnoj organizaciji kle- rikalstva. U programu sastanka ne vidimo naime ništa, što bi karakte- rizalo sastanak kao narodni t. j. kao ko AG zala, koji su se skupili | određenu Dame E Moš inje je = sredstvo, koje. će. i_malo_vještiji . de- a i molitvuu. ite »Oče naš, koji jesi na nebesi, svetilo se ime tvoje ..... Kruh naš svagdašnji daj nam ga i danas....“ Ovo je molitva Gospodnja, ovako nas je Gospod naučio moliti. Nije nam dakle on dao molitvu samo da slavimo njega, već i da mu povje- rimo ono, što cijenimo svojim potre- bama. Tako molimo svaki dan, a što bi bilo prirodnije, nego da-kad se skupimo kao narod, pomolimo se za potrebe naroda i da se iz naših grudi vine molba, da On smete naše protiv- nike i povrati nam ono, što su nam digli i što nam danomice dižu. Ako se sastajemo kao Hrvati, ta bi se molba imala sama izvinuti iz naših srdaca. Nu po onomu, što čitamo, reklo bi se da je baš ona isključena. Imali bismo se dakle sastati kao Hr- vati, ali kad se sastanemo, svući hrvatstvo, i pristupiti molitvi, kao da nemamo boli i nevolja, koje nas kao narod tište i za koje po božjoj na- redbi imamo od Njega prositi, da ih od nas odaleči. Možda ovakovo ,snacijonalizo- vanje“ u svrhu molitve* smatraju potrebnim ljudi oko ,Prave“, ,Da- na“ etc. ali mi ga u narodnom po- gledu smatramo jako pogubnim i — nimalo kršćanskim. Ako sastanak ima biti samo katolički, tad bi imao biti javlja hrvatska ko pristupačan svakom; ako pak sasta- nak ima biti hrvatski i srpski, tad on kao takav mora i imati hrvatsko i srpsko obilježje. Mogao bi nam kogod prigovoriti, da bi se tim izmiješala vjera i poli- tika; a da baš to mi ne ćemo. Nije tako! Ne miješa se vjera i politika, kad se zahtijeva, da u svim vjerskim činima učesnici osjećaju se sinovi onoga naroda, kojem po rodu i pri- padaju. To je čovjeku prirođeno, pa je,politika baš nastojati, da to čuvstvo u njemu utamanimo. Ne bismo htjeli, da je baš to cilj ovako priređenih euharističkih sastanaka, i da se baš za to za njih toliko zauzimlju ljudi oko ,Dana“ i časna im družina. Jer ako si samo jedan čas uspio uspa- vati u čovjeku njegov narodni osje- čaj, tim si ga prometnuo u prosto magog znati u svakoj prigodi 'u kT niša. trebiti onako, kako hoće. Kad bi dakle euharistički sasta- nak imao tu svrhu, da se ljudi sa- stanu i pomole, nas on ne bi uzne- mirivao, ali euharistički sastanak, pokrenut od ljudi, koji se u nenarod- noj politici ističu, gdje će ti isti , vođe katoličkog pokreta“ voditi glavnuriječ, gdje se naumice hoće nacijonalnost Hrvata i Srba utopiti u anacijonalnost klerikalne struje, takav euharistički sastanak mi moramo gledati sumnji- vim okom i nazirati u njem još je- dan lanac u okovima, koje kuju na- rodnoj misli. Imamo jedan primjer, koji nam kaže, kuda taj put vodi. To je »Prava“. Ona se je začela u istoč- nom grijehu svakojakih koncesija narodnog osjećaja modernoj katolič- koj anacijonalnosti, pa iz pogrješke do pogrješke došla je dotle, da se više ne zna ni što hoće ni što je. O sazivu našega sabora. ,Narodni List“ bio je donio ovo: ,, Pred jedno mjesec dana i mi smo dobili informaciju iz Beća, da će dal. matinski sabor biti sazvan u drugoj polovici mjeseca rujna. Tu je istu stvar — bar kako respondencija iz Beča — izjavio ovih dana ministar-predajednik Bie