Qijena je listu unaprij
smatvo 10 K i poštars
===
nn VI VIE
pogledi po svijetu.
Iz Beča dolazi vijest, da ondje prou-
čavaju pitanje, kako bi dokinuli mjesta mi-
nistara zemljaka, a u mjesto njih stvorili
druge uredbe, koje bi bolje odgovarale svrsi,
što ju sada imadu ministarstva za neke na-
rodnosti. Zanimljivo je, da su Poljaci pro-
tive tome ukinuća ministara-zemljaka, ali se
čini, da njihovi prigovori nijesu imali uspje-
ha, jer je već izrađena osnova o promjena-
ma kod ministarstva za javne poslove, tr-
govine, financija i poljodjelstva.
*
Po zadnjim vijestima zaglavile su kod
zadnjeg orkana u južnim državama sjevero-
amerikanskih 50 osoba. — U Rasiji se stra-
šna bolest kolera sve to većma širi, tako da
je kroz ovo zadnjih dana obolilo 69 osoba,
a 29. je umrlo. Ukupni broj bolesnika iznosi
7175. — U Carigradu je umro nenadnom
smrću dragoman austro-ugarskog poklisar-
stva podkonsul Ljudovit grof Drašković.
#
Peštanski ,Bsti Ujsag“ javlja iz Beo-
grada: U Srbiji stvoren je tajni odbor, ko-
jemu je svrha, da petiera dinastiju Kara-
đorđevića. Tajno društvo, koje se prozvalo
,Odbor za oslobođenje Srbije“ izdalo je
proglas, u kojemu pozivlje narod, da skine
s prijestolja kralja i njegovu obitelj, jer je
kralj Petar kod posljednjih međunarodnih
događaja osramotio srpsko ime, potrošio na-
rodni imetak u čem ga je potpomagao princ
Đorđe. X
*
U Ateni ušlo se u trag rasprostranje-
noj časničkoj uroti. Časnici držali su tajne
sastanke, 160 njih sastalo se u stanu jednog
nadporučnika. Nadporučnik i drugih pet ča-
snika odmah su bili uapšeni Pokretu ovome
priključilo se u Ateni 450 mlađih časnika,
dok' u provinciji svi pristaju uz njega. Svrha
je pokretu čisto vojnička. Ide se za tim, da
sa kraljevski princevi odstrane iz vojske. te
da se svrgne prijestolonasljednik kao zapo-
vjednik vojške i da se preustrojstvo povjeri
njemačkim časnicima.
i
Beogradska ,, Politika“ priopćuje razgo-
vor sa profesorom Masarykom, koji je izja-
vio, da bi Austro-Ugarska, koja je sada po-
stala velikom državom na Slavenskom Jugu,
morala promijeniti svoju politiku. Ona bi
morala nastojati, da predobije za se Jugo-
alavene, a ne da :h odbija. Srbija i nakon
aneksije Bosne i Hercegovine ima pravo,
da razvija svoje ekonomske interese, te je
potpuno opravdana njezina težnja, da se
rjka, nu prigovara. mu, da je njegovo zau-
zimanje za Srbe jednostrano. Htijući po-
eda: za Dubrovnik i?sa Austro Ugarsbr po godinu 10 K. Za ino
ki troškovi. K sn? «cet: list, kad mu pretplata mine, smatra se
Eris iiniezost konaka
predbrojen , sa Gu aato p Nugodište.
sdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini.
Štamparija DeGiulli i dr.
ri: 1 SVAKE SRIJEDE I SUBOTE — uu =
e 0
==aRnRRnn
===
moći Srbima, ne bi smio; raditi da zavadi
Srbiju sa Crnom Gorom...; i
. MiG
Bečkoj ,Neue Freie Presse“ javljaju iz
Praga: Potpuno su neosnovane vijesti, da
je slovenska banka već; dobila koncesiju.
Istina je, da se je u Petrogradu i Varšavi
ustrojio odbor iz Rusa i Poljaka. Ovaj od-
bor pregovara sa ruskim bankama o njiho-
vom novčanom sudjelovanju u svesloven-
skoj banci i stoji u svezama .sa ruskom vla-
dom. Hoće li njeno sjedište biti .u Petro-
gradu ili u Pragu, nije još ništa odlučeno,
Ruske banke izjavile, su se pripravne pri
osnutku sveslovenske banke sudjelovati.
Što nam treba.
Prilike u hrvatskim zemljama
nijesu najbolje, a nema ni nade, ni da
će se skoro u bolje, promijeniti. Naši
prijatelji“ tjeraju rijetkom konse-
olitiku, koju za-
a.
M]
podijelili između Beč šte;
lizam“ Luegerov i Lichtensteinov
reklo bi se da ide samo za tim, da
Dalmaciju i Bosnu osigura Austriji,
a za to su spravni izručiti Hrvatsku
Madžarima kadgod hoće.
Imamo li mi sredstava, da se
tomu opremo? — Imamo i nemamo,
kako se uzme. Sile fizične dakako
nemamo, ali spomenuti je riječ Dea-
kovu, da narod otimačiriom ne gubi
svoja prava, nego samo onda, kad
ih sam napusti. Stanje prouzročeno
silom uzdrži se samo dok sila vlada.
Glavno je dakle to, da li će naš na-
rod imati snage, da ne prizna stanje,
koje nam budu nametnuli. Narodni
pak život očituje se u strankama.
Volja svih .stranaka ujedno je volja
naroda; nijedna stranka po sebi nije
narod, nego sve stranke skupa, ili
ako to nije moguće, barem takova .
večina stranaka, koja isključuje mo-
gućnost, da protivnici silom ili -mi-
lom nametnu se kao zakoniti pred-
stavnici naroda. rati; ot
Treba još nešto istaknuti, što je u
sadanjem stanju na našu štetu. Mi smo
podijeljeni u tri dijela. Tu je Hrvat-
ska sa svojom autonomijom, Bosna
i Hercegovina, koje državopravni po-
ložaj još nije opredijeljen, i Dalmacija,
koja pravno pripada Hrvatskoj,
zmmm——————————————————
s Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredn
plaća se +0 para po retku, a sa oglase
; : godbi us razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju »e.
* jedan svečenik a la Liopopili,
POJEDINI BROJ 10 PARA
ištvu lista. Zaizjave. priopćena sehva
30 para. Oglasi. koji se više puta štampaju, po po
faktično Beču. 'Svaka. od ove tri
skupine može sa svoje strane učiniti,
da se izjalove nade patriota, da bi
ipak u dogledno doba moglo doći
do narodnog i političkog ujedinjenja
zemalja na jugu monarhije. Što dakle
vrijedi za već ujedinjene narode
uopće, to u nas vrijedi za sve tri
skupine napose. Ni u jednoj ni u
drugoj ni u trećoj skupini ne smiju
da prevladaju nenarodni elementi, ni
jedna ni druga ni treća ne smije
priznati stanje, koje bi se eventualno
silom htjelo nametnuti.
Prama tomu: 1. Treba najprvo
da sve narodne stranke jednog kraja
t. j, one stranke, koje su složne u
zadnjem cilju narodne borbe, spora-
zumno postupaju u odbijanju navala
protivničkih stranaka. Jedan socija-
lista, koji je spobornik misli narodne
neodvisnosti, mnogo je bolji nego
Bošnjak <,
et com. 2. Treba ža tim, da bude“ Y"
općenja između stranaka pojedinih
zemalja tako, da prema svijetu,
istupimo kao jedna cjelina sa tačno
određenim ciljem. Ovoj posljednoj
svrsi imalo bi da služi narodno vijeće.
Narodno vijeće predstavljaju sebi
neki kao nekakovu diktatorsku vlast
nad: ukupnim narodom. Mi takovi
idealiste nijesmo, a ipak uvjereni
smo o potrebi narodnog vijeća iliti
bolje o potrebi da se naši ljudi sa-
stanu u odlučnim časovima te po-
razgovore o općim prilikama u do-
movini. Ne treba da oni svaki put
glasuju resoluciju, ne treba da javno
davaju upute narodu, kako treba da
postupa, već je dosta da se sastanu,
da čuju jedan drugoga. Sporedno je
i to, hoće li oni imati od dotičnih
stranaka formalni mandat, da odlu-
čuju. Ako hoće da trajno vrijedi, ne
smije aparat da bude odviše kompli-
ciran. Glavno je da bude dogovora, da
se ljudi sastanu, i da prije nego će
n. pr. Hrvatska što odlučiti, čuje što
Dalmacija misli i obratno. Ne bude
li toga, lako bi se moglo dogoditi,
da nas odlučan čas nađe smetene i
da jedna pokrajina bude odlučivati