e OS TIK TOG RANT o CRA SERL IDETE IT RG Strana 2. Ideja je izvrsna, pa dok mi pozivljemo naše obrtnike i trgovce da iz vlastitog inte- resa dobro prouče misao, pa što pametna odluče, bojeći se da i ova stvar ne ostane na pukoj ideji dozvolit će nam gospodin pisac neki nadopunjak. Stvar je zdrelo promišljena ali po našem mnijenju fali one konkretizacije, bez koje nikakvo se poduzeće ne može privesti kraju. Takovom poduzeću odaziv bi bio bez sumnje osiguran, al jedino u slučaju, kad bi zadarski rodoljubi zgodnom organizacijom u tom pogledu mogli pripraviti takov teren, koji bi doseljenicima davao, ako ništa drugo a to barem veliku vjerojatnost na povoljan uspjeh. Ta naš je narod vrlo sklon emigra- ciji a bogme svaki bi se rađe preselio u bliži Zadar nego li u daleku Ameriku. Gospodin pisac mnijenja je ,da bi u tu svrhu trebao jedan odbor, u kome bi bila zastupana dva ovdašnja (zadarska) hrvatska ncodvisna lista, po koji obrtnik, trgovac i činovnik. Dužnost bi toga odbora bila, da daje potrebne informacije trgovcima i obrtnicima, koji bi imali volju doći u Za- dar, a onda da im za prvi čas budu pri ruci, osobito u traženju ugodnoga pomješća (lokaia)“. Mislimo, da takova djelatnost odbora ne bi bila zgodna, jer u tom slučaju bilo bi odboru mnogo truda, još više konfuzije a uspjeha vrlo,slaba sve dotle, dok se ne bi stvorile neke podloge, na kojim bi trebalo da se cijela akcija osniva. U opće iz pisanja gospodina —1— pro- izvire neka bojazljivost, usljed koje i na- gnuće na akciju u malom stilu, a to je ono s čim se mi ne slažemo; jer ako hoćemo već jednom ozbiljno pregnut da zadarsko pitanje dođe prama hrvatskim težnjama do svog konačnog riješenja, tada treba da spro- vedemo organizaciju u smislu načela ,svoj k svome“ i to na najširoj bazi. Inače sva djelatnost ostaju sitnice, koje se uzdržavaju, kako i sam gosp. pisac kaže dotle, dok osje- ćamo boli od pretrpljenih batina a čim ove stanu zacijelivati, tim i djelatnost izdušuje dok potpuno ne zamre. Trebao bi dakle odbor za sprovađanje načela ,,Svoj k svomu“ i to brojan, kao što CRVENA HRVATSKA“ bi imala biti i akcija, koja bi se imala po- duzeti vrlo opsežna. Članovi toga odbora trebalo bi da sastoje od najuglednijih osoba svih staleža, da bude podoban osobno se poznavati sa svitn hrvatskim i Hrvatima sklonim elementima u Zadru. Al prva za- daća toga odbora imala bi se sastojati ne u davanju informacija i uputa onima, koji bi se rada useliti, ta to će doći samo od sebe, već sprovesti posvemašnju organizaciju za sprovađanje načela ,svoj k svome“ a u to ime popisati imena svih zadarskih građana, građanka kao i okolišnog seljaštva, koji bi bili voljni stupiti u tu organizaciju. U isto doba imali bi se ustrojiti i seoski pododbori, koji bi u istom smislu radili po selima, jer bez sumnje seljaštvo će trošiti u gradu ba- rem jednu polovinu od cjelokupnog prometa. A novinstvu, u prvom redu zadarskom, bila bi sveta dužnost, da tako popularizo- vaju načelo ,Svoj k svomu“ da ovo prodre među najšire slojeve pučanstva. Na taj bi se način uz malo požrtvovno- sti mogla organizovati ogromna masa a tim stupiti već jednom na realnu basu, koje bi kroz kratko vrijeme uspjeh osi- gurala. U tom pothvatu nije potrebe velike žurbe, jer stvari brzo sakupljene brzo i propadaju već ustrajnoga rada, koji će pola- gano al stalno se razvijati obuhvaćajući sve to više dimensije dok ne okupi cio ta- mošnji narod u jaku falangu, koja bi bila jaka oboriti talijanaše u Zadru pa da su i dvaput jači. Takovom organizacijom približili bi ge najjednostavnije potpunom narodnom osvještenju te ne bismo bili primorani gledati gdje naš narod kaonoti neuk, glasuje pri izborima za našeg dušmanina. Samo bi tre- balo volje, tvrde volje da se prenemo. U takovom poduzeću ne iziskuje se nika- kve novčane požrtvovnosti već moralna, a to je svaki rodoljub kadar udijeliti. Fali tek valjani inicijator. Možda bi najzgodnije bilo kad bi taj inicijator bio ,Hrvatski So- kol u Zadru“. Ta on će i u svom krilu imati mnogo tih elemenata, koji bi bili zgodni stupiti ozbiljnom ostvarenju takove akcije. Pripominjemo da bi bilo potrebno od Sokola barem to, da isposluje ustrojenje takovog odbora a ovaj će već sam znati Broj 67. m => uz ————m—=mmm——m——m—=<muuusmmmm————m—=mu—m——m—m=m«=<<m<m<m<muummmmmmmmm———————=—=—=—=—=—mQmaa == najbolje kakovom taktikom bi bilo :najzgo. dnije započet. Jesmo li samo za čuške i jaukanje? A tad prignimo sramotno šiju nek nas biju nek nas tuku, drugo i ne zaslužujemo. Ako smo narod svojeg ponosa, tad uspravimo se, pogledajmo dušmaninu smjelo u oči, shvatimo položaj a prama njemu upriličimo i zgodnu taktiku. Tad se latimo ozbiljnog rada i ne sustajmo dok god ne vidimo povrjeđeni nam ponos osvećen. Nek se zadarska braća ne boje, ta cio hrvatski narod budno prati nji- hov rad. Njihova bol naša je bol. Njihove težnje zajednički su nam ideali, Samo za počnimo ! Dosta smo govorili, mnogo kom- binovali a nigda se ne prihvatili rada da ga dostojno kraju izvedemo. Gospodin —r—, preporuča načelo ,S\oj k svome“. 'Toga se prihvatimo i čvrsto se dr. žimo. U njemu je naš spas, u njemu zator talijanstvu. Pod tim su se geslom i Česi oslobodili njemačke bahatosti pod tim ćemo geslom i mi pobijedit. Da već jednom riješimo prama vlastitoj snazi talijansko pi- tanje, da uništimo neprijatelja u našoj kući a posvetimo se zamašnijim pitanjima, koji nam dnevno kucaju na vrata a prama kojim treba da koncentriramo sve svoje sile. Na posao !!! SN Ekonomske | freovačke vljesti. Gospodarstvo u Sibiriji. Uslijed gradnje sibirske željeznice, razvila se Sibirija i raz.“ vija se sve to više u gospodarstvenom po- gledu. Ona pogotovo danas nalazi glavni iz- vor svome življenju: u narodnom gospodar- stvu. Ne samo montanističkom industrijom, nego dapače gospodarstvenim proizvodima, gojenjem živog i ribe te kožama osvaja Si- birija malo po malo trgove zapadne Evrope. Po najnovijim podatcima statističkog istra živanja zabavljeno je 60 postotka obitava- telja obrađivanjem zemlje. A svake godine postaje površina obrađene zemlje sve to veća, osobito zadnjih triju godina. Godine 1906. n. p. obuhvaćaju posijane njive u pt- dručju Tomsk, Jeniseisk, 'Tobolt, Jakutsk, i Semipalatinek 2*/, milijuna jutara, 1907. već 3 milijuna u 1908. već 3:8 milijuna ju- tara. U ovim brojkama nijesu uračunani n+ Viseći zahodi. Humoreska. Vi ste jamačno čuli za glasovite viseće Semiramidine vrtove, i ako nijeste možda imali čist pojam o njima i njihovom lebde- nju, no za viseće zahode stalno nijeste čuli. Oprostite — ali ja vam kažem čisto u lice : ne! To osmo čudo nadilazi kudikamo za- mašno djelo raskošne babilonske kraljevine, ne — istina — svojim opsegom, grandioz- nom gradnjom, arhitektonskim nacrtom, ali originalnim zamišljanjem i jednostavnom izradbom (u jednostavnosti je vrijednost!) stoji o boku ostvarenoj istočnjačkoj sanji. Ja se već ne sjećam, kako su mogli ti vr- tovi da vise, ali da su visjeli pomislite; o samoj dlaci, o tananoj niti, o slabašnom koncu ko zahodi u kavani pana Ileka — to čisto nije moguće ! A propos, kad sam već spomenuo ime Semiramidina takmaca, dozvolit će te, da vam ga i predstavim. + Omalen, trbušast čovječac — kao sva naša brača pivopije Česi — koji geometrič- kom progresijom ide u širinu poput rašušjela se barilca, komu su spali obruči. Oči myr se gotovo ni ne vide, te izgleda, da se to tek crn& rupice u obilju mesa. Odijelo mu je silnih dimenzija. Mi smo još kao gimnazijalci često preko praznika zalazili k njemu u veselim prpošnim četicama na marenu, granadinu ili punč, Dok nam je on to spremao, preko mjere se haprežući, mi bi se po stocima razvaganili ili, turivši gavanski ruke u džep, šetali i zaustavljali se pred svakim reklamnim pla- katom po zidovima, važno ih tumačili i deklamirali bogzna kakove stihove, Tako je na primjer na reklami neke pekare biskvita bilo naslikano nekoliko gole djece, gdje se napreže, noseći pun koš dvo- peka. Pred njom bi se obično zaustavio neki naš drug šaljivdžija, komu su uvijek virili iz džepa ,,Trzaji“, stavio bi se u oz- biljnu pozu i teškim bi gestama deklamirao: U muci vlače i stidu, Duge su godine već — Kamenje za piramidu, Kuda će kraljevi Ie6 — — — — __ Tajinstveno su zvučili ti stihovi u sve- čanom polumraku kavane, a gospodaru je očito godilo toliko naše uvažavanje, jer inače ne bismo znali protumačiti, zašto nam je U takovim slučajevima uštrcavao malo više mistra u punč. Onda bi se mi propitivali za značenjt drugih slika i slušali bi ga tobože napetim licem. Pitali bi ga, pozna li onoga glasovi tog madžarskog pjesnika Šandora leka, koga smo mi taj čas izmislili, i da li muj? u rodu. On je bio u neprilici, što da reče: Ponos, nestalnost, sumnja, umišljenje krišal se u sto crta njegovim licem. 8 Mi smo već i tada u mnogoj praktičnoj sitnici viđsli tragove neobična duha, no ds ćemo, ko ove godine, naići na tako ženijaln? djelo, toga nijesmo niti u snu isčekivali- Velim vam: viseći zahodi. Vraćamo se mi 1 oveđgodine u ne ubavo scoce na ljetovanje, no i tu vrućins da se ispečeš, muhe da pobjesniš, da poludiš . . Zađemo i u Ilekovu kavanu % rashladu. 1 baš smo se smirili — na ne veliko čudo! Ajde! hladovina je bila uvijek