God. XIX. (RVENA je listu unaprijeda; sa Dubrovnik i2se Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino o 10 K i poštarski troškovi. K > ns vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se predbrojen za aošasto polugodište. watelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. ojavne. vijesti, Gradski izbori u Zagrebu. ZAGREB, 25. — Predstoje grad- ki izbori. Odlučen je kompromis iz- među koalicije, Milinovaca i socijalno jemokratske stranke. Parlamentarni položaj u Austriji. BEČ, 25. — Parlamentarni polo- žaj se je bez sumnje pogoršao. Re- klo bi se, da je vlada izgubila ve- inu u parlamentu, te da će nova onferencija pročelnika stranaka, ko- ja ima bit u septembru, na poziv Glombinskoga, nači novu večinu. Posjeti vladara. BEČ, 25. — Ovoga septembra loči će u posjete našem kralju ru- munjski kralj. PETROGRAD, 25. — Car pu- taje još ove godine u Italiju i u Austriju. Prosvjed velevlasti. CARIGRAD, '25, —.- Velevlasti su upravile oštru notu Turskoj, u kojoj zahtijevaju da vlada stane ener- gično na put protugrčkom bojkotu. Novinarske sensacije. BEČ, — ,Wiener Tagblatt“ ja- vlja, da je bivši nadvojvoda Johann Orth još živ. Po vijestima, koje čitamo u ,Hr- vatskoj Kruni“ i u ,Slobodi“, reklo bi se da izborna reforma, koju pre- dlaže Zemaljski Odbor, sastoji po- glavito u ovomu: 1. Ukinuće kurije trgovačkih komora. 2. Bolje omeđa- šnje izbornih kotara. 3. Proširenje izbornog prava. 4. Upravno biranje u seoskim općinama. Troškove reforme imale bi dakle da plate e komore, te bi se tihovi mandati podijelili među dru. gim kurijama. Nama se čini da je to Nepravedno. Ako se hoće uzdržati tastupstvo interesa, tad je kurija izgovačko obrtničkih komora mnogo 9pravdanija nego kurija veleposjed- Štamparija DeGiulli i dr. U DUBROVNIKU, 25. augusta 1909. Broj 68. zm mnmmmm-—=m——m—m—=—m—=—mmam——m—m —m—=—m=—m—mmm<m<mmm—— POJEDINI BROJ 10 PARA SE E A m — Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena. zahve plaća se 40 para pe retku, a sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju. po pe gedbi us rasmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. nika. Ona barem nešto predstavlja, dok su u veleposjednike pobacani ljudi, kojih su interesi tako različni, da im je zajedničko jedino plaćanje većeg poreza. Što ima n. pr. zajed- ničko između veleposjednika zemalja, i visokog činovnika i velikog trgovca ili obrtnika, i posjednika jedne više- katnice u gradu. Njihovi su interesi oprječni, i zastupnik brani li interes vlasnika kuće, vrijeđa interes visokog činovnika. Zastupnik trgovačko obr- tničke komore naprotiv zna barem to, da mu je braniti interes trgovine i obrta. On je dakle pravi zastupnik " jedne skupine ljudi. Na tomu ne mi- jenja ništa, što ga ti ljudi ne biraju direktno. Možda bi bilo bolje, kad bi bio biran direktno, ali s toga, što je to teško izvesti, ne opravdava po našem mišljenju nikako ukinuće iz- borne. kurije trgovačkih komora. Tim bi se samo diglo trgovcima pravo, da u saboru imadu svoje osobite za- stupnike, i prejudiciralo njih na ko- rist drugih. Što se tiče boljeg omeđašenja iz- bornih kotara, za čim također ide izborna reforma, bojimo se hoće li se uspjeti. Po našemu mišljenju tu bi trebalo radikalne promjene u smi- slu, da izborni kotari ne budu ne- milo i neopravdano isprekidani grad- skim kotarima. Mješte toga čujemo da se predlaže, da se broj gradskih kotara umnoži. Takovom diobom na gradske i seoske kotare postizava se samo to, da se kida ona unutarnja sveza između grada i najbliže oko- lice, na kojoj su osnovani interesi obiju. Ako reforma ima i nadalje uzdr- žati saboru karakter zastupstva in- teresa, a reklo bi se, da inače nije moguće, tada barem nastojmo da te zajednice interesa, koji bi se imale iskazati u kurijama, ne budu samo prividne, nego organske. U tu svrhu trebalo bi dati kuriji veleporeznika onaj značaj, koji je imala prije, nego su novi porezi doveli u nju ljude, koji veleposjednici nijesu. U tu svrhu trebalo bi ukinuti razliku između seoskih i gradskih općina, gdje ta nije po sebi opravdana, te tim omo- gućiti prirodniju podjelu kotara. Inače reforma bit će samo krpljenje, koje ne će nikoga zadovoljiti, Domaće vijesti. Jeftinoća Nastića. G. Omčikus podnio je prijavu proti Nastiću radi raznih delikata, koje je počinio. U tužbi mu je iznio i neki zločin proti naravi, za koji je naveo i svje- doka. Da je Nastić homoseksualac, to potvr- đuje i izjava bivšeg urednika Radulovića u ,Srpskoj Riječi“, u kojoj je izričito naglasio, da je Nastić prodao svoje tjelo, ,N. List“ saznaje o tom i neke karakteristične potan- kosti, te veli da je to išlo uz vrlo niske cijene. — Kad se jednom u Bosni vozio, manjkala mu jedna kruna, da može kupiti kartu. Za ljude Nastićeva kalibra nije teško naći novaca, i on je našao tako, da je prodao vlastito tijelo, za ciglu jednu krunu. Tako je mogao podmiriti trošak za putnu kartu. To je onaj čin — piše ,N. L,“ — za koji iznosi g. Umčikus svjedoke, da se zbilo negdje oko Visokog. Dakle vrlo jeftino. Kad je svoje tijelo mogao prodati za jednu krona; < kako ne bi svoj jezik i svoje laži prodao za skuplje ! ' Sinjani o zadarskim prilikama. Na glas o divljim napadajima na zadarske Hrvate uzavrelo je u Sinju, otkle je Dr. Masovčić rodom. Odjek tog raspoloženja dvije su oretstavke, upravljene jedna Zemaljskom Odboru, a druga Ministarstvu unutarnjih poslova. Predstavka Odboru glasi : »Krvavi prizori i razbojnički napadaji na nas Hrvate u glavnom gradu Zadru za- počeli su od onog časa, kad se je kod nas počela buditi svijest hrvatska i kad htje- dosmo, da u svojoj kući budemo svoji. Zadarska uličarska rulja opojena bije- snom mržnjom ma sve što je slavensko, hrvate i društva hrvatska, a da nigda do danas nije bila suđena i kažnjena kako je zaslužila. Po gotovo glavni moralni krivci uvijek su sretno izbjegli pravdi, kojoj su bili u nevolji prepušteni po nekoji zločinački elementi reklutirani u najpokvarenijim slo- jevima pučanstva, ix čega se ne može drugo zaključiti nego ili sokrivstvo ili potpuna HRVATSKA IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE