Strana 2.

CRVENA IIRVATSKA“

 

svoju narodnost i mišljenje, već još gore
mora da gleda svoja sinove izložene najpod-
lijim i najokrutnijim napadajima, kojih se
počimlje stiditi i Afrika.

Pokrajina zahtijeva, da u glavnom gradu
hrvatske Dalmacije bude Hrvat mogao ho-
dati i živjeti poštovan i čašćen kao čovjek
u svojoj kući, a po gotovo i bez odvlake
zahtijeva, da mu uspješnim i energičnim
sredstvima bude  izvojštena i zajamčena
osobna sigurnost.

Pokrajina ćuti, da je uklonjenje i one-
mogućenje zadarskih nereda pitanje neodgo-
divo i nepropustljivo, ako se ne će da se
čitava pokrajina pretvori u jedno građansko
razbojište.

S ovih razloga sinjani, koji su na bolan
način pozvani, da se prvi jave time, što je
najnovija žrtva vandalizma zadarske ulične
rulje njihov ljubljen i čašćen sumješćanin i
sin neprežaljenog njihovog zastupnika na ca-
revinskom vijeću Dr. Augustina Masovčića,
obraćaju se na "Taj Visoki Zemaljski Odbor.

Zemaljski Odbor kao najviša zemaljska
autonomna vlast, kojemu podloži da nadzire
općine u izvršivanju njihovih dužnosti, prvi
je pozvan i narodu obvezan, da traži ener-
gičan i uspješan lijek pojavi, da se takovi
grozni neredi i razbojstva proti Hrvatima
na najvidnijim mjestima zadarskih glavnih
ulica ovako periodički opetuju, a da općinska
vlast ili ne će ili ne umije, da ih za vre-
mena preteče, ili barem da krivce pronađe
i kazni.

Koliko se tiče djelokruga državnih vlasti
čast je potpisanim saopćiti Tome Visokom
Odboru, da su se posebnom adresom obra-
tili na Visoko c. k. Ministarstvo Unutrašnjih

Djela“.

Ekshumacija majke Or. Lj. Gaja. Dne

31. o. mj. obavljena je ekshumacija smrtnih
ostataka majke Dr. Ljudevita Gaj, Julijane
Gaj, koja je dosele bila sahranjana na za-
grebačkom groblju Sv. Jurja. Ekshumaciji
sudjelovahu predstavnici raznih institucija,
koji uz rodbinu velikog pokojnika dođoše
do grobne ploče s napisom: ,Dr. Ljudevit
Gaj, rođ. 9. srpnja 1809. — Umro 20. travnja
1872.! — Vječna mu pamet!“ U lijesu se
je našao skoro cijeli kostur Julijane Gaj.
Kosti su vrlo crne al dobro sačuvane, te su
smještene u novi limeni lijes i odvedene u
mirogojsku mrtvačnicu, odakle su sutradan
svečano sahranjene.

De. Masarykju Primorju i Dalmaciji. Dr.
Masaryk došao je na dulje putovanje po na-
šim južnim krajevima u svrhu da proučava
prilike našeg pučanstva. U prošli četvrtak
prispio je na Rijeku odakle je etputovao u
€Crkvenicu, a zadržat će se nekoliko dama i
u Opatiji, te će onda krenuti prema Zadru,
Spljetu, Šibeniku, Dubrovniku i Kotoru.

Dosle je svagdje bio najsusretljivije pričekan.

Konstituiranje općinskog zastupstva u
Trstu. Na prvoi sjednici zastupstva grada i
okolice Trsta bio je izabran načelnikom od-
vjetnik Dr. Alfons Vallerio. Ovaj put su

: bili za prvi put bitani u delegaciju (ujedno
vemaljski odbor) i slovenski zastupnici Dr.
Slavik i V. Goriup. Birani su u mnogo-
brojne odbore i ostali slavenski zastupnici
i to 18 puta. »Naša Sloga“ pripisuje tomu
veliki uspjeh za naša braću u Trsta, , jer
će — kaže — lako njihovi zastupnici imati
priliku, da nadziru sav rad gradskog i ze-

maljskog menja".

Saziv sabora. Po jednoj izjavi ministar-
stva reklo bi se, da će sabor biti sazvan u
polovinom septembra. Početkom oktobra bi
se odgodio, a nastavio svoja vijećanja u de-
cembru.

Reklo bi se, da će u saboru biti intere-
santno. Čitamo u ,Hrvatskoj Slobodi“;

»Sa ostelim pokrajinskim austrijskim
saborima biti će u rujnu sazvan i dalmatin-
ski sabor. Skori saziv dalmatinskog sabora
uzvrpoljio je mnoge dalmatinske političare
oko ,Hrvatske stranke“ radi popunjenja
mjesta na zemaljskom odboru. Ima doduše
i drugih važnih pitanja, kojima će se dal-
matinski sabor imati pozabaviti, ali zemalj-
ski odbor sada koncentrira svu pažnju po-
litičkih krugova. Jedan dio ,Hrvatske stran-
ke“ htio bi, da sva mjesta na zemaljskom
odboru pripadnu njenim članovima, dočim
drugi dio htio bi dat jedno mjesto dubreo-
vačkim disidentima. No kako suda jedno
mjesto imaju pravaši, to oni neće nikako
dozvoliti, da ih se iztisne sa zemaljskog od-
bora. Do sada kolaju tri listine, a na svakoj
je jedan član srpskog kluba. Prvu listinu
sačinjavaju: Dr. M. Drinković, Dr. J. Mac-
ehiedo, Dr. M. Medini, Dr. Mitrović i pl.
Tommaseo. Tu su zastupani i Srbi i pra.
vaši i dubrovački disidenti. Druga je listina
jednaka ovoj samo mjesto prof. Medinia
postavljen je Dr. Tresić-Pavičić. Po tomu
druga listina isključuje dubrovačke disidente.
U trećoj pak listini isključeni su i dubro-
vački disidemti i pravaši, a sastavljena je
jedino od članova ,, Hrvatske stranke“ i je-
dnog člana stpskog kluba i to: Dr. N. Kat-
nić, Ante Radić, VI. vitez Simić, pl Tom-
maseo i Dr, J, Macchiedo“,

Sličnu vijest čitamo i u zagrebačkoj
»Hrvatskoj“. Nama o svim ovim kombina-
cijama nije ništa poznato. Dr. Medini dobro

stoji ondje, gdje stoji.

Za jedan arkcološki muzej u Du-
brovniku, Nema sumnie, da za moderno
shvaćanje i tumačenje naše domaće i susje-
dne povjesti kod nas posvuda, a osobito u
srednjoj Dalmaciji mnogo dopriniješe gra-
dovi Zadar, Knin, Solin i Spljet sa svojim
arkeološkim muzejima, Onim  patriotskim
ustanovama, i onim neumornim trudbenici-
ma, koji upravljaju tim zbirkama imamo za-
hvaliti za mnoge otkrivene tajne, za mihoge
divne spomenike naše zakopane slave i ve-
ličine. U kolu tih gradova, na čijem su se
tlu odigrali za toliko vijekova krvavi pri-
zori između domaćeg i stranog žiteljstva;
gdje je povjest imala da zabilježi mnogo
tužnih ali i slavnih stranica naše prošlosti ;
gdje su kultura i znanost naišle na zgodno
zemljište za svoj razvoj i dovinule se ovdje
baš do visokog stepena; — u tom kolu
gradova spada bez dvojbe i Dubrvvnik kao
najjužnija točka i međaš na moru med sla-
venskim istokom i zapadom.

Ako je dakle ambijent u Spljetu, Kninu
i u Zadru bio takav, da je omogućigq opsta-
nak i dao kašnje obilata materijala za mu-
zejalnu povjesnu zbirku, Dubrovnik već po
sebi i sa svojom prostranom okolicom ne bi
nimalo zaostao, da se i u njemu sakupe u
određenim prostorijaina svi oni predmeti i
natpisi, što ih još do danas nevješta ruka
omalovažuje i kao. nepotrebnu stvar odba-
cuje. Doduše, u gradu: se nalaze sa više
mjesta sabrani i bez. reda nagomilani sa

 

Broj 68.

pisi, polupani stupovi i urezano razno |

menje. Jedna takova kolekcija je u pri

doslovnom muzeju; nekoliko kapitela iz

u gradskom arkivu nepristupnom zanimgi
cima, dok su ostali komadi svugdje ,.
razbacani. Osim toga po starim zidinan

po ulicama, na kućama, u manastirima,
stubama i posvuda gdje se okreneš nail

ili nogom ugaziš na kakav natpis, ili dek,
rativni ulomak, koji zub vremena pom

troši i briše sa našega pogleda. — Jedi
se stranac prolaznik čudi i žali sudbim!
očevidnih svjedoka prošle dobe.

Pa ne samo u gradu, da li i cijela za
okolica od Stona do Boke kotorske puma;
porušenih kula, manastira, crkava, plemićki,
dvoraca, starih grobnica itd, čemu bi naš
dužnost bila veću pažnju posvetiti, jer \i
sve to dalo dosta materijala za domaću po.
vjesnu zbirku, kojoj bi se pridružila obilat
naša araldika i numizmatika. Ali nadas
treba istaknuti ono malo do sada poznatih
ulomaka iz doba narodne hrvatske dinastije,
Vještak će odmah prepoznati to urezano kx
menje, jer se karakteristično ističe pm.
tastim i kolastim nakitom, a osobito po ne
rodnu ispletenim pletenicama nalik onim
kojim obiluju iskopine oko Solina, Bihaćai
Knina, tih dragocjenih riznica hrvatske
istorije.

U zabitnoj ulici bliza današnjega sje
meništa u Dubrovniku opstoje još ruševim
stare crkvice dograđene u XI. vijeku sx
dužbinom hrvatskog kralja Stjepana — Mi
roslava i supruge mu Margarite. Kada bi
se milostiva ruka našla, da popravi tu er
kvicu, ili da upriliči još jedanput iskopa
vanje okolo nje i u nutrini, moguće da bi
se došlo do važnih otkrića.

I već postojeća malena arkeološka zbirki
u Cavtatu bila bi od veće koristi, kad hi
se prenijela i koncentrirala u Dubrovniku
na uporabu i očigled zanimanika. 'Takove
zbirke, muzeji, knjižnice, pinakoteke itd,
buduć živa knjiga i, zorno, neprocjenivo pe-
magalo nauci, znanosti i umjetnosti, ako st
smještene u manjim  varošima kao što »
Cavtat, postanu nepristupne i neuporabiv
većini inteligencije i učećoj publici.

Ovi i njima slični razlozi su nas pote
kli na ovaj predlog za osnovanje jednog
malenog arkeološkog muzeja i u Dubrovniku.
Ne radi se ovdje o kakvoj posebnoj velikoj
zgradi u tu svrhu, nego o pristojnom i
skromnom za sada lokalu, gdje bi se mogi
sakupiti svugdje porazbacani predmeti
mjedene ana"
iskopavanjem i istraživanjem. Držimo, &
nema građanina ni korporacije, koja ne bi
svojim obolom, darom, dobrom riječi, ili ms
kako inače doprinijela oživotvorenju patriot
ske i za istoriju toli potrebne ustanove.

Stavljamo stvar na srce osobito našim
i pokrajinskim Vlastima, pa konservatort
Dr. Posedelu i drugim domaćim istraši+
cima i ljubiteljima povjesti. — Kod 3
so mnogo troši za tolike glazbe, za mom4#
talne užitke i za stranačko razmirice, podr-
žavajuć tolika društva, više nego ih trob*
Muzeji spadaju u onu vrst proavjetnih isti
tucija, koje smo dužni svi podržavati, s
vrijednost ne može niko pravo procijeniti
Arkeološki muzej u Dubrovniku imade $'t
wslove' za opstanak ; ispunjat će jednu voliš?
praznimu, i bit će mjorilom kulture, .bit 4
na diku i korist ne samo Dubrovniku, 4
i svoj južnoj Dalmaciji. s