Strana 2. CRVENA IIRVATSKA“ svoju narodnost i mišljenje, već još gore mora da gleda svoja sinove izložene najpod- lijim i najokrutnijim napadajima, kojih se počimlje stiditi i Afrika. Pokrajina zahtijeva, da u glavnom gradu hrvatske Dalmacije bude Hrvat mogao ho- dati i živjeti poštovan i čašćen kao čovjek u svojoj kući, a po gotovo i bez odvlake zahtijeva, da mu uspješnim i energičnim sredstvima bude izvojštena i zajamčena osobna sigurnost. Pokrajina ćuti, da je uklonjenje i one- mogućenje zadarskih nereda pitanje neodgo- divo i nepropustljivo, ako se ne će da se čitava pokrajina pretvori u jedno građansko razbojište. S ovih razloga sinjani, koji su na bolan način pozvani, da se prvi jave time, što je najnovija žrtva vandalizma zadarske ulične rulje njihov ljubljen i čašćen sumješćanin i sin neprežaljenog njihovog zastupnika na ca- revinskom vijeću Dr. Augustina Masovčića, obraćaju se na "Taj Visoki Zemaljski Odbor. Zemaljski Odbor kao najviša zemaljska autonomna vlast, kojemu podloži da nadzire općine u izvršivanju njihovih dužnosti, prvi je pozvan i narodu obvezan, da traži ener- gičan i uspješan lijek pojavi, da se takovi grozni neredi i razbojstva proti Hrvatima na najvidnijim mjestima zadarskih glavnih ulica ovako periodički opetuju, a da općinska vlast ili ne će ili ne umije, da ih za vre- mena preteče, ili barem da krivce pronađe i kazni. Koliko se tiče djelokruga državnih vlasti čast je potpisanim saopćiti Tome Visokom Odboru, da su se posebnom adresom obra- tili na Visoko c. k. Ministarstvo Unutrašnjih Djela“. Ekshumacija majke Or. Lj. Gaja. Dne 31. o. mj. obavljena je ekshumacija smrtnih ostataka majke Dr. Ljudevita Gaj, Julijane Gaj, koja je dosele bila sahranjana na za- grebačkom groblju Sv. Jurja. Ekshumaciji sudjelovahu predstavnici raznih institucija, koji uz rodbinu velikog pokojnika dođoše do grobne ploče s napisom: ,Dr. Ljudevit Gaj, rođ. 9. srpnja 1809. — Umro 20. travnja 1872.! — Vječna mu pamet!“ U lijesu se je našao skoro cijeli kostur Julijane Gaj. Kosti su vrlo crne al dobro sačuvane, te su smještene u novi limeni lijes i odvedene u mirogojsku mrtvačnicu, odakle su sutradan svečano sahranjene. De. Masarykju Primorju i Dalmaciji. Dr. Masaryk došao je na dulje putovanje po na- šim južnim krajevima u svrhu da proučava prilike našeg pučanstva. U prošli četvrtak prispio je na Rijeku odakle je etputovao u €Crkvenicu, a zadržat će se nekoliko dama i u Opatiji, te će onda krenuti prema Zadru, Spljetu, Šibeniku, Dubrovniku i Kotoru. Dosle je svagdje bio najsusretljivije pričekan. Konstituiranje općinskog zastupstva u Trstu. Na prvoi sjednici zastupstva grada i okolice Trsta bio je izabran načelnikom od- vjetnik Dr. Alfons Vallerio. Ovaj put su : bili za prvi put bitani u delegaciju (ujedno vemaljski odbor) i slovenski zastupnici Dr. Slavik i V. Goriup. Birani su u mnogo- brojne odbore i ostali slavenski zastupnici i to 18 puta. »Naša Sloga“ pripisuje tomu veliki uspjeh za naša braću u Trsta, , jer će — kaže — lako njihovi zastupnici imati priliku, da nadziru sav rad gradskog i ze- maljskog menja". Saziv sabora. Po jednoj izjavi ministar- stva reklo bi se, da će sabor biti sazvan u polovinom septembra. Početkom oktobra bi se odgodio, a nastavio svoja vijećanja u de- cembru. Reklo bi se, da će u saboru biti intere- santno. Čitamo u ,Hrvatskoj Slobodi“; »Sa ostelim pokrajinskim austrijskim saborima biti će u rujnu sazvan i dalmatin- ski sabor. Skori saziv dalmatinskog sabora uzvrpoljio je mnoge dalmatinske političare oko ,Hrvatske stranke“ radi popunjenja mjesta na zemaljskom odboru. Ima doduše i drugih važnih pitanja, kojima će se dal- matinski sabor imati pozabaviti, ali zemalj- ski odbor sada koncentrira svu pažnju po- litičkih krugova. Jedan dio ,Hrvatske stran- ke“ htio bi, da sva mjesta na zemaljskom odboru pripadnu njenim članovima, dočim drugi dio htio bi dat jedno mjesto dubreo- vačkim disidentima. No kako suda jedno mjesto imaju pravaši, to oni neće nikako dozvoliti, da ih se iztisne sa zemaljskog od- bora. Do sada kolaju tri listine, a na svakoj je jedan član srpskog kluba. Prvu listinu sačinjavaju: Dr. M. Drinković, Dr. J. Mac- ehiedo, Dr. M. Medini, Dr. Mitrović i pl. Tommaseo. Tu su zastupani i Srbi i pra. vaši i dubrovački disidenti. Druga je listina jednaka ovoj samo mjesto prof. Medinia postavljen je Dr. Tresić-Pavičić. Po tomu druga listina isključuje dubrovačke disidente. U trećoj pak listini isključeni su i dubro- vački disidemti i pravaši, a sastavljena je jedino od članova ,, Hrvatske stranke“ i je- dnog člana stpskog kluba i to: Dr. N. Kat- nić, Ante Radić, VI. vitez Simić, pl Tom- maseo i Dr, J, Macchiedo“, Sličnu vijest čitamo i u zagrebačkoj »Hrvatskoj“. Nama o svim ovim kombina- cijama nije ništa poznato. Dr. Medini dobro stoji ondje, gdje stoji. Za jedan arkcološki muzej u Du- brovniku, Nema sumnie, da za moderno shvaćanje i tumačenje naše domaće i susje- dne povjesti kod nas posvuda, a osobito u srednjoj Dalmaciji mnogo dopriniješe gra- dovi Zadar, Knin, Solin i Spljet sa svojim arkeološkim muzejima, Onim patriotskim ustanovama, i onim neumornim trudbenici- ma, koji upravljaju tim zbirkama imamo za- hvaliti za mnoge otkrivene tajne, za mihoge divne spomenike naše zakopane slave i ve- ličine. U kolu tih gradova, na čijem su se tlu odigrali za toliko vijekova krvavi pri- zori između domaćeg i stranog žiteljstva; gdje je povjest imala da zabilježi mnogo tužnih ali i slavnih stranica naše prošlosti ; gdje su kultura i znanost naišle na zgodno zemljište za svoj razvoj i dovinule se ovdje baš do visokog stepena; — u tom kolu gradova spada bez dvojbe i Dubrvvnik kao najjužnija točka i međaš na moru med sla- venskim istokom i zapadom. Ako je dakle ambijent u Spljetu, Kninu i u Zadru bio takav, da je omogućigq opsta- nak i dao kašnje obilata materijala za mu- zejalnu povjesnu zbirku, Dubrovnik već po sebi i sa svojom prostranom okolicom ne bi nimalo zaostao, da se i u njemu sakupe u određenim prostorijaina svi oni predmeti i natpisi, što ih još do danas nevješta ruka omalovažuje i kao. nepotrebnu stvar odba- cuje. Doduše, u gradu: se nalaze sa više mjesta sabrani i bez. reda nagomilani sa Broj 68. pisi, polupani stupovi i urezano razno | menje. Jedna takova kolekcija je u pri doslovnom muzeju; nekoliko kapitela iz u gradskom arkivu nepristupnom zanimgi cima, dok su ostali komadi svugdje ,. razbacani. Osim toga po starim zidinan po ulicama, na kućama, u manastirima, stubama i posvuda gdje se okreneš nail ili nogom ugaziš na kakav natpis, ili dek, rativni ulomak, koji zub vremena pom troši i briše sa našega pogleda. — Jedi se stranac prolaznik čudi i žali sudbim! očevidnih svjedoka prošle dobe. Pa ne samo u gradu, da li i cijela za okolica od Stona do Boke kotorske puma; porušenih kula, manastira, crkava, plemićki, dvoraca, starih grobnica itd, čemu bi naš dužnost bila veću pažnju posvetiti, jer \i sve to dalo dosta materijala za domaću po. vjesnu zbirku, kojoj bi se pridružila obilat naša araldika i numizmatika. Ali nadas treba istaknuti ono malo do sada poznatih ulomaka iz doba narodne hrvatske dinastije, Vještak će odmah prepoznati to urezano kx menje, jer se karakteristično ističe pm. tastim i kolastim nakitom, a osobito po ne rodnu ispletenim pletenicama nalik onim kojim obiluju iskopine oko Solina, Bihaćai Knina, tih dragocjenih riznica hrvatske istorije. U zabitnoj ulici bliza današnjega sje meništa u Dubrovniku opstoje još ruševim stare crkvice dograđene u XI. vijeku sx dužbinom hrvatskog kralja Stjepana — Mi roslava i supruge mu Margarite. Kada bi se milostiva ruka našla, da popravi tu er kvicu, ili da upriliči još jedanput iskopa vanje okolo nje i u nutrini, moguće da bi se došlo do važnih otkrića. I već postojeća malena arkeološka zbirki u Cavtatu bila bi od veće koristi, kad hi se prenijela i koncentrirala u Dubrovniku na uporabu i očigled zanimanika. 'Takove zbirke, muzeji, knjižnice, pinakoteke itd, buduć živa knjiga i, zorno, neprocjenivo pe- magalo nauci, znanosti i umjetnosti, ako st smještene u manjim varošima kao što » Cavtat, postanu nepristupne i neuporabiv većini inteligencije i učećoj publici. Ovi i njima slični razlozi su nas pote kli na ovaj predlog za osnovanje jednog malenog arkeološkog muzeja i u Dubrovniku. Ne radi se ovdje o kakvoj posebnoj velikoj zgradi u tu svrhu, nego o pristojnom i skromnom za sada lokalu, gdje bi se mogi sakupiti svugdje porazbacani predmeti mjedene ana" iskopavanjem i istraživanjem. Držimo, & nema građanina ni korporacije, koja ne bi svojim obolom, darom, dobrom riječi, ili ms kako inače doprinijela oživotvorenju patriot ske i za istoriju toli potrebne ustanove. Stavljamo stvar na srce osobito našim i pokrajinskim Vlastima, pa konservatort Dr. Posedelu i drugim domaćim istraši+ cima i ljubiteljima povjesti. — Kod 3 so mnogo troši za tolike glazbe, za mom4# talne užitke i za stranačko razmirice, podr- žavajuć tolika društva, više nego ih trob* Muzeji spadaju u onu vrst proavjetnih isti tucija, koje smo dužni svi podržavati, s vrijednost ne može niko pravo procijeniti Arkeološki muzej u Dubrovniku imade $'t wslove' za opstanak ; ispunjat će jednu voliš? praznimu, i bit će mjorilom kulture, .bit 4 na diku i korist ne samo Dubrovniku, 4 i svoj južnoj Dalmaciji. s