Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ Broj 71.
išlo ocjeniti pojedine tačke predugog pre:

bi ga prisililo intervenirati, U Du- dvrči sili, koju kad se jednom ustali

brovniku naprotiv hmile tajni agenti
policije, čcvjek kad progovori riječ
s prijateljem, nije siguran da nije ko
uho naćulio, Ta je razlika u nadzoru
shvativa, jer ,proroci“ rekoše, da
je pogibelj da Dubrovnik ne baci u
zrak monarhiju i nađoše budala, koji
vjeruju, a u Zadru se samo radi o
kostima Hrvata, a te su vrlo jeftine,
ima ih na probir po svim razboji-
štima Europe. No što će oružnički
aparat u Spljetu i Šibeniku. Crnica
koliko znamo nije još tamo otkrio
veleizdajnike, a ipak te strah obiđe,
kad se iskrcaš da se ne nabodeš na
bajonetu, nadasve ako je na paro-
brodu kakav Lueger.

Mi ne zavidimo Zadru ovu slo-
bodu, ali red je napokon zaviriti
malo bolje u pozadinu ovih zadar-
skih nereda i kazati kako stvari
zbilja stoje. Nema nikoga u Dalma-
ciji, koji vjeruje, da vlada ne može
staviti reda i onim sredstvima, ko-
jim sada raspolaže, a tad treba pi-
tati, zašto ona državnu policiju želi
— jer je to barem očito, da je baš
vlada želi, i da sve ovo izmotavanje
i odgađanja i nećkanje nije za ni-
šta drugo nego da zemlju izmori i
da zastupnici panu pred nju na ko-
ljena, i-izmole državnu policiju kao
osobitu milost.

Zašto daklo? Odgovarat ne ćemo,
već samo želimo, da to pitanje stave
sebi oni, koji vape za državnom po-
licijom. Možda će se tada zamisliti
i naći da je ipak bolje trpjeti silu,
koja po samom razvitku može biti
samo za vremena, nego sami se po-

Utisci s izleta,
1

Čovjek dok putuje praktično upoznaje
marod, a promatrajući ljepote prirodne, koje
često na putu susreće, usavršuje u sebi po-
jam ljepote. I u tom se smislu ima shvaćati
ona poznata, da je putovanje ,,živa knjiga“,
o kojoj nam pričahu i dnevno pričaju svi
oni, koji se tim zanimaju. Pri putovanju
obično jedva se i spominju ,sitnice i nuz-
grednosti“, ali ove su veoma nuždne; bez
njih n& možemo imati onaj potpuni pregled
za tačno shvaćanje stvari, koje promatramo.
Jer zaman ćeš proučavati mrtva slova ti-
skane knjige: iskustvo, koje se osniva na
zdravom opažanju, jedino jo podobno podati
nam potpunu harmonizaciju.

Priznajem, teško mi je istaknuti sve
one ,sitnice“, koje me vanredno zabavljahu
»prigodom mog putovanja pješke od Slađe-
novića do Dubrovnika. Ja ih ne znam ista.
knuti, al ih živo osjećam, jer utisle su doj-

2.
Bio sv. Ivan Glavosjek, zaštitnik uba-
vog seoca Slađenovići. Kiša je lijevala uprav

ne mogu je vijekovi suzbiti.

Da su se ljudi, koji su stvarali
općinski zakon, držali načela, koje
je ,Narodni List“ istakao, da je au-
tonomija dobra samo, ako ima ljudi
koji je znadu upotrijebiti, oni ne bi
nigda stvorili sve one liberalne za-
kone, po kojim jedino mi, političko-
narodni nevoljnici u Dalmaciji ipak
kao osobe nalazimo se bolje nego
oni u Banovini. Autonomija općina
za nas nije od slučaja do slučaja
prema osobi. načelnika dobra, ona
je uvijek dobra, i čuvajmo se da je
ne budemo željkovati, kad je ludo
izgubimo:

Nek nam se ne dolazi primjerom
velikih gradova. Sam velegradski ži-
vot donosi sa sobom policiju državnu,
ali u manjim mjestima uvesti drža-
vnu policiju znači dati priliku državi,
da ti zaviri u lonac, što kuhaš objedu
i večeri. Neredi u Zadru ne će vije-
kom trajati, i tim će prestati ugo-
dno što bi ona mogla dati, a ostati
samo neugodno i uspomena na one,
koji su pomogli pokopati općinsku
autonomiju.

Iz naroda.

Iz Lastova. (Sjajna zabava). Hvala
Bogu, da smo opet počeli! Naša učeća mla-
dež sa mjesnim diletantima priugotovila nam
je na 29. t. m.'krasnu zabavu s plesom,
koja je posve sjajno uspjela, pa zato molim
slavno uredništvo, da mi blagoizvoli ustu-
piti malo prostora, jer nesmijem ai nemogu
mfkom mimoići ono što su svi prisutni one
večeri uživali, zaslugom naših vrijednih di-
letanata.

Obazrijet ću se u opć« na muzikalni

 

grama, koji je bio razdijeljen u tri dijel
Sa Zajčevom: ,U boj u boj“ otvorile u
nam milozvučne tamburice zabavu, izvađu.
jući zatim Stjepušinov: ,Vijenac ljubavni,
pjesama“; Brožev: ,Uspomena na Bledsk,
jezero; Furlanovo: ,,Narodno blago“ ; Stray.
sov: Valcer iz operete ,Čar Valcera“; Ša
becov: ,Dalmatinski šajkaš“; te završivii
II. dio zabave za Farkaševom: ,,Naprej za.
stava slave“. Tamburanje je izvedeno do.
bro; osobito nas je zanijela nježnost tamhq.
rice u nekim komadima, tako da su tambu.
raši bili nagrađeni burnim odobravanjem j
poklicima: živjeli“!

Deklamacija Preradovićeve«: ,,Rodu 9
jeziku“ bila je zanosno krasnoslovljena od
g. J. Stanojevića, koji je svojom mimikom
znao izvrsno izraziti divne misli od uzvišene
pjesme. U Preradovićevoj: ,,Braća“ dekla.
macija je postigla vrhunac u času, kad braća
g. J. Stanojević i g. V. Antica, odloživši
puške, padoše jedan drugomu u zagrljaj po-
mireni, a iza njih se pokaza g.ca Sangaletti
u vilinskoj pojavi pruživši nad njima ruku
s riječima:

»Domovino ti svjedoči
Sto sad vide tvoje oči,

Ti svjedoči i razglasi =
Složne braće ljuba da si,“

Ta živa slika bila je uprav veličan-
stvena, a općinstvo opijeno tim krasnim pri-
zorom nije znalo prestati odobravati vrijed-
noj mladeži.

Osobito nas je pako iznenadila predsta-
vljalačka vještina naših diletanata, koji prvi
put stupivši na pozornicu posve uspješe, te
zapanjiše općinstvo tako, da se je iza prvog
komada predstave vinuo spontani poklik iz
mnoštva: ,Pa zašto tražimo strance, kad
imamo u svom mjestu takovih vrijednih
sila?!“ Ne bih znao, čiju vrlinu ljepše da
pohvalim, jer svi manje više uspješe. U ko-
mediji od L. Gozlan: ,Hvala Bogu stol je
prostrt“ g.ca S. Sangaletti kao sobarica i
gca A. Gjivoje kao gospođa generalova,
odigraše svoje uloge izvrsno. Osobito su upale
u oči njihove prirodne, slobodne kretnje na

dio, deklamacije i predstave, jer bi predugo pozornici; pa dok je g.ca A. Gjivoje imala

meme === m=m=mu=mauuszumswsmmemwmmsmmmmmmmmmmmmmmmezs=

nesmiljeno a to se opažalo i na žalosnim li-  loženo božjoj nepogodi, 'To je moć, to snaga;

cima inače dobrodušnih Slađenčana, koji
izjedljivo iščekivahu, da li će biti ta blažena
misa, za koju se svi svečano pripravljahu.

Prvi lađari, koji se zaputiše u Slano po
popa, praćeni kišom vratiše se pjevajući
»Majku Jugovića ..... “ al — bez popa.
Kiša atane a zaredaju se kućni posjeti. I dok
se komšije zdravo natjecahu izražavati u
prijateljskom razgovoru zlovolju nad nepo-
godom, kojom ih obdari božja godina...
najednom načule uši: ,Hej.... na misu“,
— To dopiraše glas:veslača sa obale: ,Pri-
spio je po-op ...“, — Vožahu velečasnog.

Komšije uzdahnu i čisto se preobraze,
ko da im uzdah odnese zlovolju. Milo se
oglasi veselo zvono crkvice, sazidane još u
XVI. vijeku prigodom nekog brodoloma, a
sretni seljaci zapute, da slušaju riječ božiju.

Tu su riječ čuli, razumjeli, a tako ih je
dirala da maogi jecahu od ushita. Po prvi
put slušali su riječ božiju u čistom hrvat.
skom jeziku.

I zapljuštila je kiša, da je prokapio i
debeli zid starog bunara, pod kojim se za.
klonih, kad ne mogoh već izdržat; al pobo-
žno seljaštvo ni da se gane, već fanatičnim
upravo zanosom klečaše tu pred crkvom iz-

tako uznose riječi, koje se razumiju.

Dođe k meni jedan starac sijede kose,
jedva kročaše. Nedavno udari ga kap, usli-
jed čega klonula mu lijeva strana života:
»Do vraga — rekoh mu, kad ga opazih
svega smokrena — ta što se, po bogu brate,
nijesi odmah zaklonio!“ — ,,Zaklonio? —
opovrne mi starac onim tihim al svečanim
glasom, kojim se odlikuju ljudi, tek u ste-
račkoj dobi, kad što važna priopćaju —
star sam i sakat, sedamdeset mi je i četin
godine a prvi put u životu razumio sam
svetu misu i da me ne nagoni svojta, bio
bi je do kraja slušao, pa na mjestu ostao
mrtav“.

3.

Po podne imao je biti narodni ples
nu kako je sva mladost Slađenovića rastr
kana po dalekom svijetu, a ona iz obližnjih
sela zbog oluje nadošla, to se plesalo samo
u užem krugu u.kući domaćine Antuns
Milića, glavara sela, koji se ističe rijetkim
razumijevanjem narodnih prilika, Opasio
sam, da je meledija lijerice vrlo slična našoj
župskoj, tek ova je nešto obrađenija s tog?
izrazita je. Sama lijerica izgleda kod Sla
đenčana savršenija, jer dok župska im