Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ Broj 71. išlo ocjeniti pojedine tačke predugog pre: bi ga prisililo intervenirati, U Du- dvrči sili, koju kad se jednom ustali brovniku naprotiv hmile tajni agenti policije, čcvjek kad progovori riječ s prijateljem, nije siguran da nije ko uho naćulio, Ta je razlika u nadzoru shvativa, jer ,proroci“ rekoše, da je pogibelj da Dubrovnik ne baci u zrak monarhiju i nađoše budala, koji vjeruju, a u Zadru se samo radi o kostima Hrvata, a te su vrlo jeftine, ima ih na probir po svim razboji- štima Europe. No što će oružnički aparat u Spljetu i Šibeniku. Crnica koliko znamo nije još tamo otkrio veleizdajnike, a ipak te strah obiđe, kad se iskrcaš da se ne nabodeš na bajonetu, nadasve ako je na paro- brodu kakav Lueger. Mi ne zavidimo Zadru ovu slo- bodu, ali red je napokon zaviriti malo bolje u pozadinu ovih zadar- skih nereda i kazati kako stvari zbilja stoje. Nema nikoga u Dalma- ciji, koji vjeruje, da vlada ne može staviti reda i onim sredstvima, ko- jim sada raspolaže, a tad treba pi- tati, zašto ona državnu policiju želi — jer je to barem očito, da je baš vlada želi, i da sve ovo izmotavanje i odgađanja i nećkanje nije za ni- šta drugo nego da zemlju izmori i da zastupnici panu pred nju na ko- ljena, i-izmole državnu policiju kao osobitu milost. Zašto daklo? Odgovarat ne ćemo, već samo želimo, da to pitanje stave sebi oni, koji vape za državnom po- licijom. Možda će se tada zamisliti i naći da je ipak bolje trpjeti silu, koja po samom razvitku može biti samo za vremena, nego sami se po- Utisci s izleta, 1 Čovjek dok putuje praktično upoznaje marod, a promatrajući ljepote prirodne, koje često na putu susreće, usavršuje u sebi po- jam ljepote. I u tom se smislu ima shvaćati ona poznata, da je putovanje ,,živa knjiga“, o kojoj nam pričahu i dnevno pričaju svi oni, koji se tim zanimaju. Pri putovanju obično jedva se i spominju ,sitnice i nuz- grednosti“, ali ove su veoma nuždne; bez njih n& možemo imati onaj potpuni pregled za tačno shvaćanje stvari, koje promatramo. Jer zaman ćeš proučavati mrtva slova ti- skane knjige: iskustvo, koje se osniva na zdravom opažanju, jedino jo podobno podati nam potpunu harmonizaciju. Priznajem, teško mi je istaknuti sve one ,sitnice“, koje me vanredno zabavljahu »prigodom mog putovanja pješke od Slađe- novića do Dubrovnika. Ja ih ne znam ista. knuti, al ih živo osjećam, jer utisle su doj- 2. Bio sv. Ivan Glavosjek, zaštitnik uba- vog seoca Slađenovići. Kiša je lijevala uprav ne mogu je vijekovi suzbiti. Da su se ljudi, koji su stvarali općinski zakon, držali načela, koje je ,Narodni List“ istakao, da je au- tonomija dobra samo, ako ima ljudi koji je znadu upotrijebiti, oni ne bi nigda stvorili sve one liberalne za- kone, po kojim jedino mi, političko- narodni nevoljnici u Dalmaciji ipak kao osobe nalazimo se bolje nego oni u Banovini. Autonomija općina za nas nije od slučaja do slučaja prema osobi. načelnika dobra, ona je uvijek dobra, i čuvajmo se da je ne budemo željkovati, kad je ludo izgubimo: Nek nam se ne dolazi primjerom velikih gradova. Sam velegradski ži- vot donosi sa sobom policiju državnu, ali u manjim mjestima uvesti drža- vnu policiju znači dati priliku državi, da ti zaviri u lonac, što kuhaš objedu i večeri. Neredi u Zadru ne će vije- kom trajati, i tim će prestati ugo- dno što bi ona mogla dati, a ostati samo neugodno i uspomena na one, koji su pomogli pokopati općinsku autonomiju. Iz naroda. Iz Lastova. (Sjajna zabava). Hvala Bogu, da smo opet počeli! Naša učeća mla- dež sa mjesnim diletantima priugotovila nam je na 29. t. m.'krasnu zabavu s plesom, koja je posve sjajno uspjela, pa zato molim slavno uredništvo, da mi blagoizvoli ustu- piti malo prostora, jer nesmijem ai nemogu mfkom mimoići ono što su svi prisutni one večeri uživali, zaslugom naših vrijednih di- letanata. Obazrijet ću se u opć« na muzikalni grama, koji je bio razdijeljen u tri dijel Sa Zajčevom: ,U boj u boj“ otvorile u nam milozvučne tamburice zabavu, izvađu. jući zatim Stjepušinov: ,Vijenac ljubavni, pjesama“; Brožev: ,Uspomena na Bledsk, jezero; Furlanovo: ,,Narodno blago“ ; Stray. sov: Valcer iz operete ,Čar Valcera“; Ša becov: ,Dalmatinski šajkaš“; te završivii II. dio zabave za Farkaševom: ,,Naprej za. stava slave“. Tamburanje je izvedeno do. bro; osobito nas je zanijela nježnost tamhq. rice u nekim komadima, tako da su tambu. raši bili nagrađeni burnim odobravanjem j poklicima: živjeli“! Deklamacija Preradovićeve«: ,,Rodu 9 jeziku“ bila je zanosno krasnoslovljena od g. J. Stanojevića, koji je svojom mimikom znao izvrsno izraziti divne misli od uzvišene pjesme. U Preradovićevoj: ,,Braća“ dekla. macija je postigla vrhunac u času, kad braća g. J. Stanojević i g. V. Antica, odloživši puške, padoše jedan drugomu u zagrljaj po- mireni, a iza njih se pokaza g.ca Sangaletti u vilinskoj pojavi pruživši nad njima ruku s riječima: »Domovino ti svjedoči Sto sad vide tvoje oči, Ti svjedoči i razglasi = Složne braće ljuba da si,“ Ta živa slika bila je uprav veličan- stvena, a općinstvo opijeno tim krasnim pri- zorom nije znalo prestati odobravati vrijed- noj mladeži. Osobito nas je pako iznenadila predsta- vljalačka vještina naših diletanata, koji prvi put stupivši na pozornicu posve uspješe, te zapanjiše općinstvo tako, da se je iza prvog komada predstave vinuo spontani poklik iz mnoštva: ,Pa zašto tražimo strance, kad imamo u svom mjestu takovih vrijednih sila?!“ Ne bih znao, čiju vrlinu ljepše da pohvalim, jer svi manje više uspješe. U ko- mediji od L. Gozlan: ,Hvala Bogu stol je prostrt“ g.ca S. Sangaletti kao sobarica i gca A. Gjivoje kao gospođa generalova, odigraše svoje uloge izvrsno. Osobito su upale u oči njihove prirodne, slobodne kretnje na dio, deklamacije i predstave, jer bi predugo pozornici; pa dok je g.ca A. Gjivoje imala meme === m=m=mu=mauuszumswsmmemwmmsmmmmmmmmmmmmmmmezs= nesmiljeno a to se opažalo i na žalosnim li- loženo božjoj nepogodi, 'To je moć, to snaga; cima inače dobrodušnih Slađenčana, koji izjedljivo iščekivahu, da li će biti ta blažena misa, za koju se svi svečano pripravljahu. Prvi lađari, koji se zaputiše u Slano po popa, praćeni kišom vratiše se pjevajući »Majku Jugovića ..... “ al — bez popa. Kiša atane a zaredaju se kućni posjeti. I dok se komšije zdravo natjecahu izražavati u prijateljskom razgovoru zlovolju nad nepo- godom, kojom ih obdari božja godina... najednom načule uši: ,Hej.... na misu“, — To dopiraše glas:veslača sa obale: ,Pri- spio je po-op ...“, — Vožahu velečasnog. Komšije uzdahnu i čisto se preobraze, ko da im uzdah odnese zlovolju. Milo se oglasi veselo zvono crkvice, sazidane još u XVI. vijeku prigodom nekog brodoloma, a sretni seljaci zapute, da slušaju riječ božiju. Tu su riječ čuli, razumjeli, a tako ih je dirala da maogi jecahu od ushita. Po prvi put slušali su riječ božiju u čistom hrvat. skom jeziku. I zapljuštila je kiša, da je prokapio i debeli zid starog bunara, pod kojim se za. klonih, kad ne mogoh već izdržat; al pobo- žno seljaštvo ni da se gane, već fanatičnim upravo zanosom klečaše tu pred crkvom iz- tako uznose riječi, koje se razumiju. Dođe k meni jedan starac sijede kose, jedva kročaše. Nedavno udari ga kap, usli- jed čega klonula mu lijeva strana života: »Do vraga — rekoh mu, kad ga opazih svega smokrena — ta što se, po bogu brate, nijesi odmah zaklonio!“ — ,,Zaklonio? — opovrne mi starac onim tihim al svečanim glasom, kojim se odlikuju ljudi, tek u ste- račkoj dobi, kad što važna priopćaju — star sam i sakat, sedamdeset mi je i četin godine a prvi put u životu razumio sam svetu misu i da me ne nagoni svojta, bio bi je do kraja slušao, pa na mjestu ostao mrtav“. 3. Po podne imao je biti narodni ples nu kako je sva mladost Slađenovića rastr kana po dalekom svijetu, a ona iz obližnjih sela zbog oluje nadošla, to se plesalo samo u užem krugu u.kući domaćine Antuns Milića, glavara sela, koji se ističe rijetkim razumijevanjem narodnih prilika, Opasio sam, da je meledija lijerice vrlo slična našoj župskoj, tek ova je nešto obrađenija s tog? izrazita je. Sama lijerica izgleda kod Sla đenčana savršenija, jer dok župska im