Strana 2.

 

stu ili Trentu ,,Viva | Italia“, kad
bi i bilo u tomu pokliku štogod ka-
žnjiva, zar se za to smije udariti
ostracizmom na sve, što se talijan-
skim imenom krsti? Nu u Zagrebu
vlast ne ide s toga stanovišta: tu
ako je X. Y. zavikao , Živio Petar“,
državni odvjetnik ne kaže da je vi-
kao on, već su vikali Srbi, srpski
narod, i to je odmah dokaz da u
državi postoji veleizdajnička srpska
propaganda. Zar se iz toga najbolje
ne vidi silna mržnja, kojom su neki
krugovi zadojeni prama nama. Pa
dok nam svaki dan daje nove do-
kaze o toj mržnji, ipak se nalazi
naivnih ljudi, koji vjeruju da će ram
Beč stvoriti Veliku Hrvatsku.

Između tih je možda i g. Hanau.
Mi ga ne poznamo, pa ga volimo
za to brojiti među naivnike, nego
među učenike Frankove, koji navlaš
siju u narod tu misao, samo, da ga
u nade uspavaju, nek miruje, dok
mu dušmani raznose kuću. Ali i
naivno sanjarstvo ima svojih granica.
Dok nije štetno narodu, dotle se
može pustiti ljude i da sanjaju, ali
kad se na tomu osniva podmukla
rabota neprijatelja, tad treba ustati
i pokazati na pogibao; tad ne smije
se činiti razlika između ljudi, koji
znalice šire u narod laži, i onih,
koji to rade iz — slabosti.

iz naroda.

Iz Kune. U subotu, dne 4. t. mj. za-
pala nas je osobita čast, da smo u našoj
sredini mogli vidjeti i čuti čuvstvenu i va-
trenu domorodnu riječ našeg zastupnika na
dalmatinskom saboru, gospodina Kunjašića
načelnika blatskoga.

Svaki izražaj, svaka riječ kazuje nam,
da ćemo u gosp. Kunjašiću imati pravog
zagovornika u svakim našim potrebama.

Poslije skupštine mnogobrojno posje-

«ene, na kojoj je gosp. zastupnik rastumačio
svoj program rada mladost ga je uz ba-
kljadu odnijela na rukama do kuće gosp.
Lukšića, našeg načelnika, kojemu moramo
.majviše zahvaliti, da je ovaj doček tako
sjajno uspio. Uz . silno klicanje zastupniku,
načelniku i pjevanje rodoljubnih pjesama,
raziđosmo se veseli u nadi, da ćemo biti
:zadovoljni s onim, za koga smo svoje gla-
sove dali. Prisutnik.

Iz Janjine. Nar. zast. Joakim Kunja-
šić obilazi svoj izborni kotar radi eventual-
:nog otvora sabora u Zadru. Mladi zastupnik,
.koji pozna rane naroda svoga htio je saslu-
.šati želje puka, da ih može slobodno u ga-
boru kazati. Jučer je bio kod nas i u kratko
vrijeme upoznao je potrebe naše i proslije-
«dio je put Kune.

Iz Korčule. (Talijanaška fukara na
djalu). Prestavnici tobožnje talijanske kul-
ture na Korčuli, obična razuzdana fukara,
pokazala se je ponovno na djelu. Naravno
običnim provokacijama i napadajem na Hr-
vate, jer u tomu ima sastoji sv njihova kul-

 

CRVENA HRVATSKA“

tura. Zadojeni i odgojeni u onoj mržnji
prama svemu što je hrvatsko, te 1 ako tu
mržnju privremeno drže pritajanu, ali u pri-
godi iskale je u potpunom jeku.

Tomu se ima pripisat i događaj od 6.
tek. na Korčuli.

Od nekoliko vremena, nekoji besposleni
članovi od ,balda gioventi1“ neprestano za-
dirkivahu pojedine Hrvate, dobacivajuć im
svakojakih uvrijedljivih izraza. Na 6. teku-
ćeg pak u večer pri dolasku parobroda na
obali, dvojica od spomenutih pođoše na pa-
robrod namjerom da napadnu jednog uče-
nika, a pošto im to zapriječiše, povratiše se
na obalu, te kivni na nekoje Hrvate, koji
su dotičnog upozorili na njihovu namjeru,
stadoše ih prevocirati te izazvaše tučnjavu.
Jednog Hrvata tako su udarili štapom po
glavi, da se je štap prelomio a dotićnik se
onesvijestio. A moglo je bit i težih poslje-
dica, da nije nadošao redar i oružnik, te
napadače povedoše u zatvor. Sada je još stvar
sub iudice.

Eto do čega dovodi slijepi fanatizam.
Svakako žalimo ove nesretnike, koji će mo-
rat pretrpit zasluženu kazan, jer smo uvje-
reni da su od nekoga nagovoreni.

Moralne krivce trebalo bi jednom pro-
naći koji kod svih ovih nereda glavnu
ulogu igraju. Jer uprav je sramotno od ne-
kojih naših nadobudnih talijančića, kako
znadu sve to lijepo aranžirat, te izlagat ne-
voljnu zapuštenu mladost, mješte da ih
odgajaju, a oni da postrance uživaju i dive
se njihovom junaštvu. I ovom prigodom
moglo se je opazit kako nekoji abonenti
poznatog dućana sa pametnim gospodarom,
oblijeću naokolo i tajno šapuću. Najmarkan-
tnija ličnost među njima je zaista poznati
ppoturica“ i koji da ima i malo krvi u
obrazu, nebi se niti prikazao pred ljudima,
a ne da se onako šepiri.

Koga se sve vvo tiče, oni će se lako
sjetit, imena im nećemo spominjat, Svakako
neka paze što rade, jer ustrpljivost ima i
svoj egranice.

Onda treba upozorit korčulanske Hrvate
a to po hiljadu puta, na vršenje njihovih
dužnosti.

Svaki se može i sam uvjerit da se s
našim talijanašima ne može na lijepe nikako,
jer uvijek se povraćamo na isto.

Nek dakle svaki vrši svoju dužnost.
Lijepo je pokazat se obziran i snošljiv, ali
svaka dobrota do nekoje mjere, na ljutu
ranu, ljutu travu.

Nemojmo uvijek bit dobričine, pak kada
zacijele rane i zablijede modrice, lako sve
to zaboravit. što više njih istih podupirat
i potpomagat. Nek jednom za uvijek za-
vlada kod nas ona već hiljada puta opeto-
vana, a nikad provođena ,Svoj k svome“,
Jer dok mi budemo uzdržavali one, koji
nas vrijeđaju i napadaju, dotle nemamo
prava da se tužimo, dapače dobro nam
stoji.

Perditio tua ex te Israel!

HRVATI i HRVATICE

SJETITE SE
Družbe Sv. ĆIRILA i METODA

     
    

 

Broj 73.

Domaće vijesti.

Kako se u Hrvatskoj stvaraju veleizdaj.
niel, Pod ovim naslovom donosi ,Novi Ligt«

ovu izjavu :

»Ovime izjavljujem slijedeće :

»Neimajući novaca u Zagrebu, smisli,
n8e, te pođoh državnome odvjetniku Ac.
peurtiu, te mu se ponudih, da ću poći g
»Beograd, da tamo špijuniram i saberem
wmaterijal za opterećenje optuženih veleiz.
»dajnika. Accurti primi moju ponudu, te mi
preče, da će me naknadno platiti; ali 4
pimadem nešto novaca reče da pođem g
»Banski Dvor, te da će on telefonirati i jg
mću dobiti pod imenom , potpore“ nešto no.
pVaca. I zaista dobih od bana K 20, sko
mjim pođoh u Beograd. Ostadoh tamo 8
dana, te mi pođe za rukom upoznati se g,
»Milanom Pribičevićem i Rafajlovićem vo.
mpđom nacionalista. Iz razgovora ovih mo-
»&goh uviditi, da isti vrlo lijepo misle g
»Hrvatima. I tako se vratih u Zagreb, do.
mživivši potpuni fiasko, pošto nisam donio
mnikakovog materijala, osim jedan list, ko-
mjim me Milan Pribičević preporuča, pot
»pore radi, na Rafajlovića“.

»U Zagrebu mi  Accurti reče, da
»pođem k ,Ustavnosti“ Dorokti, te da isto-
pme rečem ono o Supilu, što je bilo u Hr
mvatskim novinama navedeno“, (ovaj lažni
iskaz bio je svojedobno u našim novinama
otisnut, a tu se govorilo o strašnim veleiz-
dajničkim svezama između  Rafajlovića i
Supila, za koje je Supilo tek iz tog izvješći
doznao, jer dotle nije nikada imao čast ni
čuti za gosp. Rafajlovića, kamo li ga lično
poznao, a najmanje tbio snjime u ikakvoj
svezi. Op. Ur.).

»Time izjavljujem, da na stvari nij
mlišta istine, nego da sam to učinio m
»Savjet državnog odvjetnika, dobivši za to
»K 100 od autonomnog fonda“.

»Nadalje me pošalje u uredništvo ,Sr-
mbobrana“, da tamo saznam pod lažnom
»krinkom tajnu neku adresu Milana Pribi-
pčevića i to iz razloga, da mu državni od
»Vjetnik uzmogne pisati pod imenom nje
»gova brata i dati mu sastanak u Zemunu,
»ili na drugom kojem austro-ugarskom 2e-
»lljištu, to ga uzmogne zatvoriti. Kad je
»»Srbobran“ o meni donio onu vijest, dođe
mu jutro u moj hotel ,Goldenes Lamm“,
»gdje sam stanovao, detektiv Fučkar, te mi
reče, da pođem k državnom odvjetniku,
»koji mi dade K 80, te mi reče, da pođem
mu inozemstvo, a on će onda proti menu
izdati uhitbenu zapovijed, da izgleda kao
pda je on prevaren.

»Ovo je prava istina i tako se je stvat
»Zbila.

»Za istinitost odgovaram i jamčim.

»Dano 17. augusta u Boču.

| Friedrich Bisenstadter“

između oficira | građana došlo je 0
dana u kavani ,Corso“ u Zagrebu do kr
vava sukoba. Jedne noći došlo je u kafani
do rječkanja između ulanskog poručnik
Draganića i pravnika Manjkasa, pri čem je
ovaj upotrebio oštriju riječ. Poručnik kei
je bio u civilu, ode kući, povrati se doskor?
u uniformi te navali sabljom na Manjke#
te ga teško rani po uhu, raci i gli
Manjkasu su rane iste noći bile povoss*
u bonici,

= Sutra dan našao je Dr. Reberski, pri"
telj Manjkasov, poručnika u pratnji dru"