Strana 2. mobranstva. Bilježim i tu vijest kao kro- ničar. # e * Pitanje novog zemaljskog odbora zanima svijeh, ali zakulisne petlanije ne dadu još, da se položoj isbistri. Morat će na silu do- skora, jer kako sam već javio, sabor se zatvara 16 ili 17 ovoga mjeseca. Dosad se nije vele uradilo, pa ako hoće dospjeti. mo- rat će biti sjednice u jutro i popodne. Danas je počela rasprava o učionskom proračunu. Prvi je govorio Machiedo u sa- svim liberalnom duhu oštro koreči jade i nevolje našeg školskog sistema. Sada govori Biankini. iz naroda. Iz Rožata. Prigodom zadušnica u mje? snoj franjevačkoj crkvi za pok. fra B. Mar- kovića preminulog u Cavtatu dne 18 pr. mj. bi sakupljeno za Družbu na prijedlog vič. župnika fra Ev. Brajnovića a na počast preminulog, svota od K 50. Darovaše slije- deća gospoda: Marković Ivo K 10. N. N. K 5.30, Gjivulinović Ivo K 5. Papi Marin K 8. po K 2 vlč. Jozo Brilli, vlč. O. Kalist Tadin, Božonja Pero, Matičević Miho; po K 1: Mozzara Niko učitelj, Herzo Stjepan Herzo Ivo, Herzo Vinko, Škaprlenda Božo, Milutinović Mato, Aguzinović Luko, Kljunak Andro. Hilić Ivo, Šilje Janko, Škaprlenda Mare, Kneževič Božo, Drašković Mare, Mar- ković Pasko, Lopišić Mile; po 60 helera: Saltarić Tomo, Bušlje Slave: po 40 hel.: Komplita ud. Mare, Knežević ud. Nike, Gjurašić Kate, Knežević Kate: po 30 hel. Matović ud. Ane; po 20 hel. Šišić Ane, Šišić Mare, Gandolfi Ane. Naprijed za Družbu! Množio se broj štov. darovatelja za našu hrv. Istru! Iz Veleluke. Kako svake tako i ove godine slijedila je procjena grožđa u općin- skom djelokrugu Veleluke, pripadajućem gospodarstvu općine Blata. Procjena se je obavila sa strane blatskog zakupnika Mutrije odnosno njegovih procjenitelja blačana. Ve- CRVENA HRVATSKA“ lelučki kmetovi trpjeli su mepravice, koje su im se nanašale, trpjeli su i teške udarce _ primali kroz više godina sa strane takovih ljudi. Ali ovog puta otvoriše svoje oči, osvjestiše se, te uđoše u trag nepravdi, nečovječnosti i bezdušnosti. Dakle u kratko ću iznijeti činjenice, da vide čitatelji dokle je dopirala bezdušnost blatskih procjenitelja. Prošlog mjeseca na svoje vrijeme, uputiše se ti bez srca ljudi, da haraju krvave trude bjednog težaka, hjednog brata Velelake. Obađoše njegove vinograde pak bez ikakvog obzira nanesoše teški udarac svome bratu, koji je prekoracao svaki stepen nepravde. Procjeniše njihove vingrade po prilici na pola. Kmetovi Veleluke nalazeć se preo opterećeni takovom procjenom utekoše se c. k. Sudu, tražeć putem istog zadovoljštinu. Sud odmah uspostavi sudbenu komisiju. koja procjeni iste vinograde. Čitatelji čujte Blatski procjenitelji na neka mjesta procje- niše prihod poduzetnom Mutriji 3/4 više nego što je proistekla procjena sa strane ce. k. sudbene komisije. Uzevši u obzir da je kroz razmak vremena što kiša, što nevri- jeme uništila ipak djelomični dio opstojećeg grožđa, ipak činjenica je da je u opće c. k. sudbena komisija procjenila prihod poduzet- nika pola manje od onog prvog. I tako odlane i ako manje bjednom težaku, a nc- pravici ss dođe u trag. A sada poduzetnik nalazeć se utučen u pojmu zahtjeva od odnosnih kmetova da nose gradaciju koju on hoće, Hoće dakle da prekoračuje granice prirode. Bjedni težak želeć izbjegavati eventualne posljedice, od straha pred tom mudroglavom, koji se je htio nasisati krvi iz žuljeva ovog težaka, strepti prebire i ipak donosi što može bolje. Ali i tu se može doći k pravom lijeku. Brate tožače : ,,Kako je Bog dao onako ga i daj rečenom poduzetniku a ne bude li htio primiti. a ti mu zahvali duboko se nakloni pun počitanja s kapom u ruci odlazi“! Velelučanin Iz Ošljega. Prisiljeni smo da opet iznosimo na javu postupanje našeg gospodina Broj 81. ERIN nmasnunnmDnssTpnnmnsnsEttNičei župnika. Nebi cijenjenoj publici dosađayij; sa takovim individuima kad njegove riječi ne bi uznemirivale naš mirni i pobožni na. rod. Na 3 tekućeg mjeseca na svečenot Gospe od Rozarija, mi smo preko sv. miu slušali mjesto propovjedi napadaj na crkovnog pjevače. Od davnina je običaj da je kod svakog svečanog dana pjevana sv. mim, Pjevali su isključivo dakako u dogovom sa gospodinom župnikom, gg. Buconić, Šimunović, Cverović, Zec i preko školskih praznika abiturijent S. Simunović, ali kako je cijela župa došla u oštru svađu sa žup- nikom, radi njegovih uvreda i ponašanja, pre. kinula su i spomenuta gospoda svaki doticaj s njime. Tako je prestalo pjevanje u crkvi, Nu spomenuti pjevači bili su spremni uvi. jek preko službe božje kad bi na to bili pozvani od g. župnika jer drže, da je cijela služba božja isključivo župnikova stvar. Bu. dući da je ma svečanost Gospe od Rozarija bila sv. misa u obiteljskoj kapelici gosp, Buconića u Stupi, gos. Buconić pozvao pje. vače e da služba božja što svečanija buds gosp. se župnik nije usprotivio i oni su pjevali, kad preko sv. mise otvori s oltara napadaje na njih najprostijim riječima da su bezbožnici da preziru sv. sakramenat i t; d. što uvijek ne pjevaju u crkvi. Ovi ljudi da. kle morali bi pasti pred noge gospodinu žu. pniku i sa suzama ga moliti da im dozvoli pjevati u crkvi, dok on neće s nikim iz župe niti da riječi prozbori. Ovoliko da cijenjeno općinstvo zna do čega su spomenuta gospoda izvrgnuta zgražanju i napadajima, sa strane pobožnog naroda, a gosp. župniku poruču- jemo nek se sam izvoli pobrinuti za sve što služi preko službe božije. Očevidac Domaće vijesti. Prije osude. U sudnici klupe sudbene dvora- ne zaokupe skoro sami legijonaši. U osam sati uđe sudbeni senat, te predsjednik uz sveopću tišinu i napetost određuje, da se dovedu optuženici, Cijelokupno općinstvo poplaviše tajni redarstvenici, koji su pozorno njuškali ne bi li što spazili veleizdajničkog. =======—======——————————=====——==—===—— — ——rmmm—_—_—_———— m —m—=—=mma—m—m—m==—=— E. Grinelli: Mileoq. Selom odjekne nekoliko hitaca. Stari se čuvar groblja probudi od saa, podigne se, te kad ga prestane mučiti suhi kašalj zazove svoju kćer. Evo me odmah — odvrati ona i pokaže se na stubama, koje su vodile na krov. — Čuješ li Milevo, u selu se tuku. Mileva siđe onako kako se je našla. Vi- soka i jaka, imala je na sebi samo košulju. Dok je žurno oblačila svoj kratki kožuh, mogo si lijepo raspoznati njene oble bokove i vitki stas, kojega je pokrivalo ono trošno odijelo. — Dakle je istina — upita oca obla- čeći se. — Što? | —- Da je noćas buknula buna, kako se _je predviđalo, — Oh nesreće, promrmlja očajno sta- rac zgurivši se u svom ležištu. Mileva obuče očeve čizme, sakupi bujne svoje crne vlasi u bijeli rubac i izađe vanka, da vidi što se događa... sano niskim zidom; kod njegovih vrata stala je kućica čauvareva. Kada Mileva izađe, graktahu gavrani na golim vrbama u ranoj sjeni. Pogleda naokolo i zagleda se u niz grobova i križeva, koji se u groblju podi- zahu. Sve je bilo ovito tužnim plaštem zime te je ona gazila po snijegu, koji joj dopiršiše do povrh koljena. Bila je baš užasna studen a mrzli vjetar udarao je u crvene djevojčine obraze. Mileva protrlja ruke i obraz šakom snijega i zakopča kožuh. Dok se dolje u selu tuklo, ovdje je vla- dao mir i duboka tišina. Na sred groblja uzdizao se je veliki križ, na kojemu je vi- sio umirući Spasitelj. Debeli led visio je sa Kristove krune i sa čavala, koji probijahu njegove ruke i noge. Mileva puna spokojnosti pogleda na nebo, Bilo je oblačno a mjesec je kad i kad provirivao. vi Neka životinja prođe poput sjene; ts: tavi se pred Milevom i upre svoje svijetle oči u nju. — Vuk — promrmlja ona i ener- gičnim kretom, u kojem se pokazala cijela njezina snaga, zgrabi motiku, koja je bila naslonjena o zid i baci se na životinju, ali ova je ne dočeka, već bježeći preko grobova iščezne u noći. i Novi hitac odjekne tihim uzduhom, pa Mileva hitro siđe sa-brežuljka u selo. Došavši do prvih koliba sretne jeduu selja- kinju gdje vuče ranjenog svog muža, čigovi tragovi vruće krvi, rastapahu snijeg. — Što je dakle? zapita Mileva. * — Seljaci našeg sela — odgovori rt njenik — i ovi iz susjednog bore se proti ustašama. Srpovi kose njihovu krvavu žetvu a naše glave padaju kao klasje. Mileva pomogne seljakinji unijeti muža u kolibu i povezati mu rane, a zatim se po- vrati ocu, da ga izvijesti i ohrabri. Nakon nekoliko vremena čuše se jaki udarci na vratima groblja. — Pogledaj ko je — promrmlja stari čuvar. Mileva otvori prozor te ugleda ne- koliko saonica, a oko njih stali su oboružani Puščane cijevi i sablje svjetlijahu se 0 zrakama mjeseca, koji se bijaše pojavio. / — Otvori starče — fpoviče jak glas evo ti svijetlih gostiju. dA 13.4 — Bolestan sam — odgovori starac iz nutra i ne mogu da ustanem po, ovakovoj — Ali ipak se moraju sakopat. .. . ," i