Strana 2.

 

mobranstva. Bilježim i tu vijest kao kro-
ničar.
# e *

Pitanje novog zemaljskog odbora zanima
svijeh, ali zakulisne petlanije ne dadu još,
da se položoj isbistri. Morat će na silu do-
skora, jer kako sam već javio, sabor se
zatvara 16 ili 17 ovoga mjeseca. Dosad se
nije vele uradilo, pa ako hoće dospjeti. mo-
rat će biti sjednice u jutro i popodne.

Danas je počela rasprava o učionskom
proračunu. Prvi je govorio Machiedo u sa-
svim liberalnom duhu oštro koreči jade i
nevolje našeg školskog sistema. Sada govori
Biankini.

iz naroda.

Iz Rožata. Prigodom zadušnica u mje?
snoj franjevačkoj crkvi za pok. fra B. Mar-
kovića preminulog u Cavtatu dne 18 pr.
mj. bi sakupljeno za Družbu na prijedlog
vič. župnika fra Ev. Brajnovića a na počast
preminulog, svota od K 50. Darovaše slije-
deća gospoda: Marković Ivo K 10. N. N.
K 5.30, Gjivulinović Ivo K 5. Papi Marin
K 8. po K 2 vlč. Jozo Brilli, vlč. O. Kalist
Tadin, Božonja Pero, Matičević Miho; po
K 1: Mozzara Niko učitelj, Herzo Stjepan
Herzo Ivo, Herzo Vinko, Škaprlenda Božo,
Milutinović Mato, Aguzinović Luko, Kljunak
Andro. Hilić Ivo, Šilje Janko, Škaprlenda
Mare, Kneževič Božo, Drašković Mare, Mar-
ković Pasko, Lopišić Mile; po 60 helera:
Saltarić Tomo, Bušlje Slave: po 40 hel.:
Komplita ud. Mare, Knežević ud. Nike,
Gjurašić Kate, Knežević Kate: po 30 hel.
Matović ud. Ane; po 20 hel. Šišić Ane,
Šišić Mare, Gandolfi Ane.

Naprijed za Družbu! Množio se broj
štov. darovatelja za našu hrv. Istru!

Iz Veleluke. Kako svake tako i ove
godine slijedila je procjena grožđa u općin-
skom djelokrugu  Veleluke, pripadajućem
gospodarstvu općine Blata. Procjena se je
obavila sa strane blatskog zakupnika Mutrije
odnosno njegovih procjenitelja blačana. Ve-

 

 

CRVENA HRVATSKA“

lelučki kmetovi trpjeli su mepravice, koje
su im se nanašale, trpjeli su i teške udarce

_ primali kroz više godina sa strane takovih

ljudi. Ali ovog puta otvoriše svoje oči,
osvjestiše se, te uđoše u trag nepravdi,
nečovječnosti i bezdušnosti.

Dakle u kratko ću iznijeti činjenice, da
vide čitatelji dokle je dopirala  bezdušnost
blatskih procjenitelja.

Prošlog mjeseca na svoje vrijeme, uputiše
se ti bez srca ljudi, da haraju krvave trude
bjednog težaka, hjednog brata  Velelake.
Obađoše njegove vinograde pak bez ikakvog
obzira nanesoše teški udarac svome bratu,
koji je prekoracao svaki stepen nepravde.
Procjeniše njihove vingrade po prilici na
pola. Kmetovi Veleluke nalazeć se  preo
opterećeni takovom procjenom utekoše se
c. k. Sudu, tražeć putem istog zadovoljštinu.
Sud odmah uspostavi sudbenu komisiju.
koja procjeni iste vinograde. Čitatelji čujte
Blatski procjenitelji na neka mjesta procje-
niše prihod poduzetnom Mutriji 3/4 više
nego što je proistekla procjena sa strane
ce. k. sudbene komisije. Uzevši u obzir da
je kroz razmak vremena što kiša, što nevri-
jeme uništila ipak djelomični dio opstojećeg
grožđa, ipak činjenica je da je u opće c. k.
sudbena komisija procjenila prihod poduzet-
nika pola manje od onog prvog. I tako
odlane i ako manje bjednom težaku, a nc-
pravici ss dođe u trag.

A sada poduzetnik nalazeć se utučen
u pojmu zahtjeva od odnosnih kmetova da
nose gradaciju koju on hoće, Hoće dakle
da prekoračuje granice prirode. Bjedni težak
želeć izbjegavati eventualne posljedice, od
straha pred tom mudroglavom, koji se je htio
nasisati krvi iz žuljeva ovog težaka, strepti
prebire i ipak donosi što može bolje. Ali
i tu se može doći k pravom lijeku. Brate
tožače : ,,Kako je Bog dao onako ga i daj
rečenom poduzetniku a ne bude li htio
primiti. a ti mu zahvali duboko se nakloni
pun počitanja s kapom u ruci odlazi“!

Velelučanin

Iz Ošljega. Prisiljeni smo da opet

iznosimo na javu postupanje našeg gospodina

 

Broj 81.

ERIN nmasnunnmDnssTpnnmnsnsEttNičei

župnika. Nebi cijenjenoj publici dosađayij;
sa takovim individuima kad njegove riječi
ne bi uznemirivale naš mirni i pobožni na.
rod. Na 3 tekućeg mjeseca na svečenot
Gospe od Rozarija, mi smo preko sv. miu
slušali mjesto propovjedi napadaj na crkovnog
pjevače. Od davnina je običaj da je kod
svakog svečanog dana pjevana sv. mim,
Pjevali su isključivo dakako u  dogovom
sa gospodinom župnikom, gg. Buconić,
Šimunović, Cverović, Zec i preko školskih
praznika abiturijent S. Simunović, ali kako
je cijela župa došla u oštru svađu sa žup-
nikom, radi njegovih uvreda i ponašanja, pre.
kinula su i spomenuta gospoda svaki doticaj
s njime. Tako je prestalo pjevanje u crkvi,
Nu spomenuti pjevači bili su spremni uvi.
jek preko službe božje kad bi na to bili
pozvani od g. župnika jer drže, da je cijela
služba božja isključivo župnikova stvar. Bu.
dući da je ma svečanost Gospe od Rozarija
bila sv. misa u obiteljskoj kapelici gosp,
Buconića u Stupi, gos. Buconić pozvao pje.
vače e da služba božja što svečanija buds
gosp. se župnik nije usprotivio i oni su
pjevali, kad preko sv. mise otvori s oltara
napadaje na njih najprostijim riječima da su
bezbožnici da preziru sv. sakramenat i t; d.

što uvijek ne pjevaju u crkvi. Ovi ljudi da.
kle morali bi pasti pred noge gospodinu žu.

pniku i sa suzama ga moliti da im dozvoli
pjevati u crkvi, dok on neće s nikim iz župe
niti da riječi prozbori. Ovoliko da cijenjeno
općinstvo zna do čega su spomenuta gospoda
izvrgnuta zgražanju i napadajima, sa strane
pobožnog naroda, a gosp. župniku poruču-
jemo nek se sam izvoli pobrinuti za sve što
služi preko službe božije. Očevidac

Domaće vijesti.

Prije osude. U sudnici klupe sudbene dvora-
ne zaokupe skoro sami legijonaši. U osam sati
uđe sudbeni senat, te predsjednik uz sveopću
tišinu i napetost određuje, da se dovedu
optuženici, Cijelokupno općinstvo poplaviše
tajni redarstvenici, koji su pozorno njuškali
ne bi li što spazili veleizdajničkog.

 

=======—======——————————=====——==—===—— — ——rmmm—_—_—_———— m —m—=—=mma—m—m—m==—=—

E. Grinelli: Mileoq.

Selom odjekne nekoliko hitaca. Stari se
čuvar groblja probudi od saa, podigne se,
te kad ga prestane mučiti suhi kašalj zazove
svoju kćer.

Evo me odmah — odvrati ona i pokaže
se na stubama, koje su vodile na krov.

— Čuješ li Milevo, u selu se tuku.

Mileva siđe onako kako se je našla. Vi-
soka i jaka, imala je na sebi samo košulju.
Dok je žurno oblačila svoj kratki kožuh,
mogo si lijepo raspoznati njene oble bokove
i vitki stas, kojega je pokrivalo ono trošno
odijelo.

— Dakle je istina — upita oca obla-
čeći se.

— Što? |

—- Da je noćas buknula buna, kako se
_je predviđalo,

— Oh nesreće, promrmlja očajno sta-
rac zgurivši se u svom ležištu.

Mileva obuče očeve čizme, sakupi bujne
svoje crne vlasi u bijeli rubac i izađe vanka,
da vidi što se događa...

sano niskim zidom; kod njegovih vrata
stala je kućica čauvareva. Kada Mileva izađe,

graktahu gavrani na golim vrbama u ranoj
sjeni. Pogleda naokolo i zagleda se u niz
grobova i križeva, koji se u groblju podi-
zahu. Sve je bilo ovito tužnim plaštem zime
te je ona gazila po snijegu, koji joj dopiršiše
do povrh koljena. Bila je baš užasna studen
a mrzli vjetar udarao je u crvene djevojčine
obraze. Mileva protrlja ruke i obraz šakom
snijega i zakopča kožuh.

Dok se dolje u selu tuklo, ovdje je vla-
dao mir i duboka tišina. Na sred groblja
uzdizao se je veliki križ, na kojemu je vi-
sio umirući Spasitelj. Debeli led visio je sa
Kristove krune i sa čavala, koji probijahu
njegove ruke i noge.

Mileva puna spokojnosti pogleda na
nebo, Bilo je oblačno a mjesec je kad i kad
provirivao. vi

Neka životinja prođe poput sjene; ts:
tavi se pred Milevom i upre svoje svijetle
oči u nju. — Vuk — promrmlja ona i ener-
gičnim kretom, u kojem se pokazala cijela
njezina snaga, zgrabi motiku, koja je bila
naslonjena o zid i baci se na životinju, ali
ova je ne dočeka, već bježeći preko grobova
iščezne u noći. i

Novi hitac odjekne tihim uzduhom, pa

Mileva hitro siđe sa-brežuljka u selo.
Došavši do prvih koliba sretne jeduu selja-
kinju gdje vuče ranjenog svog muža, čigovi
tragovi vruće krvi, rastapahu snijeg.

— Što je dakle? zapita Mileva. *

— Seljaci našeg sela — odgovori rt
njenik — i ovi iz susjednog bore se proti
ustašama. Srpovi kose njihovu krvavu žetvu
a naše glave padaju kao klasje.

Mileva pomogne seljakinji unijeti muža
u kolibu i povezati mu rane, a zatim se po-
vrati ocu, da ga izvijesti i ohrabri.

Nakon nekoliko vremena čuše se jaki
udarci na vratima groblja.

— Pogledaj ko je — promrmlja stari
čuvar. Mileva otvori prozor te ugleda ne-
koliko saonica, a oko njih stali su oboružani

Puščane cijevi i sablje svjetlijahu se 0
zrakama mjeseca, koji se bijaše pojavio.

/ — Otvori starče — fpoviče jak glas
evo ti svijetlih gostiju. dA 13.4

— Bolestan sam — odgovori starac iz

nutra i ne mogu da ustanem po, ovakovoj

— Ali ipak se moraju sakopat. .. .

,"

i