God. XIX. Oljena je listu unaprijeda: za Dubrovnik ičsa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino ametvo 10 K i poštarski troškovi. K » n> vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se === predbrojen sa dv.asto polugodište. == sdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medhii — == mnmm=mmmm=-=-nRČi Štamparija DeGiulli i dr. m Je li zagrebački proces Hrvatskoj Koristio Kad mi kažemo, da je koristio, to je sa našeg stanovišta sasvim opravdano. Osuđeni su za nas žrtve sistema, koji se u procesu otkrio u cijeloj svojoj golotinji, tako da je ci- jela Europa vidjela, koliko vrijedi ta hrvatska autonomija, kojom su Ma- džari kao slobodoumni narod pred svijetom paradirali. Osim toga veli- kog političkog uspjeha prama vani proces je služio za razbistrenje stra- načkih odnošaja u domovini. Koali- cija nije nigda bila tako jaka, kako baš sada iza procesa, a što je naj- više, sloga i sporazum između srpskih i hrvatskih stranaka nije bio nigda tako potpun kao baš sada, kad se je na Samostalnu Srpsku Stranku htio utisnuti žig veleizdajstva. Ta sloga najveća je tečevina zadnjih ze- mana, jamstvo bolje budućnosti, jer ona daje narodu snagu u borbi za narodna prava. Dok mi dakle imamo razloga, da budemo zadovoljni uspjehom procesa te u osuđenim vidimo samo žrtve tuđinske politike i domaćih izmećara, ne znamo, da li toga uzroka imadu Frank i njegovi dalmatinski poma- gači, koji se kupe oko ,Prave Cr- vene Hrvatske“. Političke dogođaje, ako: ih hoćeš promatrati sa stra- načkog gledišta, treba suditi prama tomu, jesu li stranku približile cilju, za kojim ide. Ako da- kle frankovci zbilja vjeruju u Veliku Hrvatsku, kojom pune glavu svojim zaluđenim pristašama, oni bi se mo- gli veseliti zagrebačkom procesu samo onda, kada bi ih ovaj primakao tom njihovu snu. A oni su, po vlastitoj izjavi njihovog organa ,Hrvatskog Dnevnika“ tako daleko od Velike Hrvatske, kao što nijesu nikad bili. Njih zagrebački proces ne samo nije približio oživotvorenju programa, već ga je, u njihovu smislu, i onemogu- dio, jer poslije svega onoga, što su od frankovaca doživjeli, ne mogu se ni padati, da bi se i jedan Srb mogao prekrstiti u Hrvata. Jedina tečevina, kojom bi se oni mogli podičiti, to jo milost Rancliova, što su je stekli, jer U DUBROVNIKU, 23. oktobra 1909. su u srcu pogazili milost i pravicu, te pljeskali njegovim bezakonjima, ali ta je tečevina prokletstvo, pod kojim se pada, da se više nigda ne ustaneš. Kad se dakle ,Prava Crvena Hr- vatska“ veseli što se našlo u Hrvat- skoj sudaca, koji su osudili na dugo- godišnju tamnicu ljude, koji i po sa- mom priznanju toga lista ne znadu ni za što su osuđeni, jer krivica za zločin - kaže , Prava“ - pada na druge, koji Accurtiju nijesu pali u ruke; tada uzrok tome ne može biti pro- gram, jer toga programa drže se i druge stranke, koje ipak razumiju, da je proces pod izlikom srpske pro- pagande, bio uperen proti slobodi Hrvatske. Uzrok može biti samo u onoj politici, koju smo prošle subote okrstili — politikoia. robova. Mjeste da čin mjere prama koristi Hrvatske, oni ga mjere prama koristi onih, kojim su dušu zapisali. Eto, to je ona golema razlika iz- među frankovačke politike i neodvi- sne politike, koju zastupa hrvatsko- srpska koalicija, I kad bi se na pro- cesu bila zbilja dokazala veleizdaja, neodvisan Hrvat morao bi požaliti proces, jer se je ta veleizdaja »ot- krila“ stoprva onda, kad je mogla Hrvatskoj naškoditi. Frankovci na- protiv, neka se po mnijenju svih pravnika nije na procesu dokazao nijedan čin, koji bi zakon karak- terizovao kao veleizdajnički, već se je temeljio samo -na_izvještačenom dokazu indicija, vesele se osudi i plješću Accurtiju,. Košutiću i Tara- bocchi. I moraju! U tomu su barem do- sljedni sami sebi, dosljedni cijelomu svomu radu, dosljedni politici — robova. Kriza — kriza — kit. Kriza u Ugarskoj — kriza. u : Austriji — kriza u Hrvatskoj, u Českoj itd. Ovo je uspjeh dualizma poslije 40 godina teškog naprezanja da se održi. Krizu u Ugarskoj prouzročilo je nasto- janje jednog plemena, da ustroji državu na IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE Broj 85. - POJEDINI BROJ 10 PARA Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena,sahva plaća se 40 para po retku, a sa oglase 80 para. Oglasi, koji se više puta štampaja,po p* godbi us rasmjeran popust.Nefrankirana pisma ne primaju se. narodnom temelju. Ono znade, da to što kasnije sve će postati teže, jer se narodnosti bude, pa za to hoće da upotrijebi prigodu te se domogne što veće neodvisnosti od Beča, da ovaj ne uzmogne uplitati se u nu- tarnje posle Ugarske, te čuti vapljenje za slobodom, koje se diže sa svih strana ugar- ske zemlje. Reklo bi se da je Beč to raza- brao, pa se i on sprema na otpor. U Austriji narodnosti nijesu tako po- tlačene kao što su u Ugarskoj. Uzrok je tomu što su se neke počele buditi pa se i probudile na nov narodni život još prije nego je i do- šlo do parlamentarnog vladanja. U tim na- rodima živjele su i tradicije slavne prošlosti, a imali su i svoju, narodnu aristokraciju, sta- novali su pak u nekim krajevima tako kom- paktni, da im je sam njihov broj bio do. voljna obrana od njemačke najezde. Za to kad je Austrija prešla na poluustavni život šezdesetih godina, nije se moglo preći preko nenjemačkih narodnosti, a niti ishitriti iz- borni red, koji bi zapriječio da 1arodni za- stupnici dođu u sabar u pristojnom broju. Taj broj silio je bečka ministarstva na-p0s. puštanje, doskora su se i ministarski dvo- rovi otvorili slavenima, a sa zadnjom izbor- nom reformom prevladao je slavenski ele- menat u parlamentu nad njemačkim. Uporedo sa narodnim osviješćenjem i jačanjem u parlamentu nije išao upliv u upravi, koja je još uvijek centralistički nje- mačka. Nu dok i u tom obziru slavenski elemenat napreduje, on je skoro posvema isključen iz onih krugova, koji u monarhiji vedre i oblače. Istina je, naći ćeš i tu koje slavensko ime kao n. pr. Goluhovskoga, ali svi oni, koji dopra do uplivnih mjesta u vanjskom uredu, treba da prođu takovu školu, da malo šlavenskoga ostane u njima. Vanj- ska politika monarhije vodi se još i sad u duhu Slavenima sasvim protivnu, ons je dapače sada možda više nego ikad u slažbi njemačke najezde na istok. To je uzrok otporu Slavena. Oni se, ćate zapostavljeni i to ih vrijeđa i nuka na borbu, a sasvim je prirodno, što i oni isto kao i Madžari hoće da upotrebe čas, bez sumnje povoljan, da pokažu, da se u Au- striji bez njih nemože. ., Hoće li to postići? Poteškoće su im n& putu velike. Oni znadu da spram:sebi imadu protivnika, koji će se braniti tako rekuć i nogama i rukama, da sebi održi povlašteni položaj u državi, sli i Slaveni su postali svijesni svoje snage pa sa to borba istina izgleda da će biti duga, ali konačnu pobjedu Slavenima ne će moći oteti njemačka baha- tost. Prijevlast slavenstva u Austriji znači pak i preustrojstvo države, jer ovaka, ka- kva je, ona i kad bi htjela ne bi mogla biti prama narodima pravedne.