; God. XIX. Oljena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i?sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ine ometvo 10 K i poštarski troškovi. K» ns srati list, kad mu pretplata mine, smatra se == predbrojen sa došasto polugodište. ——=—=———————— sdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. ====E=EaEmnmnum> Zar borba o olast, tila Ima ih mnogo, koji misle, da cijela ova borba što odjekuje širom zemlje, koju naš narod nastava, nije drugo nego borba o vlast. Koliko je to mišljenje pogriješeno, dokazuje već ta činjenica, što tu borbu ne vodi jedna stranka, već koalicija stranaka. Ne može se po tom ni raditi o tomu, da jedna ili druga osoba, jedna ili druga stranka dođe do vlasti, već da pobijedi ono načelo, koje je sve te osobe i stranke skupilo u jedno kolo. Toliko je to istina, da kad su se prilike u bano- vini promijenile bile tako, da je mogla doći na kormilo vlada, od koje su se mogle koalicione stranke nadati, da će nastojati oživotvoriti | ono, za što se one bore, vladu nijesu preuželi ljudi, Koji su se izložili, i , za koje se već tada govorilo da rade za sebe već je izbor pao na ljude, koji i ako u toj borbi nijesu bili samo gledaoci, a ono ipak nijesu se toliko isticali. Supili, Tuškani i ostali nijesu dakle radili za sebe, nego uopće za ljude, kojih je prošlost i sadašnjost jamčila, da će raditi u narodnom duhu. Nego denuncija i ozloglasivanje ne gleda činjenice, pa za to i sada opet čujemo istu pjesmu o sebičnosti ljudi, koji borbu vode. Što više, ima nekih, koji toj sebičnosti ne zamjeraju, već naprotiv zamjeraju, što koalicija ne radi, da se te ambicije ispune, jer kažu, kad bi se to dogodilo, ljudi koji bi došli, ipak bi bili bolji od onih, koji su sada. To im vjerujemo, jer se hoće za to jako malo; priznat čemo im ta- kođer i to, da bi se u nekim prili- kama o tomu moglo i govoriti, ali u sadanjim pristati na to, značilo bi ponoviti pogrješku staru. Jer nutar- nji uzrok cijeloj našoj nedaći, to je što se u Hrvatskoj uvijek našlo po- štenih, ali i malodušnih ljudi, koji su. se držali načela, da se narod mora zadovoljiti onim, što se moše postići, a kako je to ,može“ jako ela- stički, svršilo je skoro uvijek, da ono što se moglo postići, bilo je manje Štamparija DeGiulli i dr. U DUBROVNIKU, 30. oktobra 1909. mmm od onoga, što je bilo naše pravo. Ta politika dovela nas je do toga, da smo mnogo pravo batalili, i da nam je sada zbog toga borba mnogo teža, nego bi inače bila, kad bi sta- rije generacije bile stale na braniku prava onako, kako su imale stati. Ne radi se dakle o , doći na vladu“ ; to bi bilo lako, samo kad bi se na- rodni ljudi zadovoljili onim, što im Beč i Pešta pružaju — već se radi o tomu, da se zapriječi da dođu ljudi na vladu, koji bi se zadovoljili mrvicama te napustili i ona prava, koja nam nagodba daje, a u koliko se to ne može — jer koalicija ne imenuje vladu, već je drugi nameću — zapriječiti barem to, da narod ne pristane na ta bezakonja. Dajbudi u ovom pogledu borba ; koalicije bila je do sada uspješna; to ge začudno, . da joj to ne priznaje organ one stranke, koja kaže da su joj prava Hrvatske nada sve. Ovakav rad mogao bi se — istina je — nazvati pasivna opozicija, ali drugo koaliciji u ovakim prilikama ni ne preostaje. Njoj je oteta svaka mogućnost aktivnog rada tim, što se pozitivni zakoni ne poštuju, te je na silu stjerana u položaj, da ili prizna nepravde ili prijeđe u pasivnu opoziciju. Ona je odabrala naravski potonje, a da je dobro odabrala, po- kazuju baš pokušaji, da je iz te po- zicije izvade. Tim je naime prisilila vlastodršce, da se uteku očitom be- zakonju, te otkriju karte. Može se na ovo odgovoriti, da takova politika stavlja na kušnju na- rod. To je istina, ali baš pobjeda zavisi o tomu, hoće li'narod pokazati toliko ustrajnosti, koliko je potrebno, da prisili protivnike, nek polože oružje. Bez nje, svaki: je rad moguć; Hrvatsku ne će spasiti samo trenutačno oduševljenje za narodna prava, već samo ustrajna, duga borba. Broj 87. mmm moro IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena.sahva plaća se 40 para po retku, & sa oglase 20 para. Oglasi, koji se više puta štampaju.po po godbi us razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. su se pravcu pregovori vodili, to se već sada dijelom znadu, a dijelom nagoviješta. Ono naglasivanje jednakih ciljeva može se odnositi jedino na balkansko pitanje, jer se jedino tu mogu sastati interesi Rusije sa interesima Italije proti interesima monarhije i njezina njemačkog saveznika. Ako je vjerovati izjavama talijanskih političara, Italija ide za održanjem status quo, jer je to najpovoljnije za njezino mirno prodiranje na Balkan. Ona mrkim okom gleda prodiranje monarhije na poluostrvo, jer to prodiranje znači i ekonomsko iserpli- vanje Balkana sa sjeverne strane, dok bi Italija htjela da i nju štogod zapane. Rusiju ne mame na Balkan toliko eko- nomski ciljevi, koliko politički, pa za to kad se s njezine strane toliko naglasuje potreba gradnje željeznice Dunav-Jadransko more, hoće samo da balkanskim državama osigura put na more te ih tim za svaki slučaj učini ekonomsko neodvisne od Austrije, pa i na ko tom. no , jeno kažu i sami ministri koji su sporazum utanačili. Što će na to monarhija! — U Beču sasvim dobro razumiju, za čim se ide, pa u nemogućnosti da se diplomatski brane i obrane, oštre mačeve i traže od naroda nove miljarde, a da država za svaki slučaj bude spravna. Si vis pacem, para bellum, tako umuju u Beču, ali u njihovim računima jedna je pogrješka, a ta je u ustrojstvu mo- narhije. U naroda se traže žrtve, a te žrtve in ultima analysi imadu služiti u tu svrhu, da se održi gospodstvo dvaju naroda u mo- narhiji nad ostalim. Što je još gore, ta dva naroda hoće i ovaj teški položaj države da upotrebe za to, da svoju snagu na zator drugih ojačaju. Najgori neprijatelj monarhije nije dakle u vanjskom svijetu, već u njoj samoj, u njezinu nutarnjem rastrojstvu, koje se javno“ očituje u vječnim krizama parlamenata i mi- nistarstava, a sada i državnih financija. Jedina stvar, koja se može kazati da je ure- đena, to je vojska, ali ona sama po sšbi ne sačinja državu, u njoj se.samo ispoljava brutalna snaga države, a ako je uređena, to se ima zahvaliti samo tomu, što je do na- zad nekoliko vremena državni stroj ipak radio. Položaj države u vanjskom svijetu za- taj način slomije politički upliv monarhije 3