; God. XIX.

 

 

Oljena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i?sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ine
ometvo 10 K i poštarski troškovi. K» ns srati list, kad mu pretplata mine, smatra se
== predbrojen sa došasto polugodište. ——=—=————————

 

sdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. ====E=EaEmnmnum>

 

 

 

Zar borba o olast, tila

Ima ih mnogo, koji misle, da
cijela ova borba što odjekuje širom
zemlje, koju naš narod nastava, nije
drugo nego borba o vlast.

Koliko je to mišljenje pogriješeno,
dokazuje već ta činjenica, što tu
borbu ne vodi jedna stranka, već
koalicija stranaka. Ne može se po
tom ni raditi o tomu, da jedna ili
druga osoba, jedna ili druga stranka
dođe do vlasti, već da pobijedi ono
načelo, koje je sve te osobe i stranke
skupilo u jedno kolo. Toliko je to
istina, da kad su se prilike u bano-
vini promijenile bile tako, da je
mogla doći na kormilo vlada, od
koje su se mogle koalicione stranke
nadati, da će nastojati oživotvoriti
| ono, za što se one bore, vladu nijesu
preuželi ljudi, Koji su se izložili, i
, za koje se već tada govorilo da rade
za sebe već je izbor pao na ljude,
koji i ako u toj borbi nijesu bili
samo gledaoci, a ono ipak nijesu se
toliko isticali. Supili, Tuškani i ostali
nijesu dakle radili za sebe, nego
uopće za ljude, kojih je prošlost i
sadašnjost jamčila, da će raditi u
narodnom duhu.

Nego denuncija i ozloglasivanje
ne gleda činjenice, pa za to i sada
opet čujemo istu pjesmu o sebičnosti
ljudi, koji borbu vode. Što više, ima
nekih, koji toj sebičnosti ne zamjeraju,
već naprotiv zamjeraju, što koalicija
ne radi, da se te ambicije ispune, jer
kažu, kad bi se to dogodilo, ljudi
koji bi došli, ipak bi bili bolji od
onih, koji su sada.

To im vjerujemo, jer se hoće za
to jako malo; priznat čemo im ta-
kođer i to, da bi se u nekim prili-
kama o tomu moglo i govoriti, ali u
sadanjim pristati na to, značilo bi
ponoviti pogrješku staru. Jer nutar-
nji uzrok cijeloj našoj nedaći, to je
što se u Hrvatskoj uvijek našlo po-
štenih, ali i malodušnih ljudi, koji
su. se držali načela, da se narod
mora zadovoljiti onim, što se moše
postići, a kako je to ,može“ jako ela-
stički, svršilo je skoro uvijek, da
ono što se moglo postići, bilo je manje

Štamparija DeGiulli i dr.

U DUBROVNIKU, 30. oktobra 1909.

 

 

mmm

 

od onoga, što je bilo naše pravo.
Ta politika dovela nas je do toga,
da smo mnogo pravo batalili, i da
nam je sada zbog toga borba mnogo
teža, nego bi inače bila, kad bi sta-
rije generacije bile stale na braniku
prava onako, kako su imale stati.
Ne radi se dakle o , doći na vladu“ ;
to bi bilo lako, samo kad bi se na-
rodni ljudi zadovoljili onim, što im
Beč i Pešta pružaju — već se radi
o tomu, da se zapriječi da dođu
ljudi na vladu, koji bi se zadovoljili
mrvicama te napustili i ona prava,
koja nam nagodba daje, a u koliko
se to ne može — jer koalicija ne
imenuje vladu, već je drugi nameću
— zapriječiti barem to, da narod ne
pristane na ta bezakonja. Dajbudi u
ovom pogledu borba ; koalicije bila

je do sada uspješna; to ge začudno, .

da joj to ne priznaje organ one
stranke, koja kaže da su joj prava
Hrvatske nada sve.

Ovakav rad mogao bi se — istina
je — nazvati pasivna opozicija, ali
drugo koaliciji u ovakim prilikama
ni ne preostaje. Njoj je oteta svaka
mogućnost aktivnog rada tim, što
se pozitivni zakoni ne poštuju, te je
na silu stjerana u položaj, da ili
prizna nepravde ili prijeđe u pasivnu
opoziciju. Ona je odabrala naravski
potonje, a da je dobro odabrala, po-
kazuju baš pokušaji, da je iz te po-
zicije izvade. Tim je naime prisilila
vlastodršce, da se uteku očitom be-
zakonju, te otkriju karte.

Može se na ovo odgovoriti, da
takova politika stavlja na kušnju na-
rod. To je istina, ali baš pobjeda
zavisi o tomu, hoće li'narod pokazati
toliko ustrajnosti, koliko je potrebno,
da prisili protivnike, nek polože
oružje. Bez nje, svaki: je rad
moguć; Hrvatsku ne će spasiti samo
trenutačno oduševljenje za narodna
prava, već samo ustrajna, duga borba.

 

 

 

 

Broj 87.

 

mmm moro
IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

 

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena.sahva
plaća se 40 para po retku, & sa oglase 20 para. Oglasi, koji se više puta štampaju.po po
godbi us razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.

 

 

 

su se pravcu pregovori vodili, to se već
sada dijelom znadu, a dijelom nagoviješta.
Ono naglasivanje jednakih ciljeva može se
odnositi jedino na balkansko pitanje, jer se
jedino tu mogu sastati interesi Rusije sa
interesima Italije proti interesima monarhije
i njezina njemačkog saveznika.

Ako je vjerovati izjavama talijanskih
političara, Italija ide za održanjem status
quo, jer je to najpovoljnije za njezino mirno
prodiranje na Balkan. Ona mrkim okom
gleda prodiranje monarhije na poluostrvo,
jer to prodiranje znači i ekonomsko iserpli-
vanje Balkana sa sjeverne strane, dok bi
Italija htjela da i nju štogod zapane.

Rusiju ne mame na Balkan toliko eko-
nomski ciljevi, koliko politički, pa za to kad
se s njezine strane toliko naglasuje potreba
gradnje željeznice Dunav-Jadransko more,
hoće samo da balkanskim državama osigura
put na more te ih tim za svaki slučaj učini
ekonomsko neodvisne od Austrije, pa i na

   

ko tom. no

,

jeno kažu i sami ministri koji su sporazum
utanačili.

Što će na to monarhija! — U Beču
sasvim dobro razumiju, za čim se ide, pa u
nemogućnosti da se diplomatski brane i
obrane, oštre mačeve i traže od naroda nove
miljarde, a da država za svaki slučaj bude
spravna. Si vis pacem, para bellum, tako
umuju u Beču, ali u njihovim računima
jedna je pogrješka, a ta je u ustrojstvu mo-
narhije. U naroda se traže žrtve, a te žrtve
in ultima analysi imadu služiti u tu svrhu,
da se održi gospodstvo dvaju naroda u mo-
narhiji nad ostalim. Što je još gore, ta dva
naroda hoće i ovaj teški položaj države da
upotrebe za to, da svoju snagu na zator
drugih ojačaju.

Najgori neprijatelj monarhije nije dakle
u vanjskom svijetu, već u njoj samoj, u
njezinu nutarnjem rastrojstvu, koje se javno“
očituje u vječnim krizama parlamenata i mi-
nistarstava, a sada i državnih financija.
Jedina stvar, koja se može kazati da je ure-
đena, to je vojska, ali ona sama po sšbi
ne sačinja državu, u njoj se.samo ispoljava
brutalna snaga države, a ako je uređena,
to se ima zahvaliti samo tomu, što je do na-
zad nekoliko vremena državni stroj ipak

radio.
Položaj države u vanjskom svijetu za-

   
 
  

taj način slomije politički upliv monarhije 3