Strama 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 91. um———————m——mm—————a s ———m—m m—mmmm—mmmmmmmmm—mmmmmmmmmmrmm=mmmnmnmmrmmrmmmrmm=nnmmmmmmmmmm>mmmmmmmmmmmmmmmn mmm mmnČrmTzm- mr mmmrmmmmmmmmmmmmmmmm ili njegovu 'konsorciju ništa manje no 50% od svoga cijelog produkta. Pošto poznajem dobro onu zemlju i prilike (bio sam član trgovačke i rudarske kuće ,Azalia, Nation & Co.“ koju će možda poznati gospodin Hauck) smatram se duž- nim upozoriti javnost u Hrvatskoj na slije- dece činjenice. U Peru imade dosta naših ljudi, no poljodjelstvom, obrađivanjem zemlje nijesu se posvetili niti 5%, već trgovini, rudarstvu, industriji i zanatu gdje opet bili su namješteni od svojte ili poznavalaca, pa mnogi su došli do dobrostanja, Bez svojte ili poznavalaca i ako je mlađić navršio 20 godinu teško se namjesti. Poljodjelstvo zanemarano je i neharno bilo do sada, uslijed slabih komunikacija i ograničena konsuma. Peru nema no 4,000000 duša. Rudarstvo, trgovina i industrija emporij su bogatstva do sada bili pa i jošte su bolje no drugođe, ali treba imati nešto kapitala ili sreće da budeš dobro namješten, za to treba poznalaca. Živio sam u Pera 18 g. pa sam dobio osvjedočenje da za sada nije zemlja zgodna za naše kolonije. Njemačka kolonija u Posuso skapala je od glada, te se je razišla tamo amo napustajući obrađenu zemlju. U Huan- eabamba“ i ,Chanchamayo“ nešto bolje su prolazili, ali nijesu po momu mnijenju sretniji. no da su doma ostali bili, pa i njih iste čuo sam tužiti se. Kupovao sam njihove produkte i toliko imao prilike doći s njima u dodir. Mnogi špekulanti dobili su koncesiju od peruanske vlade za kolonizaciju, ali ni- jesu izveli svoje osnove, jer im nije pošlo za rukom uvjeriti iseljenike, da će biti sretni u Peri. Ni talijani! koja je zemlja prenapu- čena nije su kolonizirali Peru. Imu ih, ali ne kolona u pravom smislu riječi Do god. 1902 moglo se je dobiti od peruanske vlade besplatno koncesiju za ko- lonije na zemljištu državnom, pa ako nema koji novi zakon, gosp. Hauck, uspije li mu povesti 300 obitelji iz Hrvatske, dobar posao će napraviti, oko 500.000 kr.! Zaslužuje putovati! Peru je možda najbogatija zemlja na svijetu, ali uza sve to nezgodna je jošte za kolonizaciju. Veliki posjednici boljih zemalja ne ob- rađuju zemlje sa europejcima, no sa indijhn- cem, kinezom, japanom i crncem, koji rade za manju plaću, pa s toga je i produkt jef- tin i prejudicira male posjednike, kao n. p. kolone. Za to iseljenici poljodjelci u Peru neće uspijevati sve dok izvod njihova ploda ne bude lak i koristan. Do tada ja bi ih svjetovo da ne sele Imamo i mi dobrih zemalja u Slavoniji i Bosni pa i u istoj Hrvatskoj, M. K. Pogledi po. svijetu. Javljaju nam iz Praga, da mladoturski odbor, koji putuje diljem Evrope u naučne svrhe, zadržao se je na putu iz Brna dva dana u Pragu, Općina im je priredila sjajan doček. Pregledavši razne tvornice, a i sam grad, otputovali su za Berlin. — "Također nam javljaju, da je velika masa narodnih socijala od 5.000 duša pohodila dneva 7. t. m. Bijela goru, gdje se nalizu grobovi českih samostalaca. Govori su se redali u spomen tužnog dana i današnjeg austrijskog režima, Oduševljen, pjevajući povrativ se puk u grad, ali na ,,Starom trgu bi rastje- ran od okonjenih stražara. # U Berlinskim političkim krugovima drži se sasma ozbiljnom vijest, da će movoime- novani državni kancelar Bethmann Hollweg u najskorije demisionirati, Bettmann Holl- weg je naime vrlo ogorčen redi toga, što je nemoguće provađati njegov štedni program kod vojske i mornarice. Za slučaj odstupa Bethmanna Hollwega preuzeo bi mjesio drž. kancelara admiral Thirtitz. U Madridu se je neki dan u stanu je- dnoga senatora sastali na tajnu konferencu mnogobrojni generaii i vijećali o sredstvima, kako da se današnja vlada sruši i uvede vojna diktatura. S U Koreji se očekuje svaki čas ustanak. Zapovjednik japanske vojske u Koreji pre- kinuo je svoje putovanje. Koreanski ustaše su nedaleko sela. Soeula . napeli na jedan vlak i oplijenili ga. Kako se sada doznaje ministar izvanj- skih posala Pichon saopćio je ministru iz- vanjskih posala Izvoljskomu prigodom zađd- njeg sastanka, da Franceska potpuno dijeli stajalište Rusije glede balkanskog pitanja, no Franceska ne će ni u kojem slušaju po- dupirati politiku Rusije, koja bi bila nape- rana protiv Austro-Ugarske. * Sastanak bugarskoga cara Ferdinanda sa srpskim kraljevićem Aleksandrom tumači se kao zbliženje Bugarske i Srtije. Nekoji srpski listovi pišu, da će se to željno zbli- ženje postići najprije. ako se srpski kralje- vić oženi s najstarijom bugarskom prince- som, koja je inače dvije godine starija od srpskoga prijestolonasljednika. * Veliku je uzrujenost u Grčkoj pobudila vijest, da Engleska i Rusija namjeravaju povećati broj svojih ratnih brodova u zatonu Ghalerona. U tome se opće nazrijeva upli- tanje stranih vlasti u unutarnje poslove ze- mlje. Uzbuđenost sve to više raste: I polo- žaj biva sve ozbiljnijim. Kako se doznaje i kralj Gjuro odriješito je odklonio svako posredovanje stranih vlasti. Vlada će priče- kati, kako će se dogođaji razvijati. Jedva je ugušena pobuna mlađih častnika ratne mornarice, već se opet zamijećuje ozbiljan pokret među častnicima i podčastnicima atenske posade. Međutim vođa pobunje nih častnika ratne mornarice 'Typaldos i njegovi drugovi još se sveudilj nijesu pro- našli. * Kako se iz Beča javlja, Njeg. Veličam- stvo potvrdilo je zaštitne zakone za njema- čki karakter Doljnje Austrije, Gornje Aus- trije, Solnogradske i Voralberga. 'Time je situacija posve zapela. Po izjavama baruna Bienertha raznim stranačkim vođama drzi se, da će se sjednice u austrijskoj zastupni- m—————m=—mmmm—msmmm—m—————muemz——m—m—m—m—m—m—m—m—m—m——————m——m=—m—m—m<m<—mam==a——m—mm———ma————=—=—=—=m=<=<—<—<<—< maz<m<m————————=—=m=< < < _ sa sela. Zemljo naša, zemljo mila, Slavna majko roda slavna, Ti kolijevko starodavna, Gdje se rađa hrabra sila, Od vjekova koja sveđe Krstu brani svete međe, P. Preradović. Onamo, daleko, daleko, tamo za viso- kom gorom, tonulo je rumenkasto 'sunašce, tonulo je, dokle ne potone, a sami Bogo znade gdje. Tiha i mirna nojca spuštala se je po- lako — polako, posuta miljunom zvijezda, a sa zemlje se je podizala laka magla vi- soko. — visoko, pa pritisla opet, da zgusti sjene po šumama, da se ne vidi ništa, ni prst. pred okom. Kud okom kreneš, sve vi- diš daleku i široku ravnicu, posutu gustim snijegom, mirnu i tihu, rekao bi zamišljenu, a ko bi znao progonetati što bi joj moglo biti. Nešto od tame, a nešto od snijega, je- dva je moglo opaziti oko, vično ovom kraju da se tu nalazi mjestance O. Uboge trošne i klimave kolibice visjele su iz snijega, ko trava iz močvara. Gdjegdje zasvjetlucao bi žarki plamečak, ali bi opet nestao, onda — onda bi škrinula po koja vrata, zalaja krzi je već vrijeme, da i on ide k majci zemlji, ali Bog eto ne će da ga zovne, hoće da pas stražar; pa, opet muk, onaj muk kojega, starac Steva živi, ali kad hoće da živi, pa ne poznaje nitko, do njegovih stanovnika. Mirno je, tiho je. Snijeg mete i mete, a magla je jača i jača. Tamo nedaleko u mjestancu O, mom rodnom mjestu, diže se ponosito klimavi drevni zvonik stare crkve, diže se baš u sredini mjesta, do njega, nao- kolo, naredala se kuća do kolibe, koliba do krčme, a krčma do pojate, ima ih tu svake ruke, ima ih bogatih, a ima ih i siromašnih, a tako isto i ljudi, ima ih pijanica, a ima ih bogme i poštenih ljudi. Iz jedne od tih starih i klimavih ko- liba, pogotovo najgorih, izađe jedan kršni starac, jak ko grom premda ga izdaju go- dine, ima ih devedeset četiri. Jak je on još, jak je, bolan bio, starac Steva, ta, sin je on naroda, ne boji se on nikoga, ni čiće zime, ni vruća ljeta, pa ne boji se on ni same smrti. Star sam, kaže starac Steva, moram se seliti, Bogu dušu a kosti zemlji, svak svoje, a ja gore moje, pa mirni svi. Ali — ipak mu je teško hodati, izdaju ga staračke noge, nahodao se je on, po gori i dolu, po polju i livadi... Vrijeme i | neka živi. Doživio je starac Steva i veselih dana, udao je dvije kćeri, oženio tri sina, bio je u ratu i stekao vječnu slavu; ali je doživio i gorkih dana; pokopao je ženu, sa- hranio je tri sina i ispratio ; s ovog svijeta, dvoje unučadi, do hladna groba, a on starac Steva, gle, živ, još živ, ko Kraljević Marko. Ali je i tužan, pa kako ne ćeš, sin, je- dinac još živući sva uzdanica njegova, mora ići u rat, a za koga? — sam ti ga Bog zna, ali kad mora, mora i mora, pa ni ri- ječi više. Hajde sinko, govorio je starac Steva sinu Mirku, kad moraš, moraš evo sad smo prvi, a kad je što treće tad smo šesti, pa što ćeš, muči, slušaj i uči se za buduće dane ,nevolja gola najbolja škola“, kaše naša narodna poslovica. Hajde, nek i u tebi srce pradjedova bije, kojim zemlja kosti krije. Hajde. bij se, za krst časni i slobodu zlatnu, premda tuđu, hajde i svijetu kaši, da nas ima još, da nismo propali, da ši- vimo i da ćemo živjeti dok bude vijeka i svijeta.