O RH

Strana 2.

 

grješka. kad mjerodavni krugovi ne bi po-
duzeli mirne korake u svrhu temeljitoga
poboljšanja neodrživih državopravnih odno-
šaja. Da Hrvatska i nadalje ostaje u okviru

Ugarske, bila bi to nesreća za Hrvatsku, a.

pogibelj za čitavu monarhiju. I prijeporno
pitanje glede budućnosti anektiranih zemalja
razdvojit će Beč i Budimpeštu još i više.

Mi podsjećamo samo na madž. agrarnu
banku u Bosni, onaje kriva opstrukciji au-
strijskih Slavena. Velik bi se korak mogao
učiniti u svrhu uređenja prilika u čitavoj mo-
narhiji, kad bi se sada ono poduzelo, što svi
prijatelji = habsb. monarhije iskreno žele:
združenje Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom
i Slavonijom i Dalmacijom u jedno cjelovito
područje unutar monarhije sa samostalnim
ministarstvom“.

Predavanje o Bosni i Hercegovini. Dne
29. prosiuca držat će u Beču madžarski
-opat Komlossy predavanje o pripadnosti
Bosne i Hercegovine Ugarskoj, a iza njega
govoriti će profesor Dr. Ferdo Šišić o hr-
vatskom državnom pravu, po kojem ove
zemlje pripadaju Hrvatskoj. Svakako ova će
predavanja biti vrlo zanimljiva, pa se za
njih već sada pokazuje veliko zanimanje.

Slavenska banka. Kad su ono proljetos
bili neki Česi u Petrogradu na slavenskoj
konferenciji, povela se tada riječ o svesla-
venskoj banci. Ta je banka sada oživotvo-
rena, pa će osnivati svoje podružnice i u
drugim slavenskim zemljama. Zadaća je sve-
slavenskoj banci, da otme Slavene njemač-
kim tržištima. Prvu će podružnicu svesla-
venske banke otvoriti u Beogradu.

Rijeka otcijepljena od senjske biskupije.
»Riječki Glasnik“ javlja da prijeti velika
opasnost, da će Rijeka bit otcijepljena od
senjske biskupije. ,Još malo — piše — i
Rijeka će otpasti“ ; u načelu su se dušmani
već potpuno složili ,samo se još pogađaju,
kako će Rijeku crkveno urediti“.

Prema glasinama biti će Rijeka podig-
nuta na samostalnu biskupiju. Svakako je
fakat, da otcijepljenje još nije službeno pro-
vedeno — možda još ne bi bilo prekasno,
kad bi se svojski zauzeli da se barem u
zadnji čas spasi što se spasiti dade.

Fotografija jednog katoličkog popa. Iz-
našamo moralnu fotografiju katoličkog popa
Stipe Vučetića, koju je sebi izdao u gospi-
čkom , Hrvatu“.

»Spinčiću (nar. zast. i predsj. ,, Družbe“)
i njegovim drugovima poručujemo : grobnica
Vam kosti izmetala, prokleto Vam bilo ime
i prezime u svemu hrvatskom. narodu, još
za života slijepi hodili . . . da smo u Spin-

"čićevoj blizini dohvatili bi se čorba, du-

gačkog četrdeset centimetara i zabili Spin-
čiću u glavu (i to sve jer) je postao supi-
lovski pustolov.

'Nemoral tim više iskače kad se uzme

a obzir, da to poručuje svećenik svećeniku.

“Gradska kronika.

 

Liechtensteinov dar. Zadnji put smo
javili o plemenitom daru kneza Liechten-
steina: društvu za promicanje interesa Du-
brovnika. Sada donosimo pismo kojim je
dar popraćen, nek se vidi kojim je osjeća

u: id
»Njegova Visost vladajući Knez od
Tžechtonstei ložila je najodanije pot.
pisanoj  Kneževskoj Dvorskoj Kancelariji,

  
 

CRVENA HRVATSKA“

da saopći Tome veoma poštovanom društvu,
da se Njegova Visost veoma rado sklonula,
da posveti vrlo cijenjenom društvu prilog
18-000 (osamnaest hiljada) kruna za gradnju
projektirane Liechtensteinove ceste, koju će
svotu Knezevska glavna kasa platiti onome
koga će imati dobrotu, da imenuje vrlo po-
štovano društvo.

Njegova Visost saznala je iz štovanog
pisma od 30. oktobra sa velikim zadovolj-
stvom, da su nastojanja vrlo štovanog dru-
štva za postignuće pohvalnog cilja, poljep-
šanja grada i okolice* Dubrovnika, bila pra-
ćena od neizmjerno veselog zadovoljstva,
tim više, što je vrlo štovano društvo sebi
stekl& u istinu velike zasluge za ljepotu
komadića zemlje, kog je marav već tako
veličanstveno obasula svojim milostima.

Njegova Visost čestita veoma štovanom
odboru uspjehe njegova meumornog rada i
neprekidnog nastojanja, te goji najsrdačniju
želju, da će moći udovoljiti težnji, da opet
u nedalekom vremenu vidi veličanstveni
grad Dubrovnik.

Plan, koji je bio priložen molbi po-
vraća se uljudno natrag“.

Lične vijesti. Od subote do nedjelje
pristao je u Gružu vojni brod ,Lacroma“, a
na brodu admiral Montecuccoli.

Godišnja skupština dalmatinskih li-
ječnika držala se prošle nedjelje u prosto-
rijama mjesne bonice. Pristupili su presjed-
nik Dr. Mazzi i potpredsjednik Dr. Mac-
chiedo, — te lijepi broj učesnika. Skupština
je tekla redovito, a raspravljalo se o stali -
škim pitanjima.

Posat.. Ministarstvo je pristalo da se
ini proda zemljište uz Posat.

Za pregled trase električnog tram-
vaja. Jutros je stiglo iz Zadra u tu svrhu
naročito povjerenstvo. Kako je bilo jur ja-
vljeno, trasa se ima povjerenstveno pregle-
dati danas i sutra.

Dobrotvorni prinosi. Da počasti us-
pomenu pok. g.đe Antice Milin ugl. obitelj
e. i k. minist. Savjetnika Svobode priložila
je u fond Pučke Kuhinje K 10, a o smrti
g. Balda Gjivovića, istomu fondu K 10.

,

Kretanje teretnih parobroda u
Gružu. U subotu je stigao iz Rijeke a. pa-
robrod ,Stefanija“ — kap. N. Buvnjak —
da krca drvlje za Englesku.

U subotu je stigao iz Brindisi, it. pa-
robrod ,Luciano Campisi“ — kap. Comisi,
te krca drvlje za Filiphulle.

U nedjelju je stigao iz Trsta a. paro-
brod ,lliria“ — kap. K. Dabinović, i krca
drvlje za Napulj.

Kazalište.

Nakon dobro odigrale uspjele Sardou-ove
komedije ,Rastavimo se“, koja se presta-
vljala u petak, davalo se je u subotu bez
dvojbe remek-djelo velikog norveškog pisca
i dramatičara Ibsena, njegova drama u 3
čina ,Sablasci“. I ako smo imali zgode, da
na našim pozorišnim daskama već vidimo
tu protresnu dramu, ipak sa zadovoljstvom
bilježimo, da je te večeri prisustvovalo pre-
stavi ,Sablasti“ lijep broj otmenog općinstva

  
 

 

što je dokazom koliki ifiteres i štovanje i '

kod nas pobuđuju djela, kao što su Ibse-
nove ,Sablasti“,

. Prije, nego li pređemo na cijelokupno
izvađanje drame i interpretovanje pojedinih

A
Broj 9%.

 

uloga sa strane glumaca, koji to večer bi-
jahu u istoj zaposleni, progovorit nam je
prije svega nekoliko riječi i što se tiče same
drame, kao i zamisli auktorovoj pri stvara-
nju tako potresne i gotovo neobične vrsti
drame.

Problem žene, kojemu je Ibsen u svo-
jim djelima posvetio toliko pažnje, koji je
s jedne strane prikazan u ,,Nori“ iznesen je
g. 1883. u porodičnoj drami ,Sablasti“: U
toj drami prikazuje nam Ibsen ženu go-
spođu ,,Alving-ovu“, koja je sva svoja
sredstva i nastojanja uložila u to, da bude
vrijedna majka svome djetetu. Nu u toj
svojoj borbi nailazi na velike poteškoće ;
nevidljive, tajne moći kao da su se složile
protiv njezina djelovanja. Grijesi i mane
njezina muža ne ostadoše bez teških poslje-
dica — to su sablasti, koje stoje na putu
svakoj njezinoj namisli. Sin ,Osvald“ za
kojega je s tohikom ljubavlju i požrtvovnošću
živjela, stradava radi očeve krivnje i u
teškom času zaklinje majku, neka mu uzme
život, koji mu je podala.

Već u prvom činu ,Pastor Manders“
doznaje, da je Helenu poštenim i požrtvov-
nim naputkom prisilio na bračne dužnosti
prama nevjerniku. U drugom činu Helena
doznaje, da je mogla zaštititi svoga sina
od  materijalnoga  baštinstva njegova oca
ali nije od najnesretnije baštine, koja kola
u krvi. Regina u trećem činu saznaje, da
je kćerka odlična čovjeka, što više, da je
sostra Osvalda. Drama završuje time, da
gospođa Alving spoznaje, da je njezin sin
žrtva fizičnog nasljednog očevog grijeha i
spremna je da riješi svoga sina životnoga
tereta. U neprestanoj gradaciji približuje se
katastrofalni svršetak drame; tu je povratak
Osvaldov iz Pariza k majci, tu je ono strašno
priznanje što ga Osvald daje svojoj majci
u drugom činu, zatim uzbuma i napor kod
vatre u očevom novom zavodu, napokon
spoznaja, da je ljuba njegova sestra i da
je njegov otac začetnik njegovog teškog
zla. Sve mu to daje povoda, da ga iznenada
spopadne naslijeđena bolest; u' tom času
Osvald pada shrvan i teži za suncem, kao
što dijete teži za najmilijom mu igračkom.
Sunce, ta vjerna slika nade i uhvanja, ra-
dosti i snage, napokon sviće, ali njegova
zraka pada na tijelo, u kome nema razuma.
Iz ove slegorično udešene pojave sunca
jasno proističe, da je i sam pjesnik jamačno
mislio kao i njegov Osvald: ,, Kolikogod sam
puta bio u domovini, ne sjećam se nigda,
da bih sunce vidio !“

Prohtjelo se nekoliko vremena, dok je
ova Ibsenova drama došla na pozornicu.
Većina je bila nezadovoljna, jer da je odviše
tendenciozna, u kojoj se' šire nihilističke
misli, Ta je pribavila Ibsenu množinu ne-
prijatelja i on se jo sam morao braniti od
osvada izjavivši, da je njegova namjera i
namisao pri stvaranju te drame bila, kako
bi čitaoci dobili vjerni pojam, kao 'da proži-
vljuju zbiljsku dramu iz života.

Neobičnu doista temu uzeo je sebi Ib-
sen za obrađivanje ove svoje drame, nesmi-
ljenom strogošću. pokazao kako se iz bračno
himbe i varke gomila propast nad propašću.

mTeški grijesi otaca,  osvećuju se a
djeci !“ 'Eto te nam svete riječi veliki pisac
dobacuje i glavni su temelj njegovoj drami.

Usprkos svim neprijateljskim podvalams
Ibsen je stom dramom stekao zaslužena:
slavu i pobijedio je prokrčivši s'njome puć