God. XIX. lučević u Beču. Donosimo na drugom mjestu mnijenje uglednog slovenačkog lista »Edinosti“ o postupanju naših zastup- nika u Beču. Četvorica, koji su iz kluba istupili, htjeli bi se našoj jav- nosti prikazati kao žrtve Šušterši- ćeva terorizma, a kad tamo Šušter- šićev uspjeh zavisi samo o neodluč- nosti njihovoj i neispunjenju dužno- sti sa strane nekih dalmatinskih za- stupnika. To ,Edinost“ veli, a cije- nimo, da štogod oni rekli na svoju obranu, obraniti se ne mogu. Jer brojevi su brojevi, a ovi jasno kažu, da kad bi svi naši zastupnici bili u Beču i kad bi bili složni, oni ne bi bili nadglasani ni u ,Južnoslaven- skom klubu“ pa po tom ni u ,Na- rodnoj Svezi“. :InadBulićev, da ne ide u Beč, dok mu izbor ne bude ovjerovljen, ma koliko poticao iz plemenitih mo- tiva, ne da se opravdati, isto kao treba osuditi i boravljenje nekih za- stupnika u Zadru, dok se u Beču rješava sudbina slavenskih naroda. Ko ima posla ili kojeg drugog uz- roka, da ne može vršiti svoje zastup- ničkedužnosti, taj nek se zastupništva ne prima, a ako ga se je primio, neka se zahvali. "Nego istup četvorice dalmatinskih zastopnika iz kluba, gdje su im bili svi uvjeti, da mogu raditi, ima još jednu, težu posljedicu, nego li je pri- jevlast ršićeva. Jer za narod ne bi bilo nikakvo zlo, o tomu mogu biti: :disidenti više nego uvjereni, što su ovoga puta bili od Šušteršića ma- jorizirani, češće je dapače politički taktično pustiti se majorizirati. Zlo je naprotiv to, što ovi časovi dalma- tinske zastupnike nalaze podijeljene, tako da su RMS: za svaku akciju. Ne znamo, koji su razlogi pom ovoga puta Ivčevića i drugove, da pokažu energiju, koju nijesmo bili na- vikli vidjeti u njima, ali ako su to, kako neki hoće, bili vladini razlozi, tad je zaista Ivčević vladu zlo slu. obstrukciju zapriječiti, nije smio ni- sdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. Štampartja DeGiulli i dr. žio, Jer i ako je bio uvjeren da traba' U DUBROVNIKU, 27. novembra 1909. PD E CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino omstvo 10 K i poštarski troškovi. K » n> srati list, kad mu pretplata mine, smatra se zao maem= predbrojen sa av-asto polugodište —ZzzzzZZzuzzamm=—— ==RAhE==S=E=m=a== kad pustiti da stvar dođe do toga, da bude prisiljen istupiti. Istupiti se na- ime može samo tada, kad se iližide da stvori nešto nova ili hoće da zbaci za sebe odgovornost za nešto, što ne odobravaš. Oni su pak istupili ne zbog razmirica u-svotnu klubu, nego zbog toga što se niješu htjeli držati one discipline, koja.'je baš njihovu klubu, dotično njima obećavala u Svezi prijevlast. Tim su Swezu izručili sa- svim Dr. Šušteršiću; a za to im bogme vlada ne može biti zahvalna, a u isto doba svojim istupom osla- * bili su s jedne strana slavenski blok a sdruge onemogućili složnu poli- tičku akciju dalmatinskih zastupnika. Ako su dakle htjeli složiti Bienertha, zlo su ga služili, jer suu klubu si- gurno mogli za nj više uraditi; a u isto' doba počinili, su glijeh prama vla- stitom klubu, prama Svezi i prama Jednoti, koji mora imati svojih po- sljedica. Istup nije dakle dobra svjedodžba za politički takt disidenata, ali nas nije začudio. U Ivčevića, moralnog auktora istupa, malo po malo sve više prevlađuje nesnosljivost, on ni ne dopušta da drugi mogu imati drugo mišljenje nego on. U toj ne- snosljivosti tražiti je pravi uzrok istupa, a ne u njegovu konservatizmu. Ovaj je samo pripravio teren, tako da je Bienerth uspio jedino kod Dal- matinaca, ali prevario se u čovjeku, od koga se dosta nadao, misleći da je to čovjek akcije, a kad tamo na- mjerio se na političara — birokratu, koji misli da su mu zastupnici Slo- venci što i neki u Zadru, pa da će plesati po njegovu taktu. . - Pogrješka što je učinio u Beču, slična je pogrješci koju je počinio, kad je mislio učiniti colpo di stato izborom Dr. Mihaljevića za predsjed- nika ,hrvatske stranke“. 'To je po- stigao pomoću kliških prisjednika i lugara, ali je za to rastepao stranku. Sada je razbio južnoslovenski klub. Kao da je tomu čovjeku ipod stare dane suđeno, da gdjegod stupi, za sobom ostavi razvaline, . — sstmm=m==—=—=m=u . tvorilo je Broj 95. e: SVAKE SRIJEDE I SUBOTE === : POJEDINI BROJ 10 PARA Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisl uredništvu lista. Zaizjave, priopćena .zahvs zuma plaća se 40 para po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi. koji se više Suta štampaju popo godbi uz razmjeran popust.Nefrankirana pisma ne primaju se. Jdinost“ o bečkim disidentima. Do istupa dalmatinskih disidenata bila je organizacija jugoslavenske delegacije u Beču najjednostavnija. Svih 37 poslanika »Narodnu Svezu“ koja se je di- jelila u dva tabora. ,Svezi Južnih Slave- na“ pripadalo je 20 zastupnika ,Sloven- skom Klubu“ 17. Dok su bili u tom posljednjem klubu samo Slovenci pod vodstvom D.ra Sušteršića, sastavljali su »Ovezu Južnih Slavena“: šest Slove- naca, tri istarska Hrvata (Mandić zastupajuć slovenski izborni srez) i jedanaest Dalma- tinaca. Iz toga brojnog razmjera dolazimo do sljedećeg resultata: jedanaest Dalmatinaca — među tim su disidenti najstariji parla- mentarci, činili su u ,Svezi Južnih Slavena“ većinu. Po svemu tomu isključeno je dakle, da bi ,Slovenski Klub“ vulgo dr. Sušteršić mogao koga majorizirati i terorizirati kad faktično moraju Dalmatinci imati glavnu riječ. .. Ali u Beču se događa protivno, a to iz jako jednostavnog razloga, jer gospođe dalmatinski poslanici ne vrše svojih dužno- sti kako bi morali. Skoro redovito se do- gađalo, da su dalmatinski zastupnici brili- rali sa svoje otsutnosti. Nije bilo skoro sje-, dnice a da polovica Dalmatinaca nije bilo nazočno, Dok su u skupnoj ,,Narodnoj Svezi“ slovenski klerikalni poslanici bili re- dovito svi na okupu, Dalmatinaca je bilo 5-6. Na komu je dakle krivnja, ako je bio primljen kakav predlog, koji dalmatinskim zastupnicima nije bio po ćudi?! Ili bolje rečeno : dalmatinskim disidentima. S toga je secesija gospode Vukovića i drugova pie neopravdana ; tim više, ako pomislimo, da su oni sa svojom secesijom oslabili parla- mentarno udruženje, s kojim su bili sugla- sni, a s druge strane ojačali ,,Slovenski Klub“, proti ,terorizmu“ kojega su htjeli demonstrirati ! Domaće vijesti. Povratak Bosanskih emigranata iz Tur- ske u domovinu. Aneksija Bosne i Hercego- . vine najteže je zatekla bos.-herc. Muslimane, Fakt prisajedinjenja tih . zemalja Austro- Ugarskoj monarhiji, kobno je odjeknuo kod muslimanskog naroda u Herceg-Bosni. Pa jedno to, s nešto opet i druge okol- nosti donesoše kod muslimanske braće ga jedicu : pokret za seobu iz domovine. ova morala je baciti u brigu i ža-' lost svakoga patriotu i slavena. Što znači seoba za jedan narod, kao i za najbližu mu okolicu (mislimo ovdje ostalu braću po krvi i jezika — i ako vjerom ras-' dijeljenu) to moše znati samo onaj, kome je draga otadžbina koju gu mnalimani počeli