Strana 2.
»CRVENA HRVATSKA“ i
nn nn ———————==—=—m—<=m<_——————
Svjed. (predsjedniku): Moram li i to
reći ?
Dr. Harpner:
gavate odgovoru :
sanske strane ?
Svjed.: Ne zna stalno. Pouzdanik Kal-
lajev mu je rekao. da su to bile svote od
20, 30, 10 K. Sa one strane, o kojoj ja
govorim dobio je 200 K.
Dr. Harpner: Tko je taj bio ?
Svjed.: Ne znam, da li zaista to mo-
Nema razloga da izbje-
ram reći?
Dr. Harpner: Vi morate.
Predsjed.: Možda bi to g. Supilo mo-
gao poreći ?
Izjave Supila.
Supilo se diže i pristupa k predsjednič-
kom stola: Svečano izjavljujem na svoju
častnu riječ i spreman sam to i priseći, da
nijesam nikada vodio prema Austriji drugu
politiku, nego li vodim sada. Prema Srbima
priznajem, da je onda bilo drugačije stano-
vište.
Predsj.: Molim, da ne izbjegavate. Je
li istina, da ste primali novaca?
Supilo: Izjavljujem na moju časnu riječ,
da nikad u mom životu niiesam izravno ili
neizravno primao subvencija ili potpora
s nijedne strane. I ako to g. Chlumecky
tvrdi, to je valjda za to, što je doznao, da
sam ja onda bio u siromašnim prilikama i
da je valjda tko kušao da to moje stanje
izrabi. Izjavljujem, da ni iz iltalije, ni iz
Srbije ni iz Austrije nijesam nikad primio
ni novčića. "To izjavljajem na moju poštenu
riječ i spreman sam na to vazda priseći.
Predsjed Molim g. svjedoka, šte kažo
na to ?
Svjed.: Ne znam, kako je smatrao g.
Supilo onaj novac, što ga je primio, da li
za potporu, subvenciju ili što drugo.
Pred Supilu: Da li ste vi od koga
stranoga primili novaca, kome niste dužni.
Supilo : Nikada.
Presjed.: Po tome onda svjedok laže ?
Supilo: Ja to opet naglasujem.
Pred.: Moje je pitanje jasno, i molim,
da mi se ne izbjegava.
Dr. Dr, Harpner: Molim, da se avdje
ne radi o političkoj nego osobnoj časti. (Su-
pilu): Mošete li: častnom riječi i prisegom
posvjedočiti, da nijeste nikad primili novaca
u svrhe stranke kojoj ste pripadali.
Chlumecky otkriva sebe.
Pred. svjedoku: Pozivam vas, da izne-
sete ime te osobe.
Svj.: Ja sam taj isti, koji je taj novac
dao.
Sva dvorana prašno u smijeh.
Pred. : Molim ne smijati se tu, nije ni-
šta smiješna;
Supilo : To nije istina. -
Pred.;. To su ozbiljne stvari. Ako je
istina, što je svjedok rekao, onda je g. Su-
pilo prekršio svoju časnu riječi U tom slu-
čaju imali bi razmišljati gospoda, koja su
oko njega, da li je taj čovjek dostojan da
dalje sjede us njega.
Dr. Harpner: Mošda mu nijesto vi to
osobno dali, nego preko konfidenata.
Svjedok : Ne. Ja jasno govorim, da sam
ja ta austrijska privatna strana.
Predsjednik : Što kaže g. Supilo na to?
Supilo : Ja na to nemam riječi, Nemam
sa što sto u osom pismu govorili o ustanku -
a Bosni i Hercegovini.
Koliko je primao od bo-
Supilo : To nije istina. Ja sam do go-
dine 1904. bio na protivnom odnošaju prema
Srbima.
Predsj.; To nije glavna stver. Jeste li
vi primili novac ili ne? Vi ste na časnu
riječ rekli, da niste, a ovdje svjedok veli.
da jeste.
Supilo: Kad sam ja primio taj novac?
Svj.: Kad sam bio u Dubrovniku.
Supilo: Zadnjih sedmica, kad sam još
bio u Dubrovniku, upoznao sam g. Chlu
meckoga slučajno kod grofa Kaboge. Ja sam
uvijek proti vama, pisao,
Svj. : Možđa jeste. 'To se u javnosti če-
sto zbiva. Ja se nijesam s vama na ulici
- sastajao. Na Ilijinoj glavici imali smo sa-
stanak u političke svrhe.
Supilo: Nikada.
Svij.: Na tom sastanku' bio je pouzda-
nik Kallayev.
Kako je došlo do pisma?
Predsj.: Supilu: Za što ste onda pisali
ono pismo?
Supilo: Ja sam u ono doba bio osno-
vao na Rijeci svoj list i htjeo sam doći u
Beč, da kupim: oglase, Sjetio sam se da
otac g. baruna ima ugledno mjesto na npravi
južnih željeznica i obratih se sinu za na-
bavu besplatne karte.
Svj.: To je istina. Na g. Supilo ne
može poreći da nije bilo političkih sastanaka
u Dubrovniku i na Rijeci.
Predsjednik Supilu: 'To nije glavno,
nego jeste li vi primili novac ili ne?
Supilo: Ne.
Predsjednik . (svjedoku) :
to reći u lice?
Svi. : Da, jato mogu reći.
Vijećnik Sperget ; Gdje je taj novac
bio predan? > s
Svj.: Nakon što smo imali konferencu,
doznao sam, da je Supilo u lošim materi-
jalnim prilikama. Na putu iz stana dao sam
mu sto forinta.
Vot. Sperger: Dakle to je bilo na cesti.
Svj.: Da.
Vot. Sperger: I za to: nemate svjede-
čanstva ?
Svj.: Ne. Ali g. Supilo ne može poreći
da je išao i na kotarsko poglavarstvo u raz-
govor.
Predsj. (Supilu): Bolje bi učinili, kad
bi se nešto više dršali istine.
Ova izjava predsjednika izazvala je buru
proeieio među tužiteljima i općinstvom.
uju se razni glasovi nezadovoljstva. Pred-
sjednik opominje, da je ovo Beč i da su
ovakovi prizori isključeni.
Kaćaoski.
Dr. Harpner (svjedoku): Možda možete
imenovati tog pougdanika Kallaya.
Svj.:
ne. To je Srbin, koji se iz materijalne nu-
žde dao u službu aqgtrijske policije, a zove
se Kaćanski.
Sapilo priznaje, da ga posna, i da_je
samo jednom išao k njemu, kad ga je po-
zvao da mu pokaže orientalski uređenu sobu,
E dilimima. .
Di De li taj čovjek još šivi?
Možete li mi
Nema razloga da ga ne spame-
Broj 100
Dr. Pero Čingrija o odnoša.
jima između Supila i Chlumet.
zkoga. — Zastupnici Šurmin i Lor-
ković obratili su se načelniku Čin-
griji s molbom, da bi on izjavio, što
zna o odnošajima obojice u Dubro-
vniku. On je odgovorio ovo:
Uredništvo Pokret
Zagreb.
Pretpostavljam da mi je nepoznat
tačan iskaz Chlumetzkog i izjava
Supila. O odnošaju Chlumetzkog sa
Supilom i hrvatskom strankom mogu
izjaviti: u doba najoštrije opće borbe
između Srba i Hrvata, dok na op-
čini bila srpsko-talijanaška koalicija
Gondulom, kojoj vlada pogodovala,
Chlumetzky koncepista na poglavar-
stvu približio se Hrvatima prikazu-
juć se njihovim prijateljem, prizna-
vajuć politika Beča nepravedna prama
Hrvatima. Njegovo držanje bilo za-
mjerno vladi koja ga kazne radi pre-
mjestila u Makarsku. Supilovo dje.
lovanje u Dubrovniku nikakova tajna
već otvorena knjiga pisanjem C. H.
kojoj bio osnivačem i urednikom, i
koje pravac ostao jednak od postanka
biva 7 godina prije dolaska Chlu-
metzkog sve dok je Supilo pošao u
Rijeku. Isključujem ikakav upliv Chla-
metzkog na držanje stranke dosljedno
lista.
$ [io a
up LI
Supilo je u svakom pogledu Seli-
mademan. Što je postao ima da za-
hvali jedino sebi i svom ustrajnom
radu. Iz rane mladosti podao se po-
litici, i prionuo uz starčevićevu
stranku. Privlačio ga k njoj njezin
radikalizam i stojički karakter njenog
vođe, Ali se je odmah s početka ra-
zlikovao od ostalih slijepih privrže-
nika starčevićevo stranke, što se
nije zadovoljavao deklamacijama,
već je uvijek išao za realnom poli-
tikom. To je ostala karakteristična
crta u cijelom njegovu radu do'dana
: današnjega.
Uz to svojstvo on ima i jedno
drugo. Teško je naći čovjeka, koji
kad uvidi da je na krivom putu,
lakše da to prizna i njega se okani,
Je li se uvjerio, da put kojim je
išao ne vodi cilju, on ga ostavlja, te
istom energijom i otvorenošću kojom
se izlagao prije, kroči novom stazom
na koju ga uvjerenje upućuje. Dokle-
god se je nadao, da se hrvatskim
ekskluzivizmom može nešto postići,