Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ Broj 104, Odjeci Friedjungova procesa. Glasovi novinstva. nDester Lloyd“ veli, da se je parnica drugačije svršila, nego što je to optuženik i predviđao. Dr. Friedjung bio je prinuđen, da ne ostaje nadalje kod svoje tvrdnje da su dokumenti ispravni a po tom je otpala i potreba da ostane kod svojih zaključaka, što ih je stvorio na temelju tih dokumenata. Historičar treba ponajprije da imade histo- rijsku perspektivu, a to je dru. Friedjungu pošto se bacio na dnevnu politiku, potpuno uzmanjkalo. Dr. Friedjung radio je kraj svega toga što se pozivlje na historijsko istraživanje, kao strančar. I s toga se gle- dišta moraju posmatrati i mnoge državo- pravne zablade, koje su mu se potkrale u njegovim izjavama i pitanjima. Historičara poštedila je sudbina, što je zatekla politi- čara. I tako se čitava afera već u početku svome nalazila na strmini. »Nepszava“ napada u prvom redu Rau- cha i prispodablja ga njegovu ocu, koji je vodio istu politiku te je htio na temelju krivih objeda mništiti opoziclju. List iznosi redom sva progonstva što ih je doživjela hr- vatska opozicija, a napose koalicija. List veli, da je i Wekerle pomagao kod ovoga posla, gdje se je svijesno :adilo sa krivim dokumentima, da se uništi politički proti- vnik. Nadalje napada list madžarsku koali- ciju, koja je dozvolila, da se ovako barbar- ski napadnu nevini ljudi, zato, jer nijesu htjeli da se pokore vlasti. » Neues Pester Journal“ piše: Senzsci- jonalna parnica se brzo svršila. Velikim aplombom naivljeni dokumenti zatajili su u pogledu svoje vjerodostojnosti. Do uništenja privatnih tužitelja nije došlo. Dr. Friedjung mora se veseliti, da je utekao tek jednom modricom. On je spasio autoritet historičara, sli kao političar on se blamirao. Političara Friedjunga loše je savjetovao historičar Friedjung. A ipak se moglo očekivati da će političar Friedjung biti baš tako temeljit kao i historičar Friedjung. Nu fiasko se taj ne tiče samo Friedjunga. Parnica se s po- "četka vodila kao parnica ministarstva izva- njih posala. Bečki ,Vaterland“ piše: ,U Hrvatskoj nastali preokret jest nemoguć pod dana- šnjim banom. Za nas je taj čovjek nemoguć, dok mne ostane navod dra. Popovića neo- provrgnut, da je ban slavio u mjesecu stu- denom 1905. riječku rezoluciju i da ju je za to dobrom označio, jer je Hrvatska imala valjda sa Bečom gorkih iskustva. Pri po- četku te parnice najavili su vladini listovi raspust hrvatskoga sabora. Ban je očito ra- čunao moralnim uništenjem svojih protiv- nika, danas je ali slika sasvim drugačija. Potučen je ban, a slavodobitno ostaje koa- licija na bojištu, Baruna Eauchu ali nikad ne će za rukom poći srušiti koaliciju, koja je sada jača nego ikada, Moramo biti na čistu da bi u Hrvatskoj odsele mogla samo dobra biti politika povjerenja“. n Neues Wiener Tagbiatt“, koji je vazda vrlo umjereno pisao o toku parnice, veli, da bi bilo vrlo žalosno, da se je: veleizdaja zaista: dokazala. Obje stranke mogu koncem parnice biti zadovoljne, List veli, da je bilo moguće da bi pristrani porotnici bečki rije- šili dr. Friedjunga od optnžbe, ma da nije bilo dokaza. Nu onda bi se tužitelji vratili u svoju domovinu sudbenom ispravom, koja ih teško objeđuje. Onda bi tek počela kam- panja protiv Austrije. Svakome Austrijsncu bit će milije, da je hrvatsko-srpska koalicija mogla otići sa zadovoljstvom. List konačno "zahvaljuje dr. Baernreitteru kao i profesoru dr. Massaryku, na njihovom naprezanju, da dođe do nagodbe. pnNeues Wiener Journal“. Sve kroz ko- prenu vidi se grof Aehrenthal, kao začetnik te parnice, kao začetnik članaka Frijedjun- govih. Pogriješiti može svaki čovjek, i pre- variti se može svaki čovjek, ali to svakako nije svjedočanstvo za čovjeka, a najmanje za jednoga državnika. I Evropa će osjećati, da je doduše grof Aehrenthal riješen, ali da je protiv nekog izrečena osuda, a to je grof Aehrenthal. Ta je parnica učinila mo- narkiji vrlo lošu uslugu. Vodeći krugovi naučiti će se odsada svoje dokumente točno ispitivati. Nu bilo je i svjetlih točaka, a ta je, da je hrvatski narod izišao čist od osu- mnjičenja s veleizdajničkih konspiracija. Sla- veni imadu teologiju. Pa sve ako je ,,Slo- venski Jug“ i pisao štošta poslije aneksije i bio štampan crvenim pismenima, to ta či- njenica nije ništa takova, što ne bi bila mo- bilizacija Austrije raskrinkala. Tužitelji su se u bečkom sudištn sjajno oprali sa svake sumnje“. »Zeit“ piše na uvodnom mjestu: ,Već u početku nazvali su tu parnicu burom, koja će sve pročistiti. Dokumenti, kojima je pu- čanstvo u Hrvatskoj bilo obijeđeno s vele- izdaje, pokazali su se kao nespretno nači- njeni falsifikati. Već okolnost, da su se tu- žitelji ufali doć pred bečko sudište, dokaz je njihove lojalnosti. Tužitelji učiniše pred sudom dojam ljudi vrijednih poštivanja, ljudi inteligentnih. dobro imformiranih i če- stitih. Njihovoj je politici u hrvatskom sa- boru barun Rauch začepio usta. Parnica mogla bi se zabilježiti kao čisti dobitak, da nisu izbile na javu ne baš radosne činjenice. Zavirili smo u kuhinju naše diplomacije i morali smo si nos začepiti. Cijela ova parnica pokazala je jasno, kako je manjkava naša informaciona služba. Plaćene policajne uhode su sredstva, kojima se služi naša vlada za upućivanje o 'doga- đajima na Balkanu. A tek dokumenti, ko- ' jima se služila naša diplomacija, koja je skrivala kao kakovo blago, pokazaše se kao falsifikati najgore vrste. I ovakovim sred- stvima htjelo se je pred svijetom opravdati rat, koji bi miljarde stajao. pArbeiter Zeitung“. Zaista se može dr. Friedjungu samo čestitati, da se je oslobo- dio procesa, u kojem je njegov položaj, što dalje se provađao dokazni postupak, posta- jao sve nemogućniji. Jer konačno ono uporno upiranje u dokumente, koji su se pokazali krivima, moralo: je odvratno djelovati. Pa ave kad bi dokumenti bili i ispravni, kao što su krivi, nije zadaća historičara, da igra ulogu denuncijanta i političkoga krvnika. Dr. Friedjung upoznao je, kako je loše po- uzdavati se u mudrosti grofa Aehrenthala. On je počeo kao publicista, a onda se s emfazom pozvao na svoje historičarsko zvanje. No on je morao baš kao takav, da te dokumente točno prema sadržaju ispita, a ne slijepo. njihovom sadržaju vjerovati.. Dr. Friedjung poziva se nia svoju bona fi- des. No ova ga u njegovoj patriotičkoj mi- siji, da otkrije veleizdajnike, ponešto kom- promitira. Za cijelo nije tamo dolje na ju- žnim granicama sve tako nedužno, kako se u sudnici prikazivalo. Ali za cijelo nije tamo ni gore ni bolje, nego što je u čita- voj austro-ugarskoj monarhiji. Kad su ljudi sa državom zadovoljni, onda su domoljubi. Kad imadu razloga, da se na državu ljute, onda:su ,veleizdajnici“. To je plima i osi- jeka unutarnje politike u Austriji i u Ugar- skoj. Kad se zbog toga historičar ljuti, onda pokazuje to, da on to baš kod Srba vidi, što je svojstvo svih naroda u Austto-Ugar- skoj, onda to ne pokazuje nikakav objekti- vitet historičara. Friedjung uzrujao se nad nekim ,nepatriotičnim“ poklicima u hrvat- skom saboru, a zar takovih poklika nije dr. Friedjung čuo i u austrijskoj zastupničkoj kući ? Domaće oljesti Zadovoljština Supilu. Ima nekollko dana što ,,Novi List“ donaša velik broj prižnanica u kojima hrvatski i srpski rodoljub; iskazuju svoje udivljenje i odanost. Nego da nešto spomenemo. Pred samih desetak dana predsjednik bečkog suda pokazivao je na Supila prstom govoreći da od njega mora svaki pošteni čovjek bježati a danas mu svi pa i sam dr. Baernreiter stiska ruku i zahvaljuje, što je uz velike žrtve išao protivnoj strani u interesu Hrvatske i Monarkije u susret. Time je zastupnik Su- pilo — kako zgodno piše ,Obzor“ — ne samo lično već i politički posve rehabilitiran. Barun Chlumetzky nekamo će se sakrit, da ne pruža prigode ljudima o njemu govoriti sretan da se afera dalje ne vodi. Budućnost koalicije. ,Obzor“ dobiva slijedeći telegraf iz Beča; ,Za danas Li bilo preuranjeno govoriti o budućoj akciji koa- licije, no koalicija izjavljuje, da je ne samo kao dosad odlučila kao jedna falanga stajati na braniku domovine, nego da će se ozbiljno uzeti u pretres pitanje, kako .bi se pojedine stranke fuzioniralo u veliku narodnu stranku da mogu što uspješnije raditi u interesu Hrvatske. Ovu vijest treba primiti s rezervom jer se zna da je takova fuzija želja jedinog »Obzora“ još od Uskrsa. Sramota. ,, Narodna Obrana“ dobiva iz Sarajeva vijest po kojoj su na zadnjoj sjednici trgovačke-obrtničke komore srpski vijećnici poduprti i Hrvatima predložili, da uredovni jezik komore bude jedino hrvatsko- srpski. Tomu se odupriješe Nijemci, ali naj- sramotnije je to što prigodom glasovanja Nijemce podupirahu Muhameđanci i neki Štadlerovi Hrvati tako te izniješe većinu. Predlog Srba i Hrvata dobio je 18 a pro- tupredlog Nijemaca 32 glasa. Sram ih bilo! Slavenožder Nagli seli, Istarski biskup Nagl, taj najljući progonitelj slavenstva u, Istri napokon će seliti u Beč, Imenovan je kaadjutorom kardinala kneza nadbiskupa bečkoga Dr. Grusche. Tim će ga so istarski Hrvati osloboditi. Predavanje o Dalmaciji u Beču. Tainik austrijskog Lloyda g. Packa obdržavao je u dvorani bečkog obrtnog zbora zanimljivo predavanje pod naslovom ,Ius Sonnenland Dalmatien“. Dvorana je bila prepuna inte- ligencije. Predavac se veoma laskavo izrazio o. Dalmaciji i njezinim prirodnim krasotama pa toplo preporučio odlučujućim titar Dei ng? elitni podignuće Dalmacije.