U DUBROVNIKU, 15. siječnja 1908.

 

   

 

 

 

zaAUCh.

Sve se je dogodilo, kako je to
madžarsko shvaćanje zahtijevalo.
Rauch je bio, u Budimpešti izložio
svoj program ministru predsjedniku.
Ovaj je učinio prvu korekturu i u-
putio ga na svoje drugove. Sastalo
se tada i ministarsko vijeće.i tu se
obavila druga korektura. Otišlo se
tad u Beč, gdje je Wekerle uveo u
dvor svoga kandidata. Tu je vladar
imao prigode, da čuje što misli
Rauch i odobri. Tad se čulo, da je
Rauch bio designiran banom. I opet
se sastalo ministarsko vijeće na re-
visiju programa. Tad je izašlo ručno
pismo o imenovanju, a Rauch je
pozvao svoje iz Zagreba u Peštu, da
“im priopći program i razdijeli daro-
ve. Tek tada promislilo se, da treba
doći i u Hrvatsku i izdao se befelči-
novnicima, da moraju dočekati preuz-
višenog bana.

Učinilo se dakle što je bilo mo-
guće, da se Hrvatima vidno prikaže,
kako oni nemadu pravo misliti. svo-
jom glavom, već da treba da izrade
u Pešti program, a oni ga prihvate.
Sama je. Rauchova pojava po tom
najveća pljuska samostalnosti i ustav-
nosti. On kao ban nije proizašao iz
krila jedne stranke, već dolazi iz
Pešte s jednim tuđinskim programom,
koji Hrvati po njegovu mišljenju
treba da prime.

Qvi, ne će. . . I eto sukoba, ko-
jemu u hrvatskoj povjesti teško da
će se naći slična. Ne služi spominjati
oca Rauchova, koji je oktroirao na-
godbu, ne smije se Rauch nadati da
će to i njemu uspjeti. Vremena su
drugčija. Onda su politiku činili po-
jedinci, a sad je. čini. norod, i to
osjeća Rauch već na prvom koraku,
jer ga na kolodvoru ne ća dočekati
načelnik Zagreba.

Amruš je demisijonirao. Pred
kim? Ne pred Rauchom, već pred
javnim mnijenjem. 1 pred vim, koje
jo u. političkim borbama moćnije od

silja, uspregnuti će svoje tajne želje

uzda.

ram a

 

 

Cijena je listu unaprijeda: sh Dubrovnik i za Adstro-U garsku ha godinu 10 K. Za ino-
somstvo -10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
- == predbrojen i za doiasto polugodište. ks mI

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini.

———m————m—————=———— Štamparija DeGiulli i dr. i se

svakog ;ishitrenog izbornog reda i na-

i mnogi drugi, u koje se Rauch

 

DBA

  
 

HERNHmEmNEENETITPČEE=EEnEHĆdđdTEm=mooo m

a 7+ E

i/R

 

 

 

 

Nekakvo otvoreno pisd S:

U zadnjem broju donosi , Prava“ ne-
kakvo otvoreno pismo. Potpisao ga je Brnja
grof Caboga.

Kako je potpisao pismo, kojim se - od
autonomaša priznaje članom hrvatske na-
rodne stranke, jer da mu je i otac takav
bio, pa kako se je poslije, pošto je bio bi-

* ran na narodnjačkom programu za zastupnika

trgovačke komore, proglasio pravašem, jer
da nije razumio, što to znači Pnarodnjački“,
tako je:i sada potpisao i ovo pismo, tobože
da dokaže svoju dosljednost.

A kad tamo, on je dosljedan samo u
toliko, što je u svim zgodama bio prosta
lutka, i to ne u našim rakama, nego u ru-
kama ljudi, koji i sada se s njime opet
služe, da nama dobace nekoliko uvrijeda,
možda baš za to, što vide da su se u svojem
računu prevarili.

Općinski izbori te godine, i sve ono
što se_je tada desilo, samo su posljedica onoga,
što se zbilo četiri godine prije, kad je ba-
hatost pok. Gondule doprla bila dotle, da
su se prigodom općinskih izbora uz zaštitu
zadarske vlade bili pogazili svi obziri gra-
đanske pristojnosti. Što se je dogodilo na
izboru trećeg tijela, to je bio prosti zločin,
izvršen na slobodnoj volji birača, a koji nije
bio kažnjen od onih, kojima je bila dužnost.

Poslije toga bilo je jasno, da na čelu
općini dubrovačkoj sjedi čovjek, koji potpo-
magan od mogućnika ne prčza od nijednog
sredstva, da se uzdrži protiv hrv. stranke,
a ova razumjela je, da toga čovjeka spravna
na sve, treba oboriti, dotično da treba obo-
riti onoga, koji ga je držao. Baš zato borba
kroz nastajni trienij nije bila naperena to-
liko proti bar. Gonduli, koliko proti njego-
vim protektorima u Zadru, kojima je tre-
balo zepriječiti, da služeći se: Gondolom,
guše svaki hrvatski pokret u svoje svrhe.

U toj borbi našla je ondašnja hrvatska
stranka pomoćnika, ondje, gdje ga je bilo
nemoguće i pomislit tražit.

Nema u tom ni zasluge ni krivine hr-
vatske stranke. Samo trenje i kopanje viših
i nižih, jednoga protiv drugoga, dovelo je do
toga, da su meki od tih, odbijajuć 'se od
naših protivnika, preko mostova a la Ca
boga, k nama. dolazili. |

'To su ti dogovori, o kojim Caboga go-
vori, Jest, gosparu grofe, govorilo se je o
izborimu i s naše strane, mi ćemo vam da-
pače napomenuti što se je govorilo, tražilo
se je da se onemogući kršenje zakona god.
1895., da se osigura čistoća izbora, nu pri
tom hrv. stranka nije ništa od svoga žrtvo-

Vala. niti su se oni njezini ljudi, koje so

minjete, komu u službu ponudili dok ste Vi

da drugome služite, a njoj se, pribliit,

NE See S

0830.7.4\
I !

i
so Go

SRIJEDE I SUBOTE

“i priznati.
x

Što de tiče njegove kandidature “na - lji

     
 
   
  
 
 
  

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

Iprhvi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale

i oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — = ==

načelničko mjesto, grof Caboga hoće da ne
zna ništa — kod njega je i to moguće. Ali
mi smo svakako za nju znali, kako smo bili
doznali u svoje vrijeme i za kandidaturu
Crnice na zastupničko mjesto, pa smo oboje
spriječili, jer smo htjeli da ostanemo, kao
što smo i ostali, hrvatska, narodna stranka.
Prisjednik Caboga nije nam mogao u tom
škoditi, kao načelnik bi nam bio onemogućio, a
to su dobro shvaćali i oni, što su ga kandi-
dirali na načelničku štolicu, i mi, što smo
mu prisjedničku ponudili.

Imali u tom pogreške i s naše strane, to
je stvar, o kojoj bi se moglo raspravljati sa
svakim, samo ne s grofom Cabogom i listom,
u kojem štampava otvorena pisma, koje
potpisuje, kako, nadamo se, da ne će ni on
zahtjevati da se pred njim od srbožderstva
peremo. Neka grof Caboga mjesto da nama
srbožderstvo predbacuje, radije promišlja,
što ga je knama dovelo, a što od nas od-

/ velo, pa će možda i on razumjeti, da s onim

tiradama ne može pobuditi nego sažaljenje.

#

Smjelosti, koju bi pravije bilo nazvati
drskost, dotiče se grof Cahoga i izbora taj-
nika u trg.-obrt. komori. Pripovidjet ćemo
mi, kako je bilo, a vidjet ćemo, hoće li
imati plemeniti grof tada smjelosti, da nas
opovrgne. Dr. I. DeGiulli obavijestio je
prije, i to baš u kazalištu, grofa Cabogu,
da će se natjecati na to mjesto, a ovaj mu
je odgovorio, da se svakako natječe, jer da
će svakako biti izabran. To mu je isto
ponovio malo dana kasnije, pitajuć ga,
da li je molbu za natječaj prikazao,
a na to je došla sjednica, gdje : je na
poznati način oglas bio povučen: G. Dr.
Ivo DeGiulli zatekao je tada grofa Cabogu
pred njegovim bureau i predbacio mu takovo
neiskreno ponašanje na način, da se je ple-
meniti grof morao odmah odazvati. Mješte
toga on je sve to pokusao, a sada nakon
četiri godine govori, da je on kandidaturi
bio protivan, držeći da je pravednije, da to
mjesto dobije siromašno, a vrijedno čeljade,
nego imućno“.

Ovakav je čovjek, koji se eto odlučio,
da potpiše ,otvoreno pismo“ u ,,Pravoj Cr-
venoj Hrvatskoj“. A mi smo se upustili, da
mu odgovorimo, jer bi inače oni, koji su ga
nagnali na taj korak, mogli misliti; da je
nama do toga, da štogod skrijemo. Ali u
tom se varaju. Što smo činili, činili smo u
namjeri, da koristimo stvari, za koju so je-
dnako borimo i sada, kao što smo se i prije
borila i što smo, uradili, spravni smo avijek