U DUBROVNIKU, 15. siječnja 1908. zaAUCh. Sve se je dogodilo, kako je to madžarsko shvaćanje zahtijevalo. Rauch je bio, u Budimpešti izložio svoj program ministru predsjedniku. Ovaj je učinio prvu korekturu i u- putio ga na svoje drugove. Sastalo se tada i ministarsko vijeće.i tu se obavila druga korektura. Otišlo se tad u Beč, gdje je Wekerle uveo u dvor svoga kandidata. Tu je vladar imao prigode, da čuje što misli Rauch i odobri. Tad se čulo, da je Rauch bio designiran banom. I opet se sastalo ministarsko vijeće na re- visiju programa. Tad je izašlo ručno pismo o imenovanju, a Rauch je pozvao svoje iz Zagreba u Peštu, da “im priopći program i razdijeli daro- ve. Tek tada promislilo se, da treba doći i u Hrvatsku i izdao se befelči- novnicima, da moraju dočekati preuz- višenog bana. Učinilo se dakle što je bilo mo- guće, da se Hrvatima vidno prikaže, kako oni nemadu pravo misliti. svo- jom glavom, već da treba da izrade u Pešti program, a oni ga prihvate. Sama je. Rauchova pojava po tom najveća pljuska samostalnosti i ustav- nosti. On kao ban nije proizašao iz krila jedne stranke, već dolazi iz Pešte s jednim tuđinskim programom, koji Hrvati po njegovu mišljenju treba da prime. Qvi, ne će. . . I eto sukoba, ko- jemu u hrvatskoj povjesti teško da će se naći slična. Ne služi spominjati oca Rauchova, koji je oktroirao na- godbu, ne smije se Rauch nadati da će to i njemu uspjeti. Vremena su drugčija. Onda su politiku činili po- jedinci, a sad je. čini. norod, i to osjeća Rauch već na prvom koraku, jer ga na kolodvoru ne ća dočekati načelnik Zagreba. Amruš je demisijonirao. Pred kim? Ne pred Rauchom, već pred javnim mnijenjem. 1 pred vim, koje jo u. političkim borbama moćnije od silja, uspregnuti će svoje tajne želje uzda. ram a Cijena je listu unaprijeda: sh Dubrovnik i za Adstro-U garsku ha godinu 10 K. Za ino- somstvo -10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se - == predbrojen i za doiasto polugodište. ks mI Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. ———m————m—————=———— Štamparija DeGiulli i dr. i se svakog ;ishitrenog izbornog reda i na- i mnogi drugi, u koje se Rauch DBA HERNHmEmNEENETITPČEE=EEnEHĆdđdTEm=mooo m a 7+ E i/R Nekakvo otvoreno pisd S: U zadnjem broju donosi , Prava“ ne- kakvo otvoreno pismo. Potpisao ga je Brnja grof Caboga. Kako je potpisao pismo, kojim se - od autonomaša priznaje članom hrvatske na- rodne stranke, jer da mu je i otac takav bio, pa kako se je poslije, pošto je bio bi- * ran na narodnjačkom programu za zastupnika trgovačke komore, proglasio pravašem, jer da nije razumio, što to znači Pnarodnjački“, tako je:i sada potpisao i ovo pismo, tobože da dokaže svoju dosljednost. A kad tamo, on je dosljedan samo u toliko, što je u svim zgodama bio prosta lutka, i to ne u našim rakama, nego u ru- kama ljudi, koji i sada se s njime opet služe, da nama dobace nekoliko uvrijeda, možda baš za to, što vide da su se u svojem računu prevarili. Općinski izbori te godine, i sve ono što se_je tada desilo, samo su posljedica onoga, što se zbilo četiri godine prije, kad je ba- hatost pok. Gondule doprla bila dotle, da su se prigodom općinskih izbora uz zaštitu zadarske vlade bili pogazili svi obziri gra- đanske pristojnosti. Što se je dogodilo na izboru trećeg tijela, to je bio prosti zločin, izvršen na slobodnoj volji birača, a koji nije bio kažnjen od onih, kojima je bila dužnost. Poslije toga bilo je jasno, da na čelu općini dubrovačkoj sjedi čovjek, koji potpo- magan od mogućnika ne prčza od nijednog sredstva, da se uzdrži protiv hrv. stranke, a ova razumjela je, da toga čovjeka spravna na sve, treba oboriti, dotično da treba obo- riti onoga, koji ga je držao. Baš zato borba kroz nastajni trienij nije bila naperena to- liko proti bar. Gonduli, koliko proti njego- vim protektorima u Zadru, kojima je tre- balo zepriječiti, da služeći se: Gondolom, guše svaki hrvatski pokret u svoje svrhe. U toj borbi našla je ondašnja hrvatska stranka pomoćnika, ondje, gdje ga je bilo nemoguće i pomislit tražit. Nema u tom ni zasluge ni krivine hr- vatske stranke. Samo trenje i kopanje viših i nižih, jednoga protiv drugoga, dovelo je do toga, da su meki od tih, odbijajuć 'se od naših protivnika, preko mostova a la Ca boga, k nama. dolazili. | 'To su ti dogovori, o kojim Caboga go- vori, Jest, gosparu grofe, govorilo se je o izborimu i s naše strane, mi ćemo vam da- pače napomenuti što se je govorilo, tražilo se je da se onemogući kršenje zakona god. 1895., da se osigura čistoća izbora, nu pri tom hrv. stranka nije ništa od svoga žrtvo- Vala. niti su se oni njezini ljudi, koje so minjete, komu u službu ponudili dok ste Vi da drugome služite, a njoj se, pribliit, NE See S 0830.7.4\ I ! i so Go SRIJEDE I SUBOTE “i priznati. x Što de tiče njegove kandidature “na - lji POJEDINI BROJ 10 PARA. Iprhvi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale i oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — = == načelničko mjesto, grof Caboga hoće da ne zna ništa — kod njega je i to moguće. Ali mi smo svakako za nju znali, kako smo bili doznali u svoje vrijeme i za kandidaturu Crnice na zastupničko mjesto, pa smo oboje spriječili, jer smo htjeli da ostanemo, kao što smo i ostali, hrvatska, narodna stranka. Prisjednik Caboga nije nam mogao u tom škoditi, kao načelnik bi nam bio onemogućio, a to su dobro shvaćali i oni, što su ga kandi- dirali na načelničku štolicu, i mi, što smo mu prisjedničku ponudili. Imali u tom pogreške i s naše strane, to je stvar, o kojoj bi se moglo raspravljati sa svakim, samo ne s grofom Cabogom i listom, u kojem štampava otvorena pisma, koje potpisuje, kako, nadamo se, da ne će ni on zahtjevati da se pred njim od srbožderstva peremo. Neka grof Caboga mjesto da nama srbožderstvo predbacuje, radije promišlja, što ga je knama dovelo, a što od nas od- / velo, pa će možda i on razumjeti, da s onim tiradama ne može pobuditi nego sažaljenje. # Smjelosti, koju bi pravije bilo nazvati drskost, dotiče se grof Cahoga i izbora taj- nika u trg.-obrt. komori. Pripovidjet ćemo mi, kako je bilo, a vidjet ćemo, hoće li imati plemeniti grof tada smjelosti, da nas opovrgne. Dr. I. DeGiulli obavijestio je prije, i to baš u kazalištu, grofa Cabogu, da će se natjecati na to mjesto, a ovaj mu je odgovorio, da se svakako natječe, jer da će svakako biti izabran. To mu je isto ponovio malo dana kasnije, pitajuć ga, da li je molbu za natječaj prikazao, a na to je došla sjednica, gdje : je na poznati način oglas bio povučen: G. Dr. Ivo DeGiulli zatekao je tada grofa Cabogu pred njegovim bureau i predbacio mu takovo neiskreno ponašanje na način, da se je ple- meniti grof morao odmah odazvati. Mješte toga on je sve to pokusao, a sada nakon četiri godine govori, da je on kandidaturi bio protivan, držeći da je pravednije, da to mjesto dobije siromašno, a vrijedno čeljade, nego imućno“. Ovakav je čovjek, koji se eto odlučio, da potpiše ,otvoreno pismo“ u ,,Pravoj Cr- venoj Hrvatskoj“. A mi smo se upustili, da mu odgovorimo, jer bi inače oni, koji su ga nagnali na taj korak, mogli misliti; da je nama do toga, da štogod skrijemo. Ali u tom se varaju. Što smo činili, činili smo u namjeri, da koristimo stvari, za koju so je- dnako borimo i sada, kao što smo se i prije borila i što smo, uradili, spravni smo avijek