esa TENNET za rreurnnenkci:

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
semstvo 10 Ki poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
predbrojen i za došasto polugodište.

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini.
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

 

singa. :

Ima već neko doba, da kad po-
redimo uspjeh hrvatske misli u zad-
nje vrijeme sa razrovanim stranačkim
životom, pitamo sami sebe, koja je
ona tajna sila, što nas ipak goni
naprijed u potragu za narodnom
samostalnosti, pa zaključujemo, da
imadu biti odviše silnici zgriješili,
kada ne možemo, ni  onakovi,
kakvi smo, trpjeti njihova zuluma.
Pogledajmo se samo u Dalmaciji.
Nema tu jedinstvena- vodstva, nema
stranke, da bi ma i prividnim pra-
vom mogla kazati da vodi narod
nema sloge, nema bogme ni rada,
a ipak  tuđin uzalud kuša da
narod osvoji. I oni, koji bi htjeli, ne
mogu da ga slijede.

Isto je u banovini. Koalicija je
barem stranka, koja u prošlosti nema
ništa. da je na zlo veže. Ali eto
ostataka narodne stranke, koji bi kao
osobe bile spravne ,mnogo“ da žr-
tvuju, jer su i prije sve žrtvovali,
samo da svojoj koristi udovolje, pa
ni ti ljudi ne će s tuđinom, jer i
oni osjećaju svoju nemoć, pred, jasno
očitovanim ga tako, javnim mnijenjem.

Ali to javno mnijenje, komu se
ne osuđuje niko oduprijeti, postalo je
ipak u povodu nečesa, trebalo je
t. j. nekih činjenica da dovedu i
domoroće do osvjedočenja, da nije
više zeman popuštanju, i sebičnjake,
kojih u svakom narodu ima, do uvje-

renja, da je sada doba iskazivati

se patriotom, jer bi se inače zauvijeke
izigrali. A mi ne cijenimo, da je te
činjenice tražiti ni u postupanju
Beča ni u postupanju Pešte, jer svi
znamo, da se ni Beč ni Pešta nijesu
nigda bolje prema nama ponašali,
nego: u samoj Hrvatskoj, koja u
onom okviru prava, koji je kroz to-
liko doba barem donekle udovoljavao
njezinim potrebama, sada više ne
može da živi. Nagodba god. 1867.

i revizija g. 1874. mogle su. kako

tako naći stranku u Hrvatskoj, a

Ranchu se sada uzalud mučiti, aa

# pez : M
TOOENESSNENO AAE POC
6 ZLOM SAA GO s i e

:
God. XVII.

 

   

   

U DUBROVNIKU, 18. siječnja 1908.

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U tomu i sastoji ozbiljnost hr-
vatske krize, a teška je Wekerleova
i Beckova bludnja, kad misle, da će
s kakvim dobačenim milijunom moći
udovoljiti Hrvatima. Ne će oni mi-
lostinje, nego prava da napreduju,
a proti toj općoj težnji ne pomaže
više ni bič ni zob, sredstva, koja

je Andrassy za Hrvatsku preporučio.

Tim se mogu dobiti pojedinci, ali

nikad narod.

To u Beču ni u Pešti još ne ra-
zumiju, iliti bolje ne ć> da razumiju,
i još uvijek eksperimentiraju ne pa-
zeći da neudovoljenjem potrebe rastu
s dana na dan. Možeš zadovoljit si-
romaha. i malim novcem, ali ako on,
jer mu nije niko taj novac dao,
pane u dug i biće imu ode na draž-
bu, do godine ne će moći ni hiljade,
što su prije mogle desetače. S nevo-
ljam i svijest o potrebi postaje veća.
Tako i narodu u borbi rastu potrebe.
Da su udovoljili koaliciji, kad je
tražila, neka se poštuju prava Hr-
vatske zajamčena nagodbom, ne bi
nikad hrvatski pokret bio uhvatio
toliko maha, ne bi nigda hrvatskim
narodom na ovaj način bilo preobla-
dalo mišljenje, da nagodba nikako ne
odgovara njegovim -potrebama.

I tako. sad . stoje Madžari pred
hrvatskim pitanjem, kao pred kak-
vom zagonetnom  Sfingom. "Treba
zagonetku riješiti, nećeš li, da te
Sfinga baci u ponor, 4 Edipa nema.

 

firvatska Borba.

Bilo je potrebno ! — . Demon-
stracije su pogibeljne, jer davaju
Povoda reakciji, da istupi, ali
ovoga puta u Zagrebu nije bio slu-
čaj, jer je sam pojav Rauchov u
znaku reakcije, pa dopustiti da on
dođe u Zagreb nesmetano, svečano
kako je 'htio, bila bi pogriješka, koja

bi se bila osvetila. Trebalo je ubiti

drskost toga čovjeka, koji je samo
na njoj zidao svoje planove.

I Zagreb, srce Hrvatske, to je i
na kolodvor

učinio. On je istrčao

 

- POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

Protplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
ploća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
a —— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. ===

 

 

 

narodu, da preuzmu na sebe ulog«

krotitelja. Rauch je tražio doček, i

imao ga je, ali ne kakva je on htio
već kakav je zaslužio.

Ovo je uvertura onoimu, što će
doći, a već po njoj će Madžari na-
pokon razumjeti, da Hrvatska nije
mirna kao janje.

Što najviše djeluje u ovoj manife-
staciji to je jednodušnost i dubok
prijezir prama nametnicima, kojim; .
je protkana. Zagreb je učinio svoju,
a sada je na pokrajini, da ga slijedi
suprotstavljajući samovolji i drskosti
odlučnost, i prijezir.

Vekerlu u posjete. —  Novoimeno-
vani odjelni predstojnici pl._ Crnković, pl.
Mixić i Aranitzky, te veliki župani Vučetić
šavranić, pl. Junković i Jelačić odoše po
svom imenovanju u Peštu, da se poklone i
zahvale ministru predsjedniku Vekerlu na
svom imenovanju. Zatim su pošli u poklone
banu ičaucitu, gdje su po običaju sa dese-
tak slatkih riječi otvorili banu svoja srca.

Banov dolazak u Zagreb. - U srije-
du po podne na 2 Yo sata stigao je Rauch
sa novim predstojnicima i velikim županima
u Zagreb. Na kolodvoru su ga dočekali viši
činovnici, vojnički generalitet i biskupi Kra-
pac i Šinderman. Dr. N. Jakšić je pozdra-.
vio bana u ime kr. zemaljske vlade, a u
ime mjesnog poglavarstva g. Katkić. Ban
je odgovorio, da je on ,zagiebačko dijete“,
te da će kao vijeran sin milog mu glavnog
grada uvijek promicati njegove interese. Služ-
beni ljudi pozdraviše bana ,sa službenim
pživio“.

Početak dšonišiike. — Dok su
službeni ljudi klicali ,živio“ dotle je narod,
te se je proturao na peron stao vikati
uabzug Rauch“. Ban je zatim s perona '
otišao u čekaonicu, dok mu stigne kočija,
i tu se je pezdravio s generalitetom.

Od željeznice do banskih dvora.
— Vani pred zgradom željezničke stacije,
hiljade su svijeta čekali Raucha, Kad je on
izišao iz čekaonice, te se ukazao narodu,
odjednoč ko grom stade narod vikati ,dolje.
ban“... ne ćemo protunarodnu vladu... abeug
Rauch“, Ban je stajao nepomično na svom
mjestu i čekao dok mu dođe otvorena ko-
čija, jer nije htio zatvorenu, konačno, kad.
se nije mogla naći otvorena ušao jo pošve
ZA ANENO kočiju.U ostalekočije posjela

je njegova nova vlada i pratnja. Rauch' i ovom

frloeknobiši-b zobi oi M