God. XVI.
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
gomstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
Sie predbrojen i za došasto polugodište. = ;
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Milorad Medini, ===
Štamparija DeGiulli i dr. -—
U DUBROVNIKU, 22. siječnja 1908.
Broj 7.
mm——— —————————————————————— ===
IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE
POJEDINI BROJ 10 PARA.
Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, sahvale
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, pe po
—
A tako.
Ima neko
u erkvi
Congregatio virorum Beatae Virginis,
sa svojim rektorom, praesesom i dru-
gim časnicima, pa i duhovnikom,
Stvar njihova, rekli smo, i mučali
smo, premda po našem skromnom
mišljenju nikako se ne slažu s pobož-
nosti one zelene i modre kurđelice,
što ih ta gospoda objese o vrat, kad
idu na svetu pričest, ali nijesmo
se uhvali ni to kazati baš za to, jer
znamo, da bi se naš govor bio druk-
čije tumačio.
AN
Nego reklo bi se,: da ta pojava
nije tako nevina, kako smo iz po-
četka mislili, te da se pod tim krije
nešto drugo, što se bojimo krstiti
pravim imenom. Neka sude sami či-
taoci po proglasu, što ga dolje dono-
simo. Nije istina potpisana pod njim
formalno ,congregatio virorum“, ali
ko pozna Dubrovnik, tomu ne će
doći ni na pamet posumnjati, da je
proglas potekao s te strane.
POZIV.
Nešto je osobita s pjetetom u vojsci. Tri-
jezno promišljajuć, to zaista nije ništa drugo,
nego sjećanje na pljesnive privilegije, umrle
junake, zaboravljene borbe pa ipak se na-
lazi u sijećanjima jedan dio našeg idealizma,
ona cijelokupna stara idealnost, koja ide
uporede = s historijskom tradicijom naše
časne vojske. Ovo je onaj idealizam, koji se
nalazi u svakom pravom vojniku, u njemu
drijema — ali kad se razvije zastava, kad
treba imanje i život na kocke postaviti,
tada on provali, tad se sijeti vojnik neza-
boravljenih djela, herojskih borba, a visoko
lepršajući, u borbi i pobjedi potvrđeni barjak
donaša mu pred oči one drevne legije voj-
nika, koji su nekoč pobjednički nosili po
svijetu zastavu Habsburgovaca — i on je
pun oduševljenja slijedi.
Mi se dičimo s tim legijama, jer još
nije moderni, trijezni duh vremena sve
poravnao u silnom teku, još nije evijeće
romanticizma pogaženo, mi možemo još
tražiti veselje na njihovom krasnom vonju,
jer još visoko drže stari i mladi vojnici
drevne tradicije, časti i prava stečena krvlju
naših djedova; uzvišeni primjer daje nam
prvi vojnik naše monarhije naš preljubljeni
cesar i kralj — sastavu visoko i vijeran
starom...... barjaku !
Slijedeći to geslo, potpisani su odlučili
KA“
gj
Isusovaca [Bosfoji nekakva
barem toliko vrijediti, da neposredno prouz-
roči opet apel na kojigod od bezbrojnih naših
slavnih uspomena, koji će barem toliko vri-
jediti, - da otrgne zaboravi naše poginule
vojnike. A kad se to sluči, tad će biti bo-
gato nagrađene teške muke i poteškoće
ovoga rada.
U prijašnjoj nekad vojničkoj crkvi u
Dubrovniku ima se uzdići zavjetni žrtvenik
poginulim vojnicima za Habsburgovce. Nek
se uzmogne kadgod sa ovoga mjesta
u misli na poginule naše junake
uzdići molitva do neba. nek se uzmogne
sjetiti se s poštovanjem naših djedova, koji
čedne, hrabro i junački poginuše na bojnim
poljanama — s Bogom za cara i domovinu!
Kako je nekoć Jorg Frundsberg sa svojim
EEE OS momcima“, o kojima se kaže u po-
vjesti : čedno i pravedno su se naoružali za
.ovu borbu, na koljene su se bacili pred
svojim gospodom, i njega su pozvali kao
a JAO “ kapetan Jorg, a zatim stresaju
prah sa svojih šarenih dolama — pred
licem smrti sve zemaljsko je napušteno —
spuštaju bodove i slijedć visoko lepršajaću
zastavu.
U staroslavnoj crkvi sv. Ignacija u Du-
brovniku uzdići će se zavjetni žrtvenik kao
vidljivi znak zahvalnosti našim poginulim
vojnicima; neka se uzmognu s ovog mjesta
slati molitve k nebu na uspomenu umrlih
vojaka !
Da se djelu uščuva obilježje sveopće
zahvalnosti i poštovanja, ono mora biti uz-
dignuto iz malih darova, dobrovoljnih do-
prinosa, pa s toga se usađuje u tu svrhu
potpisani komitet ovim putem upraviti topli
poziv na sve vijerne građane našeg grada
S tim ćemo mi moći sačuvati naše stare
tradicije, naše junačke legende, o s njima i
naše ideale. Nek ovo djelo uzmogne biti
nekad svijetli primjer našim mladim voja-
cima, primjer zahvalnosti građana i njima
s uspomenom na naše stare junačke legie
ulijevati novu snagu kad se barjak razvije
a geslo glasit bude :
S Bogom za cara i domovinu !
Dubrovnik, 12. sječnja 1908.
Lujo kavaljer Amerling.
D.r Frano Trošić. Antun M. Rasić,
Za ovaj proglas u Dubrovniku
nije se znalo, niti je ikomu palo na
pamet da kupi novac u tu svrhu.
To treba prvo svega držati na pa-
meti, ako hoćeš da prosudiš pravo
ovaj korak gospode potpisane na
ovom zbilja čudnovatom spisu. Znalo.
doprinijeti jednu sitnicu, da se očuva stars se samo to, da je staro nastojanje
% i
godbi us razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.
zz=——m == === = _ = m uma mmm mm mmm =ma=—=>
LOMA geek cija jedan čedni poius, koji će kadgod
..
M
otaca Isusovaca, da u svojoj crkvi
zamijene slikane otare sa kamenim,
i da su oni dosad uzalud kucali na
vrata Dubrovčana. Taj neuspijeh njih
međutim nije umorio, oni su iznova
započeli s kongregacijom , virorum
' piorum““ i sada eto kucaju na vrata
oficirskih ,,casino““, služeći se izlikom,
da u Dubrovniku treba podići spo-
menik austrijskim palim vojacima.
Zašto? Kako oni dolaze uopće
do te misli? Spomenici vojnicima
podižu .se u spomen kakve bitke, ali te
u Dubrovniku nije bilo. Može biti i dru-
gih prigoda, ali zaludu ćeš je tražiti u
našem gradu. Ona je naprosto iz-
mišljena, pa nas sjeća poljskog ži-
dova, što po bečkim kafanama pro-
daje slike svetaca. Geschdft ist geschiift.
Da, ništa drugo nego geschćift, ali
ne baš čisti geschdft, jer hoće da upotrebi
sadašnji čas, te pokrivajuć se plaštem
patriotizma i idući ispod.ruke sa
poznatim mešetarima Beča izmami
za sebe novaca. Što je padre Bašiću
stalo, da hrvatski narod krvari pod
ranama, što mu ih je zadao bečki,
patriotizam, samo nek se dižu u
jezuitskoj ćrkvi otari. Mi njega ra-
zumijemo, ali je jako žalosno, da se
je našlo Dubrovčana, koji su se dali
zavesti. Ako im je baš do otara, bili
bi i pred Bogom i pred Dubrovni-
kom više zaslužili, da su ga gradili
iz svega džepa.
i #
*
Isti dan, kad je stigao u Dubrov-.
nik ,,Vedette*, bečki vojnički list,
što izlazi kao prilog poluslužbenog
Fremdenblatta, a u komu je tiskan
gornji (poziv, dobili smo i klerikalni
mil giorno“, što izlazi u Trstu, a u
njem smo našli ovaj brzojav :
Ragusa, 13: M podesth D.r Cingria
sente sempre pi il bisogno asaoluto di de-
elinare la grave responsabilith nel dirigere
le cose. del comune. :
zo S i NU
hy
M
RTA oem EA ei u or Py Re
U i eo ea? lji oi Satie oiee NeT MNM ni SO So .
Ko bot oći jas Kuni e; Ke eine rat atetičn Sact čale ČE