God. XVII.
CRVENA
Qijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na go
gomstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretpla
—— predbrojen i za došasto polugodište.
Ko sud uspijeva!
«Kako piše ugledni list ,, Hrvat-
ske Stranke“> «,Prava Crvena Hr-
vatska“ najbolje uređeni list u Du-
brovniku> — tako se časte izmjenice
ugledni“ okolo ,Našega Jedinstva“ i
,prepoštovane“ kamarilske udvorice
oko ,Prave Crvene_ Hrvatske“ pa
kad se tako prokade, nek se u
dimu naslova obmame i zaborave
što su, tad udri u patriotske diple,
da sve naokolo odjekuje. ,,Rekao
sam ja“, viče Antonije, a jeka iz
Dubrovnika odgovara: ,I ja!“ Jedan
piše, drugi preštampava, a kad jed-
nom dodije, t. j. kad mu prišapnu
da muči, tad se utaži i drugi.
I ova igra traje već dvije go-
dine dana. Pa da nije Dalmacija
ustrpljiva ! Ustrpljivija nego Kralje-
vić Marko, kad ga je ono Ture tuklo
po kožuhu. Samo što je ustrpljivost
Markova bila izraz samopouzdanja,
a u Dalmaciji je unutarnja bolest
uzrokom, da Antoniji uspijevaju.
Pregledajmo samo te spljetske
prvake, koji se kupe oko ,Naše Je-
dinstva“. Antonije gospoduje s njima
poznavajući rijihove slabosti. Man-
gjerima laska da su veliki ljudi,
Borčića je vezao, što mu je pomogao
napadati Zavadlala, a na ovoga se
bidan Lovro bio rasrdio, što mu nije
priskrbio 6. činovnički razred. Grgića
mu nije ni bilo potreba snubiti, jer
mu je taj ,genio incompreso“ uvi-
jek bio od svoje volje pri ruci. 1 svi
ti ljudi, što su mu se u času slabosti
podali, da ili iskale svoju mržnju ili
da im ime prosine, pa su se. Anto-
iju izbrbljali, sada strepe pred njime
u silnom strahu, da im ne prokaže
tajnu. A možda su mu i novca dali,
jer kod Antonija je sve protivno
nego kod običnih ljudi. Drugi kad
prime, osjećaju se vezani, a Antonije
stoprva tada čuti se slobodan i go-
spodar situacije.
Tako je Antonije prijetnjama,
laskanjem i kađenjem stvorio sebi u
Spljetu stranku. Kakva je po kakvoći,
to ništa ne smeta, glavno je, da je
ona tu, i da je Antonije uvijek mogao
govoriti u ime ,zastupnika“, i onda
s “» Y m.
MIKE ORURO A
Di MOA NIA tia RA RES
kei ić x o uji
4 Sen tai
Piko a REŽE M
Goi x
U DUBROVNIKU, 25. siječnja 1908.
_MRVATSKA.
[XLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE
kad bi ga ovi javno zatajali pred
svojim drugovima. Navađamo samo
jedan primjer. Bilo je to onda, kad
se na sve strane govorilo o organi-
zaciji ,hrvatske stranke“. Kako se
u Spljetu sve čini sjajno i veliko,
tako se učinio jedan veliki odbor
stranke i jedan uži. I sastali su se
ti odbori, i odlučili, da se ima dati
izjava, kojom ,hrvatska stranka“ ot-
klanja svaku svezu sa Stražičićem.
Nu ta izjava nije nikad izašla na
božje sunce, zaboravio je dat u stampu
g. Borčić. Zašto, to će bolje znati
Stražičić nego mi, ali i mi shvaćamo
to ponašanje Borčićevo. Kako je taj
čovjek mogao ustati proti Stražičiću,
kad su se uz njegovo znanje tiskali
svi oni napadaji u listu na viđenije
osobe u Dalmaciji. pa i na samog
predsjednika stranke !
Ovako je eto Antonije uhvatio
korijena u Spljetu, ali nije zaboravio
ni Dubrovnik, gdje je slavio poli-
tičke orgije svoje mladosti, premda
nije potreba njegove pomoći, jer u
Dubrovniku našlo se ljudi, koji mu-
guće još bolje od njega znadu vršiti
ulogu, što je on tako virtuozno igra
u Spljetu. Često smo se obrnuli okolo
sebe, da vidimo ko su ti naši pro-
tivnici, koji toliko buče u svomu
hrvatstvu i našli smo među njima
mnoga stara lica, poznata nam još
iz doba, kad Hrvati nijesu bili. Zna-
mo i genezu njihova hrvatstva, pa
možemo mirne duše reći, da su mnoge
od njih naši ljudi naučili zvati se
Hrvatima. To ih međutim nec smeta,
da sada oni nama zaniječu hrvatstvo
+. . perche il mondo & fatto tondo.
Ali nijesu to najgori niti se mi
srdimo, što hoće da budu bolji Hr-
vati od nas, samo kad bi bili. Nas
boli jedino, što te ljude vidimo, gdje
se puštaju zavađati od ljudi, koji
Hrvati nijesu nigda bili, niti će igda
biti, Ti ljudi vode sada u 4gravaškoj
: stranci“ glavni riječ. Dogodilo se
dakle što i u Spljetu. Kako je ondje.
jedan Antonije zasio na vrat ,pa-
triotima“, tako ovdje Crespi i Tadini
pune stupce ,Prave Crv. Hrvatske“
infamijnma, za koje treba da plaćaju
pai
Y
Broj 8.
POJEDINI BROJ 10 PARA.
plata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvala
a se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
———— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. ——
=== EEE SEZEENSEVINEEEZENENŠSNEINI
a sati
Nećemo mi tim da nikoga ispri-
čavamo, jer već sama činjenica, što
se puštaju voditi od tih ljudi, po
našemu mišljenju takova je, da bi
dostajala ubiti vjeru u hrvatstvo na-
ših ,pravaša“. Ima uz to još koješta,
što bi trebalo napomenuti, kad bismo
htjeli ocijeniti duševni niveau naših
protivnika. Ali čemu ponavljati, što
što smo toliko puta kazali? Dosta
je samo upozoriti na uspjehe Anto-
nija i Tadina, da se.... nasmiješ.
Antonije bio je Srb, pa Hrvat,
a sad je vražji; Crespi bio je Auto-
nomaš, pa Srb, pa Hrvat, a sad je
kažu nam socijalista, a u dokonici
piše poslanice, koje će se nači kakav
Caboga, da ih potpiše. Tadin je bio
serbizzante, pa je došao bio i k nama,
a sad piše u ,Pravoj“..... to su
ljudi kakvi mogu sada u Dalmaciji
uspijevati i brati lovore.
Pismo iz Zagreba.
Zagreb, 22. januara 1908.
Poslije dolaska nove vlade. — Nova
hrvatska vlada stigla je u Hrvatsku u srijedu
dne 15. t. m. Novi ban Pavao barun Rauch
dao je najaviti urbi et orbi, da on želi sja-
jan doček. U to ime dao je razglasiti dan
svoga dolaska, kao i to da činovništvo mora
da se nađe na kolodvoru.
Poznato je već, kako je zagrebačko
građanstvo dočekalo te: nove emisare jedin-
stvene Madžarske u Hrvatskoj. Ono, što je
zagrebačko građanstvo / priredilo barunu
Rauchu i njegovim mamelucima, novim
dignitarima kraljevine Hrvatske, to se je
isto desilo i novim velikim županima. Veliki
zagrebački župan pl. Vučetić bio je u Kar-
lovcu dočekan sa velikim demonstracijama.
To se je isto dogodilo i velikim županima
D.r Peru Gavraniću u Ogulinu i Jaliju pl.
Junkovića u Požegi. Imenovanje nove vlade
izazvalo je opravdani i posve shvatljivi otpor
u čitavoj zemlji. Nova vlada, kao da je to
očekivala, ali ona je u svojoj duši tako crna
i tako bezobzirna, da ona ne pazi na to,
što će reći narod, njoj je samo stalo.do toga,
da osigura svoje vladine stolice i ono, što
je snjima spojeno, Da pak to postigne,
s se O či se »
> CENA
ia